Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-291/2024-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Snježani Lukač-Keretić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Marine Benjak, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐH, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u nastavku ODO u Varaždinu) broj KO-DO-231/2024 od 27. svibnja 2024., nakon završene javne rasprave održane 27. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice ODO u Varaždinu ĐHA, te optuženog ĐH uz branitelja odvjetnika Želimira Pajkovića, dana 30. siječnja 2025. donio je, objavio i

p r e s u d i o  j e

I.) Okrivljenik ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i Ž, djevojački L, rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem, [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač, završio srednju školu, zaposlen u Univerzalu d.o.o. Varaždin, sa mjesečnom plaćom od oko 1.000,00 eura, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, vlasnik kuće na adresi prebivališta, osobnog automobila marke Renault Megan, godina proizvodnje 2006. i traktora, neosuđivan,

k r i v  j e

II.) što je:

dana 27. travnja 2024., oko 20,00 sati, u obiteljskoj kući broj 10, u [adresa], u cilju da ustraši suprugu ŽH, zagrozio joj se riječima da će joj izvaditi grkljan,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, označeno i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11,

pa se na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11, okrivljeni ĐH,

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.

III.) Na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11, okrivljenom ĐH,

se izriče

UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV.) Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom, ĐH se u izrečenu kaznu zatvora, u slučaju opoziva uvjetne kazne, uračunava vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. travnja 2024. u 02,30 sati do 28. svibnja 2024., od 3.9.2024. u 23,30 sati do 4. rujna 2024., te od 16. rujna 2024. u 8,45 sati do 30. siječnja 2025. kada je pušten na slobodu.

V.) Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08),, okrivljeni ĐH dužan je platiti troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08, u iznosu od 100,00 eura, kao paušal, te iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 768,73 eura, na ime troškova vještačenja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. ODO u Varaždinu podiglo je kod ovoga suda optužnicu pod brojem KO-DO- 231/2024 od 27. svibnja 2021., protiv optuženog ĐH, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11.

2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi ĐH izjavio je da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao optuženika ĐH, saslušani su svjedoci ŽH, LH, stalni sudski vještak Nenad Horvat, te je pročitani zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za ĐH od 28. travnja 2024., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Nenada Horvata, imovinski podaci za optuženika, izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije.

3.1. Druge dokaze ovaj sud nije izvodio jer je na temelju provedenog dokaznog postupka činjenično stanje u potpunosti utvrđeno. Svjedoci RH i ŠH, su se kao srodnici, prihvatili blagodati ne svjedočenja.

4. Optuženi ĐH je na raspravi iskazao da je tog spornog dana do 8 sati bio je kod njega prijatelj, betonirali su i onda je on otišao u dućan. Njegova žena je ostala kod njih i pričali su. Prijatelj se oko 9 sati vratio kod njih i onda su oni otišli. Još je nešto pojeo i razgovarao je sa suprugom ŽH. Rekao je supruzi da li vidiš kako on ružno priča o svojoj ženi, a ti meni zoveš za svaku riječ policiju, a ja ti tako ne govorim, „da li znaš kako sam se osjećao kada sam bio u Lepoglavi, bilo me je sram što sam bio u zatvoru." Rekao sam joj da si mi onda bila tam ja bih ti mogao grkljan iščupati. Dakle, nije rekao da će joj izvaditi grkljan. Tu večer je ŽH pila vino, a zna da ne smije piti. Ona je rekla da ju je hudo pogledao, a nije, pogledao ju je zakaj pije, a nije joj htio uzeti čašu ispred nje, jer ga je bilo sram obzirom je bio prijatelj kod njih. Nakon što mu je predočeno da je prvi puta izjavio da je rekao da ju je mogao zadaviti, a danas je rekao da joj je rekao „da sam joj mogao iščupati grkljan“, okrivljenik je izjavio da je to njemu isto. Ne sjeća se što je zapravo tada rekao, no, nije tada bio pod utjecajem alkohola i nije bilo svađe između njega i ŽH. Ona je krivo shvatila to što je rekao. Naime, nakon tog njihovog razgovara, rekao je da se ide istuširati i da ide spavati. Legao je spavati, no, oko 11 sati je vidio da je nema, pa je sišao dolje. Vidio je da se ona zaključala u sobu, pa ju je zvao i rekao, "hodi spat, treba sutra počistiti, nedjelja je". Ona je bila uplakana, ne zna što si je ona posložila u glavi. Okrivljenik je iskazao da mu je oštećenica zvala policiju prije par godina kad su došli policajci po njega na posao, ali tu nije došlo do postupka, jer je zvala policiju zato što joj je dao novac za autobus, ali joj nije htio dati novac za kavu i cigarete, i zato mu je zvala policiju, i još mu je zvala policiju 2023. godine.

