Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: Pn-236/2019-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženika NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Pranjić, odvjetnik iz Rijeke, radi naknade štete (v.p.s. 5.200,00 EUR), i po protutužbi protutužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv protutuženika PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete (v.p.s. 3.981,68 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 12. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 30. siječnja 2025. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 3.850,00 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 3.250,00 EUR teče od 31. svibnja 2019., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine pa do dana 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 600,00 EUR od 30. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu odnosno za više zatraženih 1.350,00 EUR kao i za zateznu kamatu za razdoblje prije dosuđenog, tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Nalaže se protutuženiku da protutužitelju isplati iznos od 3.981,68 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24. listopada 2019. godine, pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se protutuženiku da protutužitelju naknadi prouzročene parnične troškove zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.944,41 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj navodi da mu je tuženik 28. lipnja 2018. u jutarnjim satima, bez ikakvog povoda, zadao više udaraca šakama u glavu uslijed kojih je bio ošamućen i pao je na tlo gdje ga je tuženik nastavio udarati nogom po glavi i tijelu. Uslijed opisanih udaraca zadobio je više lakih tjelesnih ozljeda u vidu hematoma i ogrebotina, razderotinu desne uške, ogrebotinu i krvni podljev područja iznad desne ključne kosti kao i tešku tjelesnu ozljedu u vidu serijskog prijeloma rebara desno od 6. do 7. rebra sa pomakom. Na okolnost opisanog događaja kod ovog suda vođen je kazneni postupak pod posl.br. K-44/19 u kojem je tuženik pravomoćno osuđen. U opisanom događaju tužitelj je pretrpio tjelesne ozljede koje su dovele do povrede prava osobnosti odnosno narušeno je njegovo tjelesno i duševno zdravlje koje se očituje u pretrpljenim bolovima i strahu, slijedom čega potražuje naknadu štete i to za neimovinsku štetu iznos od 31.000,00 kn te za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege iznos od 5.600,00 kn, kao i daljnju imovinsku štetu u vidu putnih troškova zbog odlaska na liječničke preglede u Rijeku u iznosu od 750,00 kn. Predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata navedenog iznosa sa zateznom kamatom koja na isti teče od 30. svibnja 2019. pa do isplate. Uz tužbu prilaže presudu K-44/19 od 24. siječnja 2019. sa klauzulom pravomoćnosti, medicinsku dokumentaciju te predlaže saslušanje stranaka i medicinsko vještačenje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 15) osporava da je na dan opisan u tužbi došao ispred kuće tužitelja i bez ikakvog povoda istome zadao više udaraca jer je iz optužnog prijedloga Policijske postaje Delnice (dalje PP Delnice) vidljivo da opis događaja ne odgovara stvarnom stanju s obzirom da iz optužnog prijedloga, potpisanog po policijskim djelatnicima, proizlazi da je tog jutra tužitelj iz svog vozila vikao tuženiku pogrdne riječi te je prilikom intervencije navedenih djelatnika istome vikao "to je taj četnik, vodite ga", što znači da je tužitelj s jasnom namjerom stvarao neprijateljsko i uvredljivo okruženje a što je dovelo do fizičkog sukoba. Citira i ostale riječi koje mu je uputio tužitelj. Osporava da je uslijed njegovog postupanja došlo do teške tjelesne ozljede – serijskog prijeloma rebara jer je u nalazu i mišljenju vještaka navedeno da su prijelomi mogli nastati i padom. Osporava se i vid imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege jer nije vidljivo tko je istu pružao i u kojem vremenskom razdoblju. Isto se odnosi i na navode o pretrpljenoj neimovinskoj šteti pa tužbu smatra neurednom za postupanje i paušalnom te u konačnici predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

2.1. Uz odgovor na tužbu podnosi i protutužbu (list 16) kojom od tužitelja potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 15.000,00 kn sa zateznim kamatama od 24. listopada 2019.

