Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-1493/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  I Z O S T A N K A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice HN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao nasljednice pokojnog LN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 2. tužiteljice GN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao nasljednice pok. LN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 3. tužiteljice PN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 4. tužiteljice NN iz [adresa]. 11, (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 5. tužiteljice ŽN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 6. tužiteljice ĐN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 7. tužitelja IN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao nasljednik pokojne UN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 8. tužiteljice BN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao nasljednice pokojne UN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 9. tužitelja ČN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) svi zastupani po punomoćniku Marku Liniću odvjetniku iz Rijeke, Supilova 13, protiv 1. tužene ŠN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) 2. tuženog DN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) 3. tuženog TN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 4. tuženog ZN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupanog po punomoćnici MN iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, vrijednost predmeta spora 1.340,50 €, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 19. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika 1. tužiteljice ON, 2. tužiteljice GN, 3. tužiteljice PN, 4. tužiteljice NN, 5. tužiteljice ŽN, 6. tužiteljice ĐN, 7. tužitelja IN, 8. tužiteljice BN i 9.tužitelja ČN te punomoćnice 4. tuženika ZN, dana **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su 1. tužiteljica HN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao nasljednica pokojnog LN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 2. tužiteljica GN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao nasljednica pok. LN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 3. tužiteljica PN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 4. tužiteljica NN iz [adresa]. 11, (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 5. tužiteljica ŽN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 6. tužiteljica RN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 7. tužitelj IN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao nasljednik pokojne UN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), 8. tužiteljica BN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao nasljednica pokojne UN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 9. tužitelj VN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) stvarni vlasnici k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 1206 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 387 m[2] obje upisane u zk. ulošku [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Čavle i to 1. tužiteljica HN kao nasljednice pokojnog LN u 4/144 dijela, 2. tužiteljica GN kao nasljednice pokojnog LN u 4/144 dijela, 3. tužiteljica PN u 8/144 dijela, 4. tužiteljica NN u 8/144 dijela, 5. tužiteljica ŽN u 6/144 dijela, 6. tužiteljica RN u 6/144 dijela, 7. tužitelj IN kao nasljednik pokojne UN u 3/144 dijela, 8. tužiteljica BN kao nasljednik pokojne UN u 3/144 dijela i 9.tužitelj ČN u 6/144 dijela pa je 4. tuženik ZN iz [adresa] kao nasljednik pok. EN, dužan to priznati i trpjeti da tužitelji zatraže i u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci ishode upis prava vlasništva na svoje ime.

Obrazloženje

1. Dana 19. studenog 2012. godine ovaj sud je zaprimio tužbu glavnog miješanja 1. tužitelja LN, 2. tužiteljice PN, 3. tužiteljice NN, 4. tužiteljice ŽN, 5. tužiteljice ĐN, 6.-tužiteljice UN i 7. tužitelja ČN, kao tužitelja glavnog mješanja, koji tvrde da su oni suvlasnici nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 1206 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 387 m[2] obje upisane u zk. ulošku [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Čavle. Suvlasništvo istih su stekli temeljem kupoprodajnog ugovora i dosjelošću. Prema njihovim tvrdnjama njihova je pravna prednica AN koja je kupila 1/2 dijela k. č. [katastarska čestica] u površini od 443 čhv kupoprodajnim ugovorom od 28.11.1964. godine. Napominje se da potpis na tom ugovoru je ovjeren i plaćen je porez na promet nekretnina. Utužene nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 1206 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 387 m obje upisane u zk. ulošku [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Čavle nastale su kasnije cijepanjem matične parcele.

2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-245/2012-19 od 17. prosinca 2012. (list sudskog spisa broj 50) pozvani su tuženi te između ostalih i pravna prednica 4. tuženika ZN tj. EN da u roku od 15 dana dostave sudu odgovor na tužbu jer u protivnom će se donijeti presuda zbog ogluhe.

