Poslovni broj Pn.119/2018-44

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji tog suda Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja IH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Toni Babić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Maja Vojnić, odvjetnica iz Dubrovnika, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 12. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju pravičnu naknadu sa naslova pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 7.796,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2017.g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022.g. određuje u visini stope određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. u visini stope određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. nadalje po stopi koja se obračunava po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete u iznosu od 6.139,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2017.g.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju pravičnu naknadu sa naslova pretrpljene imovinske štete u iznosu od 4.504,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2025.g. do isplate po stopi koja se obračunava po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete u iznosu od 5.496,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. siječnja 2025.g. do isplate.

V. Svaka strana snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 5. listopada 2018,g, u [adresa], u [adresa] kod kbr.40 vozač SH je izazvao prometnu nesreću upravljajući osobnim vozilom marke Škoda Octavia reg. oznaka [registarska oznaka], na način da je zbog neprilagođene brzine izletio sa kolnika te naletio na tužitelja i TH, koji su se pješke kretali nogostupom i koji su tada zadobili teške tjelesne ozljede- Navedeno vozilo vlasništvo je ĐH, a na dan štetnog događaja bilo je osigurano policom br. [broj police] kod tuženika (tada Jadransko osiguranje d.d.) Tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku, koji ga je ocjenio osnovanim, te je isplatio tužitelju nesporni iznos od 24.700,00 kuna (3.278,25 EUR). Tužitelj smatra da iz toga proizlazi da pravni osnov tužbe nije sporan. Tužitelj je vozilom hitne pomoći prebačen u Opću bolnicu Dubrovnik, gdje mu je nakon pregleda ustanovljena otvorena lateralna luksacija gležnja sa prijelomom fibularnog maleola s rupturom tibiofibularne sindesmoze te deltoidnog ligamenta, te je hitno operiran na način da je učinjena AO osteosinteza maleola te fibulotibialna transkifikacija (tužitelju je kao posljedica nesreće došlo do otvorenog prijeloma gležnja i pucanja svih tetiva i ligamenata koji drže kosti gležnja, pa su kirurzi ugradili pločicu i vijke kako bi kost zacijelila). Tužitelj se liječio na odjelu za ortopediju OB Dubrovnik od 5. do 23. listopada 2015.g. Iz bolnice je otpušten na kućnu njegu sa detaljnim uputama o „novom“ režimu života, potrebnom strogom mirovanju i elevaciji noge. Nakon 6 tjedana strogog mirovanja započeo je sa fizikalnom terapijom, redovito je išao na kontrole ortopeda i posjećivao je psihijatra. Nakon što je mogao ustati hodao je uz pomoć štaka jer se nije smio oslanjati na ozlijeđenu nogu. Dugotrajno korištenje štaka uzrokovalo je skoliozu kralježnice, te je tužitelj dodatno morao zatražiti pomoć i odraditi preporučeni tretman kinezioterapije. Razvio je Sudeckovu algodistrofiju i blagu hernijaciju prednjeg tibijalnog mišićnog kompartmenta, preporučen je pregled magnetnom rezonancom, ali isti je bilo moguće odraditi tek nakon uklanjanja vijaka i pločica, a koji zahvat je tužitelju obavljen 16. ožujka 2017.g. Danas je tužitelju desna noga kraća 1 cm, gležanj je naružen ožiljkom i nadalje povremeno trpi bolove. Stoga predlaže sudu da donese presudu kojom će prihvatiti njegov tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku isplatu iznosa od 105.000,00 kuna (sada 13.935,89 EUR) na ime neimovinske štete sa kamatama tekućim od dana 17.03.2017.g. do isplate, kao i iznosa od 10.000,00 kuna (sada 1.327,29 EUR) na ime imovinske štete sa kamatama tekućim od presuđenja do isplate (tužbeni zahtjev uređen po kategorijama podneskom od 14. svibnja 2019.g.). Na ročištu dana 12. prosinca 2024.g. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev u toč.II. tako da sada potražuje s osnova imovinske štete iznos od 10.000,00 EUR, koja preinaka je dopuštena sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a rješenjem na navedenoj raspravi, kao svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