4.1. Prilikom prvog ispitivanja, okrivljenik je iskazao da su dana 27. travnja 2024. kod njega i supruge u posjeti bili susjedi. S njima je popio jedan gemišt tijekom večere i jedan tijekom popodneva. Nešto prije 21,00 sati oni su otišli kući, otpratio ih je, a potom se vratio u kuću i jeo. Tada je sa suprugom razgovarao, te joj tijekom razgovora rekao da bi ju, u vrijeme kada je bio u zatvoru u Lepoglavi, mogao zadaviti, jer je bio ogorčen što se tamo nalazi. Te večeri nije joj prijetio već joj je pričao o tome kako se osjećao kada je bio u zatvoru. Njegova supruga je kritične zgode konzumirala alkohol i sve je krivo shvatila. Naveo je da sami žive u kući, da se supruga liječi od šizofrenije te pije lijekove i ne smije piti alkohol. Kada miješa tablete i alkohol, govori gluposti. Nakon što su njihovi prijatelji otišli, te nakon što je sa suprugom razgovarao, otišao je u kupaonicu na katu kuće, a supruga se zaključala u ljetnoj kuhinji i plakala je. Došao je do ljetne kuhinje i pozvao ju u sobu spavati, no, ona nije željela ići. Rekao je i da je nakon boravka u zatvoru u Lepoglavi živio kod brata osam mjeseci, a da u kući sa suprugom živi zadnja dva mjeseca.

5. Nesporno je, da su okrivljenik i oštećenica bračni partneri, te su dana 27. travnja 2024., oko 20,00 sati, bili u obiteljskoj kući broj 10, u [adresa], gdje zajedno žive. Nesporno je, da su okrivljenik i oštećenica, kao bračni partneri, suglasno članku 87. stavak 9. KZ/11, bliske osobe. Nedvojbeno je, da je oštećenica osoba koja boluje od dijagnoza: psihoze, endogene psihoze, shizofrenije i rezidualne shizofrenije, a kako to proizlazi iz liječničke dokumentacije za oštećenicu i nalaza i mišljenja vještaka Nenada Horvata, iskaza svjedokinje LH, oštećenice i okrivljenika.

6. Sporno je, je li okrivljenik kritične zgode, cilju da ustraši suprugu ŽH, zagrozio joj se riječima da će joj izvaditi grkljan, jer okrivljenik isto poriče. Valja istači da riječ „zagroziti“, prema hrvatskom rječniku ima značenje, zaprijetiti komu, priprijetiti komu.

7. Svjedokinja ŽH je na raspravi iskazala da joj je okrivljenik kritične zgode zaprijetio da će joj izvaditi grkljan, a to se dogodilo na večer, oko 20 sati. To joj je rekao, jer mu je vjerojatno tako došlo, no, zna da joj ne bi ništa napravio, a policiju je zvala, zato što joj je smetalo to što se nije držao reda i što je dolazio doma. Nije joj ništa prijetio, no, rekao joj je da će joj izvaditi grkljan i po njoj to nije normalan razgovor. Nakon što joj je to rekao on je otišao, počela je se plakati, nije odmah zvala policiju već je to napravila malo kasnije, kad je bila sama u kući. Imao je oštar, gadan pogled kao da vas netko hoće ubiti očima, i zato je zvala policiju jer ju je tako gledao, kad joj je rekao da će joj izvaditi grkljan. Ističe da je teško bolesna, liječi se, međutim, uz to što se liječi, jako dobro funkcionira, mozak joj dobro pamti, radi sve što treba po kući. Voli supruga, mada je on takav, on ne shvaća da ona njega voli. Prijavila ga je zato što joj je išlo na živce jer se nije držao reda, ali ga se ne boji. I htjela bi da ga se pusti iz istražnog zatvora, bez njega ne može i moli sud da ga pusti iz istražnog zatvora i da skupa žive. Ne boji se okrivljenika i predlaže da ga se pusti na slobodu. Neće ga više prijavljivati, neka dođe doma. I išlo joj je na živce što se nije držao reda, a već su mogli biti doma, skupa. Prema njoj okrivljenik nikad nije počinio fizičko nasilje, znao je vikati, ali joj nikada ništa nije učinio. Okrivljenik joj je prijetio i ostaje kod svojeg iskaza.

