K-369/2016-80

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Vuki Adžiću Kataliniću, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Čerekz u kaznenom postupku protiv okrivljenog TE zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda RH, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda RH, dalje: KZ/97), u povodu optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-2204/12 od 30. travnja 2015. i br. K-DO-984/2016 od 14. studenog 2016., nakon javno provedene rasprave 27. siječnja 2025., u prisutnosti okrivljenika, njegovog branitelja Željka Ostoje i zamjenice ODO-a u Splitu ĐE, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o

a)

Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom br. K-1316/2016 od 1. prosinca 2016. u odnosu na okrivljenog TE.

b)

OKRIVLJENI: TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. KE i T rođene ME, rođen **.**.1962. u [adresa], gdje i prebiva, Antuna Mihanovića 31, državljanin Republike Hrvatske, sa završenim fakultetom i doktorskim studijem, dipl. ing. strojarstva, zaposlen u Projektiranje i prostorno planiranje d.o.o. Split, sa sjedištem na istoj adresi na  kojoj je  i okrivljenikovo  prebivalište,  s prosječnim mjesečnim primanjima od oko 2000,00 € neto, bez imovine (sve je prenio na djecu), osim toga ostvaruje primanja i od dobiti od poslovanja svoje firme, oženjen, otac dvoje djece, protiv njega se vode drugi kazneni postupci, osuđivan,

k r i v  j e

I. što je neutvrđenog dana u mjesecu rujnu 2015. godine, s ciljem da je uporabi kao pravu, pribavio originalnu potvrdu s podacima koji se odnose na matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pod brojem klase: 034-04/15-03/6, urbroja: 341-18-05/8-15-46014 od 8. rujna 2015. godine za osobu FE, rođenog **.**.1968. godine, u kojoj je na neutvrđen način prepravio podatke u rubrici br. 5. na način da je u istu unio neistinit podatak da je FE zaposlenik trgovačkog društva „Projektiranje proizvodnih sustava“ d.o.o. od 01.01.2014. godine, dok je rubriku pod rednim brojem 6. navedene potvrde potpuno uklonio, iako je znao i bio svjestan da FE nije zaposlenik trgovačkog društva „Projektiranje proizvodnih sustava“ d.o.o., nakon čega je tako izrađenu potvrdu s neistinitim podacima dana 10. rujna 2015. godine dostavio Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, kao prilog zahtjeva navedenog trgovačkog društva, s ciljem ishođenja suglasnosti za dobivanje stručnih poslova prostornog uređenja, protivno propisu iz čl. 2. važećeg Pravilnika o uvjetima i mjerilima za davanje suglasnosti za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja („Narodne novine“ broj 118/09),

dakle, preinačio pravu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava i uporabio je kao pravu, a djelo je počinjeno glede javne isprave,

III. čime je počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje isprave – djelo opisano i kažnjivo po čl. 278. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11.

IV. Stoga se okrivljeni TE, na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

V. Nakon toga se, na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljeniku izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako on u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

VI. Na temelju čl. 79. st. 1. KZ/11, od okrivljenika se trajno oduzima potvrda s podacima koji se odnose na matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pod brojem klasa: 034-04/15-03/6, urbroj: 341-18-08/8-15-46014, od 8. 9. 2015. za osobu FE, u kojoj su prepravljeni podaci u rubrici br. 5., na način da je u istu unesen neistinit podatak da je FE zaposlenik trgovačkog društva „Projektiranje proizvodnih sustava“ d.o.o. od 1. 1. 2014., dok je rubrika pod rednim brojem 6. navedene potvrde uklonjena (preslika: listovi 5-7 spisa), a koji predmet će se po pravomoćnosti ove presude uništiti.

VII. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od eura 630,00 € (šesto trideset eura), od čega iznos od 230,00 € predstavlja trošak provođenja kardiološkog vještačenja, dok iznos od 400,00 € predstavlja sudski paušal.

c)

