REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska br. 31
Poslovni broj: Psp-3/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u pravnoj stvari tužitelja GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 18/II, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojega zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Ul. Andrije Hebranga 2, Vukovar, radi smetanja posjeda, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskoga zastupnika tuženika, na temelju odredbe članka 335. stavka 4. ZPP-a, 30. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1.Utvrđuje se kako je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu stana u [adresa] u [adresa] na način da je 7.VII.2023.g. samovlasno te bez ikakve pravne osnove izbacio tužitelja iz predmetnog stana i zapečatio predmetni stan te promijenio bravu na ulazim vratima tog stana i odbio dati ključeve nove brave tih ulaznih vrata tužitelju, pa se tuženiku nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i postavljanje stare brave ili predaja ključeva nove brave tužitelju u roku od dvadeset četiri sata te se tuženiku ujedno zabranjuje svako takvo i slično smetanje, pod prijetnjom ovrhe. 2.Nalaže se tuženiku platiti u roku od petnaest dana tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate.".
II. Nalaže se tužitelju GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 € (slovima: petsto eura), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnoga postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj GZ je 4. kolovoza 2023. podnio tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske, radi smetanja posjeda.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako slijedi: "I.Tužitelj i tužiteljeva obitelj (osobito tužiteljev sin IZ (OIB: [osobni identifikacijski broj])) već kontinuirano desetljećima žive u stanu u [adresa] u [adresa]. Navedeni stan predstavlja (jedini) dom istih. II.Dana 7.VII.2023.g., za vrijeme kada se tužiteljev sin IZ nalazio na radu u inozemstvu, djelatnik tuženika (tuženikove Područne službe Vukovar Uprave za stambeno zbrinjavanje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine iz Zagreba, Ulica Republike Austrije br.14) je pristupio pred predmetni stan, i to u pratnji dvoje policajaca, te je pritom ishodio prisilno deložiranje tužitelja iz predmetnog stana. Tom prilikom je predmetni stan i zapečačen (plombiran) od strane tuženika. III.Dana 12.VII.2023.g. tužitelj je putem punomoćnika odvjetnika (odvjetnika Zvonimira Raića i odvjetnice AZ) pokušao od tuženika ishoditi odluku temeljem koje je tuženik izbacio tužiteljevog oca iz predmetnog stana 7.VII.2023.g. te zapečatio predmetni stan. U telefonskim razgovorima vođenim između tužiteljevih punomoćnika i tuženikovih djelatnika (EZ i PZ) tuženikovi djelatnici su priznali kako ne postoji ikakva odluka kojom bi tužitelju i/ili tužiteljevom sinu bilo naloženo iseliti iz predmetnog stana. IV.Iz iznijetog je vidljivo kako je tuženik 7.VII.2023.g. u cijelosti samovlasno te grubo protuzakonito ali i grubo amoralno (obzirom na činjenicu kako je tužitelj dugogodišnji teški srčani bolesnik te osoba s znatnim psihičkim tegobama) smetao tužitelja i tužiteljevog sina IZ u posjedu predmetnog stana time što je grubo protuzakonito izbacio tužitelja iz predmetnog stana i zapečatio predmetni stan. Tužitelj sada nema gdje stanovati već isti spava po stubištu zgrade u [adresa].". Stoga tužitelj, ovdje predlagatelj osiguranja predlaže da sud donese rješenje: "1.Utvrđuje se kako je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu stana u [adresa] u [adresa] na način da je 7.VII.2023.g. samovlasno te bez ikakve pravne osnove izbacio tužitelja iz predmetnog stana i zapečatio predmetni stan te promijenio bravu na ulazim vratima tog stana i odbio dati ključeve nove brave tih ulaznih vrata tužitelju, pa se tuženiku nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i postavljanje stare brave ili predaja ključeva nove brave tužitelju u roku od dvadeset četiri sata te se tuženiku ujedno zabranjuje svako takvo i slično smetanje, pod prijetnjom ovrhe. 2.Nalaže se tuženiku platiti u roku od petnaest dana tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate.".