2. U odgovoru na tužbu od 22. veljače 2019. tuženik priznaje pasivnu legitimaciju tj. nastanak štetnog događaja kako je opisano u tužbi, da je u nezgodi sudjelovao automobil čiji je vlasnik sa tuženikom imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koja može nastati trećima zbog tjelesne ozljede, smrti, narušenja zdravlja ili uništenja ili oštećenja stvari. Također ne spori ni pravni osnov jer je za nastanak prometne nesreće isključivo kriv vozač automobila osiguranog kod tuženika. Međutim tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na visinu neimovinske štete navodi da poriče da bi tužitelju u nezgodi nastale takve ozljede koje bi opravdavale dosuđenje zatraženog iznosa, Tuženik je tužitelju na ime neimovinske štete već isplatio iznos od 24.700,00 kuna kao nesporan, pa daljnje traženje iznosa od 100.300,00 kuna smatra nerealnim i previsoko postavljenim. Tuženik posebno spori da bi skolioza torakalne kralježnice bila u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Slaže se sa prijedlogom tužitelja o nužnosti provođenja medicinskog vještačenja. Predlaže po zaključenju raspravljanja tužitelja odbiti sa njegovim zahtjevom.

3.1. Na glavnoj raspravi je pročitani su obrazložena ponuda tuženika tužitelju od 20. srpnja 2016.g. (stranica 3 spisa), povijest bolesti klinike Sv. Katarina (stranica 5-6, 57-58 spisa), otpusno pismo Opće bolnice Dubrovnik, Odjela za ortopediju (stranica 7, 31, 36 spisa), nalazi ortopeda OB Dubrovnik (stranica 4, 8-10, 14, 23, 26-27, 33, 35, 55 spisa), nalazi specijalista fizikalne medicine OB Dubrovnik (stranica 11-13, 16, 22, 24 spisa), nalaz neurologa OB Dubrovnik (stranica 15 spisa), nalaz ortopeda Poliklinika Marin Med (stranica 17), nalaz spec. ortopeda VH (stranica 18, 55 spisa), nalaz specijalista psihijatrije OB Dubrovnik (stranica 19 spisa), povijest bolesti KB Dubrava (stranica 20 spisa), nalaz radiologa OB Dubrovnik (stranica 21 spisa), nalaz specijalista opće i plastične kirurgije OB Dubrovnik (stranica 25 spisa), interna uputnica za fizikalnu terapiju OB Dubrovnik (stranica 28-30 spisa), nalaz specijalista radiologa klinike Sv. Katarina (stranica 34, 54 spisa), ispričnicu (stranica 37 spisa), zapisnik o očevidu PU Dubrovačko neretvanske PPP Dubrovnik br. 511- 03-14 KU-42-15 od 20. studenog 2015.g. (stranica 38-42 spisa), nalazi specijalista opće i plastične kirurgije (stranica 56 spisa), saslušan je tužitelj, provedeno je medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu.

3.2. Obzirom su odlučne sporne činjenice utvrđene temeljem navedenih dokaza, ocijenjeno je da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

3.3. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28 /13 i 70/19; dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da su zahtjevi tužitelja djelomično osnovani.

4. Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari je naknada neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete u vidu troška tuđe pomoći i njege, u vezi prometne nezgode u kojoj su sudjelovali tužitelj i osiguranik tuženika 5. listopada 2015.

5. Između stranaka nije sporno nastanak štetnog događaja, da je tužitelj uslijed štetnog događaja zadobio ozljede te pretrpio štetu, pasivna legitimacija tuženika, osnova potraživanja, da se tužitelj obratio tuženiku radi naknade štete i da mu je tuženik isplatio određeni iznos na ime naknade štete, dok je sporna visina neimovinske i imovinske štete.

6. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine ¨ broj 5/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje u tekstu: ZOO) je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Nadalje, odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

8. Člankom 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) je propisano da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona (konkretno, nesporno osiguranje vlasnika, vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama - osiguranje od automobilske odgovornosti) oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju.

9. Sukladno prethodno citiranim zakonskim odredbama, jasno je da je tuženik, kao nesporni osiguratelj osobe koji je kao vlasnik/korisnik vozila odgovoran za nastalu štetu i koji ne spori osnovu odgovornosti, dužan tužitelju, kao osobi kojoj je nanesena tjelesna ozljeda i narušeno mu zdravlje, nadoknaditi nastalu neimovinsku i imovinsku štetu.

10. Na okolnost sporne visine naknade štete, sud je saslušao tužitelja, pregledao medicinsku dokumentaciju iz spisa predmeta te proveo vještačenje po Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, te usmeno saslušao vještake dr. Porina Perića i dr. Slavka Davilu koje je Fakultetsko vijeće imenovalo za vještake zadužene za provedbu vještačenja i izradu nalaza i mišljenja.