Na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08,

OKRIVLJENI: TE – podaci kao pod b),

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

I. da bi 1. veljače 2005. kao direktor trgovačkog društva PIS d.d. u nakani da tom trgovačkom društvu pribavi neosnovanu imovinsku korist u velikom iznosu, s ČE, vlasnikom obrta " [obrt]", dogovorio da obrt izvede radove estriha i unutarnjeg žbukanja na objektu društva na Radoševcu, o čemu su zaključili ugovor o građenju broj G–13/2005, lažno mu predočivši da će izvedene radove platiti kompenzacijom, a unaprijed odlučivši tako ne postupiti, pa kad mu je ČE povjerovao te obrt izveo građevinske radove u vrijednosti od 1.237.344.99 kuna, ovome iste radove nije platio, a kako bi ga održao u zabludi na ime plaćanja izvedenih radova mu ponudio stan u [adresa] oznake S2 br.002, na prvom katu, spremište u prizemlju oznake S42 i parkirno mjesto oznake PM 33, sve ukupne površine 76,77 m[2] , u zgradi na kat. čest 5532/41 k. o. [katastarska općina], z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], prešutjevši mu da na tim nekretninama postoji hipoteka "Raiffeisenbank Austria" d.d. u ukupnom iznosu od 1.080.000,00 kn, pa je ČE vjerujući da na nekretninama ne postoje tereti ni prava trećih osoba, 29. listopada 2007. kao vlasnik obrta " [obrt]" na ime podmirenja izvedenih radova s društvom PIS INŽENJERING d.o.o., dužnikom društva PIS d.d., zaključio ugovor o prodaji predmetnih nekretnina, a 5. prosinca 2007. i kompenzaciju na iznos od 918.750,00 kn s društvima PIS Inženjering d.o.o. i PIS d.d., nakon čega je "Raiffeisenbank Austria" d.d. radi naplate svojih potraživanja s osnova danih kredita pokrenula ovrhu nad stanom, spremištem i pakirnim mjestom, koje nekretnine su prodane u ovršnom postupku, te je VE navedene nekretnine predao u posjed kupcu, a društvo PIS d.d. mu ni do danas nije podmirio dugovani iznos za izvedene radove, na koji način je TE pribavio neosnovanu imovinsku korist društva PIS d.d. u iznosu od 1.237,344,99 kuna, u kojem iznosu je oštetio vlasnika obrta " [obrt]" ČE,

dakle, da bi kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu na drugi način lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica doveo nekoga u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

II. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - prijevaru u gospodarskom poslovanju – djelo opisano i kažnjivo po čl. iz čl. 293. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/97.

III. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08, oštećeni ČE se upućuje da svoj imovinskopravni zahtjev za naknadu štete može ostvarivati u parnici.

IV. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. istog zakona, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je 15. svibnja 2015. optužnicu br. K-DO-2204/12 od 30. travnja 2015., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. i dr. KZ/97. Ta je optužnica potvrđena rješenjem br. Kov-336/2015 od 19. veljače 2016.

2. Na raspravi od 1. travnja 2021. ovom predmetu pripojen je kazneni predmet protiv istog okrivljenika br. K-1316/2016 u povodu optužnice ODO-a u Splitu br. K-DO- 984/2016 od 14. studenog 2016., zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 3. i dr. KZ/11 na način da će se nastaviti voditi jedinstveni postupak pod br. K-369/2016.

2.1. Sukladno prijedlogu iz posljednje navedenog optužnog akta, presudom br. K- 1316/2016 od 1. prosinca 2016. izdan je kazneni nalog kojim je imenovani okrivljenik proglašen krivim zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela. Protiv te presude okrivljenik je izjavio prigovor, pa je spis dostavljen optužnom vijeću, koje je predmetnu optužnicu potvrdilo rješenjem br. Kov-23/2017 od 23. veljače 2017.

3. Na raspravi od 27. siječnja 2025., koja je zbog proteka zakonskog roka od tri mjeseca počela iznova, zastupnica optužbe predala je u spis podnesak od 27. siječnja 2025. (listovi 751-752), kojim je u cijelosti izmijenila činjenični opis kaznenog djela iz optužnice br. K-DO-984/2016 od 14. studenog 2016. (pripojeni spis br. K-1316/2016), na način da taj opis ima glasiti:

""da je neutvrđenog dana u mjesecu rujnu 2015. godine, s ciljem da je uporabi kao pravu, pribavio originalnu potvrdu s podacima koji se odnose na matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pod brojem klase: 034-04/15-03/6, urbroja: 341-18-05/8-15-46014 od 8. rujna 2015. godine za osobu FE, rođenog **.**.1968. godine, u kojoj je na neutvrđen način prepravio podatke u rubrici br. 5. na način da je u istu unio neistinit podatak da je FE zaposlenik trgovačkog društva „Projektiranje proizvodnih sustava“ d.o.o. od 01.01.2014. godine, dok je rubriku pod rednim brojem 6. navedene potvrde potpuno uklonio, iako je znao i bio svjestan da FE nije zaposlenik trgovačkog društva „Projektiranje proizvodnih sustava“ d.o.o., nakon čega je tako izrađenu potvrdu s neistinitim podacima dana 10. rujna 2015. godine dostavio Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, kao prilog zahtjeva navedenog trgovačkog društva, s ciljem ishođenja suglasnosti za dobivanje stručnih poslova prostornog uređenja, protivno propisu iz čl. 2. važećeg Pravilnika o uvjetima i mjerilima za davanje suglasnosti za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja („Narodne novine“ broj 118/09)".