3. Međutim, pravna prednica 4. tuženika ZN tj. EN iako je dana 20. prosinca 2012. (dostavnica na poleđini lista sudskog spisa broj 50) uredno zaprimila naznačeno rješenje i tužbu glavnog miješanja od 19.11.2021. s prilozima nije ovome sudu u ostavljenom roku dostavili svoj odgovor na tužbu.

4. Na ročištu dana 6. listopada 2014. (list sudskog spisa broj 111) ovaj sud je provjerom u jedinstveni registar osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrdio da EN je preminula dana **.**.2013.

5. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012-69 od 6. listopada 2014. utvrđen je prekid u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženu EN iz tužbe glavnog miješanja jer je ista preminula dana **.**.2013.

6, Svojim podneskom od 13. studenog 2014. 1. tužiteljica HN, 2. tužiteljica GN, 3. tužiteljica PN, 4. tužiteljica NN, 5. tužiteljica ŽN, 6. tužiteljica RN, 7. tužitelj IN, 8. tužiteljica BN i 9.tužitelj ČN kao tužitelji glavnog miješanja su zatražili nastavak ove parnice budući prema njihovim tvrdnjama zakonski nasljednik iza pokojne EN je njezin sin ZN. Nadalje se navodi da iza pokojne EN nije vođen ostavinski postupak.

7. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012-75 od 24. studenog 2014. (list sudskog spisa broj 123 i 124) određen je nastavak ovoga parničnog postupka koji je prekinut rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2485/2012-69 od 6. listopada 2014.

8. Na ročište dana 28. lipnja 2016. uredno je pozvan 4. tuženik ZN zajedno s naznakom saslušanjem, tužbom glavnog miješanja 1. tužiteljice ON, 2. tužiteljice GN, 3. tužiteljice PN, 4. tužiteljice NN, 5. tužiteljice ŽN, 6. tužiteljice ĐN, 7. tužitelja IN, 8. tužiteljice BN i 9.tužitelja ČN od 19.11.2012., te njihovim podnescima od 18.02.2015. i 11.03.2015. Navedena pismena je 4. tuženik ZN zaprimio dana 8. travnja 2016. (list sudskog spisa broj 141).

9. Na ročište dana 28. lipnja 2016. 4. tuženik ZN iako je uredno pozvan nije pristupio ili opravdao svoj izostanak, a niti je dostavio svoj odgovor na tužbu ili na bilo koji način osporio tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja iz ove parnice.

10. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012-105 od 5. srpnja 2016. otkazano je ročište određeno za dan 12. srpnja 2016. te je odmah određeno naredno ročište za dan 6. rujna 2016. na kojeg je između ostalih s naznakom saslušanja pozvan i 4. tuženik ZN. Navedeno rješenje je 4. tuženik ZN zaprimio dana 7. srpnja 2016. (list sudskog spisa broj 163). Međutim niti na ročište dana 6. rujna 2016. iako je bio uredno pozvan 4. tuženik ZN nije pristupio ili opravdao svoj izostanak (list sudskog spisa od broja 173 do 176) tako da su na tom ročištu saslušane samo one stranke koje su se odazvale pozivu ovoga suda.

11. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012-120 od 11. listopada 2016. određen je očevid na licu mjesta za dan 2. prosinca 2016. na koga su pozvane stanke, punomoćnici stranaka, svjedoci i angažirani mjernički vještak Zdenko Sušanj. Navedeno rješenje ovoga suda 4. tuženik ZN je zaprimio dana 13. listopada 2016. (list sudskog spisa broj 184 i 185) ali niti na zakazani očevid na licu mjesta dana 2. prosinca 2016. 4. tuženik ZN iako je bio uredno pozvan nije pristupio ili opravdao svoj izostanak (list sudskog spisa broj 191 i 192).

12. Angažirani mjernički vještak Zdenko Sušanj je napravio svoj nalaz i mišljenje dana 2. veljače 2017. koji je između ostali dostavljen i 4. tuženiku ZN dana **.**.2017. (list sudskog spisa broj 212) i na koga 4. tuženik ZN nije imao nikakvih primjedbi.

