REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2171/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ANTIQUUS j.d.o.o., OIB: 52290106912, Bana Jelačića 29, 42230 Ludbreg, radi zabrane priopćavanja i isplate, 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se tuženiku da u svom ugostiteljskom objektu - caffe baru „ESCOBAR“, Bana Jelačića 29, Ludbreg, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz članka 233. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.071,31 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku:

- na iznos od 47,73 EUR od 1. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 57,32 EUR od 1. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 57,32 EUR od 1. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 57,32 EUR od 1. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 57,32 EUR od 1. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 57,32 EUR od 1. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 57,32 EUR od 1. studenoga 2023. do isplate,

- na iznos od 57,32 EUR od 1. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 57,32 EUR od 1. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 62,78 EUR od 1. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 62,78 EUR od 1. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 62,78 EUR od 1. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 62,78 EUR od 1. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 62,78 EUR od 1. lipnja 2024. do isplate,

- na iznos od 62,78 EUR od 1. srpnja 2024. do isplate,

- na iznos od 62,78 EUR od 1. kolovoza 2024. do isplate,

- na iznos od 62,78 EUR od 1. rujna 2024. do isplate i

- na iznos od 62,78 EUR od 1. listopada 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 227,32 EUR sa zateznim kamatama od 30. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi zaštite autorskih i srodnih prava zabranom priopćavanja javnosti autorskih glazbenih djela hrvatskih i stranih autora, snimki izvedbi umjetnika izvođača i snimki sadržanih na fonogramima za koje tuženik ne posjeduje tužiteljevo odobrenje i isplatom naknade za neovlašteno korištenje navedenih predmeta zaštite.

2. U tužbi u bitnome navodi da je, kao organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava - ZAPRAF, a da je tuženik bez tužiteljevog odobrenja iskorištavao predmete zaštite u svom ugostiteljskom objektu - caffe baru „ESCOBAR“, Bana Jelačića 29, Ludbreg, što je tužitelj utvrdio kontrolama o kojima su tužiteljevi ovlašteni zastupnici sastavili zapisnike. Nadalje navodi da su elementi za utvrđivanje naknade utvrđeni na temelju Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela („Narodne novine“ broj 80/92 i 1/97) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača („Narodne novine“ broj 1/97) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenoga 2006. te Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma („Narodne novine“ broj 116/00) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. Primjenom citiranih Pravilnika, visina naknade je utvrđena na način da je uzeto da se radi o caffe baru, kapaciteta od 31 do 100 osoba, s krajem radnog vremena poslije 24 sata (do 30. travnja 2023. s radnim vremenom do 24 sata), gradovi i općine s manje od 10.000 stanovnika – kategorija C.

3. Tužitelj je uz tužbu dostavio: dopise upozorenja upućen tuženiku, ispise izdanih upozorenja za stalnog korisnika koji se utužuju, ispise izdanih računa R1, ispise evidencijske kartice, zapisnike o izvršenim kontrolama javnog korištenja autorskih glazbenih djela, izvadak iz sudskog registra za tuženika, Cjenik naknada za javnu izvedbu glazbenih djela na glazbenim priredbama – koncertima od 12. travnja 2012., Pravilnike na koje se poziva u tužbi, rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Ugovore o poslovnoj suradnji te Stope rasta vrijednosti boda.

4. Sud je, na temelju odredaba članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga pisanim pozivom (rješenjem od 17. listopada 2024.; dalje: rješenje od 17. listopada 2024.) pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u određenom roku od 30 dana uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331.b ZPP-a.

5. Prema odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema odredbi članka 331.b stavka 2. ZPP-a, neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. toga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).

6. U trenutku donošenja rješenja od 17. listopada 2024. i dostave tužbe tuženiku na odgovor, tuženik koji je, pravna osoba, nije pristupio sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Zbog toga je, u skladu s odredbama članka 133. stavaka 6. i 7. ZPP-a, sud obavio dostavu tužbe s prilozima i rješenjem od 17. listopada 2024. poštom na adresu tuženikovog sjedišta navedenu u tužbi: Ludbreg, Bana Jelačića 29, ali bezuspješno jer je, 30. listopada 2024., pošta vratila navedena pismena uz napomenu kako je tuženik obaviješten, ali nije podigao pošiljku. Uvidom u sudski registar sud je utvrdio da je adresa tuženikovog sjedišta upisana u sudskom registru jednaka kao i adresa navedena u tužbi zbog čega je, u skladu s odredbama članka 133. stavka 7. ZPP-a, dostava navedenih pismena tuženiku obavljena stavljanjem tih pismena na e-oglasnu ploču sudova 6. studenoga 2024. Zbog toga se, u skladu s odredbom članka 133. stavka 7. ZPP-a, smatra da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda, odnosno 15. studenoga 2024. Unatoč tome, tuženik je propustio podnijeti pisani odgovor na tužbu u određenom (prekluzivnom) roku. Propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu u određenom roku, odnosno svojom pasivnošću, tuženik je zapravo priznao istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda s kojima je bio upoznat dostavom tužbe.

7. Nadalje, osnovanost tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Predmet spora je zaštita autorskog prava autora te srodnih prava umjetnika izvođača i proizvođača fonograma zabranom daljnje povrede autorskog i srodnih prava te plaćanjem naknade za korištenje predmeta zaštite u tuženikovom ugostiteljskom objektu. Samom činjenicom javnog korištenja predmeta zaštite, koju činjenicu tuženik nije osporio, nastala je, na temelju samog zakona, tuženikova obveza plaćanja naknade za korištenje predmeta zaštite (argument iz članka 26. stavak 3. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima - „Narodne novine“ broj 111/21, dalje: ZAPSP). Zbog toga je tuženik dužan tužitelju platiti naknadu zbog neovlaštenog korištenja predmeta zaštite. Budući da naknada nije utvrđena ugovorom, ona se, u skladu s odredbama članka 235. ZAPSP-a, plaća prema cjeniku udruge za kolektivno ostvarivanje prava – u konkretnom slučaju tužitelja.

8. S obzirom na to da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, to je, osim glavnice, dužan platiti i zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO). U konkretnom slučaju se ne radi o ispunjenju obveze iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava zbog čega tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

9. Tužitelj ima pravo zahtijevati zabranu daljnje povrede autorskog i srodnih prava u skladu s odredbama članka 279. ZAPSP-a.

10. Osim toga, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

11. Konačno, sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu odredbe članka 3. stavka 3. ZPP-a, odnosno o zahtjevu koji bi bio protivan prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

12. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako su ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe propisani odredbama članka 331.b stavci 1. i 2. ZPP-a. Zbog toga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.

13. S obzirom na to da je u cijelosti uspio u ovom sporu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT), uvećano za PDV od 25% u iznosu od 37,50 EUR (Tbr. 46. OT), kao i sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 19,91 EUR i za presudu zbog ogluhe u iznosu od 19,91 EUR (Tar. broj 2. stavak 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 227,32 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je o troškovima odlučeno kao u točki III. izreke presude.

Zagreb, 30. siječnja 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).