11. Tužitelj je u bitnom iskazao da se na dan nastanka štetnog događaja kao pješak kretao nogostupom ulice u kojoj živi, da je padala lagana kišica, da je čuo zvuk proklizavanja i da je nakon toga slijedio udar. Nakon udara izgubio je svijest, kad se probudio bio je u polu-svjesnom stanju, čuo je vrištanje ali je naknadno shvatio da on zapravo vrišti, bio je naslonjen uz zid u sjedećem položaju, osjećao bol u cijeloj desnoj strani, a stanje svoje desne noge ne može opisati na drugi način osim da se doslovno rascvjetala, virila je kost i s nje je visilo meso. Hitna ga je prevezla u bolnicu gdje je nakon par sati prvi put operiran. Fizička bol vezana za ozljedu, tretiranje rane i pripreme za operaciju je bila jako teška, a uz navedeno bilo mu je jako teško jer je kod kuće imao tešku situaciju i uz sve što je trpio razmišljao je o utjecaju svoje ozljede na obitelj, te je molio medicinsko osoblje da ih ne obavijeste što se dogodilo. Jedan od liječnika poprilično je neobazrivo komentirao njegovo stanje prilikom odlaska na prvu operaciju, rečeno mu je da je započeto sa operacijom samo pola sata kasnije da bi mu nogu uhvatila nekroza i da bi je morali amputirati. Bolno mu je i stresno čuti da netko spori jačinu fizičke i emocionalne boli koju je proživio, a i činjenicu koliko mu je dugo trebala pomoć drugih, jer on nikada više neće biti onakav kakav je bio prije nesreće. Majka mu je dala otkaz na poslu kako bi se brinula o njemu, jer je to izisikivalo cjelodnevni angažman. Trpio je užasne bolove dok je bio na liječenju u bolnici, a primjena analgetika koji su trebali olakšati tu bol je i sama po sebi bila bolna i teška, ni sam ne može pobrojati koliko je vrsta raznih tableta popio i injekcija dobio, ali jedino što je koliko-toliko olakšavalo bol su injekcije u kralježnicu, što je dobio kad je tek došao u bolnicu. Na pitanje suda kakav utjecaj ozljeda ima na njegov život općenito, i sada, tužitelj nudi da pokaže izgled gležnja uz očitu nelagodu, te navodi da su zadebljanja vrlo vidljiva, kao i ožiljak, a to je samo vizualni dio. Ističe da se situacija pogoršava kod promjene vremena i da su onda posljedice još vidljivije. I danas trpi bolove, a kad se vrijeme mijenja još su jači. Neke pokrete ne može izvesti kao npr. čučanj. Bio je aktivan u sportu, igrao je košarku, a sada ne može ni dulje stajati oslonjen na tu nogu, a svako dulje kretanje dovodi do zatezanja i boli. Nesreća je utjecala na njegovo školovanje, bio je odličan učenik (tada trećeg razreda gimnazije), a na kraju samo radi velikodušnosti profesora i angažmanu razrednika nije morao ići na razredbeni ispit jer je izostao cijelo polugodište iz škole, već su mu dopustili da u drugom polugodištu odgovara gradivo iz prvog. Propustio je maturalno putovanje kojem se radovao, kao i mnoge stvari za koje smatra da čine tinejdžersku svakodnevicu – izlaske, druženja, putovanja. Smatra da je već time došlo do smanjenja njegove životne aktivnosti, a boji se za budućnost jer već sada primjećuje da ima problema sa koljenom i smatra da će protekom vremena sve ići na gore. Tuđa pomoć i njega (koju mu je u prvom redu pružala majka, a uz nju i djed) bila mu je neophodna jer je do skidanja gipsa samo ležao, nakon toga je mogao ili sjediti ili ležati, ali s nogom u podignutom položaju. Ništa nije mogao sam, pomoć mu je bila potrebna za održavanje higijene, toaletu, pripremu hrane i osobito brige za ranu, koja se prilikom promjene zavoja opetovano otvarala i što je užasno boljelo. Šokirao ga je izgled noge nakon skidanja gipsa, izgledala je kao da pripada nekoj mrtvoj osobi, bila je čudne boje i vidno mršavija od druge. Nakon skidanja gipsa mogao se malo podizati na hodalicu, ali bez oslanjanja na ozlijeđenu nogu, a nakon toga je dobio štake koje je koristio pretežito vrijeme trajanja drugog polugodišta. Striktno se pridržavao uputa liječnika kako bi brže ozdravio i postigao što bolji rezultat oporavka, ali navodi da mu je bilo psihički teško, nije se mogao koncentrirati ni na aktivnosti koje inače voli kao što su čitanje ili gledanje filmova. Svoje stanje mjesecima nakon nesreće opisuje na način da je samo postojao, ne i živio. I danas ga prolazak mjestom gdje se nesreća dogodila ispunja nemirom i slikama tog događaja, nakon toga se osjeća jako loše, a svoju nevoljkost za upravljanje automobilom i strah od događaja u prometu pripisuje navedenom događaju.