Protutužbu temelji na navodima da ga je tužitelj 28. lipnja 2018. u jutarnjim satima s jasnom namjerom i zlonamjerno vrijeđao zbog njegovog nacionalnog podrijetla te je vrijeđao njegovu obitelj kao i fizički izgled, između ostalog viknuvši istome da je "četnik" te pokazujući tri uzdignuta prsta, da je "srpski cigan" a majka da mu je "srpska kurva", da je "drkadžija i ćelav". Sve prednje utvrđeno je u optužnom prijedlogu. Pri tom ističe i da je tužitelju poznato da je otac tuženika srpske a majka hrvatske nacionalnosti te je na taj način povrijeđeno njegovo pravo osobnosti jer je on državljanin Republike Hrvatske u kojoj živi od rođenja, da je bio aktivni sudionik Domovinskog rata kao i akcije "Oluja" te ga i kao branitelja osobito vrijeđaju bilo kakve konotacije koje ga dovode u vezu s četnicima a što je naziv koji se koristi notorno za agresorsku vojsku za vrijeme Domovinskog rata odnosno upravo za one postrojbe od kojih je Republiku Hrvatsku tuženik aktivno branio, a posebno mu je uvredljivo da ga kao "četnika" označava osoba koja u Domovinskom ratu nije sudjelovala već je u to vrijeme bio u inozemstvu. Rezultat svega prednjeg je stres, narušen ugled i dostojanstvo tuženika te narušavanje njegovog prava na miran i slobodan život.

Uz protutužbu prilaže optužni prijedlog PP Delnice, Broj: 511-09-29/71-99-105/2018, ujedno predlaže saslušanje policijskih djelatnika TL i CL, svoje saslušanje, te po potrebi vještačenje.

2.2. Tužitelj u odgovoru na protutužbu (list 21) osporava istu u cijelosti odnosno osporava da je tuženiku uputio riječi navedene u protutužbi te ističe da je on zapravo u situaciji da se mora braniti od gotovo svakodnevnih verbalnih napada, vrijeđanja a ponekad i prijetnji tuženika koji je u više navrata oštetio i imovinu tužitelja, pa je tako i predmetnog dana tuženik započeo sa napadom i provokacijama.

Očituje se i na odgovor na tužbu ukazujući da je u činjeničnom opisu presude vidljivo da je tužitelj zadobio ozljede koje su opisane u tužbi.

3. Na okolnost osnovanosti tužbenog te protutužbenog zahtjeva provedeni su dokazi predloženi po strankama do zaključenja prethodnog postupka i to čitanjem prethodno navedenih isprava, čitanjem nepravomoćne presude ovog suda posl.br. Ppj-1045/19 od 31. siječnja 2022. (list 31), saslušanjem tužitelja i tuženika (list 37), čitanjem naknadno dostavljene presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske posl.br. Ppž-5863/22 od 02. lipnja 2022. (list 56), saslušanjem svjedoka CL, TL, VL i BL (list 72-74), saslušanjem svjedoka UL (list 77, dopunsko saslušanje list 138 ), medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Željku Cesarcu koji je na okolnost nastanka i visine štete kod tužitelja u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 101) te čitanjem cjelokupnog spisa Ppj-1045/19.

3.1. Također, tijekom postupka došlo je do preinake tužbe kao i preinake protutužbe i to povećanjem tužbenih zahtjeva, obje preinake pozivom na promjenu orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje preinake tužbe odnosno protutužbe su dopuštene rješenjem suda na ročištu od 15. veljače 2022. Sukladno prednjem, tužitelj je na ime ukupne štete zatražio iznos od 55.650,00 kn odnosno 5.200,00 EUR, dok je tuženik na ime naknade štete u protutužbi zatražio iznos od 30.000,00 kn odnosno 3.981,68 EUR.

3.2. Tužitelj je u stranačkom iskazu u bitnom naveo da tuženik sa svojim roditeljima živi u kući preko puta, da je on tog jutra sreo tuženika dalje od kuća kada je isti bio u svom neregistriranom vozilu a koju činjenicu je on i prijavljivao policiji te u situaciji kada su se mimoilazili, da je tuženik otvorio prozor i pljunuo u njegov auto a na što se on nasmijao i krenuo dalje međutim je vidio da je tuženik izašao iz auta te počeo razbijati njegov kokošinjac a na što mu je zaprijetio da će to morati platiti te se vratio kući i ispričao supruzi što se dogodilo. Nakon toga izašao je iz kuće i vidio tuženika s druge strane ceste koji se zakopčao prema njemu a on je počeo bježati u dvorište međutim je osjetio udarac u potiljak nakon kojeg se srušio te je nakon toga osjetio udarce po tijelu te je pao u nesvijest. Kada se podigao bio je sav u krvi, tada je došla policija kao i hitna pomoć koja ga je odvezla u bolnicu u Rijeku gdje je bio devet dana. Zbog zadobivenih ozljeda je po uputnici svoje liječnice morao ići na kontrolne preglede u Rijeku gdje je vršena kontrola uške s obzirom da slabije čuje te glave i rebara pa je na taj način u bolnici bio tri do četiri puta i na te ga je preglede vozila supruga. Oko mjesec dana nakon događaja nije mogao ništa te ga je čak i supruga morala voditi do toaleta. S tuženikom je susjed od 1990., poznaje i njegove roditelje, odnosi istih su bili u redu te je on čak ocu tuženika u tri navrata preko svojih poznanstava našao posao u Njemačkoj. Problemi među njima su započeli kad mu više nije mogao naći posao. Nakon toga je započelo vrijeđanje od strane tuženika a on je sve to trpio. Poriče da se tog jutra obratio tuženiku ili ga na bilo koji način vrijeđao niti mu se obraćao kasnije, on ima prijatelje svih nacionalnosti. Nikada istome nije rekao da je četnik. Zbog postupanja tuženika više je puta zvao policiju međutim isti ništa nisu poduzimali jer tuženik ima zaštitu s obzirom da mu dio obitelji radi u policiji.