13. Potom je 4. tuženik ZN uredno pozvan i na ročište dana 24. svibnja 2017. ali iako uredno pozvan niti na to ročište 4. tuženik ZN nije pristupio ili opravdao svoj izostanak. Naime poziv za ročište dana 24. svibnja 2017. na kome je ovaj sud i zaključio glavnu raspravu je 4. tuženik ZN zaprimio dana 26. travnja 2017. (list sudskog spisa od broja 131 do 215).

14. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012-133 od 6. srpnja 2017. između ostalog u točki II. izreke presude ova sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja u odnosu na 4. tuženika ZN te je odlučeno:

Odbija se tužbeni zahtjev I-tužitelja LN, II-tužiteljice PN, III- tužiteljice NN, IV-tužiteljice ŽN, V-tužiteljice ĐN, VI-tužiteljice UN i VII-tužitelja ĆN koji glasi: „Utvrđuje se da su I-tužitelj LN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), II- tužiteljica PN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), III- tužiteljica NN iz [adresa]. 11, (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), IV-tužiteljica ŽN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), V-tužiteljica RN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), VI-tužiteljica UN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i VII-tužitelj ČN iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) stvarni vlasnici k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 1206 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 387 m2 obje upisane u zk. ulošku [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Čavle i to I-tužitelj LN, II-tužiteljica PN i III-tužiteljica NN svaki u 4/72 dijela, a IV-tužiteljica ŽN, V-tužiteljica RN, VI-tužiteljica UN i VII-tužitelj ČN svaki u 3/72 dijela pa je IV-tuženik ZN iz [adresa] kao nasljednik pok. EN (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), dužan to priznati i trpjeti da tužitelji zatraže i u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci ishode upis prava vlasništva na svoje ime.“ U obrazloženju presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012-133 od 6. srpnja 2017. između ostaloga se navodi: „....U odnosu na IV-tuženika ZN kao nasljednika pok. EN ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, iako on nije osporavao tužbeni zahtjev. Naime, nije dokazano da bi IV- tuženik ZN kao nasljednik pok. EN uopće bio nasljednik pok. EN odnosno ukoliko i jest da bi bio njezin jedini nasljednik. Kad se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva nekretnine i izdavanje tabularne isprave, tužbom na strani tuženih treba obuhvatiti sve nasljednike upisanog (sada pok.) vlasnika jer se radi o nasljedničkoj zajednici nekretnina. (Odluka Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1120/00 od 29.11.2000. godine koja objavljena u “Izboru odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske” br. 1/01-Odluka br. 186/a., str. 164.). Navedena sudska praksa je i danas aktualna te se u čl. 141. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (N.N. br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013 i 33/2015 te u daljnjem tekstu skraćeno: „ZN“) navodi da do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. U ovoj parnici tužitelji ničim ne dokazuju da bi IV-tuženik ZN kao njezin sin bio jedini nasljednik pok. EN već to samo tvrde u svom podnesku od 13. studenog 2014. godine (list sudskog spisa broj 122). Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II. ....“