12.1. Medicinski fakultet sveučilišta u Zagrebu je u svojem nalazu i mišljenju, prijedlog kojeg je izrađen od strane prof.dr.sc. Slavka Davile, specijalista opće kirurgije, subspecijalista traumatologije i prof.dr.sc. Porina Perića, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, subspecijalista reumatologije, a koji prijedlog je prihvatio Odbor za sudbena mišljenja fakulteta na sjednici dana 24. studenog 2022.g. naveo da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju nastradao kao pješak kada ga je udario osobni automobil. Tom prilikom zadobio je iščašenje desnog gležnja, višeiverni prijedlom maleola lisne kosti sa pomakom, puknuće četvrnaste sveze i ligamenta u području desnog gležnja, natučenje zgloba gležnja desno, ostečenje kože u području unutarnjeg dijela desnog gležnja. Nakon postavljene dijagnoze tužitelj je podvrgnut hitnom operativnom zahvatu i urađena mu je repozicija i osteosinteza gležanjskog zgloba kao i stabilizacija ulomaka gležanjske kosti (talusa) i petne kosti (kalkaneusa). Nakon stabilizacije stanja započete aktivne i pasivne vježbe gležnja te sanacija defekta kosti od samog udarca. Nakon 15 dana od ozljede dolazi do poboljšanja stanja te je otpušten kući sa imobilizacijom, kretnje uz štake i neopterećenje stopala. Redovito je odlazio na kontrole i nakon mjesec i 22 dana skinut je gips, nastavak hodanja uz štake bez opterećenja. Započeta je rehabilitacija uz minimalno opterećenje gležnja i noge, uz štake, a nakon mjesec dana na kontroli uočeno vidljivo pogoršanje stanja – kontraktura gležanjskog zgloba, te su na kontrolnoj rtg slici vidljive postraumatske promjene goljenične kosti (tibije), goljenične kosti (talusa) , petne kosti (calcaneusa), lisne kosti (fibule). Smatraju da je tužitelj prilikom štetnog događaja zadobio teške tjelesne ozljede u vidu otvorenog prijeloma gležnja i dijela stopala. Nalaze da je tužitelj trpio jake bolove nakon povređivanja i operativnih zahvata u trajanju 12 dana kumulativno (previjanja, čišćenje rane, nekrektomija i dr.), nakon toga srednje jake bolove kumulativno 24 dana (tijekom liječenja, nalazio se na terapiji analgeticima), te slabije bolove zbog kojih povremeno uzima analgetike nakon početka rehabilitacije, hoda uz štake i potom bez štaka kumulativno 25 dana. Kasniji bolovi ulaze u pojačane napore. Ukazuju da bi prilikom izračunavanja iznosa naknade sud trebao uzeti u obzir i nelagodu koju je tužitelj imao u tijeku liječenja u vidu MR i RTG snimanja koja je morao prolaziti, otežanog hodanja sa hodalicom, kasnije sa štakama, nošenja imobilizacije, gubitka snage u toj nozi i učestalog uzimanja analgetika. Što se tiče straha, primarni strah je trajao koliko i sama nesreća, sekundarni strah jakog intenziteta je trajao kumulativno 4 dana (operacija, čišćenje rana, previjanja), srednjeg intenziteta kumulativno 19 dana, te slabog intenziteta kumulativno mjesec dana. Kod tužitelja je smanjena životna aktivnost ukupno realno 18%. Bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega nakon izlaska iz bolnice i to od 23.10.-1.12.2015.g. 8 sati dnevno (od toga 1 sat stručne pomoći); nakon toga u periodu od 1.12.2015. -25.1.2016. 6 sati dnevno, 25.1. -3.3.2016. 4 sata dnevno. Nakon toga bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega 4 sata tjedno kroz dva mjeseca kumulativno, a iza tog razdoblja 4 sata mjesečno kroz godinu dana. Kasnija pomoć i njega ulazi u povećane napore koje će tužitelj morati ulagati u budućem životu.