3.3. Tuženik navodi da se on predmetnog dana vraćao iz noćne smjene i potvrđuje da je sreo tužitelja u predjelu [adresa] te kada su se mimoilazili isti mu je pokazivao tri prsta i vikao da je četnik, poriče da je tada išao u kokošinjac tužitelja iako se zaustavio i izišao iz auta međutim je tužitelj tada produžio. On je također došao kući ali se vratio u auto uzeti mobitel te je u situaciji kada je on bio kod auta tužitelj izlazio iz dvorišta te mu dobacio "ti si ćelavi četnik" a na što mu je on rekao neka prestane jer da ga to vrijeđa kao sudionika Domovinskog rata, nakon čega je on prišao tužitelju pored njegova auta i isti ga je pokušao udariti a kojom prilikom ga je on uhvatio za ruke i u tom natezanju su pali pri čemu je on pao na tužitelja i čuo je njegov jak izdah. Poriče da je udarao tužitelja šakama po glavi. Nakon toga otišao je u svoju kuću te sa fiksnog telefona nazvao hitnu pomoć i policiju a kada je ponovno izašao iz kuće tužitelj više nije bio na tlu već je izašao iz kuće i namjestio se u ležeći položaj u kojem ga je zatekao policajac i istome je tužitelj odmah rekao "to je taj četnik držite ga". Nakon toga je došla hitna pomoć koja je tužitelja odvezla a on je bio priveden u PP Delnice gdje je bio zadržan nekoliko sati. Naveo je da se na kaznenu presudu nije žalio jer je tada imao privatnih problema i htio je to sve što prije maknuti od sebe. Njegovi kontakti sa sudovima počeli su od kad ima posla sa tužiteljem koji ga često vrijeđa riječima "de si miko bre", zatim zato što je ćelav kao i iz razloga što nije oženjen, zatim vrijeđa njegovu majku navodom da je srpska kurva jer mu je otac po nacionalnosti P. Navodi da je on krenuo prema tužitelju jer je bio isprovociran te je njegova namjera bila istog smiriti. Njihove kuće su udaljene za širinu ceste odnosno možda 5-6 metara. Na presudu Prekršajnog suda se nije žalio jer se nije želio vući po sudovima. Nije protiv tužitelja pokretao nikakav postupak već ga je pokušavao ignorirati. Nije se obratio nikakvom liječniku specijalisti zbog ponašanja tužitelja. Nije imao namjeru istog tući već je to bila automatska reakcija.

3.4. Svjedok CL, policijski službenik, navodi da je prilikom dolaska tužitelj zatečen da kleči ispred svoje kuće i to krvave glave i krvavih ruku i isti je tom prilikom rekao da ga je fizički napao susjed NL, da je njegov kolega otišao po tuženika u kuću preko puta i isti je priveden u PP Delnice, prethodno tome je hitna pomoć odvezla tužitelja u bolnicu u Rijeku. Razgovore je obavljao njegov kolega a on je izvršio alkotestiranje sudionika događaja, zna da je kasnije pokrenut prekršajni postupak protiv obojice. Sjeća se da je u trenutku kad je njegov kolega privodio tuženika u policijsko vozilo tužitelj rekao "to je taj četnik, vodite ga" a na što je on tužitelja upozorio. Ne sjeća se druge komunikacije između stranaka dok je bio tamo, sjeća se da se tužitelj žalio na bolove u glavi.