7.1. Prilikom prvog iskazivanja svjedokinja ŽH je iskazala da su tog dana, suprug i njegov prijatelj HH slagali ogradu, suprug je donio vino, pa su nakon završenog posla u kući, pili. S tim prijateljem je bila i njegova žena, koja je išla u specijalnu školu, pa s njom ne može razgovarati. Poslije je suprug išao napojiti perad, njegov prijatelj je otišao, a suprug se vratio u kuću, popušio je najprije jednu cigaretu, pa zatim još jednu. Tada joj je prišao „grdo ju je gledao“ i rekao joj da će joj izvaditi grkljan. Na to mu je rekla da ako ne želi biti s njom, da se mogu mirno razvesti. Navodi da je suprug došao iz zatvora prije otprilike dva mjeseca, ispočetka su se dobro slagali, razgovarali su, a tada ju je počeo „grdo gledati“, to je bilo sve češće i sve gore, pa se počela zaista bojati. Zbog toga mu je rekla da se mogu mirno razvesti. Ne može reći da je suprug sklon alkoholu, ali dok nešto popije onda je „jači“ i tako je bilo i ove zgode. Nakon što joj je rekao da će joj izvaditi grkljan, otišao je spavati, a ona se zbilja bojati da će joj nešto učiniti, bojala se leći kraj njega, pa je pozvala policiju i policija ga je našla u krevetu. Svjedokinja navodi da prije spornog događaja nije pila alkohol. Policiju je zvala oko 22,00-22,30 sati, a suprug joj je izrekao prijetnju oko 17,00 sati. Prijavila je prijetnju nekoliko sati kasnije, jer je najprije mislila da joj je on to tek tako rekao, znali su se šaliti, ali kad je suprug otišao u krevet, ostala je u kuhinji, plakala je, mislila je na taj njegov pogled kojim ju je gledao i jednostavno se bojala leći kraj njega, pa je zato zvala policiju. Boluje od više bolesti, bolesna je na srce, bubrege, štitnjaču, a od kad živi kod supruga bolesna je na živce, jer dok je bila živa suprugova majka, ona ju je tjerala da radi poslove po dvorištu, kao i druge poslove. Dijagnosticirana joj je shizofrenija, uzima terapiju, pa je tako i tog dana uzela terapiju, a i lijekove za štitnjaču, bubrege, živce, sve je popila. Žao joj je zbog ovoga, svi su je ostavila, njezina mama joj je predbacila što je zvala policiju, no, ona si je nekako morala pomoći.

8. Svjedokinja LH je iskazala da nema nikakvih saznanja o konkretnom događaju, s obzirom da zadnje 4 godine ne živi s roditeljima. Za svoju majku može reći da je psihički bolesna, ima shizofreniju, sklona je preuveličavanju, pa je tako bila jedna situacija, kad je otišla živjeti na stan s dečkom, a mama je to znala, mama ju je pitala da li se drogira, a tada je bila na poslu. Njezina mama nije loša osoba, treba joj pomoć, s njom treba znati razgovarati, znači ne je napadati. Njezin otac se uvijek prema mami odnosi dobro, nije bio agresivan prema njoj, nije ju napadao. Mama si je znala neku grubu riječi, neki događaj protumačiti, onako kako je njoj to tada odgovaralo i kako si je ona to posložila u glavi. Jedan primjer iz njezine mladosti, kada je majku primila ta shizofrenija, pa je mama išla nožem na nju i na baku, pa su ona i baka pobjegle kod susjede, a mama je razbila staklo na kuhinjskom ormariću. Mama ju nikad nije optužila da ju je napala ili vrijeđala, a isto tako niti oca, a kad su živjeli zajedno, mama joj se nije na to požalila, a nije niti vidjela da bi otac napao majku, bilo riječima bilo fizički, oni se jesu posvađali, ali nije čula da bi u toj svađi otac prijetio majci. Majka joj nikad nije rekla da joj je otac prijetio, dok su živjeli zajedno, a niti sada. Ne hoda često doma, maknula se od roditelja, ima svoj život i pokušava živjeti svoj život. Prošle godine je išla doma samo pokositi travu, a zadnje što je bila kod mame, je bilo prije 3-4 tjedna. Mama joj se nikad nije požalila da bi joj otac prijetio niti joj je mama govorila o ovom događaju, ne zna o tome, samo joj je netko rekao da je otac opet u zatvoru. Kad je u prvom ili drugom razredu osnovne škole, majka ju je optužila da se htjela utopiti, a to nije bila istina. Tata je prvotno vodio računa o maminim terapijama, tako da uredno uzima terapije, čak je i privatno plaćao doktora, no, onda je mama trebala sama voditi računa o uzimanju terapije, otići kod doktora, no, ona nije uzimala terapiju, govori da nije bolesna.

9. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola proizlazi da je okrivljenik kritične zgode imao koncentraciju alkohola od 0,02 g/kg u krvi.

10. Analizom iskaza svjedokinje ŽH i okrivljenog ĐH, utvrđeno je da su isti u bitnom iskazivali da su u to vrijeme živjeli zajedno, da je tu večer kod njih bio okrivljenikov prijatelj HH i njegova supruga, a nakon što su isti na večer otišli od njih, tada je došlo do spornog događaja, u vezi kojeg svjedokinja ŽH navodi da joj je okrivljenik prišao „grdo ju je gledao“, gledao ju je kao kad te netko hoće ubiti očima i rekao joj da će joj izvaditi grkljan, na što mu je rekla da ako ne želi biti s njom, da se mogu mirno razvesti, on je otišao spavati, dok je ona plakala i pozvala je policiju. Okrivljenik u svezi spornog događaja, a nakon što je od njih otišao njegov prijatelj sa svojom suprugom, prilikom prvog ispitivanja je naveo da je tada razgovarao sa suprugom, te joj tijekom razgovora rekao da bi ju, u vrijeme kada je bio u zatvoru u Lepoglavi, mogao zadaviti, jer je bio ogorčen što se tamo nalazio, no, nije joj prijetio već joj je pričao o tome kako se osjećao kada je bio u zatvoru.

10.1. Na raspravi je okrivljenik u svezi navedenog dijela događaja iskazao da je rekao supruzi da li vidiš kako on ružno priča o svojoj ženi (misleći na prijatelja), a ti meni zoveš za svaku riječ policiju, a ja ti tako ne govorim, „da li znaš kako sam se osjećao kada sam bio u Lepoglavi, bilo me je sram što sam bio u zatvoru.", te joj je tada rekao „da si mi onda bila tam ja bih ti mogao grkljan iščupati“, dakle, nije rekao da će joj izvaditi grkljan. Ističe da nije ŽH „hudo“ pogledao, ali ju je, kad je bio prijatelj kod njih, pogledao „zakaj pije“, a nije joj htio uzeti čašu ispred nje, jer ga je bilo sram obzirom je bio prijatelj kod njih. Okrivljeniku je predočeno da je prvi puta izjavio da je rekao oštećenici da ju je mogao zadaviti, a danas je rekao da joj je rekao „da sam joj mogao iščupati grkljan“, okrivljenik je izjavio da je to njemu isto, da se ne sjeća što je zapravo tada rekao iako tada nije bio pod utjecajem alkohola i nije bilo svađe između njega i ŽH, te je ona krivo shvatila to što je rekao, a nakon tog njihovog razgovara, rekao je da se ide istuširati i da ide spavati.

10.2. Svjedokinja ŽH je u tijeku cijelog postupka u bitnom, na identičan način opisivala spornu situaciju, te je decidirano i jasno iskazala da joj je okrivljenik u spornom događaju izjavio da će joj izvaditi grkljan, pri čemu ju je „grdo“ gledao, pojasnila je da je imao oštar, gadan pogled kao da vas netko hoće ubiti očima. Inače, „grdo“ gledati, je fraza koja znači, ružno, opako, grozno, prestrašno. U ostalom dijelu događaja sporne večeri, svjedokinja je djelomično u detaljima kontradiktorno iskazivala, ali je u bitnom iskazala da je okrivljenik, nakon što joj je tako rekao, otišao spavati, a ona je ostala u kuhinji, plakala je, jer ga se bojala i potom je zvala policiju. I okrivljenik je u bitnom naveo da je te večeri najprije bio razgovor između njih, a potom je on otišao spavati, a ona je ostala dolje i nakon toga je došla policija.