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako slijedi: "I. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik u zakonskom roku podnosi odgovor na tužbu i odgovor na prijedlog radi određivanja privremene mjere kako slijedi. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao i prijedlogu za određivanje privremene mjere u cijelosti kao neosnovane. Tuženik prvenstveno ističe prigovor prekluzije, budući da je od poduzimanja posjedovnih čina tuženika od 7. srpnja 2023. pa do dana podnošenja tužbe sudu protekao zakonski rok od 30 dana, slijedom čega tužitelj nema pravo na zaštitu posjeda u skladu s odredbama čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17). Stoga tuženik predlaže da sud odbaci tužbu kao nepravovremenu. II. Ako sud ne prihvati navedeni prigovor tuženika i odbaci tužbu tužitelja, tuženik ističe da njegovo postupanje od 7. srpnja 2023. ne predstavlja samovlasno smetanje posjeda tužitelja budući da tužitelj nije bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine na adresi u [adresa], stan broj 14. Naime, tuženik je vlasnik predmetnog stana i iz službene evidencije tuženika proizlazi da je korisnik predmetnog stana bio IZ OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem Suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi od 27. listopada 2009., međutim isti se više od osam godina ne nalazi u Republici Hrvatskoj, što potvrđuju službeni podaci JRO MUP RH za IZ iz kojih je vidljivo da je odjavljen s adrese [adresa] dana 9. lipnja 2015. Navedeno potvrđuje i činjenica da tuženik s IZ nije uspio sklopiti Ugovor o najmu stana budući da se isti po opetovanom pozivanju da se javi u službene prostorije tuženika radi sklapanja istog nikada nije odazvao niti je navedeni ugovor istome mogao biti dostavljen jer su dostavnice bile vraćene s naznakom nepoznat na navedenoj adresi i odselio. Iz svega navedenoga proizlazi da je IZ odavno napustio posjed predmetnog stana ali da o tome nije obavijestio tuženika, vlasnika predmetnog stana. III. Djelatnici tuženika su 7. srpnja 2023. izašli u terensku provjeru predmetnog stana na temelju poziva policije koja je imala saznanja da se tužitelj GZ nalazi u predmetnom stanu, a radi privođenja istog na temelju naloga Županijskog suda u Osijeku. Prilikom navedene terenske provjere tužitelj je zatečen u predmetnom stanu i priveden od strane policije. Navedenom prilikom tužitelj je dobrovoljno predao ključeve predmetnog stana djelatnicima tuženika te su ga djelatnici tuženika obavijestili da se naknadno može javiti u prostorije Područne službe Vukovar ako eventualno još ima neke stvari za odnijeti iz stana. Tužitelj se do danas nije javio Regionalnom uredu u Vukovaru iz čega proizlazi da očito nema pokretnina koje bi odnio iz predmetne stambene jedinice što dodatno potvrđuje da isti nije bio u posjedu predmetnog stana. Ulaskom djelatnika tuženika u predmetni stan 7. srpnja 2023. utvrđeno je da je stambena jedinica zapuštena, neodržavana i oštećena do stanja potrebne sanacije cijelog prostora. Zatečene pokretnine u stanu su u većem dijelu također u lošem, neodržavanom, oštećenom i zapuštenom stanju. Iz svega navedenoga proizlazi da postupanje tuženika nije bilo samovlasno. Tuženik napominje da je u razdoblju od nekoliko godina prije zaprimanja ove tužbe više puta vršio terensku provjeru na predmetnoj stambenoj jedinici upravo na temelju dojave policije da se tužitelj skriva u predmetnom stanu, međutim nitko nije otvarao vrata i tuženik nije mogao sa sigurnošću utvrditi tko se nalazi u predmetnoj stambenoj jedinici. Stoga, ako tužitelj i dalje ustraje u predmetnoj tužbi, tuženik ističe da isti ne uživa zaštitu posjeda jer je upravo tužitelj samovlasno smetao tuženika u posjedu predmetne nekrentine oduzevši mu ga silom, potajno i zlouporabom povjerenja, sve u skladu s odredbama čl. 21. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Navedeno proizlazi i iz činjenice da tužitelj nikada nije imao prijavljeno prebivalište niti boravište na predmetnoj stambenoj jedinici. Da je tužiteljev zahtjev neosnovan proizlazi i iz činjenice da isti prilikom podnošenja tužbe svoje navode nije ničim potkrijepio, odnosno tužitelj nije dostavio niti jedan materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je on bio posljednji posjednik predmetne nekretnine. Isto tako, u skladu s odredbama čl. 15. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje reguliraju stjecanje posjeda predajom očitovanjem volje, činjenica da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine djelovala bi prema tuženiku samo da je o prijenosu posjeda bio obaviješten ili da mu je to inače poznato. Tuženik ističe da o eventualnoj predaji posjeda nije bio obaviješten, čak naprotiv, tužitelj je prilikom telefonskog razgovora s djelatnicima tuženika istaknuo da se isti ne nalazi niti koristi predmetni stan. IV. Tuženik je u toj situaciji, kao odgovorni vlasnik predmetnog stana zatvorio i zapečatio predmetni stan kako bi isti zaštitio od štetnih djelovanja trećih osoba budući da je prilikom ulaska u predmetni stan 7. srpnja 2023. utvrdilo da je brava već bila obijena prilikom nasilnog ulaska, što je prouzročilo oštećenje unutarnjeg dijela okvira vrata. Takvo postupanje djelatnika tuženika je zakonito i u skladu s odredbama čl. 26. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (NN broj: 106/18, 98/19, 82/23). V. Slijedom svega navedenog i dostavljenih dokaza vidljivo je da je tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere neosnovan, budući da u skladu s odredbama čl. 346. Ovršnog zakona (NN broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine kao niti druge pretpostavke propisane navedenim odredbama koje bi opravdavale određivanje predložene privremene mjere. VI. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te prijedlog za određivanje privremene mjere kao neosnovane.".
4. Tužitelj je u podnesku od 16. listopada 2023. naveo kako slijedi: "I.Ovim se podneskom tužitelj očituje na podnesak (odgovor na tužbu) tuženika od 12.X.2023.g. kako slijedi. II.Prvenstveno se moli naslov uvažiti ovaj podnesak tj. uzeti isti u obzir a obzirom na činjenicu kako je tužitelj zaprimio navedeni tuženikov podnesak tek 13.X.2023.g.. III.U cijelosti se osporava istinitost svih činjeničnih te osnovanost svih pravnih tvrdnji tuženika. Nadalje, u cijelosti se osporava autentičnost odnosno vjerodostojnost svih (navodnih) isprava dostavljenih od strane tuženika. IV. Nasuprot tvrdnjama tuženika, neosporivo je: 1. kako je ovopredmetna tužba predana naslovu 4.VIII.2023.g. tj. unutar roka od trideset dana od dana predmetnog čina smetanja posjeda, pri čemu tužitelj ističe kako dan dostave predmetne tužbe tuženiku na odgovor nije relevantan za prosuđivanje pravovremenosti ovopredmetne vrste tužbe.,
2. kako je tuženik bio posljednji mirni posjednik predmetnog stana sve do 7.VII.2023.g. budući tuženik svakodnevno živi isključivo u predmetnom stanu već dvadesetak godina (sve do 7.VII.2023.g.)., 3. kako bi, sve da su i točne tvrdnje tuženika iz 1. pasusa na 2. stranici podneska od 12.X.2023.g. (a što nisu), i te tuženikove tvrdnje potvrđivale osnovanost ovopredmetnog tužbenog zahtjeva budući činjenica (eventualnog) odseljenja tužiteljevog sina IZ iz predmetnog stana 2015.g. (pri čemu tuženik, propušta uočiti distinkciju između neposrednog i posrednog posjeda) ne bi imala ikakvog utjecaja na pitanje posjeda (dakle, na pitanje faktičnog stanja/statusa korištenja predmetnog stana a ne na pitanje prava na posjed) predmetnog stana., 4. kako tuženik svjesno iznosi grubo neistinitu tvrdnju da