3.5. Svjedok TL, policijski službenik, sjeća se da je šef smjene uputio njega i kolegu CL u [adresa] zbog dojave o događaju pri čemu je dojava bila od majke tuženika kao i hitne pomoći. Prilikom dolaska tužitelj je zatečen ispred kuće u poluklečećem položaju, isti je na rukama i na glavi imao krvi te je rekao da ga je pretukao susjed. Kada je on otišao po tuženika u kuću nasuprot tužitelj je viknuo "to je taj četnik vodite ga ća" a na što je tuženik rekao da je to razlog zašto je pretukao tužitelja te ga isti "jebe već cijelo jutro". Nakon toga hitna pomoć odvezla je tužitelja u Rijeku a kolega i on su tuženika priveli u PP Delnice. Sjeća se da je pokrenut prekršajni postupak zbog prekršaja protiv javnog reda i mira kao i temeljem Zakona o zaštiti od diskriminacije a nakon što je dobivena kvalifikacija ozljeda pokrenut je i kazneni postupak.

3.6. Svjedok VL poznaje stranke kao mještane [adresa], o događaju od 28. lipnja 2018. nema saznanja već samo po pričama u mjestu zna da se njih dvojica ne slažu a istome nikada nije bio osobno nazočan.

3.7. Svjedok BL (otac tuženika) navodi da je predmetnog jutra vani čuo nekakav šušur te vidio tužitelja i svog sina iza zelene Corse, vidio je da je sin tužitelja uhvatio za ruke te su u tom natezanju oba pala iza auta, nakon čega se sin digao i vratio u kuću te rekao majci da bi bilo potrebno zvati hitnu pomoć a što je ista i napravila. Prije dolaska policije tužitelj je tri puta ušao u kuću i ponovno izašao, on je u međuvremenu otvorio prozor i zna da je tu bilo puno glasova a između ostalog je čuo da je tužitelj vikao četnik njegovom sinu. Navodi da to nije bio prvi verbalni sukob, da on sa tužiteljem nije u dobrim odnosima negdje od 2001. odnosno od kada su zajednički radili u Njemačkoj, tužitelj mu se mnogo puta obraćao odnosno vrijeđao ga po nacionalnoj osnovi.

3.8. Svjedok UL (supruga tužitelja) se sjeća da je predmetnog jutra bila u kući i to u kupaonici koja ima bočni prozor i isti je bio otvoren, čula je povišene tonove i svađu te lupanje vrata od dvorišne ograde nakon čega je otišla u dnevnu sobu te vidjela da njen suprug leži na tlu a susjed NL da ga udara nogom po tijelu. Izašla je iz kuće, suprug je tada bio bez svijesti te je imao krvi u kosi a krvi je bilo i na asfaltu, tuženik je tada već bio na vratima svoje kuće preko ceste te je vikao da je on već zvao policiju nakon čega je ona zvala 112 i rečeno joj je da je policija već krenula. Ona se tada bavila smirivanjem majke koja se zbog te buke uznemirila. Kasnije je u kuću došao policajac a njen suprug je cijelo vrijeme bio vani i kada je ponovno izašla isti je bio naslonjen na policijski auto. Prethodno tome dok je bila u hodniku čula je da je suprug govorio "maknite mi tog čovjeka s očiju". Na prednju okolnost davala je iskaz u policiji kao i u prekršajnom postupku. Nije vidjela trenutak kada je njezin suprug ustao. U dopunskom iskazu navela je da je čula povišene tonove i tužitelja i tuženika, da su se njih dvojica i inače znali svađati, ne zna da li je među istima bilo vrijeđanja po nacionalnoj osnovi pošto joj je obojice dosta. Ne zna razlog nastanka loših odnosa između tužitelja i tuženika. Potvrđuje da suprug više ne živi na njihovoj zajedničkoj adresi, razišli su se ali nisu razvedeni.

3.9. Čitanjem presude i spisa posl.br. K-44/19 utvrđeno je da je protiv tuženika izdan kazneni nalog (koji je postao pravomoćan) iz razloga što je isti 28. lipnja 2018., u namjeri da teško ozlijedi tužitelja, istome zadao više udaraca šakama u glavu uslijed kojih je isti pao na tlo, gdje je nastavio udarati tužitelja nogama po tijelu a uslijed kojih udaraca je tužitelj uz lake tjelesne ozljede i to hematoma i ogrebotina mekog oglavka tjemena zatiljno, hematom desnog obraza, hematom i ranu razderotinu desne uške, ogrebotinu i krvni podljev područja iznad desne ključne kosti, zadobio i serijski prijelom rebara desno od 6. -8. rebra s pomakom a koja ozljeda je teške naravi, čime je tuženik počinio kazneno djelo iz čl. 118. st.1. KZ/11 te mu je izrečena kazna zatvora uz primjenu uvjetne osude. Presuda se temelji na uvjerenju o kvalifikaciji tjelesnih ozljeda Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku, otpusnog pisma KBC Rijeka, nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka Valtera Stemberge.