3.1. Potom je branitelj istaknuo da se u odnosu na djelo za koje je izmijenjen činjenični opis radi o sadržajno značajnoj izmjeni činjeničnog postupanja, a što bi za sobom povlačilo obvezu vraćanja optužnice u stadij odgovora na optužnicu sukladno odredbama ZKP/08.

3.1.1. Zastupnica optužbe u odnosu na prigovor obrane istkanula je se da se okrivljeniku stavlja na teret činjenično istovjetan događaj odnosno krivotvorenje potvrde HZMO-a, a izmjene su izvršene sukladno iskazima svjedoka AE i UE te uvidu u predmetni spis Min. graditeljstva, koji dokazi su izvedeni na raspravi.

3.1.2. Branitelj je replicirao da se radi o bitno izmijenom činjeničnom opisu budući da je radnja počinjenja sada opisana na potpuno dručačiji način, odnosno prepravljanje podataka, dok se prethodno radilo o izradi krtivotvorene ispave, pa je razvidno da se s obzirom na samu radnju izvršenja radi o izmjenama koje predstavljaju potpuno novi činjenični opis.

3.1.3. Sud je odlučio nastaviti s postupkom na način da se spis neće dostaviti optužnom vijeću radi ispitivanja izmijenjene optužnice br. K-DO-984/2016 od 14. studenog 2016. sukladno čl. 441. st. 4. ZKP/08, a sve imajući u vidu obim izmjena, odnosno s obzirom na to da se okrivljeniku stavlja na teret isti događaj, iako nešto drugačije opisan.

3.1. Prilikom očitovanja o optužnicama zajedno s izmjenom, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koje mu se stavljaju na teret te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3.2. U nastavku postupka pročitani su iskazi svjedoka ispitanih pred istim sucem, i to LE (listovi 526-527), ČE (listovi 534-535), IE (listovi 548-549), ZE (list 561), ŠE (listovi 565- 566) te AE i FE (listovi 696-698). Suglasnošću stranaka (list 638) pročitan je nalaz i mišljenje vještaka za kardiologiju od 22. svibnja 2023. (listovi 622-626).

3.3. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani dopis naslovljen "kompenzacija" od 5. prosinca 2017. (list 3), povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo PIS d.d. (list 9-14), ugovor o građenju broj G – 13/2005 (list 36-41), privremene i okončane situacije s troškovnicima izvedenih radova (list 42-56), ugovor o kreditu broj 06001010423 od 20. rujna 2006. (list 57-59), dodatak broj 1 ugovoru o kreditu broj 06001010423 (list 60-62), sporazum o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretnini (list 63-68), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zagrebu od 25. kolovoza 2006. (list 69), ugovor o kreditu broj:07418010115 od 5. studenog 2007. (list 71-73), dodatak broj 1 ugovoru o kreditu broj 07418010115 (list 74-76), sporazum o osiguranju i zasnivanju založnog prava na nekretnini od 7. studenog 2007. (list 77-81), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zagrebu od 27. rujna 2006. (list 82), izvaci iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Zagrebu za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] z. u. [broj ZK uloška] (list 83-88), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 29. listopada 2007. (list 89-91), izvaci iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Zagrebu od 25. kolovoza 2006. i 4. siječnja 2010. (list 92-94), podnesci ČE Općinskom sudu u Zagrebu (list 96-97), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Z-2715/08 od 26. rujna 2008. (list 98-99), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29. listopada 2007. (list 100-103), podnesci ČE Općinskom sudu u Zagrebu, Zemljišno – knjižnom odjelu (list 104-106), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Z-74744/08 od 9. siječnja 2009. (list 107), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu broj: 5532/41 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 108-109), porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb za nekretnine od 26. kolovoza 2009. (list 110), prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave "Raiffeisenbank Austria" d.d. (list 111-113), žalba ovršenika (list 114-116), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-25935/10 od 14. ožujka 2011. (list 117), zaključci Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu 6 OVR - 8/2010 od 13. rujna 2011. i 28. studenog 2011. (list 118-119), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Gorana Korice (list 120-131), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu broj čest. zem. [katastarska čestica] od 7. studenog 2011. (list 132-133), ugovor o izvođenju zemljanih radova (list 138-140), preliminarni ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora od 24. siječnja 2005. (list 141-143), tehnički opis apartmansko stambene zgrade [adresa] Split (list 144-147), izjava o prijeboju (kompenzaciji) broj 34/2006 (list 148), predračun broj 05-302 od 30. prosinca 2006. (list 149), izjave o prijeboju i ugovori o cesiji, ugovori asignaciji (upućivanju) s konto karticama (list 152-197), očevidnik o redoslijedu plaćanja za trgovačko društvo PIS d.d. (list 198- 228), očevidnik o redoslijedu plaćanja za trgovačko društvo PIS inženjering d.o.o. (list 229-247), podnesak TE upućen "Raiffeisenbank Austria" d.d. od 23. studenog 2010. (list 248), dopis trgovačkog društva "Degero" od 21. listopada 2013. (list 277), preslika spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 6 OVR-8/2010 (list 293-348), dostavljena medicinska dokumentacija za okrivljenika (listovi 667-672), zatim dokumentacija dostavljena od strane obrane (listovi 648-666), zatim spis Min. prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine br. UP/I – 22870/2015, očitovanje HZMO-a od 20. veljače 2024. s privitcima (listovi 687-694) i dopis trg. društva Pis Inžinjering od 23. studenog 2010. (list 699).