11. Dakle, svestranom analizom iskaza saslušane svjedokinje ŽH i obrane okrivljenika, sud je utvrdio da je okrivljenik kritične zgode doista rekao oštećenici, u datim okolnosti, navečer, da će joj izvaditi grkljan, dok je sud obranu okrivljenika u kojoj poriče da bi oštećenici izrekao prijeteće riječi na način kako ih ona opisuje, ocijenio kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe. Naime, mišljenje je suda da je okrivljenik, konstruirao obranu u dijelu događaja u kojem opisuje koje je riječi izrekao kritične zgode, jer je nelogično da bi okrivljenik, spornu večer, oštećenici govorio o tome što bi bilo kad je bio u zatvoru, odnosno da bi joj rekao „da si mi onda bila tam ja bih ti mogao grkljan iščupati“, ako joj je i sada aktualno još uvijek „zamjerao“ što je zbog nje bio u zatvoru, zbog čega je logično da je sada, još uvijek revoltiran time što je bio u zatvoru i dalje za to okrivljavao suprugu, zbog čega je sud povjerovao oštećenici da joj je okrivljenik kritične zgode rekao da će joj izvaditi grkljan, to tim više što je opisala da ju je okrivljenik tada „grdo“ gledao, zbog čega ga se i bojala.

12. U tijeku postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje oštećenice na okolnost utvrđivanja osobina, profila i strukture ličnosti oštećenice, stupnja njene duševne, emocionalne i socijalne zrelosti, postoji li kod oštećenice sklonost preuveličavanju i konfabulaciji, kako bi ostvarila svoju svrhu i cilj, te odgovora na pitanje perceptivne usmjerenosti oštećenice. Stalni sudski vještak Nenad Horvat je na temelju uvida u spis, uvida u psihijatrijsku bolest oštećenice te psihijatrijski pregled oštećenice utvrdio da su oštećenici tijekom liječenja i praćenja postavljene dijagnoze: psihoza, endogene psihoza, shizofrenija i rezidualna shizofrenija. Vještak ističe da je u iskazu oštećenice prisutno mijenjanje iskaza u vremenu, u sadržaju i u intenzitetu, te takav iskaz je nekonzistentan, ambivalentan i na momente proturječan. Ali to objašnjava time da se oštećenica nalazi pod trajnim pritiskom duševne bolesti (shizofrenije) i nerijetko dolazi do ruba duševnog rastrojstva. Shizofrenija ima vrlo oštar negativan utjecaj na funkciju mišljenja oboljele osobe, pa tako s jedne strane shizofrenija narušava formalne aspekte mišljenja-njegovu strukturu, tečnost, logičnost i koherenciju te ometa stvaranje koncepata i ideja. S druge strane, shizofrenija narušava sadržajne aspekte mišljenja, najprije uvodeći bolesne, patološke, materijalne, odnosno, sumanute misli u svijest pacijenta. Osoba sa shizofrenijom, pogotovo ako je pod uplivom halucinacija, ali ne samo u tom slučaju, u mnogim slučajevima i situacijama, pogrešno percipira, pogrešno interpretira, pogrešno povezuje, pogrešno zaključuje i pogrešno rasuđuje. Osoba sa shizofrenijom, naročito u svezi materijala koje prožima sumanutošću, ima nerješivih teškoća da razluči stvarnost od bolesti, da bude objektivna i da sačuva kritičnost. Otuda i više različitih mišljenja, stavova i iskaza o istoj stvari, sve je to podložno fluktuacijama koje korespondiraju fluktuacijama u kvaliteti i intenzitetu psihopatologije. Oštećenica u žarište svoje sumanutosti redovito postavlja svojeg supruga, njegovu osobu, njegove namjere i njegova ponašanja, oštećenica ima kontinuirano ambivalentan odnos prema svojem suprugu, oštećenica što implicitno, a što eksplicitno, govori o svom ovisničkom odnosu prema suprugu, ne samo u materijalnom, nego i u psihološkom smislu (ja bez njega ne mogu). Oštećenica okrivljenika istovremeno i voli i boji ga se i ne boji ga se, želi živjeti s njim i ne želi živjeti s njim i ide joj na živce. Oštećenica kazuje da je njezin suprug „jedina osoba koja je razumije, voli i poštuje i želi o njoj brinuti.“