12.2. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik je prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka smatrajući kako je nejasno kako vještaci istovremeno utvrđuju smanjenu pokretljivost gornjeg nožnog zgloba i ankilozu, odnosno potpunu ukočenost zgloba. Traže da se vještaci očituju kolika je pokretljivost gležnja tužitelja, odnosno koliko može pomicati stopalom u odnosu na potkoljenicu, te da nakon toga utvrde smanjenje životne aktivnosti tužitelja, jer trenutno utvrđeno smanjenje nije u skladu sa tablicama za procjenu smanjenja životne aktivnosti Hrvatskog liječničkog zbora. Ocjenu straha, pretrpljene boli i potrebe za tuđom pomoći i njegom također nalaze previsoko utvrđenom, smatraju da nije sukladna vrsti i težini ozljeda, te tijeku liječenja tužitelja.

12.3. Rješenjem od dana 30. studenog 2023.g. pozvani da dopune nalaz i mišljenje vezano za primjedbe tuženika vještaci dostavljaju sudu dana 26. veljače 2024.g. dopunu nalaza i mišljenja (stranica 115-120 spisa) u kojem navode da je tužitelj nakon povređivanja imao iščašenje desnog gležnja, prijelom maleola lisne kosti s pomakom, puknuće četvrtaste sveze i ligamenata u području desnog gležnja, natučenje zgloba gležnja desno, oštećenje kože u području unutarnjeg dijela desnog gležnja. Zbog komplikacija koje su se pojavile u tijeku liječenja tj. nekroze kože i potkožja u gležanjskom zglobu otežano je cijeljenje defekta kože i došlo je do sekundarnog cijeljenja kože potkoljenice. Tužitelj je nosio imobilizaciju na gležnju 53 dana, što je utjecalo na kasniji tijek liječenja, radi dugotrajnog mirovanja kosti i težeg razgibavanja. Na pregledima (na koje je tužitelj išao redovito) vidljive su degenerativne povrede talusa, tibije, fibule i kalkaneusa, te njihovih zglobova uz manji zglobni izljev u njima, vidljiva je cistična degeneracija subhondralne kosti medijalnog dijela distalne tibije u arealu 20x11x10 mm, ozljeda deltoidnog ligamenta s obilnim ožiljnim tkivom, te rubna osteofitoza prednjeg donjeg ruba tibije (sindrom prednjeg sraza). U kliničkom pregledu jasno se navodi da čučanj nije moguć, uz otežano dulje stajanje ili hodanje. Opseg desne potkoljenice veći za 1 cm od lijeve. Fleksija desnog gležnja u usporedbi sa lijevim smanjena je za 14 stupnjeva, ekstenzija desnom nogom smanjena je za 4 cm u komparaciji sa zdravom nogom, što predstavlja skoro pa ankilozu u gornjem nožnom zglobu (jer su kretnje u istom minimalne), što potvrđuje i nalaz MR. Pokreti gležnja u donjem nožnom zglobu prilikom pregleda su mogući, usporeni i lagano bolni. Ne može stajati samo na ozlijeđenoj nozi. Kad hoda ima lagano zanašanje noge prema van, ne može trčati. Vide se uredno sanirani postoperativni ožiljci sa većim keloidnim promjenama koje otežavaju pokretljivost u donjem nožnom zglobu. Izražena lijeva adukcija stopala cijelo vrijeme. Klinički dio tetiva i mišića prilikom pokreta u području stopala izvan funkcije. Prilikom ocjene smanjenja životne aktivnosti u obzir je uzeta značajno smanjena pokretljivost u donjem nožnom zglobu (10%), a budući da su kretnje minimalne (skoro ankiloza) analogno je uzeta u obzir i ocjena vezana uz ankilozu istoga zgloba u povoljnom položaju (10%), te budući da su pokreti u donjem nožnom zglobu manje ograničeni za taj zglob uzeto je 5%. Osim same pokretljivosti nožnog zgloba vezano za zglobna tijela, prisutnost promjena mišića, ligamenata i kožnih promijena, koje također doprinose smanjenoj pokretljivosti navedenog zgloba, ostaju pri svom mišljenju da je realna ukupna ocjena smanjenja životne aktivnosti 18 %. U tom dijelu odgovora u većem dijelu je sadržan i odgovor na drugo pitanje gdje vještaci ponavljaju navode o minimalnim kretnjama i skoro ankilozi zgloba, te odnosa fleksije zgloba na zdravoj i povrijeđenoj nozi i navode da kako je ekstenzija desnom nogom smanjena za 4 cm da je to praktički cijeli opseg kretnje u smjeru plantarne fleksije, što znači da je moguće minimalno micati stopalo u smjeru fleksije za samo oko 6 stupnjeva, bez mogućnosti ekstencije, što se može smatrati gotovo ankilozom i opravdava gore navedene postotke. Na pitanje da li je njihova procjena smanjenja životne aktivnosti u skladu sa Orijentacijskim kriterijima HLZ vještaci odgovaraju potvrdno, te naglašavaju da se radi o tablicama, koje su – kako im i samo ime kaže . orijentacijske, te služe kao orijentir u donošenju ukupne ocjene, što je i primijenjeno u ovom slučaju. Nakon ponovnog uvida u spis i priloženu medicinsku dokumentaciju, klinički pregled i nakon usuglašavanja navedenih parametara unutar Odbora za sudbena mišljenja MFZ-a ostaju pri prethodnoj ocjeni trajanja boli, straha i potrebe za tuđom pomoći i njegom.