3.4. Iz pripojenog spisa br. K-1316/2016 u dokazne svrhe pročitani su i pregledani dopis Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 5. studenog 2015. (list 4), preslika potvrde o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8. rujna 2015. (list 5-7), preslika dopisa Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 14. rujna 2015. (list 8), preslika dopisa HZMO-a, Područni ured Split od 5. listopada 2015. sa potvrdama o prijavi FE na mirovinsko osiguranje od 1. listopada 2015. (list 9-12 i 40-43), potvrde o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji HZMO od 15. veljače 2016. (list 14-16), preslika zahtjeva TD "PPS" Ministarstvu graditeljstva za dobivanje suglasnosti za obavljanje poslova izrade urbanističkih planova uređenja od 1. rujna 2015. i 5. rujna 2015. (list 18- 20), dopis Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 7. ožujka 2016. (list 22-23), korespondencija e-mail poruka između ME i okrivljenika TE od 10. rujna 2015. (list 24), preslika rješenja Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu od 10. studenog 2006. za FE (list 25-26), preslika uvjerenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 29. prosinca 1999. za FE (list 27), preslika bilješke od 8. rujna 2015. potpisana od strane dipl. ing. arh. ME (list 28), preslika potvrde o podacima evidentiranima u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8. rujna 2015. (list 29-31 i 36-38), rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za prostorno uređenje i programe Europske unije od 28. prosinca 2015. i rješenje istog ministarstva, Uprave za prostorno uređenje od 4. kolovoza 2007. (list 67-70).

3.5. Odbijeni su kao nevažni dokazni prijedlozi obrane za ispitivanje svjedoka JE, SE, CE, ĆE, HE, OE i BE te za provođenje informatičkog vještačenja, jer činjenice koje bi prema tim prijedlozima trebalo utvrditi, a koje su navedene u podnesku okr. od 27. ožujka 2021. (listovi 538-542), odnosno na raspravi od 27. siječnja 2025., nisu važne za odlučivanje već je stanje stvari bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje presude. Također je odbijen prijedlog optužbe za ispitivanje svjedokinje ME, do koje nije moguće doći, a činjenično stanje je bilo dovoljno utvrđeno za donošenje presude, tako da je njeno ispitivanje suvišno.

3.6. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (listovi 630-631 i 757) te je potom on iznio svoju obranu.

4. Nakon tako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljeni TE počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11, upravo na način opisan u dijelu b) izreke ove presude, dok nije dokazano da je počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2., u vezi sa st. 1. KZ/97 – dio c) izreke.

5. Naime, kazneno djelo iz čl. 293. st. 2., u vezi sa st. 1. KZ/97, koje se okrivljeniku optužnim aktom br. K-DO-2204/12 od 30. travnja 2015. stavlja na teret, čini odgovorna osoba u pravnoj osobi koja, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu ili drugu pravnu osobu, uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja ili na drugi način lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica dovede nekoga u zabludu, ili ga održava u zabludi i time ga navede da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine što učini, ili ne učini, a time je pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi ili prouzročenja takve štete.

5.1. Kazneno djelo iz čl. 278. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11 čini onaj tko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava ili tko takvu ispravu nabavi radi uporabe ili je uporabi kao pravu ili na drugi način učini dostupnom drugome radi uporabe, a djelo je počinjeno glede javne isprave, oporuke, mjenice, čeka, platne kartice ili drugog bezgotovinskog instrumenta plaćanja ili javne ili službene knjige koja se mora voditi na temelju zakona.