12.1. Stalni sudski vještak Nenad Horvat navodi da su osobine i struktura ličnosti oštećenice trajno impregnirane, čak štoviše ireverzibilno deformirane njezinom kroničnom duševnom bolešću, što oštećenicu čini nepredvidljivom, teško shvatljivom i u svakom smislu vulnerabilnom. Kompletna psihosocijalna zrelost oštećenice je oštro snižena u odnosu na ono što bi se očekivalo od psihički zdrave osobe te dobi i slične sociokulturne provenijencije, a što je direktna konzekvenca njezine duševne bolesti. Kod nje postoji distorzija njezinog percipiranja, interpretiranja i zaključivanja, sve pod pritiskom pozitivne simptomatologije (sumanutosti plus halucinacije) njezine duševne bolesti. Oštećenica kao osoba koja boluje od shizofrenije svoju će pažnju ponekad raspršivati naokolo, a ponekad će je, naročito u naletu bolesti, oštro fokusirati na tematiku koja se nalazi u središtu njezinog bolesnog doživljavanja, odavno je verificirano da osoba njezinog supruga trajno „stanuje“ upravo ovdje, u središtu njezinog bolesnog doživljaja svijeta. Stoga oštećenica takav svoj iskaz daje, ne zato što ne poštuje istinu, ne zato što želi fabricirati istinu, ne zato što želi zaobići ili prešutjeti istinu, već zato što ona istinu ne fundira samo u objektivnom stanju, nego i unutar svog psihopatologijom prožetog unutarnjeg svijeta, pod utjecajem aktivne simptomatologije duševnog poremećaja koji je kod nje na snazi. Posrijedi je, njezina privatna istina koja za nju ostaje autentičnom unatoč tome što se ne pokapa s pravim stanjem stvari.

12.2. Stalni sudski vještak Nenad Horvat je dodao da ni klinički, a ni forenzički psihijatar nema instrumenata kojima bi utvrdio da li je sporni navod ("iščupat ću ti grkljan"), kojima bi utvrdili da li je riječ o sumanutoj misli, da li je riječ o halucinatornom doživljaju ili je riječ o objektivnom iskustvu oboljele osobe. Sporna izjava može izazvati strah i kod zdrave i kod oboljele osobe pri čemu se kod bolesne osobe, a u ovom slučaju oštećene taj strah može doživjeti i većim nego bi se očekivao na ovakav povod dakako zbog toga što je psihotični strah skoro pa neizbježna komponenta duševne bolesti koja je na snazi kod oštećenice. Ističe da su osobe s ovom dijagnozom nerijetko laka meta eksploatacije i viktimizacije. U kritično vrijeme oštećenica je bila izvan sistematičnog psihijatrijskog praćenja, ona sama mu je tvrdila da je u to vrijeme bila dobro, i da je uzimala svoju terapiju, s druge strane i u vrijeme kućne posjete u svrhu vještačenja ona je tvrdila da je sasvim dobro, što je bilo na žalost prilično daleko od pravog stanja stvari. Konstatirali je već, da je oštećenica bez pravog uvida i bez dostupne kritičnosti prema svojoj bolesti i dobra je terapijska praksa, ovakvim pacijentima posvećivati više terapijskih napora. U ovom slučaju problem je u tome što oštećenica ne samo da ne traži nego i nerijetko odbija terapijske intervencije pa je tako na licu mjesta odbila i njegovu sugestiju da se barem javi na kontrolu ako već i ne na hospitalizaciju. Za pretpostaviti je da se pacijent koji nije u sistematično terapijskom praćenju i koji propisanu terapiju uzima bez poželjne discipline i bez kontrole ukućana da se njegovo stanje može nepredvidljivo mijenjati kako u kvaliteti tako i u intenzitetu. Ne raspolažu instrumentima i mehanizmima da retroaktivno utvrde kako je precizno izgledalo njezino psihičko stanje u kritičnom momentu, već barataju samo manje ili više utemeljenim pretpostavkama, a u ovom slučaju je pretpostavka da je oštećenica bila psihički zamjetno destabilizirana, a što pretpostavlja na temelju toga što zna o ovoj oštećenici, o shizofreniji, na temelju svega što zna o psihijatriji i na temelju svega što zna o ljudima.

13. Dakle, analizirajući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, sud je utvrdio da je oštećenica osoba sa shizofrenijom, te kao takva, pogotovo ako je pod uplivom halucinacija, a i u mnogim slučajevima i situacijama, pogrešno percipira, pogrešno interpretira, pogrešno povezuje, pogrešno zaključuje i pogrešno rasuđuje, zato što ona istinu ne fundira samo u objektivnom stanju, nego i unutar svog psihopatologijom prožetog unutarnjeg svijeta, pod utjecajem aktivne simptomatologije duševnog poremećaja koji je kod nje na snazi, dakle, posrijedi je, njezina privatna istina koja za nju ostaje autentičnom unatoč tome što se ne pokapa s pravim stanjem stvari.

