REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. br. 54-P-4854/2019-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nadi Magdić, odvjetnici iz Ogulina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o je
I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 651,88 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:
: na iznos od 3,01 eur od dana 31.10.2008. godine do isplate,
: na iznos od 4,93 eur od dana 31.12.2008. godine do isplate,
: na iznos od 6,30 eur od dana 31.01.2009. godine do isplate,
: na iznos od 6,93 eur od dana 28.02.2009. godine do isplate,
: na iznos od 7,38 eur od dana 31.03.2009. godine do isplate,
: na iznos od 7,72 eur od dana 30.04.2009. godine do isplate,
: na iznos od 5,05 eur od dana 31.05.2009. godine do isplate,
: na iznos od 3,09 eur od dana 30.06.2009. godine do isplate,
: na iznos od 3,61 eur od dana 31.07.2009. godine do isplate,
: na iznos od 4,65 eur od dana 31.08.2009. godine do isplate,
: na iznos od 4,56 eur od dana 30.09.2009. godine do isplate,
: na iznos od 3,51 eur od dana 31.10.2009. godine do isplate,
: na iznos od 5,47 eur od dana 30.11.2009. godine do isplate,
: na iznos od 7,05 eur od dana 31.12.2009. godine do isplate,
: na iznos od 9,29 eur od dana 31.01.2010. godine do isplate,
: na iznos od 8,77 eur od dana 28.02.2010. godine do isplate,
: na iznos od 11,81 eur od dana 31.03.2010. godine do isplate,
: na iznos od 11,23 eur od dana 30.04.2010. godine do isplate,
: na iznos od 12,36 eur od dana 31.05.2010. godine do isplate,
: na iznos od 22,09 eur od dana 30.06.2010. godine do isplate,
: na iznos od 20,08 eur od dana 31.07.2010. godine do isplate,
: na iznos od 26,20 eur od dana 31.08.2010. godine do isplate,
: na iznos od 24,09 eur od dana 30.09.2010. godine do isplate,
: na iznos od 20,69 eur od dana 31.10.2010. godine do isplate,
: na iznos od 27,86 eur od dana 30.11.2010. godine do isplate,
: na iznos od 36,98 eur od dana 31.12.2010. godine do isplate,
: na iznos od 30,52 eur od dana 31.01.2011. godine do isplate,
: na iznos od 32,79 eur od dana 28.02.2011. godine do isplate,
: na iznos od 29,93 eur od dana 31.03.2011. godine do isplate,
: na iznos od 30,42 eur od dana 30.04.2011. godine do isplate,
: na iznos od 42,66 eur od dana 31.05.2011. godine do isplate,
: na iznos od 43,85 eur od dana 30.06.2011. godine do isplate,
: na iznos od 54,07 eur od dana 31.07.2011. godine do isplate,
: na iznos od 48,82 eur od dana 31.08.2011. godine do isplate,
: na iznos od 43,07 eur od dana 30.09.2011. godine do isplate,
: na iznos od 42,45 eur od dana 31.10.2011. godine do isplate,
: na iznos od 42,01 eur od dana 30.11.2011. godine do isplate,
: na iznos od 44,75 eur od dana 31.12.2011. godine do isplate,
: na iznos od 47,14 eur od dana 31.01.2012. godine do isplate,
: na iznos od 47,35 eur od dana 29.02.2012. godine do isplate,
: na iznos od 45,69 eur od dana 31.03.2012. godine do isplate,
po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.041,98 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 11.3.2005. sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu kojim joj je odobren kredit za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti od 14.700,00 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseci. Pored iznosa glavnice tužiteljica je bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je bila promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 5,85 % godišnje. Za vrijeme trajanja ugovora banka je mijenjala kamatnu stopu, a također je došlo i do rasta valute CHF, iako je kredit ponuđen tužiteljici kao kredit u "sigurnoj valuti". Stoga tužiteljica s osnova stjecanja bez osnove zbog preplaćene kamate i valutne klauzule tužbenim zahtjevom (podnesak od 15.1.2025.) potražuje od tuženika isplatu razlike preplaćenog iznosa od 651,88 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužiteljicu na eventualne rizike promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.
3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Đuri Lobašu iz Vještačenja Lobaš d.o.o., te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 11.3.2005. (list 8-14 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 15-18 spisa), otplatni plan (list 19-21 spisa), kontrolni ispis (list 22 spisa), vještački nalaz ŠB od 20.5.2019. (list 23-25 spisa) i Promotivne uvjete tuženika (list 40-46 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan. 5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužiteljici kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 14.700,00 CHF, te da je kredit u cijelosti otplaćen. Također, niti visina zahtjeva nije sporna.
6. Međutim, sporan je osnov zahtjeva, te prigovor zastare.
7. Iz ugovora o kreditu br. 148-50-2704680 od 11.3.2005. (list 8-14 spisa) razvidno je da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit za kupnju vozila VW u iznosu od 14.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok od 84 mjeseca.
8. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu u bitnom navela je da je kredit podignula radi kupovine osobnog vozila marke VW Polo, te da je kredit otplatila. Vozilo je koristila isključivo za svoje osobne potrebe, za nikakav obrt. Zbog proteka vremena više se ne sjeća detalja oko ugovora o kreditu. Autokuća kod koje je kupila vozilo bila je vezana za RBA banku, pa je to i bio razlog što je u ovoj banci podignula kredit, a ponuđen joj je isključivo kredit u ''švicarcima''. Za vrijeme otplate kredita rata kredita joj je rasla. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice, kao logičan i životan.
9. Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10. Presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke mijenjale kamatne stope bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.
11. Presuda pak, Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14.7.2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.9.2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14.6.2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.
12. Također, i iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19.3.2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Stoga u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa, službenika banke, javnih bilježnika i sl. 13. Slijedom naprijed navedenog u postupku je utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužiteljice kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP- a nije dokazao, dapače odustao je od dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnika banke ĐB. Stoga je tuženik dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).
14. Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno da je odredba o kamatnoj stopi ništetna. Stoga zastarijevanje počinje teći nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno zastara je počela teći tek od toga dana, odnosno 14.6.2014. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 7.6.2019. ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.
15. Stoga je pravni osnov za kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđen u cijelosti.
16. Budući je tuženik nakon provedenog financijskog vještačenja u ovom predmetu po stalnom sudskom vještaku Đuri Lobašu iz Vještačenja Lobaš d.o.o. priznao visinu zahtjeva tužiteljice postavljenog u tužbi, sud nalaz ovog vještaka nije posebno cijenio. 17. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužiteljici utvrđenu razliku prema izračunu iz vještačkog nalaza od 20.5.2019. u utuženom iznosu od 651,88 eur/ 4.911,58 kn, sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22).
18. Na dosuđeni iznos od 651,88 eur tužiteljici je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, a kao što je to utvrđeno vještačkim nalazom od 20.5.2019.
19. Kamatna stopa određena je po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).
20. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.
21. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe, pristupa na 3 ročišta od 8.6.2020., 13.11.2024. i 20.1.2025. i sastava 2 podneska od 1.10.2020. i 15.1.2025. od po 100,00 eur, ili ukupno 600,00 eur. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 150,00 eur, ili ukupno 750,00 eur. Također, tužiteljici je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 238,90 eur, te sudska pristojba na tužbu od 26,54 eur i na presudu od 26,54 eur ili sveukupno 1.041,98 eur.
U Zagrebu, 30. siječnja 2025.
S U D A C:
Andrea Krstanović Čada
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
dna: punomoćniku tužiteljice
punomoćniku tuženika