15. Dana 12. srpnja 2017. godine zaprimljen je prijedlog I-tužitelja LN, II- tužiteljice PN, III-tužiteljice NN, IV-tužiteljice ŽN, V-tužiteljice ĐN, VI-tužiteljice UN i VII-tužitelja ĆN za dopunom presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012- 133 od 06. srpnja 2017. godine kao i žalba protiv iste koja se pobija iz svih zakonom propisanih razloga. Naime, naglašava se da točkom I izreke prvostupanjske presude sud je propustio odlučiti u kojim dijelovima za svakoga tužitelja su tuženi dužni trpjeti da tužitelji zatraže i u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci ishode upis prava vlasništva na dosuđenim nekretninama na svoje ime. Tužbom je to precizno zatraženo, a točka I izreke donesene presude ne sadrži odluku o tom dijelu tužbenog zahtjeva, pa tužitelji traže donošenje dopunske presude za taj dio tužbenog zahtjeva o kojem sud nije odlučio. Za uknjižbu prava vlasništva nekretnine u zemljišnim knjigama potrebna je valjana klauzula intabulandi koju presuda ne sadrži, pa stoga tužitelji traže donošenje dopunske presude. Nadalje se ističe da prvostupanjski sud je višekratno pogriješio kada je odbio tužbeni zahtjev protiv CN, nasljednika pok. EN. Tijekom vođenja ove parnice tuženi ZN je po prvi puta uredno pozvan na raspravu održanu dana 28. lipnja 2016.g. na koju nije pristupio niti osporio tužbeni zahtjev. Punomoćnik tužitelja je predložio donošenje djelomične presude zbog ogluhe i izostanka u odnosu na one tužene koji su uredno pozvani, a nisu osporili tužbu i tužbeni zahtjev iako im je ista uredno dostavljena. U odnosu na CN nije udovoljio takvom prijedlogu, a nije ni obrazloženo zašto to nije učinjeno. Na ove navode prilaže se kopija raspravnog zapisnika s rasprave održane dana 28. lipnja 2016. godine. Tek u donesenoj presudi prvostupanjski sud je naveo da u "odnosu na IV-tuženika ZN kao nasljednika pok. EN ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, iako on nije osporavao tužbeni zahtjev. Naime, nije dokazano da bi IV-tuženik ZN kao nasljednik pok. EN uopće bio nasljednik pok. EN, odnosno ukoliko i jest, da bi bio njezin jedini nasljednik." Ako sud smatra da nije dokazano da bi IV- tuženik ZN uopće bio nasljednik pok. EN, onda je protiv njega tužbu treba odbaciti, a ne meritorno odbiti, pogotovo ako je smatrao da je ZN protiv kojega je vođen postupak treća osoba, a ne zakonski nasljednik pok. EN. Takvim postupajem ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer izreka pobijane presude nije u skladu s razlozima navedenim u obrazloženju. Meritornim odbijanjem tužbenog zahtjeva protiv CN kao nasljednika iza pok. EN tužiteljima je onemogućeno sređivanje prava vlasništva na utuženim nekretninama u odnosu na suvlasnički dio pok. EN zbog presuđene stvari. O tome prvostupanjski sud nije vodio računa, pa umjesto da udovoljenjem tužbenom zahtjevu i odnosu na CN donese pravno i životno ispravu odluku, pribjegao je pogrešnoj primjeni pukog formalizma. Kao što je pogrešna odluka o glavnoj stvari u kojem se napada ovom žalbom, tako je pogrešna i troškovima u dijelu u kojem dijelu nije udovoljeno zahtjevu tužitelja. Primjerice, sud je odbio zahtjev za naknadu troškova pribave rješenja o nasljeđivanju iza pok. JN i KN (O-741/01 i O-1306/03) smatrajući da nema dokaza da je te isprave pribavio punomoćnik tužitelja, a ne sami tužitelji. Neosnovanu sumnju prvostupanjskog suda tužitelji otklanjaju dostavom 2 naloga i 2 uplatnice naslovnog suda dostavljenih punomoćniku tužitelja radi naknade preslike dijelova spisa O-741/01 i O-1306/03. Ističe se da punomoćnik tužitelja nije očekivao da će sud izraziti sumnju u osnovanost i ispravnost popisanih troškova tužitelja. Pobijanom presudom u napadnutom dijelu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo. Na temelju svega navedenog, tužitelji iz tužbe glavnog miješanja putem svog punomoćnika podnoseći ovu žalbu predlažu da nadležni drugostupanjski Županijski sud u Republici Hrvatskoj uvaženjem ove žalbe u napadnutom dijelu preinači pobijanu presudu Općinskog suda u Rijeci broj P- 2485/12-133 od 6. srpnja 2017.g. na način da u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu iz tužbe glavnog miješanja i tužene solidarno obveže da tužiteljima naknade prouzročene parnične troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka prema priloženim troškovnicima tužitelja, odnosno podredno, da u napadnut om dijelu ukine pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje drugom sucu pojedincu.

16. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012-136 od 13. srpnja 2017. odbijen je prijedlog I-tužitelja LN, II-tužiteljice PN, III- tužiteljice NN, IV-tužiteljice ŽN, V-tužiteljice ĐN, VI-tužiteljice UN i VII-tužitelja ĆN od 12. srpnja 2017. godine za dopunom presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012-133 od 06. srpnja 2017. godine. U obrazloženju rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012-136 od 13. srpnja 2017. se između ostaloga navodi: „....Po prosudbi ovoga suda izreka točke I izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012-133 od 06. srpnja 2017. godine je u potpunosti suglasna tužbenom zahtjevu samih tužitelja u odnosu na one tuženike protiv kojih je usvojen tužbeni zahtjev. Iz navedenih razloga nema potrebe za nekom dopunom presude, a niti sud u smislu čl. 2. st. 1. ZPP-a može suditi izvan postavljenog tužbenog zahtjeva. U svezi tvrdnji I-tužitelja LN, II-tužiteljice PN, III-tužiteljice NN, IV-tužiteljice ŽN, V-tužiteljice ĐN, VI- tužiteljice UN i VII-tužitelja ĆN da je prvostupanjski sud trebao odbaciti njihovu tužbu ukoliko je smatrao da nije dokazano da je IV-tuženik ZN nasljednik pok. EN, a ne u tom dijelu meritorno odbiti tužbeni zahtjev ovaj sud se može složiti jedino s konstatacijom tužitelja da bi odista za tužitelje bila povoljnija odluka o odbacivanju nego o odbijanju tužbenog zahtjeva. Međutim, naglašava se da aktualna dugogodišnja ujednačena sudska praksa je zauzela pravni stav da u parnicama u kojima su tužene stranke upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnici, a tužitelji tvrde da su te osobe umrle i u tužbi označavaju njihove nasljednike, međutim, bez da za tako prikazanu pasivnu legitimaciju su dostavljeni bilo kakvi dokazi, tada je upitna osnovanost pasivne legitimacije. Budući pasivna legitimacija je materijalnopravno pitanje tada sud nije ovlašten pozivati tužitelje da isprave ili dopune tužbu iz razloga koji se odnose na osnovanost tužbenog zahtjeva niti takvu tužbu može odbaciti već može i treba donijeti meritornu odluku o osnovanosti takvog tužbenog zahtjeva, a što je ovaj sud i učinio. Dosljedno navedenom moglo bi se izvesti zaključak da polazeći od presumpcije da je tuženik svojom pasivnošću i nepodnošenjem odgovora na tužbu u određenom roku priznao istinitost činjeničnih navoda tužitelja, za donošenje presude zbog ogluhe potrebno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi upravo iz tih činjenica, a što je sve zadovoljeno i u ovoj parnici pa tužitelji niti nemaju potreba za bilo kakvim dokazivanjem činjenica koje nitko niti ne osporava. Primjera radi u parnici gdje tužitelj tvrdi da mu tuženik nije vratio u dogovorenom roku određenu sumu novca koju sada potražuje tužbom uopće nije sporno da ukoliko su ispunjeni svi uvjeti da sam sud će donijeti presudu zbog ogluhe, a zasigurno neće preispitivati po službenoj dužnosti pasivnu legitimaciju tuženika koju ovaj niti ne osporava. Međutim, prema sudskoj praksi u smislu čl. 3. st. 3. ZPP-a sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala te o tome sud mora voditi računa po služenoj dužnosti. Naime, sigurno je da jedna je situacija ako je tuženik dužan ispuniti neku obvezu tužitelja svojom imovinom, a sasvim je druga situacija ako on tu obvezu treba ispuniti nekom imovinom za koju on zna da ionako nije njegova te niti nema nikakvih vlasničkih pretenzija u svezi utužene nekretnine tj. potpuno mu je svejedno tko će biti vlasnik iste. Tamo gdje je to bilo moguće (tj. gdje se tuženi upisani zemljišnoknjižni suvlasnici) ovaj sud je odmah i donio čak dvije djelomične presude zbog ogluhe odnosno na temelju priznanja koje sadržajno su identične kao i pobijana točka I izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012-133 od 06. srpnja 2017. godine (osim što se razlikuju tuženici) te u odnosu na njih tužitelj nisu imali nikakvih primjedbi. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.“

17. Nakon toga ova parnica je u više navrata prekidana i ponovo nastavljena. Naime, u tijeku ove parnice preminuo je tadašnji I-tužitelj LN pa su ovu parnicu u odnosu na njega nastavile njegove nasljednice 1. tužiteljica HN i 2. tužiteljica GN. Nadalje preminuo je i dosadašnja VI-tužiteljica FN pa su ovu parnicu nastavili njezini nasljednici tj. 7. tužitelj IN i 8. tužiteljica BN.

18. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2298/2022-5 od 21. svibnja 2024. odlučeno je: „I Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012-133 od 06. srpnja 2017 u dijelu pod toč. II izreke (odbijanje tužbenog zahtjeva u odnosu na IV tuženika) i u dijelu pod toč. III koji se odnosi na odbijanje zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok se odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja za konačnu odluku. II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012-136 od 13. srpnja 2017.“ U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2298/2022-5 od 21. svibnja 2024. se između ostaloga navodi: „....13. Pravilno stoga nakon prijedloga tužitelja za dopunu presude odbija podneseni prijedlog rješenjem od 13. srpnja 2017., utvrđujući kako je o zahtjevu odlučeno u cijelosti, pa da u smislu čl. 340. ZPP nije bilo mjesta dopuni odluke. No, odbijanje zahtjeva u odnosu na IV tuženika u tom pravcu nije potkrijepljeno pravilno i potpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, jer pobijana odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati te je počinjena bitna povreda pravila o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pri čemu sud nije dao niti jasne i razumljive razloge u pogledu navoda o tome da su u tijeku postupka ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog izostanka odnosno ogluhe. 14. Na opisani način, zbog navedenog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja, niti ovaj sud nije u mogućnosti postupiti u smislu čl. 373. a ZPP i ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, jer je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a samim time pobijana odluka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nema razloga o odlučnim činjenicama temeljem kojih je odlučeno kao u izreci, to se ista ne može ispitati, pa je temeljem čl. 369. i 370. ZPP istu valjalo ukinuti. 15. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tužitelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kako je ukinuta pobijana odluka, to je u pogledu troškova postupka povodom žalbe temeljem čl. 166. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.“