3.10. Čitanjem spisa Prekršajnog odjela ovog suda posl.br. Ppj-1045/19 utvrđeno je da je protiv stranaka u ovom postupku podnesen optužni prijedlog i to protiv tuženika kao 1. okrivljenika zbog narušavanja javnog reda i mira a protiv tužitelja kao 2. okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije da je po provedenom dokaznom postupku u kojem su iskaze dali oba okrivljenika sa danom 21. siječnja 2022. donesena presuda kojom su oba okrivljenika proglašeni krivima za prekršaje koji su im stavljeni na teret. 1. okrivljenik se na presudu nije žalio dok je po žalbi 2. okrivljenika presudom Visokog Prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-5863/22 od 02. lipnja 2022. presuda u odnosu na istog preinačena na način da je isti oslobođen od optužbe.

3.11. Na okolnost nastanka i visine štete provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku Željku Cesarcu koji je u pisanom nalazu i mišljenju (list 101) utvrdio da je tužitelj zadobio ozljede koje su već ranije opisane, da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi, zatim je vještak u daljnjem tijeku nalaza iznio kronologiju liječenja te na temelju raspoložive medicinske dokumentacije, priloženog zdravstvenog kartona i pregleda tužitelja utvrdio da je kod tužitelja došlo do smanjenja opće životne aktivnosti koja iznosi 5-6 %, da je tužitelj trpio fizičke bolove kao i strah, da je vezano uz zadobivene ozljede postojala potreba tuđe pomoći kao i da su realizirana tri specijalistička pregleda u Rijeci.

Stranke nisu tražile da medicinski vještak svoj nalaz iznese na ročištu niti su tražile dopunsko pisano očitovanje vještaka, slijedom čega i ovaj sud smatra da je nalaz sačinjen sukladno pravilima struke te bez proturječnosti ili nelogičnosti koje bi isti dovele u pitanje.

3.12. Po provođenju vještačenja, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je na ime neimovinske štete zatražio iznos od 4.500,00 EUR a na ime imovinske štete iznos od 700,00 EUR odnosno ukupno 5.200,00 EUR, sve sa zateznom kamatom od 30. svibnja 2019. (podnesak list 114).

4. S obzirom na sadržaj dokaza koji su provedeni tijekom postupka, ovaj sud nalazi nesporno utvrđenim da je tužitelju nastala imovinska i neimovinska šteta koja je predmet tužbenog zahtjeva, kao i da je tuženik odgovoran za nastanak štete.

4.1. U smislu odredbe čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) pod pravom osobnosti razumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo, a u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ukoliko težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete a i kad iste nema, pri čemu će se u smislu st. 2. iste odredbe voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema odredbi čl. 1045., tko drugom prouzroči štetu, dužan je istu nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Obična nepažnja se predmnijeva, dok za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu, odgovornost postoji bez obzira na krivnju.

Štetu u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a, predstavlja umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti.

Da bi postojala odgovornost za štetu, potrebno je da je na jednoj strani šteta nastala te da na drugoj strani postoji štetnik čija je štetna radnja uzrokovala štetu, odnosno potrebno je postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastale štete. Također, prema čl. 1092. st. 1. ZOO-a, oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

4.2. Iako tuženik u odgovoru na tužbu kao i u stranačkom iskazu poriče da je tužitelju zadao udarce uslijed kojih su istome nastale opisane ozljede, takav prigovor tuženika nije prihvaćen prvenstveno iz razloga što su kazneno djelo i kaznena odgovornost tuženika utvrđeni u pravomoćnoj presudi ovog suda Posl.br. K-44/19, pa sukladno odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je u pogledu odgovornosti učinioca vezan pravomoćnom osuđujućom kaznenom presudom. Prednje znači da se događaj činjenično odigrao na način kako je to u pravomoćnoj kaznenoj presudi utvrđeno i da su u istome tužitelju nastale ozljede koje su opisane u toč. 3.9. Stoga na prednju okolnost nije prihvaćen iskaz tuženika.

4.3. S obzirom da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti, a uzevši u obzir sadržaj prigovor tuženika, u ovom se postupku može razmatrati eventualna suodgovornost tužitelja u nastanku štete.