su 7.VII.2023.g. djelatnici MUP-a bili pozvali djelatnike tuženika te da je tužitelj tada dobrovoljno iselio iz predmetnog stana dobrovoljno predavši ključeve predmetnog stana djelatnicima tuženika (točka III. na 2. stranici podneska od 12.X.2023.g.) budući iz elektroničke pošte PU vukovarsko-srijemske od 2.VIII.2023.g. u 14:42 sati jasno proizlazi kako su policijski djelatnici 7.VII.2023.g. kratkotrajno (na par sati) lišili podnositelja slobode i priveli ga Županijskom sudu u Osijeku na saslušanje u okviru postupka koji se na tom sudu vodi glede treće osobe (u kojem postupku je tužitelj bio pozivan u svojstvu svjedoka a ranijim pozivima navedenog suda se tužitelj – uslijed problema s dostavom pošte – u neznanju nije odazivao)., 5. kako bi tužitelj, sve da je isti doista i provalio ili silom ili potajice ili na bilo koji nedopušteni način došao u posjed predmetnog stana (zadnji pasus na 2. stranici podneska od 12.X.2023.g.) a što nije (budući je tužitelja u su/posjed predmetnog stana uveo njegov sin IZ, kojem je prethodno – prije dvadesetak godina – tuženik dao predmetni stan na korištenje), svejedno imao pravo na korištenje predmetnog stana sve do trenutka sudske deložacije iz predmetnog stana budući je tužiteljev (su)posjed predmetnog stana postao miran još prije dvadesetak godina (kada ga je sin IZ uveo u su/posjed predmetnog stana) odnosno – ukoliko se kao istinita prihvati (pravno irelevantna) konstrukcija tuženika o odseljenju Bojana Hekića 2015.g. – još prije osam godina., 6. kako je tužitelj na dan 7.VII.2023.g. (već kontiniuirano godinama) nedvojbeno bio u mirnom posjedu predmetnog stana te kako je tuženik tada postupio ne samo grubo protuzakonito već i krajnje amoralno te dignitetu institucije Republike Hrvatske krajnje neprimjereno, jednako kao što tuženik to čini i kada poseže za grubom neistinom kako je tužitelj (koji nema ikakve imovine, koji je teški srčani i psihički bolesnik) 7.VII.2023.g. navodno dobrovoljno predao ključeve predmetnog stana djelatnicima tuženika., te 7. kako tuženik nije imao ikakvo zakonsko uporište samovoljno iskoristiti situaciju 7.VII.2023.g. privođenja tužitelja od strane djelatnika MUP-a na Županijski sud u Osijeku kako bi provalili u predmetni stan i time „zauzeli“ posjed predmetnog stana.". Stoga predlaže izvođenje dokaza na okolnosti kako su tužitelj i tužiteljev sin IZ bili posjednici predmetnog stana zadnjih dvadesetak godina, i to sve do predmetnog cina smetanja posjeda 7.VII.2023.g.., - okolnosti kako je tuženik u cijelosti samovlasno (bez ikakvog pravnog temelja) te grubo amoralno (iskorištavajući privremenu – nekolikosatnu – odsutnost tužitelja te teško psihičko stanje istog) promijenio bravu ulaznih vrata predmetnog stana i zapečatio predmetni stan te time onemogućio tužitelja i tužiteljevog sina suposjedovati predmetni stan.
5. Dana 18. listopada 2023. održano je pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari, na koje su pristupili zastupnici stranaka. Stranke su ostale pri svim navodima iznesenim tijekom parnice, a ročište je odgođeno te je novo zakazano za 7. studenoga 2023., na kojem je zakonski zastupnik tuženika istaknuo kako ostaje pri svim navodima iznesenim tijekom postupka. Prethodni postupak je zaključen.
6. Dana 19. prosinca 2024. održano je ročište glavne rasprave, na koje su pristupili zamjenička punomoćnica tužitelja i zakonski zastupnik tuženika. Punomoćnica tužitelja je izjavila kako ostaje pri tužbi, tužbenom zahtjevu te svim navodima iznesenim tijekom parnice. Ostaje pri svim dokaznim prijedlozima. Zakonski zastupnik tuženika je naveo kako ostaje pri navodima odgovora na tužbu te svim navodima iznesenim tijekom parnice, protivi se tužbenom zahtjevu i predlaže da se isti odbije kao neosnovan. Ostaje pri svim dokaznim prijedlozima.