12.4. U podnesku od dana 25. ožujka 2024.g. tuženik navodi da prihvaća procjenu u pogledu intenziteta i trajanja pretrpljenih bolova srednjeg i blagog intenziteta, straha, trajnih posljedica, te naruženosti srednjeg intenziteta ali vidljivog samo ponekad. Prigovara trajanju jakih bolova koje je određeno sa 12 dana, smatrajući da takve bolove oštećenici trpe samo pri ozljeđivanju, do trenutka primitka analgetika, odnosno neposredno nakon operativnog zahvata, a i vrednujući činjenicu da je tužitelj bio zbrinut u bolničkoj ustanovi. Također spornim smatraju određeno trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom jer isti nikada nije bio potpuno nepokretan nakon izlaska iz bolnice, a radnje pri kojima bi mu bila potrebna pomoć ne traju cijeli dan, pa smatra taj dio pretjeranim. Predlaže da se provede vještačenje po vještaku ortopedu. Spori i određeni tijek zateznih kamata, odnosno smatra da one ne mogu početi teći prije 23. kolovoza 2018.g.

12.5. Usmeno saslušani na ročištu dana 12. prosinca 2024.g., vještaci su u cijelosti ostali kod pisanog nalaza i mišljenja i dopune u kojoj su dali odgovore na primjedbe tuženika. Obojica iskazuju da su se prilikom izrade navedenog vodili pravilima struke, svim uzancama i kriterijima kojima se inače vode prilikom izrade nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovor na izračun da su jaki bolovi kod tužitelja trajali 12 dana kumulativno vještaci navode da s obzirom na dijagnoze koje su uočene kod tužitelja, a koje su nabrojene u nalazu i mišljenju, ostaju pri svojoj procjeni o duljini trajanja jakih bolova smatrajući je primjerenom. Ista procjena je napravljena temeljem dugogodišnjeg iskustva na području medicinskog vještačenja (od 1998.g. za prof. Perića). Vještak Perić iskazuje da je u nalazu i mišljenju detaljno obrazloženo u čemu se sastojala tuđa pomoć i njega, te je procjena ovisila o svim parametrima koji su tamo navedeni (primjerice učenje hodanja, vježbanje, pomoć pri toaleti, higijeni rane, odlasku liječnicima itd.). Vještak Davila navodi da je nalaz i mišljenje u ovom predmetu rađen u odnosu na stanje kakvo je bilo u trenutku njegove izrade, i tada je utvrđen postotak od 18% pri kojem ostaje, ali smatra da je neizbježno da će se situacija za tužitelja s vremenom pogoršavati tj. radi deformacije gležnja progresija je neupitna.