19. Naime, ovaj prvostupanjski sud je proveo sve dokazne prijedloge koji su predložili same stranke, a niti drugostupanjski sud tvrdi da bi sam prvostupanjski sud u smislu čl. 7. st. 2. ZPP-a trebao provoditi neke dokaze po službenoj dužnosti. Naime, činjenično stanje je utvrđeno upravo u onoj mjeri koliko su mu to svojim dispozicijama omogućile same stranke. Ukoliko postoje u spisu neke relevantne činjenice koje ovaj prvostupanjski sud nije utvrdio to u smislu čl. 373.a ZPP-a niti na koji način ne sprječava drugostupanjski sud sam utvrdi i te činjenice i donese meritornu presudu čak i u slučaju da je odista u ovoj parnici prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Dakle, osim svojih paušalnih tvrdnji da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno viši sud uopće ne navodi koje to činjenice ovaj prvostupanjski sud nije utvrdio, a iste postoje u spisu pa ih je potrebno ocijeniti s time da viši sud nije u mogućnosti dati svoju pravnu kvalifikaciju tih činjenica ukoliko to nije učinio sam prvostupanjski sud. Ukoliko je potrebno upotpuniti činjenično stanje viši sud u smislu čl. 375. st. 4. ZPP-a nije dao ovome prvostupanjskom sudu nikakve upute koje radnje prvostupanjski sud bi trebao izvesti u ponovnom postupku. U odnosu na 4. tuženika ZN kao nasljednika pokojne EN po prosudbi ovoga prvostupanjskog suda u presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2485/2012-133 od 6. srpnja 2017. kao i u rješenju ovoga suda poslovni broj P-2485/2012-136 od 13. srpnja 2017. dati su objektivno sasvim jasni i razumljivi razlozi u pogledu toga da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog izostanka odnosno ogluhe pa je upravo zato u odnosu na njega tužbeni zahtjev i odbijen. To što se očito viši sud ne slaže s takvim obrazloženjem prvostupanjskog suda samo po sebi ne znači da navodno nema razloga o odlučnim činjenicama. Dakle, ovaj prvostupanjski sud nije imao nikakvih razloga za prihvaćenje kao točnih navoda tužitelja u tome da u tijeku postupka su ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog izostanka odnosno ogluhe u odnosu na 4. tuženika ZN. Ukoliko viši sud ipak prihvaća navode tužitelja glavnog miješanja da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe odnosno presude zbog izostanka u odnosu na 4. tuženika ZN kao nasljednika pokojne EN valja naglasiti da u tom slučaju se radi o pravilnoj primjeni materijalnog prava kada viši sud neizostavno sukladno čl. 373. ZPP-a treba donijeti svoju meritornu odluku, a ne da svoje pravne dvojbe rješava ukidanjem prvostupanjske presude. Ovaj prvostupanjski sud je naveo svoje razloge za donošenje prvostupanjske presude. Naravno ukoliko se viši sud ne slaže s razlozima ovoga prvostupanjskog suda te u tome vidi neku bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a to njega niti na koji način ne sputava da sukladno čl. 373.a ZPP-a donese svoju meritornu odluku te on sam navede razloge za takvu svoju odluku i koja je po njegovom mišljenju potpuno jasna i valjano obrazložena. Uostalom na to upućuje i čl. 2. st. 2. ZPP-a (prema kojem sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan) kao i čl. čl. 10. st. 1. ZPP-a (prema kojem sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova). Naime, očito je viši sud u ovom slučaju donio svoju uobičajenu odluku tj. da ne donese nikakvu meritornu odluku već da u nastavku ove parnice pruži tužiteljima još jednu mogućnost da dokažu pasivnu legitimaciju 4. tuženika ZN kao nasljednika pok. EN. Nakon toga ovaj parnični spis je dobio novi poslovni broj P-1493/2024.

20. Na ročište dana 19. prosinca 2024. pored punomoćnika 1. tužiteljice ON, 2. tužiteljice GN, 3. tužiteljice PN, 4. tužiteljice NN, 5. tužiteljice ŽN, 6. tužiteljice ĐN, 7. tužitelja IN, 8. tužiteljice BN i 9.tužitelja ČN pristupila je i punomoćnica 4. tuženika ZN tj, njegova supruga SN. Prema tvrdnjama punomoćnice 4. tuženika ZN njezin suprug je jedini univerzalni nasljednik iza svoje pokojne majke HJ, a što je utvrđeno i pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Iz navedenih razloga osporava se u cijelosti tužbeni zahtjev 1. tužiteljice ON, 2. tužiteljice GN, 3. tužiteljice PN, 4. tužiteljice NN, 5. tužiteljice ŽN, 6. tužiteljice ĐN, 7. tužitelja IN, 8. tužiteljice BN i 9.tužitelja ČN kao neosnovan. Na ročištu dana 19. prosinca 2024. u smislu čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je upozorio stranke da su same stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući na ročištu 19. prosinca 2024. stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga to je ovaj sud na tom ročištu i zaključio glavnu raspravu u ovoj parnici. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP-om) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Punomoćnik 1. tužiteljice ON, 2. tužiteljice GN, 3. tužiteljice PN, 4. tužiteljice NN, 5. tužiteljice ŽN, 6. tužiteljice ĐN, 7. tužitelja IN, 8. tužiteljice BN i 9.tužitelja ČN predložio je usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti dok je punomoćnica 4. tuženika ZN predložila odbijanje istoga kao neosnovanog. Naime, prema tvrdnjama punomoćnice 4. tuženika ZN svoj suvlasnički dio utuženih nekretnina njezin suprug je naslijedio od svoje pokojne majke te je to tako i upisano u zemljišne knjige.