14. Međutim, uzevši u obzir nalaz i mišljenje vještaka Horvata o psihičkom stanju oštećenice, te analizirajući njezin iskaz, koji se u detaljima međusobno ne podudara, ali se u bitnom podudara, to tim više što oštećenica ističe da joj je okrivljenik kritične zgode rekao da će joj izvaditi grkljan i pri tome ju je „grdo gledao“, kao da će je očima ubiti, a što ju je zapravo ustrašilo jer ju je okrivljenik već i ranije tako gledao, a okrivljenik je prvi puta u obrani naveo da joj je kritične zgode rekao da ju je mogao zadaviti, a na raspravi je iskazao da joj je sporne zgode rekao „da joj je mogao iščupati grkljan“, da mu je tada bila u zatvoru, pa je mišljenje suda, da je okrivljenik govorio o „čupanju ili vađenju grkljana“ (čupanje-vađenje su slične riječi s istom posljedicom) oštećenici, no, sud je, unatoč njezinoj bolesti povjerovao oštećenici da joj je tada rekao da će joj izvaditi grkljan, jer je opisala da ju je tada „grdo gledao“, što je za nju bio dodatan strah i bojazan od okrivljenika. Osim toga, valja navesti, da je okrivljenik djelomično i priznao da ju je htio ustrašiti, jer nije uobičajeno i normalno da se govori bilo u prošlosti, bilo u sadašnjosti, o tome da ćeš nekome iščupati ili izvaditi grkljan, a posebno supruzi s kojom živi, to tim više što je okrivljenik znao da je oštećenica bolesna osoba i da ima shizofreniju, te je od prije znao kako ista doživljava stvarnost, a i stalni sudski vještak je naveo da kod oštećenice postoji distorzija njezinog percipiranja, interpretiranja i zaključivanja, sve pod pritiskom pozitivne simptomatologije (sumanutosti plus halucinacije). Dakle, imajući u vidu sve naprijed navedeno, mišljenje je suda da u ovom konkretnom slučaju, oštećenica, iako ima shizofreniju i iako istinu ne fundira samo u objektivnom stanju, nego i unutar svog psihopatologijom prožetog unutarnjeg svijeta, pod utjecajem aktivne simptomatologije duševnog poremećaja koji je kod nje na snazi, a kako to navodi stalni sudski vještak, nije izmislila sporne prijeteće riječi i nije ih protumačila pod utjecajem svoje bolesti, već su iste i izrečene od strane okrivljenika na način kako ih je to ona interpretirala, jer je i okrivljenik sam priznao da je rekao da će joj izvaditi grkljan (okrivljenik jednom navodi iščupati grkljan, a jednom zadaviti, odnosno, na kraju je rekao da se ne sjeća što je točno tada rekao, no u svakom slučaju izrekao je prijeteće riječi usmrćenjem), samo što je okrivljenik u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe, rekao da je to rekao za prošlost, no, u svakom slučaju, i ovako sada izrečene riječi od strane okrivljenika supruzi, predstavljaju strah i bojazan za svoj život, to tim više što oštećenica, objektivno i realno navodi da nekome izreći ovakve riječi, „izvaditi grkljan“, nije normalna komunikacija. Osim toga, valja istači da oštećenica ranije, prije 2023., nije okrivljenika optuživala da joj prijeti, niti se o tome žalila kćerki LH, niti se žalila da bi joj netko drugi prijetio, osim vezano za ovaj sponi događaj kao i jedan događaj iz 2023., za koji se postupak vodi na ovome sudu, a kako to proizlazi iz podataka u spisu.