6. U postupku nije bilo sporno da je okrivljeni TE **.**.2005. kao direktor trgovačkog društva PIS d.d. s ČE, vlasnikom obrta " [obrt]", dogovorio da obrt izvede radove estriha i unutarnjeg žbukanja na objektu društva na [adresa], o čemu su zaključili ugovor o građenju broj G–13/2005, pa kad je obrt ČE izveo građevinske radove u vrijednosti od 1.237.344.99 kuna, okrivljenik njemu te radove nije platio te mu je na ime plaćanja izvedenih radova ponudio stan u [adresa] oznake S2 br.002, na prvom katu, spremište u prizemlju oznake S42 i parkirno mjesto oznake PM 33, sve ukupne površine 76,77 m[2] , u zgradi na kat. čest 5532/41 k. o. [katastarska općina], z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], na kojim nekretninama je postojala hipoteka "Raiffeisenbank Austria" d.d. u ukupnom iznosu od 1.080.000,00 kn, pa je ČE **.**.2007. kao vlasnik obrta " [obrt]" na ime podmirenja izvedenih radova s društvom PIS INŽENJERING d.o.o., dužnikom društva PIS d.d., zaključio ugovor o prodaji predmetnih nekretnina, a 5. prosinca 2007. i kompenzaciju na iznos od 918.750,00 kn s društvima PIS Inženjering d.o.o. i PIS d.d., nakon čega je "Raiffeisenbank Austria" d.d. radi naplate svojih potraživanja s osnova danih kredita pokrenula ovrhu nad stanom, spremištem i pakirnim mjestom, koje nekretnine su prodane u ovršnom postupku, te je VE navedene nekretnine predao u posjed kupcu, a društvo PIS d.d. mu ni do danas nije podmirilo dugovani iznos za izvedene radove.

6.1. Dalje nije bilo sporno da FE tijekom mjeseca rujna 2015. nije bio zaposlenik trgovačkog društva „Projektiranje proizvodnih sustava“ d.o.o., iako se u potvrdi s podacima koji se odnose na matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pod brojem klase: 034-04/15-03/6, urbroja: 341-18-05/8-15-46014 od 8. rujna 2015. godine za FE, rođenog **.**.1968. godine, u rubrici br. 5. navodi da on jest zaposlenik spomenutog trgovačkog društva od 01.01.2014. godine, koja potvrda je 10. rujna 2015. dostavljena Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, kao prilog zahtjeva navedenog trgovačkog društva za ishođenje suglasnosti za dobivanje stručnih poslova prostornog uređenja.

6.2. Ovo proizlazi, kako iz obrane okrivljenika, tako i iz drugih izvedenih te prije pobrojanih dokaza (odlomci 3.2. do 3.4.).

6.3. Međutim, sporno je bilo je li okrivljenik, vezano za radnje navedene u odlomku

6., zaključio ugovor o prodaji s ČE, vlasnikom obrta " [obrt]", je li postupao s unaprijed stvorenom namjerom da mu ne plati dugovanje te je li ČE znao za postojanje hipoteke "Raiffeisenbank Austria" d.d. na predmetnoj nekretnini.

6.4. Također je bilo sporno u odnosu na radnje navedene u odlomku 6.1. je li okrivljenik pribavio originalnu potvrdu s podacima koji se odnose na matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8. rujna 2015. za osobu FE, je li na njoj prepravio podatke u rubrici br. 5. na način da je u istu unio neistinit podatak da je FE zaposlenik trgovačkog društva „Projektiranje proizvodnih sustava“ d.o.o. od 01.01.2014. godine, je li rubriku pod rednim brojem 6. uklonio te je li tako izrađenu potvrdu s neistinitim podacima dana 10. rujna 2015. godine dostavio Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, kao prilog zahtjeva navedenog trgovačkog društva, s ciljem ishođenja suglasnosti za dobivanje stručnih poslova prostornog uređenja, protivno propisu iz čl. 2. važećeg Pravilnika o uvjetima i mjerilima za davanje suglasnosti za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja.

7. Naime, okrivljeni TE (listovi 349-353, 640-644 i 741 glavnog spisa te listovi 62-66 pripojenog spisa br. K-1316/2016) u bitnom se brani navodeći da nije namjeravao prevariti ČE, da je kredit za osiguranje na kojeg je upisana hipoteka u korist "Raiffeisenbank Austrija" d.d. na stanu u [adresa], trebalo vratit društvu Lignin d.o.o., da je ČE nudio podmirenje duga u poslovnom odnosu s društvima Degero d.o.o. i Intergradnja d.o.o. Lena i DE što je ČE odbio.

7.1. U svezi poslovnih odnosa između PIS-a i gdina ČE, naglašava da je prodaju stanova u PIS-u obavljala posebna služba i da je upravo ta služba PIS-u i sastavila sporni Kupoprodajni Ugovor koji je on kao zz, kao i sve druge ugovore potpisivao. Postupak Ovjere njegovog potpisa, koji je on inače imao deponiran kod javnog bilježnika Zoje Puljiz, obavljao je dugogodišnji voditelj pravne službe PIS d.d., Đ. Dakle okrivljenik osobno iako je bio zz nije sudjelovao u sastavljanju i ovjerama ugovora ni sa jednim kupcem.

