Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11789/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CE, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 8. rujna 2022., broj: 15 Pp-1331/2022, u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. CE, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika označava prekršajem iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju tog propisa okr. CE se izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura), u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode 7. srpnja 2022. kao 39,82 EUR (tridesedevet eura i osamdesetdva centa), pa je preostalo za platiti 1.280,18 EUR (tisućudvjestoosamdest eura i osamnaest centi), koju kaznu je dužan platiti u (4) četiri jednaka obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od petnaest dana od dana od primitka ove presude a svaki slijedeći u razmaku od trideset dana, i ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II Odbija se žalba okr. CE kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. CE je dužan platiti troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj okr. CE proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna.

1.1. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme koje je bio lišen slobode u vezi s prekršajem 7. srpnja 2022. kao jedan dan zatvora, odnosno 300,00 kuna novčane kazne, te je određeno da preostali dio kazne plati u četiri jednaka obroka.

1.2. Istom odlukom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.3.

Okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj u bitnome ponavlja svoju obranu da je odbio alkotest iz zdravstvenih razloga, jer zbog napada nožem u dijelu prsišta, tri mjeseca prije ovog događaja, nije imao dovoljan kapacitet pluća za puhanje. Ističe da je o tome dostavio medicinsku dokumentaciju sudu. Nadalje ističe da je zaposlen kao vozač, pa da bi izricanjem zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom ostao bez zaposlenja, a time bi bila dovedena u pitanje i njegova egzistencija.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Međutim, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je zbog konverzije novčane valute propisana nešto blaža novčana kazna. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti primijenio novi Zakon (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te za počinjeni prekršaj izrekao kaznu u najpovoljnijem iznosu propisanim novim zakonom, kao u izreci ove odluke u toč I.

5.

Ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

5.1. Žalitelj je u postupku pred sudom izrijekom priznao da je inkriminirane prilike upravljao vozilom u prometu na cesti i da je zaustavljen po djelatnicima policije, te prilikom kontrole odbio alkotestiranje. Ovlaštenje za postupanje policijskih službenika proizlazi iz članka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s time da odredba članka 282. stavka 1. Zakona propisuje da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. Zakona može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisutnosti u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti, i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom po potrebi i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i urina ili na liječnički pregled. Prema stavku 4. tog članka i Zakona vozač je dužan postupati prema zahtjevima policijskog službenika i nije u mogućnosti birati način ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je žalitelj prethodno upozoren da odbijanjem testiranja čini prekršaj, međutim da je unatoč tome odbio testiranje i nije imao primjedbe na zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 7. srpnja 2022. Okolnost da bi testiranje odbio iz zdravstvenih razloga ne proizlazi iz rezultata provedenog postupka, budući da bi u slučaju zdravstvene nemogućnosti puhanja, o tome bio dužan imati medicinsku dokumentaciju te isticati navedeno na licu mjesta, u kojem slučaju bi bio odveden na liječnički pregled, vađenje krvi i uzimanja urina radi analize. Međutim, ističe se kako žalitelj niti na ispitivanje pred sudom 5. rujna 2022. i do zaključenja rasprave nije dostavio medicinsku dokumentaciju kojom bi doveo u pitanje pravilnost ispitivanja, niti je u postupku pred sudom imao primjedbe na izvedene dokaze i predlagao provođenje drugih dokaza. Prema izričitoj zakonskoj odredbi bio je dužan postupiti prema zahtjevu policijskog službenika i bez uspjeha svoje postupanje pokušava opravdati zdravstvenim prilikama.

5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i značaj djela kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud odmjerio kaznu u najniže posebnim zakonom propisanom iznosu, koju mjeru kazne je po službenoj dužnosti izrekao i ovaj sud primjenom novog za počinitelja blažeg zakona, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na njegovo buduće ponašanje, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu kaznu ovaj sud smatra primjerenom, budući da nisu utvrđene nikakve naročito olakotne okolnosti na strani žalitelja, niti ih žalitelj sada ističe i dokumentira uz žalbu, pa nema zakonskih uvjeta za preinačenje kazne ispod posebnim zakonom propisane minimalne mjere kazne.

6.1. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme koje je počinitelju bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem 7. srpnja 2022. od 2,30 do 14,30 sati, kao jedan dan zatvora, odnosno kao 39,82 eura novčane kazne.

6.2. U smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati će se u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca ovaj sud je mišljenja da je mjera utemeljena na odredbi članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona. Naime, s obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja, pravilna je procjena prvostupanjskog suda da je od okrivljenika potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju počinjenje novog prekršaja, s time da je zaštitna mjera određena u zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno osobinama ličnosti okrivljenika i ranijem ponašanju u prometu. Neosnovano žalitelj ističe da radi kao vozač i da bi uslijed izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom ostao bez zaposlenja, budući takve okolnosti ne dokazuje uz žalbu, niti iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da je zaposlen u svojstvu vozača, pa takvi paušalni navodi žalbe nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.