7. Na navedenome ročištu sud je, u smislu odredbe čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP), odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje tužitelja, svjedoka IZ, EZ, PZ, AZ, SZ i LZ, za pribavu određene dokumentacije koju je predložio tužitelj, za očevid na adresi predmetnoga stana uz sudjelovanje vještaka odgovarajuće struke i za vještačenje po vještaku odgovarajuće struke na okolnost psihičkoga stanja tužitelja tijekom mjeseca srpnja 2023., kao i dokazne prijedloge tuženika za saslušanje svjedoka EZ i HZ, jer izvođenje istih ne bi utjecalo na drukčije rješavanje ove pravne stvari, sve kako je to nastavno izneseno. Sud je prilikom odlučivanja o navedenim dokaznim prijedlozima imao u vidu i odredbu čl. 10. st. 1. ZPP-a o provođenju postupka bez odugovlačenja, u razumnome roku i sa što manje troškova.
8. Na glavnoj raspravi su se izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, kao i u priloženi spis ovoga suda poslovni broj: Psp-2/2023, nakon čega je glavna rasprava zaključena.
9. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. U skladu s odredbom članka 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: Zakon o vlasništvu) samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed (stavak 1.). Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed (stavak 2.). Ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda (stavak 3.). Nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona (stavak 4.).
11. Prema odredbi članka 26. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine, broj: 106/18. i 98/19., dalje: Zakon o stambenom zbrinjavanju) Središnji državni ured stupit će u posjed stambene jedinice u državnom vlasništvu: - ako je korisnik koji je ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stambene jedinice kao samac umro - ako korisnik stambenog zbrinjavanja i članovi obitelji koji su ostvarili pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stambene jedinice ne borave u stanu ili obiteljskoj kući više od šest mjeseci kontinuirano bez obavijesti Središnjem državnom uredu odnosno ako su napustili stambenu jedinicu (stavak 1.). Središnji državni ured utvrđuje da korisnik stambenog zbrinjavanja i članovi obitelji koji su ostvarili pravo na stambeno zbrinjavanje ne borave u stambenoj jedinici više od šest mjeseci kontinuirano odnosno da su je napustili, i to očevidom na terenu, stanjem potrošnje električne energije, plina i sl., izjavama susjeda ili predstavnika suvlasnika (stavak 2.).
12. Uvidom u spis sud je utvrdio kako je u stambenoj jedinici na adresi u [adresa], koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, sin ovdje tužitelja IZ ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje na temelju Suglasnosti Ministarstva regionalnoga razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske, Uprave za područja posebne državne skrbi, za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi KLASA: 019-06/01-21/1-C4, URBROJ: 538-06-01-08-119789-35847 od 27. listopada 2009. (str. 15 spisa). Na navedenoj Suglasnosti naznačeno je da će se naknadno sklopiti ugovor o najmu stana. Korisnik IZ je 2018. godine pozvan na sklapanje ugovora o najmu (str. 65 spisa), no isti nije postupio po pozivu. U listopadu 2018. godine IZ je poslana Odluka Središnjega državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje KLASA: 371-01/18-04/608, URBROJ: 510-06-05-02/03-18-03 od 25. listopada 2018. (str. 69-70 spisa) kojom je utvrđen otpis dijela potraživanja na ime korištenja stana (najamnine) te je određen iznos koji je korisnik dužan platiti na ime najamnine, no isti nije postupio po Odluci. Obzirom da IZ niti po Odluci nije postupio, a niti se javio radi potpisivanja ugovora o najmu, IZ je u prosincu 2020. godine upućena opomena (str. 77-78 spisa), no povratnice su se vraćale s naznakom "odselio". U 2021. godini IZ su ponovno upućene dvije opomene, u listopadu i prosincu 2021. (str. 150-151 spisa), zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu, neplaćanja najamnine i nepotpisivanja ugovora o najmu, na koje opomene se IZ ponovno oglušio. Na prikupljene informacije koje su upućivale da u stanu ne boravi IZ nego njegov otac GZ (ovdje tužitelj), u siječnju 2018. godine ovdje tužitelju upućen je poziv (str. 120 spisa) da se javi u prostorije Područne službe Vukovar, radi reguliranja statusa korištenja stana u državnom vlasništvu, no isti se pozivu nije odazvao.