Međutim, analizom iskaza stranaka sud ne nalazi utvrđenim da bi na strani tužitelja postojala suodgovornost za nastanak štete tužitelju. Prednje iz razloga što iako je između stranaka prethodno fizičkom sukobu očito bilo verbalnih sukoba i to prilikom prvog susreta tog jutra kao i naknadno kada su isti bili kod svojih kuća, a na koju okolnost sud kao vjerodostojniji prihvaća iskaz tuženika jer je isti potkrijepljen i iskazima svjedoka policijskih službenika (o čemu će više biti izneseno u dijelu odluke koji se odnosi na protutužbu), činjenica da ga je tužitelj vrijeđao ne opravdava postupanje tuženika na način da je isti prešao cestu širine 5-6 metara koja prolazi između kuća stranaka i došao do auta tužitelja (što isti potvrđuje u svom iskazu) te mu nakon toga zadao udarce kako je to utvrđeno u kaznenoj presudi. Tuženik je evidentno bio isprovociran, međutim, kao što je već navedeno, izgovaranje riječi od strane tužitelja koje su tuženika uvrijedile ne opravdava njegovo postupanje na način da pristupi do kuće tužitelja i istome zada više udaraca a posljedica kojih je i teška tjelesna ozljeda.

4.4. Slijedom navedenog, tužitelju je nastala neimovinska i imovinska šteta a za nastanak iste u cijelosti je odgovoran tuženik.

5. Kod tužitelja je, uslijed posljedica nezgode, došlo do smanjenja opće životne aktivnosti koju je vještak u zaključku ocijenio u visini od 5-6%, a koje smanjenje se očituje prvenstveno u izvršenom pregledu tužitelja kojim je utvrđena grublja palpatorna i forsirana motilitetna bolnost i lagana redukcija respiratornih ekskurizija a radi se o sanaciji prijeloma tri rebra, pri čemu iste otežavaju obavljanje onih radnji i aktivnosti svakodnevnog života s potrebom jakog i dugog funkcijsko-fizičkog opterećenja, dizanja i prenošenja teških tereta, potrebe forsiranih respiratornih ekskurzija i dr. te se radi o trajnoj posljedici.

Nadalje, tjelesno i duševno zdravlje tužitelja narušeno na način da je isti trpio fizičke bolove, pri čemu se zbog karaktera ozljeda radilo o jačim fizičkim bolovima u trajanju od 3 dana (obrada rana i hematoma), zatim bolovima srednjeg intenziteta koji su trajali 15 do 20 dana a odnose se na kasniju fazu odnosno previjanja, odstranjivanje drenaže, sanaciju hematoma te jače aktivacije. Slabiji bolovi trajali su 30 do 35 dana a isti i javljali su se u kasnijoj fazi liječenja te se radilo o bolovima zbog specijalističkih obrada i injekcija te neugodnostima uz isto.

Također, zdravlje tužitelja narušeno je i zbog straha i to primarnog jačeg koji predstavlja stres doživljen pri incidentu i nastanku ozljeda u trajanju od 1 sata, zatim sekundarnog jačeg straha u trajanju od 36-48 sati kao neposredno produženoj reakciji na traumu, sekundarnog srednjeg straha u trajanju od 8 do 10 dana a koji predstavlja produženu reakciju na stresnu situaciju te sekundarnog straha blažeg intenziteta u trajanju od 1 mjeseca koji se manifestirao u prilagodbi na stresnu situaciju i zabrinutost.

Tužitelju je također bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega nakon bolničkog liječenja i to u trajanju do 3 do 4 tjedna u trajanju od 2 do 3 sata dnevno a pomoć se odnosila na zahtjevnije kućanske aktivnosti, cjelovito obavljanje osobne higijene, obuvanje, oblačenje, prijevoz i sl. U nastavku odnosno u daljnjih 5 do 6 tjedana tuđa pomoć je bila potrebna u trajanju od 3 do 4 sata tjedno za zahtjevnije i teže povremene aktivnosti vezane uz kućanstvo.

Završno, iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj nakon bolničkog liječenja realizirao 3 specijalistička pregleda u Rijeci pri čemu je prvi pregled iziskivao prijevoz od strane druge osobe.

5.1. S obzirom na utvrđenja medicinskog vještaka opisana u toč. 5., te uz primjenu Orijentacijskih kriterija VSRH, tužitelj je u štetnom događaju pretrpio neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 3.250,00 EUR, koja se prvenstveno očituje u činjenici da je isti zadobio tešku tjelesnu ozljedu – prijelom rebara, koja je u određenoj mjeri ostavila trajne posljedice odnosno dovela do smanjenja opće životne aktivnosti istog, a uz koje posljedice je tužitelj u vremenski određenom trajanju trpio i fizičke bolove i strah.

Stoga mu je u tom dijelu dosuđen navedeni iznos, dok je za više zatraženih 1.250,00 EUR tužbeni zahtjev odbijen.