14.1. Stoga je sud, ovakvu okrivljenikovu obranu ocijenio kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe, a iskaz svjedokinje ŽH, u kojem navodi da joj je rekao da će joj izvaditi grkljan, je ocijenio kao objektivan i vjerodostojan, iz razloga što je ista u tijeku cijelog postupka iskazivala da joj je okrivljenik izrekao upravo te riječi, dok je okrivljenik djelomično mijenjao obranu u dijelu u kojem opisuje koje joj je riječi izrekao, a što opravdava time da je to za njega sve isto, a i dodao je da se zapravo ne sjeća što je tada točno rekao. Iskaz svjedokinje LH sud je prihvatio jer se njezin iskaz, u kojem opisuje zdravstveno stanje oštećenice, u bitnom suglasan nalazu i mišljenju vještaka Nenada Horvata, te je objektivan i vjerodostojan, jer je kao njihova kćerka iskazivala objektivno o zdravstvenom stanju svoje majke i okrivljenikovom ponašanju prema oštećenici, to ti više što i oštećenica navodi da se jedino okrivljenik brine o njoj, a i svjedokinja LH je navela da se otac brine o majci. Sud je prihvatio svu materijalnu dokumentaciju kao vjerodostojnu i objektivnu. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nenada Horvata, te ga ocijenio kao vjerodostojan, stručan, objektivan i istinit, izrađen prema pravilima struke, te na temelju vjerodostojne dokumentacije.

15. Zbog svega naprijed navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik dana 27. travnja 2024., oko 20,00 sati, u obiteljskoj kući broj 10, u [adresa], u cilju da ustraši suprugu ŽH, zagrozio joj se riječima da će joj izvaditi grkljan, dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, označeno i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11.

16. Dakle, na naprijed opisani način optuženi ĐH je, ozbiljno prijetio oštećenici ŽH da će je usmrtiti jer joj je rekao da će joj izvaditi grkljan, dakle, ozbiljno je prijetio jer je prijetnja usmjerena na usmrćenje sa ciljem da se druga osoba ustraši i kod njega izazove osjeća straha ili uznemirenost, neovisno o tome da li počinitelj ima ili nema namjeru ostvariti je, ali je bitno da je objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost ili osobnu ugroženost, pa je tako i u konkretnom slučaju to što je prijetio da će joj izvaditi grkljan, nesumnjivo objektivno prikladno za izazivanje straha za njezinu sigurnost i život. Oštećenica ŽH je opisala da se uplašila optuženikovih prijetećih riječi, zato jer ju je pri tome „grdo gledao“, kao da će je ubiti očima, zbog čega se bojala spavati u istom krevetu s njim i pozvala je policiju, jer su navedene riječi kod nje izazvale osjećaje straha i bojazni za vlastiti života.

17. Slijedom navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik, na naprijed opisani način, ostvario objektivna i subjektivna obilježja tog kaznenog djela. Sud je utvrdio da je optuženik sporno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, jer je riječima da će joj izvaditi grkljan, htio ustrašiti i izazvati kod oštećenice strah, bio je svjestan protupravnosti svojeg djela, svih elemenata kaznenog djela, htio je počiniti kazneno djelo, a za njegovo ponašanje ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, dok optuženikova ubrojivost nije upitna.

18. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu na odluku o vrsti i mjeri kazne. Sud je kod optuženog ĐH kao olakotne okolnosti što je neosuđivan, što se inače financijski brine o oštećenici, a i oštećenica i dalje izražava osjećaje prema okrivljeniku te želju da se on i dalje brine o njoj, dok su kao otegotne okolnosti ocijenjene činjenice što optuženik u odnosu na oštećenicu izražava negativno ponašanje iako zna da je psihički bolesna. Uzimajući u obzir utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, stupanj krivnje i pogibeljnost djela sud ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci uvjetno na 3 godine, jer sud smatra da okrivljenik u navedenom roku i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, dakle, da će izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

19. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom, ĐH se u izrečenu kaznu zatvora, u slučaju opoziva uvjetne kazne, uračunava vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. travnja 2024. u 02,30 sati do 28. svibnja 2024., od 3.9.2024. u 23,30 sati do 4. rujna 2024., te od 16. rujna 2024. u 8,45 sati do 30. siječnja 2025. kada je pušten na slobodu.

20. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, okrivljeni ĐH dužan je platiti troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08, u iznosu od 100,00 eura, kao paušal, te iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 768,73 eura, na ime troškova vještačenja, sve u roku od 15 dana. Visina paušala je određena prema složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka te imovnom stanju okrivljenika, te je sud mišljenja da s obzirom na njegova redovna mjesečna primanja, neće biti plaćanjem troškova ovog kaznenog postupka biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati. Visina troškova vještačenja određena je prema troškovniku vještaka.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 30. siječnja 2025.

SUDAC:

Snježana Lukač-Keretić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, a o kojoj žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu na broj KO-DO-231/2024,

2. Optuženi ĐH,

3. Branitelj Želimir Pajković, odvjetnik iz Varaždina,

4. Oštećenica ŽH.