13. Dakle, niti sin tužitelja IZ, a niti tužitelj nisu se odazvali na višekratne pozive Središnjega državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje kroz razdoblje od nekoliko godina niti su po izlasku državnih službenika u terenske očevide otvarali vrata da bi se provela redovna kontrola korištenja stambene jedinice. No unatoč tome, IZ nije otkazan najamni odnos. U međuvremenu je tuženik dobio od policije dojavu da tužitelj boravi na adresi [adresa], a tužitelj je prema evidencijama tuženika osoba koja bez valjanoga pravnog temelja koristi predmetnu stambenu jedinicu. Po dojavi policije službenici tuženika pristupili su terenskom očevidu radi utvrđenja činjenice korištenja predmetne stambene jedinice u vlasništvu Republike Hrvatske, uz asistenciju policije, o čemu je načinjen zapisnik o primopredaji stana Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Područne službe [adresa] KLASA: 019-06/09-24/1879, URBROJ: 531-510-13-05-01/01-23-6 od 7. srpnja 2023. (str. 55 spisa), službena zabilješka Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Područne službe Vukovar broj predmeta: 17143 od 7. srpnja 2023. (str. 56 spisa) i zapisnik o ulasku u nekretninu Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Područne službe Vukovar od 7. srpnja 2023. (str. 57 spisa).
14. Iz navedene dokumentacije načinjene 7. srpnja 2023. proizlazi kako je tužitelj 7. srpnja 2023. odveden iz predmetnoga stana od strane policije radi obavljanja poslova iz policijske djelatnosti, dok je tuženik dobio informacije da je tužitelj optužen za kazneno djelo silovanja, a IZ da je poznat po krijumčarenju drogom zbog čega je uhićen u Dominikanskoj Republici, dok je tužitelju dopušteno ponijeti sve svoje dokumente i predmete veće vrijednosti te je također upućen da se može javiti u prostorije tuženika u Područnoj službi Vukovar ako eventualno želi još nešto od pokretnina odnijeti iz stana. Stambena jedinica je u konačnici zapečaćena, jer je po navodima tuženika tužitelj ilegalno i protuzakonito koristio nekretninu u vlasništvu Republike Hrvatske, a sin tužitelja IZ ju nije koristio za stambeno zbrinjavanje duži niz godina, što je po Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima razlog za gubitak prava na stambeno zbrinjavanje, pored činjenice neplaćanja najma, useljenja osoba koje nisu navedene na rješenju o pravu na stambeno zbrinjavanje/ugovora o najmu, kao i činjenice neodržavanja i oštećenja dodijeljene nekretnine.
15. Prilikom ulaska u posjed 7. srpnja 2023., službene osobe tuženika utvrdile su kako je predmetna stambena jedinica zapuštena, neodržavana, neuvjetna za život, oštećena do stanja potrebne sanacije cijeloga prostora. Zatečene pokretnine u stanu su u većem dijelu u također lošem, neodržavanom, oštećenom i zapuštenom stanju. Također je utvrđeno da je brava stana oštećena, što upućuje da je u nekom trenutku u stan bilo obijano, odnosno da je izvršen neovlašteni ulazak.
16. Kako tužitelj i njegov sin IZ kroz razdoblje od više godina nisu ispravili nepravilnosti u korištenju predmetne državne nekretnine, tuženik je zaključio da je IZ pokazao da nema namjeru potpisati ugovor o najmu stana, nema namjeru platiti obvezu na ime korištenja stana, nema namjeru koristiti stan za zadovoljenje vlastitih stambenih potreba te je povrh navedenoga neovlašteno, bez suglasnosti dobivene od Republike Hrvatske kao vlasnika stana, u stan uselio osobu – svoga oca, ovdje tužitelja, koja nije navedena na Suglasnosti za stambeno zbrinjavanje.
17. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj: Psp-2/2023 utvrđeno je kako je rješenjem poslovni broj: Psp-2/2023-24 od 26. siječnja 2024., u točki I. izreke istoga odbijen u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev sina ovdje tužitelja IZ, koji glasi: "1.Utvrđuje se kako je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu stana u [adresa] u [adresa] na način da je 7.VII.2023.g. samovlasno te bez ikakve pravne osnove izbacio tužiteljevog oca iz predmetnog stana i zapečatio predmetni stan te promijenio bravu na ulazim vratima tog stana i odbio dati ključeve nove brave tih ulaznih vrata tužitelju, pa se tuženiku nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i postavljanje stare brave ili predaja ključeva nove brave tužitelju u roku od dvadeset četiri sata te se tuženiku ujedno zabranjuje svako takvo i slično smetanje, pod prijetnjom ovrhe. 2.Nalaže se tuženiku platiti u roku od petnaest dana tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate.". Točka I. izreke označenoga rješenja od 26. siječnja 2024. potvrđena je rješenjem Županijskoga suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-347/2024-2 od 25. travnja 2024.
18. Iz podataka JRO MUP RH sud je utvrdio kako tužitelj GZ nikada nije imao prijavljeno prebivalište ili boravište na adresi predmetnoga stana u [adresa].
19. Dakle, iz navedenoga je ovaj sud utvrdio kako je tužitelj bespravno boravio u stanu u [adresa], glede kojega je njegov sin IZ ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje, no nije plaćao najamninu i nije potpisao ugovor o najmu, a obojica se nisu odazvala na višekratne pozive Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (ranije Središnjega državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje), kako bi se provela kontrola predmetne stambene jedinice u vlasništvu Republike Hrvatske, dok je ovdje tužitelj priveden iz predmetnoga stana od strane policije radi obavljanja poslova iz policijske djelatnosti, a predmetni stan je koristio protupravno. Navedeni stan je prilikom ulaska u posjed od strane Republike Hrvatske 7. srpnja 2023. bio zapušten, neodržavan, neuvjetan za život, oštećen do stanja potrebne potpune sanacije, a i brava je bila obijena, što znači da je u stan izvršen neovlašteni ulazak.
20. Kroz cijelo to vrijeme sin tužitelja IZ nije potpisao ugovor o najmu, nije plaćao obveze na ime korištenja stana, a u stan je uselio tužitelja, koji nije naveden u Suglasnosti za stambeno zbrinjavanje.
21. Slijedom toga, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje je stupio u posjed predmetnoga stana na temelju članka 26. stavka 1. točke 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju, odnosno jer sin tužitelja IZ nije koristio predmetni stan za stambeno zbrinjavanje duži niz godina.
22. Prema tome, radilo se o činu stupanja u posjed predmetnoga stana od strane Republike Hrvatske odnosno činu oduzimanja posjeda bilo kojoj osobi koja bi u istome bespravno boravila u smislu odredbe članka 20. stavka 4. Zakona o vlasništvu, jer je čin oduzimanja posjeda dopušten zakonom i to ranije navedenom odredbom članka 26. stavka 1. točke 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju.
23. Stoga nisu osnovani navodi tužitelja kako se u konkretnome slučaju radi o samovlasnome smetanju tužiteljevoga posjeda predmetnoga stana od strane djelatnika tuženika pa je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u izreci rješenja pod točkom I. izreke.
24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 151., 154., 155., 163. i 164. ZPP-a.
25. Tuženik je uspio u sporu u cijelosti pa je tužitelj dužan naknaditi trošak tuženiku koji je bio nužan za svrsishodno vođenje ovoga postupka i to na ime zastupanja po Općinskome državnom odvjetništvu u Vukovaru zatraženi iznos od ukupno 500,00 €, za cjelokupni prvostupanjski postupak radi smetanja posjeda, imajući u vidu Tbr. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.) pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.
26. Kako je, slijedom iznesenoga, tužitelj izgubio parnicu, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom III.
27. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Vukovaru 30. siječnja 2025.
Sudac
Đuro Druško
Uputa o pravnome lijeku: protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave otpravka rješenja.
DNA:
1) Tužitelju, putem punomoćnika
2) Tuženiku, putem ODO Vukovar
3) Kal. 30 dana