21. Prema čl. 332. st. 1. ZPP-a kad tuženik kojemu tužba nije dostavljena na odgovor, već mu je samo dostavljena zajedno s pozivom na ročište, ne dođe na pripremno ročište do njegova zaključenja, ili ako dođe na pripremno ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje ili se udalji s ročišta, a ne ospori tužbeni zahtjev sud će na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog izostanka) ako je udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako je tuženik bio uredno pozvan, 2) ako tuženik nije podneskom osporio tužbeni zahtjev, 3) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 4) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i 5) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da

1 0

dođe na ročište. U smislu čl. 332. st. 2. ZPP-a neće se donijeti presuda zbog izostanka i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovog članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3). Nadalje je čl. 332. st. 3. ZPP-a propisano da donošenje presude zbog izostanka odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stavka 2. ovog članka prije toga pribave obavijesti. U smislu čl. 332. st. 4. ZPP-a ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a tužba na ročištu nije preinačena, sud će donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija. Potom je u čl. 332. st. 5. ZPP-a propisano da donošenje presude zbog izostanka može se odgoditi i ako nema dokaza da je tuženik uredno pozvan, a nesumljivo je da mu je poziv upućen. U tom slučaju sud će odrediti rok, koji ne može biti dulji od trideset dana za dostavu u zemlji odnosno dulji od šest mjeseci za dostavu u inozemstvu, da se izvidi je li tuženik uredno pozvan. Ako se u tom roku utvrdi da je tuženik bio uredno pozvan, predsjednik vijeća donijet će presudu zbog izostanka. Nadalje u čl. 332. st. 6. ZPP-a je propisano da protiv rješenja kojim se odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog izostanka žalba nije dopuštena. Na kraju je čl. 332. st. 7. ZPP-a propisano da u slučajevima predviđenim u st. 3. i 5. ovog članka presudu zbog izostanka sud može donijeti bez saslušanja stranaka.

22. Polazeći od presumpcije da je tuženi svojom pasivnošću ne davanjem odgovora na tužbu kojim bi osporio tužbeni zahtjev i ne odazivanjem na pripremno ročište priznao istinitost činjeničnih navoda tužitelja, za donošenje presude zbog ogluhe potrebno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi upravo iz tih činjenica. Radi se o posebnoj materijalnopravnoj pretpostavci iz čl. 332. st. 1. toč. 3. ZPP-a, jer je sud i prilikom donošenja presude zbog ogluhe prilikom ispitivanja da li je ispunjen ovaj uvjet, dužan primijeniti materijalno pravo u skladu s iznesenim činjeničnim navodima. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje su tužitelji glavnog miješanja podnijeli, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su 4. tuženika ZN na ročište dana 28. lipnja 2016. spriječili opravdani razlozi da dođe na to ročište ili makar podneskom ospori tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja to je po osnovi prethodno citiranog čl. 332. st. 1 ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude. Uzgred valja naglasiti da je 4. tuženik ZN uredno pozivan i kasnije na više ročišta ali nikada nije pristupio ili opravdao svoj izostanak već pri puta je tek na ročištu dana 19. prosinca 2024. pristupila njegova punomoćnica koja je osporila tužbeni zahtjev. Valja naglasiti da ovaj sud već na ročištu dana 28. lipnja 2016. nije donio presudu zbog izostanka isključivo iz razloga propisanih čl. 332. st. 2. i 3. ZPP-a budući tužitelji glavnog miješanja ničim nisu dokazali da je 4. tuženik ZN univerzalni nasljednik pokojne EN. Naime, to je dokazano tek na ročištu dan 19. prosinca 2024. kada je to potvrdila supruga 4. tuženika ZN koja je u toj parnici bila i punomoćnica 4. tuženika ZN.

U Rijeci 30. siječnja 2025.

Sudac:

Damir Vinketa

1 1

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

Presuda zbog izostanka ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

- pun. 1. tužiteljice ON, 2. tužiteljice GN, 3. tužiteljice PN, 4. tužiteljice NN, 5. tužiteljice ŽN,

6. tužiteljice ĐN, 7. tužitelja IN, 8. tužiteljice BN i 9.tužitelja ČN tj. odvjetniku Marku Liniću i

- pun. 4. tuženika ZN.