5.2. Također, tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu koja se ogleda u potrebi tuđe nestručne pomoći u trajanju kako je utvrđeno u nalazu vještaka. Tužitelj je u tom dijelu zatražio iznos od 600,00 EUR, međutim istome po ocjeni suda u pogledu tog vida štete pripada iznos od 500,00 EUR. Konkretno, radilo se o pomoći člana obitelji (tužitelj ne navodi da je angažirao treću osobu i istoj izvršio isplatu), te je u tom dijelu odluka donesena uz primjenu čl.223. ZPP-a odnosno cijeneći da jedan sat nestručne tuđe pomoći iznosi 5,00 EUR te da je takva pomoć tužitelju u razdoblju nakon završetka bolničkog liječenja pa narednih otprilike 8 tjedana iznosila ukupno 100,00 sati.

Daljnju imovinsku štetu predstavlja i trošak puta na specijalističke preglede (koje je tužitelj nesporno realizirao) pa je uzevši u obzir udaljenost mjesta prebivališta (40km), činjenicu da se radi o ukupno 240 km kao i cijenu goriva, tužitelju dosuđen zatraženi iznos od 100,00 EUR, također uz primjenu čl. 223. ZPP-a.

5.3. Obveza isplate pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe sukladno čl. 1103. ZOO-a, što znači da tužitelju na taj vid štete zatezna kamata pripada od idućeg dana tj. od 31. svibnja 2019. (tužba je podnesena 30. svibnja 2019.), dok zatezna kamata za imovinsku štetu sukladno čl. 1089. ZOO-a tužitelju pripada od dana donošenja presude.

Sukladno prednjem, tužbeni zahtjev odbijen je za razdoblje početka tijeka zateznih kamata prije datuma navedenih u toč. I. izreke.

6. Tuženik u protutužbi potražuje iznos od 30.000,00 kn (sada 3.981,68 EUR) jer mu je postupanjem tužitelja odnosno činjenicom da ga je isti nazvao četnikom, nastao stres te mu je narušen ugled i dostojanstvo.

Isti na prednje okolnosti nije zatražio liječničku pomoć, međutim je u stranačkom iskazu naveo da je on sudionik Domovinskog rata kao i akcije Oluja, te ga isto posebno vrijeđa.

Tužitelj u stranačkom iskazu poriče da je tuženika nazvao četnikom, međutim analizirajući iskaze stranaka te iskaze svjedoka – policijskih službenika koji su suglasno naveli da su čuli kada je tužitelj izgovorio "to je taj četnik, vodite ga", sud nalazi utvrđenim da je tužitelj tuženiku uputio te riječi kao i da je isto bilo pred većim brojem osoba. Pri tom je potrebno navesti da su policijski službenici bili saslušani i u prekršajnom postupku gdje su iskazali identično.

Također, sud prihvaća iskaz tuženika u kojem navodi da mu je tužitelj dobacio "ti si ćelavi četnik" a zbog čega je tužitelj i otišao u dvorište kuće istog i zadao istome udarce opisane u kaznenoj presudi, jer u protivnom je nelogično da bi tuženik to napravio u situaciji kada su stranke već prethodno tome istog jutra imale susret i verbalni sukob kod kokošinjca tužitelja i koji susret je okončan na način da se svaki udaljio svojim automobilom (a u kojem dijelu su iskazi suglasni), odnosno nelogično je da bi tuženik, samo na temelju činjenice što vidi tužitelja na udaljenosti od nekoliko metara, došao do istog i zadao mu brojne ozljede.

Činjenica da je tužitelj u konačnici u prekršajnom postupku oslobođen od optužbe za počinjenje prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o diskriminaciji, međutim isto nije od utjecaja na prednje utvrđenje. Ovo iz razloga jer razlog oslobađanja istog u presudi Visokog prekršajnog suda nije utvrđenje da tužitelj nije izgovorio navedene riječi već utvrđenje da činjenični opis prekršaja kako je naveden u izreci presude po propisu nije prekršaj.

6.1. Kako je izneseno prethodno, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj predmetnog dana uputio tuženiku riječi opisane u toč. 6. te isto predstavlja povredu prava osobnosti na način da su tuženiku povrijeđeni čast i dostojanstvo, međutim po ocjeni suda, radi se o tzv. neznatnoj povredi te okolnosti slučaja ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade. Prednje iz razloga što iako se radi o riječima uvredljivog sadržaja, iz iskaza tuženika dalje proizlazi da je takvo stanje među strankama već godinama odnosno da su obitelji u sukobu te da ovo nije prvi puta da ga je tuženik vrijeđao po osnovu nacionalne pripadnosti i to kako njega, tako i ostale članove njegove obitelji. U tom dijelu iskaz potvrđuje i otac tuženika navodom da ga je tužitelj po toj osnovi vrijeđao tisuće puta.