13. Polazeći od činjenice da su vještaci svoj nalaz i mišljenje u pogledu ocjene smanjenja životne aktivnosti, trajanja pretrpljenog straha i bolova (od kojih je sporno samo trajanje jakih bolova), te trajanja potrebe za tuđom pomoći i njegom (koja je tuženiku također sporna) dali nakon pregleda tužitelja i temeljeći ga na medicinskoj dokumentaciji iz spisa, te su u dopuni nalaza i mišljenja, njihovim priloženim nalazima i u svojim iskazima odgovorili na primjedbe tuženika te detaljno razložili kako su cijenio pojedine ozljede i došao do izračuna koje su naveli u nalazu i mišljeju, stajalište je ovog suda da su odgovorili na sve primjedbe tuženika. Stoga, uzimajući u obzir da je nalaz jasan i stručan, sačinjen u skladu s pravilima struke, sud ga je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnog i stručnog. Prijedlog tuženika da se provodi još jedno vještačenje po vještaku ortopedu je odbijen kao suvišan.

14. Slijedom iznesenog, tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete temeljem odredbe članka 1100. ZOO-a jer je u predmetnom štetnom događaju tužitelju došlo do povrede prava osobnosti te sud smatra, cijeneći težinu povrede i okolnosti slučaja, da je opravdano dosuditi pravičnu novčanu naknadu temeljem odredbe članka 1100. ZOO-a. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. S obzirom da se radi o jedinstvenoj naknadi zbog povrede prava osobnosti koja se ocjenjuje uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti kao što su duševne boli, fizičke boli, strah, tužitelju pripada jedinstvena naknada.

15. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo u obzir navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kako slijedi:

- utvrđena jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova (jakog intenziteta 12 dana, srednjeg intenziteta 24 dana, slabog intenziteta 25) opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 2.233,49 EUR,

- utvrđeni intenzitet i opseg pretrpljenog straha (sekundarni strah jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 19 dana, slabog intenziteta 30 dana) opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.475,24 EUR,

-cijeneći stupanj trajnih posljedica vezano uz trajne posljedice otežanog hoda i smanjene pokretljivosti zgloba, nateknuća, zadebljanja kože, nemogućnosti izvođenja pokreta i dugotrajnog stajanja i povremenih bolova te da kod tužitelja postoji smanjenje životne aktivnosti za 18 %, cijeneći i životnu dob tužitelja koji je sada 26-ogodišnjak, opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 2.986,26 EUR,

- cijeneći postojanje naruženosti srednjeg stupnja zbog ožiljaka i šepanja, opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 4.379,85 EUR, pri čemu je sud ponovno uzeo u obzir dob i životne okolnosti tužitelja (mladim ljudima fizički izgled predstavlja vrlo bitnu okolnost, kao i doživljaj okoline; ovdje je sud primjetio promjenu u pokretnosti i načinu na koji tužitelj hoda nakon dva sata sjedenja na raspravi te je stupanj naruženosti cijenio kao onu koja je uvijek vidljiva).

16.1 Vodeći računa o svim navedenim okolnostima, ocjena je ovog suda da tužitelju pripada pravo na naknadu pretrpljene neimovinske štete, odnosno pravična novčana naknada u iznosu od 11.074,84 EUR.

16.2. Uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik po ovoj osnovi tužitelju isplatio iznos od 24.700,00 kuna (3.278,25 EUR), proizlazi da tužitelj po ovoj osnovi ima pravo na isplatu razlike ovog vida štete u iznosu od 7.796,59 odlučeno kao u točki I. izreke presude.

17. Odredbom članka 1103. ZOO-a je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Prema logici stvari i sudskoj praksi, dospjelost tražbine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, određuje se prema trenutku završetka liječenja jer prije tog trenutka nije moguća niti ocjena težine povrede pa time niti štete odnosno pravične naknade koja se određuje zbog iste, uvažavajući propisane kvalifikatorne okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom određivanja. Tužitelj je u tužbi tijek zateznih kamata naznačio od slijedećeg dana od datuma kada je izvršeno odstranjivanje vijaka i vađenje pločica, čime smatra završenim aktivno liječenje, s time da je jasno da je tužitelj i nadalje išao na neke pretrage, fizikalnu terapiju i slično, a što je normalno s obzirom na zadobivene ozljede te se pretpostavlja da će na takve terapije ići i cijeli život. Tuženik je prigovarao na tako određen tijek kamata, smatrajući da početak nikako nije mogao biti određen prije 23. kolovoza 2018.g. S obzirom da je datumom koji je naznačen u tužbi završio ciklus liječenja i bilo je moguće procijeniti trajanje gornjih kategorija bitnih za ocjenu neimovinske štete, sud smatra da je tijek zateznih kamata pravilno naznačen i da je kako je navedeno u tužbi – danom 16. ožujka 2017.g. sukladno članku 1103. ZOO- a, dospjela ova šteta.