7.1.1. Što se tiče samog zaključenja spornog ugovora o kupoprodaji nekretnine, ugovor je sačinio tadašnji pravnik u tvrtci PIS d.d., gospodin RE, koji je ujedno bio i član Nadzornog odbora tvrtke a koji nije saslušan ni u istrazi ni u kasnijem postupku. Dakle, ovdje nije postojala prijevarna namjera, okrivljenik nije sastavljao ugovore već posebna služba PIS-a. U spis namjerno nije priloženo pravomoćno rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj 14.St-184/11 iz kojeg je razvidno da nisu postojale nikakve obaveze društva PIS d.d. prema obrtu [obrt] ni prema tvrtci LIGNIN, a niti je saslušan svjedok – stečajni upravitelj PIS-a d.d. BE i to na okolnosti postojanja i visine duga prema obrtu [obrt] i tvrtci Lignin od strane PIS-a d.d. Split.

7.1.2. Cijela optužnica je sačinjena samo od dokumenata koje je dostavio podnositelj prijave, koji se kasnije predomislio i izjavio pred sudom da smatara da nije prevaren, te lažnog svjedočenja gospodina NE, jer ne samo da nije postojao dug prema tvrtci LIGNIN već su radovi na zgradi završeni skoro godinu i po prije potpisivanja ugovora o kreditu. Tada je postojao jedino dug LIGNINA prema PIS-u, a ne obrnuto i to je jedan od razloga zašto mu je okrivljenik pomogao da digne kredit – da vrati dug. Svjedok NE je upravo osoba koja je prevarila i okrivljenika i podnositelja prijave, jer je jedino on imao imovinsku korist od ovog slučaja. Svakako svjedok NE po vlastitom prizanju nije vratio ni kune kredita kojeg je uzeo od banke pa i ta činjenica govori sama po sebi o kakvom čovjeku se radi jer taj nikada nikome nije platio svoje dugove.

7.1.3. Istraga nije ni provedena, nego se po nalogu tadašnje glavne općinske državne odvjetnice napisala optužnica i odmah javilo novinarima da to objave i to samo i isključivo zbog privatnih frustracija i netrpeljivosti od strane te gospođe prema okrivljeniku.

7.1.4. Podnositelj prijave je od prvog kontakta znao za postojanje upisa hipoteke od strane Raiffaisen Banke na stan koji je preuzeo i znao je da se kredit ne odnosi na vlasnika stana, već na treću tvrtku i na fizičke osobe koje su i bili jamci. Sporni stan je bio hipotekarno osiguranje i to samo na rok od godinu dana a to mu je priopćio i pok.KE, bivši direktor Brodomerkura prijatelj i poslovni partner okrivljenika.

7.1.5. Okrivljenik dalje tvrdi da mu u prilog ide i sudska praksa jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev: 734/2006 od dana 14.02.2008. ocijenio da se ne može pozvati na povjerenje u istinitost zemljišnoknjižnog stanja ona ugovorna strana koja nije sama provjerila zemljišnoknjižno stanje, pouzdavajući se u izvod iz zemljišnih knjiga koji je predočila druga strana.

7.1.6. U pogledu stana koji je ustupljen podnositelju prijave, ističe da je podnositelj prijave ušao u zakonski i materijalni posjed stana 01.03.2009. godine te ga je koristio gotovo pet godina i nikada u tom periodu nije izvijestio okrivljenika da se provodi bilo kakva Ovrha na spornom stanu.

7.1.7. Zbog svih navedenih činjenica kao i nerješenih odnosa između okrivljenika i podnositelja prijave oko vrijednosti i kvalitete izvedenih radova te same izjave podnositelja prijave da je u međuvremenu uvidio i shvatio da na strani okrivljenika nije postojala namjera da ga pravari, nego da je sve što se događalo posljedica pogrešnih poslovnih odluka i okolnosti i činjenice da su obojica zapravo izvarani od NE. Inače trenutno tvrtke okrivljenika izrađuju projektnu dokumentaciju za neke planirane građevine u Kaštelima i Podstrani u korist oštećenika.

7.2. Vezano za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u pripojenom predmetu br. K-1316/2016 naglašava da nije imao ni razloga ni motiva, niti bilo kakve matreijalne ili namaterijalne koristi, da počini to kazneno djelo. Radi se po već uhodam sistemu o podmetnutim fotokopiranim dokumentima koji s okrivljenikom nemaju veze.

7.2.1. Nikakva Potvrda HMZO mu nije bila dostupna niti je on osobno u ime gospodina FE može pribaviti, budući da u trenutku navodnog pribavljanja Potvrde HZZO-a isti već nekoliko godina nije bio zaposlenik okrivljenikove tvrtke. Ističe da nema ni potrebna znanja da bi istu kompjuterski falsificirao a niti je imao bilo kakve razloge da počini to djelo. Tužiteljstvo nije navelo kako je on to uspio pribaviti „službeni dokument“ jedne druge fizičke osobe jer je to nemoguće dobiti zakonskim putem.