Tuženik, na okolnost toga da je zbog ranijeg postupanja tužitelja a pri čemu se misli na ranija vrijeđanja istog odnosno sličnog sadržaja, pokrenuo odgovarajući sudski postupak, ne doprinosi nijedan dokaz.

Prema tome, u situaciji kada postupanje tužitelja prema tuženiku traje duži niz godina a tuženik sve do ove situacije protiv istog nije pokrenuo nikakav postupak, posebno uzevši u obzir i da je isti bio sudionik Domovinskog rata od završetka kojeg je do samog događaja prošlo 24 godine (a što ga posebno vrijeđa), ne opravdava dosuđenje novčane naknade jer da je njegova osobnost povrijeđena u većoj odnosno opravdanoj mjeri, tada bi isti zasigurno, u tako dugom vremenskom razdoblju, zatražio zaštitu svojih prava. Pri tome se ističe i da sud pri odlučivanju da li tuženik ima pravo na pravičnu novčanu naknadu, u obzir uzima događaj opisan u činjeničnim navodima protutužbe a ne i dugo višegodišnje razdoblje loših odnosa između stranaka.

Iz opisanih razloga je protutužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

7. Odluka o troškovima sadržana u toč. III. izreke temelji na čl. 154. st. 5. ZPP-a kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. U konkretnom slučaju vođen je jedinstven postupak po tužbi i protutužbi te su na okolnost utvrđenja osnovanosti istih provedeni dokazi saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka kao i čitanja priloženih spisa, dok je na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva i visine istog provedeno i medicinsko vještačenje.

Tužitelj je u tužbenom zahtjevu u pogledu osnove uspio u cijelosti, dok je u pogledu visine uspio djelomično, također je isti u pogledu osnovanosti i visine protutužbenog zahtjeva uspio u cijelosti.

Sukladno prednjem, kako isti nije uspio djelomično sa svojim zahtjevom i to u pogledu visine (a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi), pripadaju mu zatraženi troškovi u cijelosti.

Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav tužbe i sastav odgovora na protutužbu – svaka radnja po 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanja na roč. 12.01.2022., 15.02.2022., 11.05.2022., 19.10.2022., 23.01.2023. i 12.12.2024. te za sastav podneska od 31.05.2024. (Tbr. 8. toč. 1. – očitovanje na nalaz vještaka) – svaka radnja po 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno u tom dijelu iznos od 1.800,00 EUR te PDV na prednje u iznosu od 450,00 EUR.

Također, troškovi vještačenje su mu kao neophodni priznati u cijelosti u iznosu od 500,00 EUR (sukladno računu vještaka).

Završno, priznati su mu troškovi sudskih pristojbi i to na tužbu u iznosu od 95,96 EUR te presudu u iznosu od 98,45 EUR.

Slijedom prednjeg, ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 2.944,41 EUR. Nije priznat trošak sastava podneska od 12.01.2022. (usklađenje visine tužbenog zahtjeva sukladno novim orijentacijskim kriterijima VSRH) jer se ne radi o potrebnom trošku u smislu čl. 155. ZPP-a odnosno tužitelj je isto mogao iznijeti i neposredno na ročištu na kojem je podnesak predan u spis. Također, iz istih razloga nije priznat trošak sastava podneska od 01.09.2022. (očitovanje na do tada provedene dokaze). Nadalje, nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 10.05.2023., 09.08.2023. i 02.01.2024. (požurnice i dostava dokaza o uplati predujma) jer se također radi o nepotrebnim troškovima.

Tužitelj je u pogledu svakog ročišta zatražio i trošak izbivanja punomoćnika iz pisarnice pozivom na Tbr. 49. Tarife te materijalni trošak pozivom na Tbr. 50. Tarife (gorivo i cestarina). Opisani troškovi nisu priznati jer je tužitelj imao mogućnost angažiranja odvjetnika sa pisarnicom na području nadležnosti ove Stalne službe (što je prvotno angažirani punomoćnik i bio a nakon toga su na području ove Stalne službe postojala 4 punomoćnika sa sjedištem pisarnice u Delnicama), te u takvom slučaju putni trošak ne bi nastao. Putni trošak angažiranja punomoćnika čija pisarnica nije na području nadležnosti suda uvijek predstavlja rizik stranke koja takvog punomoćnika angažira. Slijedom navedenog, ni ovaj trošak nije priznat.

7.1. Tuženik je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijen u cijelosti s obzirom da isti nije uspio u sporu.

Delnice, 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.