18.1. U odnosu na tuđu pomoć i njegu (kao jedini vid imovinske štete na koji se tužitelj izrijekom referira u postupku) tužitelju je, a kako to proizlazi iz njegovog iskaza te nalaza i mišljenja vještaka, nakon izlaska iz bolnice bila potrebna tuđa pomoć i njega, to zbog najprije slabe pokretnosti tužitelja poradi imobilizacije i propisanog mirovanja, potrebe za tretiranjem rane i pomoći tužitelju pri obavljanju svakodnevnih djelatnosti (higijene, jela, pomicanja, toaleta), nakon toga pomoć pri kretanju i podizanju, vježbama, učenju hodanja, odlascima liječniku i na terapije. Vještaci su u svom nalazu i mišljenju naveli razdoblja potrebe za tuđom pomoći i njegom, te broj sati i vrstu pomoći i njege koja je bila potrebna u tom razdoblju, što daje ukupni broj od 876 sati, od čega 39 sati po stručnoj osobi. Sudski vještaci su se u svom nalazu i mišljenju detaljno očitovali o potrebnom broju sati i razlozima koji opravdavaju baš takve potrebe, koji nalaz je utemeljen na medicinskoj dokumentaciji, pregledu tužitelja, dugogodišnjoj praksi u sudskim vještačenjima i struci, te na pravilima i uzancama vezanima za provođenje ovakvih vještačenja. Stoga je procjena vještaka prihvaćena od strane suda kao jasna, razumljiva, potkrijepljena dokumentacijom i objektivana, te je sud odluku donio sukladno istoj.

18.2. U odnosu na cijenu sata pružene tuđe pomoći njege, ukazuje se da je prema iskazu tužitelja, istu pružali njegovi ukućani, prvenstveno majka, a da se navedena cijena sukladno važećoj sudskoj praksi određuje prema cijeni sata rada nekvalificiranog radnika, obzirom za pružanje takve njege nisu potrebna posebna stručna znanja niti stručne kvalifikacije. Činjenica da je navedenu pomoć i njegu pružao član kućanstva, a ne treća osoba, nije odlučna jer takvu vrstu pomoći i njege član kućanstva nije dužan pružati punoljetnom i poslovno sposobnom članu kućanstva, pa činjenica da je istu pružao ne umanjuje činjenicu da je ista bila potrebna i da predstavlja štetu za tužitelja jer je njegov član kućanstva za navedeno imao pravo na naknadu i to od tužitelja, a koji po toj osnovi ima pravo zahtijevati plaćanje iste nenovčane imovinske štete.

18.3. Obzirom na činjenicu da se visina štete određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja (siječanj 2025), po ocjeni ovoga suda, ovaj sud odmjerava visinu sata tuđe pomoći u iznosu od 5,00 EUR, a stručne pomoći u iznosu od 10,00 EUR uzimajući u obzir da tužitelj živi na području Dubrovačko-neretvanske županije, cijeneći inflaciju i razinu cijene sata na ovom području. Stoga, temeljem odredbe članka 1095. ZOO-a tužitelju po ovom osnovu pripada iznos od 4.504,00 EUR. 19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude, dakle naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.796,59 na ime neimovinske štete zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 17. ožujka 2017. do isplate, a na iznos od 4.504,00 EUR na ime naknade imovinske štete od 30. siječnja 2025. do isplate, a u preostalom dijelu odbiti za iznos od 6.139,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2017.g. na ime neimovinske štete i iznos od 5.496,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. siječnja 2025.g. do isplate na ime imovinske štete.

20. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a u kojem je određeno da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Kako je tužitelj uspio sa polovinom iznosa koji je zatražen konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (dosuđeno mu je ukupno 12.300,59 EUR od zatraženih ukupno 23.935,89, odnosno 7.796,59 EUR od zatraženih 13.935,89 na ime neimovinske, te 4.504,00 od zatraženih 10.000,00 EUR na ime imovinske štete), a da su predujmove u predmetu platile i jedna i druga strana, a primjenom navedene odredbe odlučeno je kao u toč.V izreke ove presude.

U Dubrovniku 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. punomoćnik tužitelja, uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu 2. punomoćnica tuženika