7.2.2. Tvrtka kojoj je okrivljenik zz ima sve potrebne uvjete za obavljanje poslova prostornoga uređenja, uredno je upisana u sudski registar za obavljanje navedene djelatnosti još 2013. godine te joj je dana 28.12.2015. upravo od strane MGIPU izdana Suglasnost za obavljanje navedenih poslova a na koncu na temelju navedenog Rješenja tvrtka PPS je i izradila UPU Široki rat, koji je dobio sve potrebne suglasnosti i koji je i dan danas na snazi i u primjeni. ODO ničim nije dokazalo da je okrivljenik počinio kazneno djelo i nije pribavilo najbitniji dokaz - orginalni dokument s njegovim potpisom, budući da je iz priloženog očito da on i ne postoji.

7.2.3. Osim toga mišljenja je da je sama lažirana potvrda koja je navodno priložena Ministarstvu proizvod diletanata i potpunog neznalice jer FE nije arhitekt- urbanist, a za dobivanje rješenja Ministrstva potrebno je da tvrtka ima zaposlenog arhitelkta-urbanista, što je PPS.d.o.o u tom trenutku i imao i to gđu GE dipl.inž.urb. arh., na čije ime je i rješenje dobiveno.

7.2.4. Cijeli ovaj slučaj je iskonstruiran u trenutku smjene vlasti u Starom Gradu na Hvaru, na način da se diskreditira okrivljenika i stranom Investitoru prikaže kao varalicu i krivitvoritelja a unosni milijunski posao koji je njegova tvrtka godinama radila za K iz [adresa], usmjeri ka tvrtci iz Zagreba. Dakle, očito da je netko blizak osobama iz tužiteljstva imao itekako motiva i materijalnih razloga da mu smjesti cijeli ovaj slučaj po već uhodanom principu koji je do tada prolazio, jer radi se o ulaganju od cca 150.000.000 € i netko je imao velikih razloga da njega i njegovu tvrtku izbace iz posla u čemu je i uspio, budući da je sve poslove preuzela tvrtka iz Zagreba koja je, zanimljivo, izrađivala i projekte za tvrtke u vlasništvu ŽE, a zna se dobro tko su njegovi „sponzori“ i zaštitnici u splitskom tužiteljstvu.

7.2.5. Na koncu u periodu od 21.04.2015. do 01.10.2015. nije ni radio u tvrtci, jer je bio na bolovanju, budući da mu je nakon podmetnutog požara u barakama PIS-a 01.04.2015. izgorjela sva privatna i poslovna dokumentacija a u tom razdoblju se i liječio kod psihijatra, jer je nakon što mu je priopćeno od osoba iz policije da ne istražuje razloge požara jer bi „mogao ostati bez glave“, otišao iz tvrtke a svojoj kćerci dao ovjerenu Punomoć da zastupa tvrtku.

7.3. Zdravstveno stanje mu je vrlo loše, operirao je srce, prima svakodnevno sedam vrsta lijekova, a jednom mjesečno i injekcije u želudac. Unatoč svemu tome pristupio je zadnju raspravu jer poštuje sud i želi da se postupak završi.

8. Svjedok – oštećeni ČE (listovi 263-267, 358-360, 534-535) navodi da je on vlasnik obrta [obrt] koji se bavi građevinarstvom. Poslovna suradnja između TE i njega započela je misli 2005. ili 2006. kada je oštećenik odnosno njegov obrt odradio građevinske radove na objektu njegovog društva na Žnjanu – Radoševac. Vrijednost tih radova iznosila je oko 20.000,00 kuna, te je TE te radove sam uredno platio. Ne može se sjetiti za koje od trgovačkih društava TE je izveo ove radove, ali svakako o tome postoji i pisana dokumentacija.

8.1. Nakon ovoga su dogovorili daljnju poslovnu suradnju te su glede toga i zaključili ugovor o građenju broj G -13/2005 i to 1. veljače 2005., a vrijednost radova koje je njegov obrt trebao izvesti je iznosio 1. 204.467,00 kuna s PDV- om. Taj ugovor zaključio je s društvom Pis d.d., a ugovor je podrazumijevao radove na uređenju stanova na objektu u [adresa] i to estrih, stolariju, žbukanje i sl. Temeljem ovog ugovora osim na objektu [adresa] za TE odnosno društvo Pis d.d. izveli su ovakve radove i na objektu na Mejama. Ukupna vrijednost izvedenih radova bila je oko 176.000,00 eura s PDV-om. Njegov obrt je te radove izveo, ispostavili su privremene situacije i okončane situacije, a koje su bile ovjerene i od strane nadzornog inženjera društva Pis d.d.

8.2. Prilikom dogovaranja ove poslovne suradnje i zaključenja predmetnog ugovora o građenju s TE se dogovorio da će radove koje njegov obrt bude izveo on platiti kompenzacijom s nekim poslovnim prostorom ili stanom u nekom od objekata njegovog trgovačkog društva.

8.3. Nakon što je oštećenikov obrt izveo ugovorene radove, a kad je TE trebao meni ponuditi prostor kojim bi kompenzirali vrijednost izvedenih radova, on je oštećeniku nudio više što poslovnih prostora što stanova, ali naknadnom provjerom je utvrdio da ni jedan od tih prostora nije imao sređene vlasničke odnose, odnosno nije bio u vlasništvu TE odnosno njegovih trgovačkih društva ili su pak bili u njihovom vlasništvu ali opterećenih hipotekama.

8.4. Najprije mu je TE za kompenzaciju ponudio poslovni prostor u prizemlju zgrade na [adresa] na kojoj su izvodili ove radove. Radilo se o poslovnom prostoru površine oko 130 ili 140 m[2] vrijednosti otprilike oko 176.000,00 eura. Oštećenik je došao pogledati taj poslovni prostor, međutim u njemu je zatekao dva čovjeka isto tako građevinara, a kojima je TE također obećao taj poslovni prostor za kompenzaciju, jedan čovjek kojeg je tu zatekao je rekao da je osim njima isti taj poslovni prostor TE nudio i još nekom čovjeku. Zbog toga je odustao od ovog poslovnog prostora.

8.5. Radi realizacije ove kompenzacije, a prije nego što je saznao da je on isti poslovni prostor nudio i drugim osobama, oštećenik je sa TE odnosno društvom Pis d.d. zaključio izjavu o prijeboju broj 34/2006 od 30. prosinca 2006. na ukupan iznos od 1.237.344.99 kuna te mu je TE u ime društva Pis d.d. izdao i predračun za ovaj poslovni prostor, a čak su 24. siječnja 2005. zaključili i preliminarni ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora čija vrijednost iznosi 172.800,00 eura.

8.6. Nakon toga mu je TE ponudio istočni dio prizemlja u zgradi koja se nalazi u blizini bivšeg hotela Split, koji prostor je bio površine 180 m[2] , međutim za taj prostor nisu bili "čisti papiri" tako da ni od tog prostora nije bilo ništa.

8.7. Taktika TE je bilja sljedeća: on bi svakih otprilike mjesec dana nazvao te rekao bi li ti odgovaralo da ti umjesto stana dam novac, oštećenik bi rekao da odgovara, međutim TE se više ne bi javljao. Nakon toga bi otprilike za mjesec dana opet nazvao ponudio nekakvu novu kompenzaciju, ali ni od toga ne bi bilo ništa. Tako mu je ponudio i kuću u [adresa] u [adresa], međutim ni to nije realizirano. Trebali su se naći da se konkretno dogovore, međutim TE bi uvijek izbjegavao susret i konačan dogovor.

8.8. Nakon toga TE mu je ponudio za kompenzaciju stan u [adresa] u [adresa], površine 60–ak metara kvadratnih. To je sve bilo tijekom 2006. ili 2007. Također mu je pokazao i vlasnički list koliko se sjeća taj vlasnički list je bio izdan nekoliko mjeseci ranije. TE je sam sastavio ugovor o kupoprodaji. Nakon nekog vremena oni su i potpisali ugovor o kupoprodaji koji se odnosi na predmetni stan u [adresa]. Međutim, nakon što je TE njemu predočio vlasnički list, a prije zaključenja pisano kupoprodajnog ugovora, oštećenik nije u zemljišniku Općinskog suda u Zagrebu provjeravao upis, jer je vjerovao TE.

8.9. Zaključili su kupoprodajni ugovor, platio je porez na promet nekretninama te se i uknjižio kao vlasnik predmetnog stana. Početno je postojao mali problem glede uknjižbe zato što je u kupoprodajnom ugovoru kao kupac bio naveden obrt [obrt] vlasnika ČE, a trebalo je biti ČE vlasnik obrta [obrt]. Nakon što su to ispravili oštećenik se i uknjižio kao vlasnik tog stana. Vrijednost tog stana je 125.000,00 eura, a to je navedeno i u pisanom ugovoru. Nakon par mjeseci oštećenik je glede ovog stana s društvom Pis d.d. zaključio kompenzaciju na iznos od 918.000,00 kuna, a to je bilo potrebno da bi se knjigovodstveno riješio ovaj dio podmirenih radova. Međutim naglašava da je njegov obrt izveo radove u vrijednosti otprilike 1.250.000,00 kuna, te da vrijednost stana koji mu je dao u kompenzaciju nije u cijelosti podmirila vrijednost radova koje je njegov obrt izveo te je ostala razlika otprilike u iznosu od nekih 330.000,00 kuna.

8.10. Na inzistiranje oštećenika za ovu razliku do pune vrijednosti izvedenih radova TE mu je ponudio zemljište u Seget Vranjici u vrijednosti oko 50.000,00 eura, međutim to se nikada nije realiziralo.

8.11. Otprilike tijekom 2010. ili 2011., oštećenik je od Raiffeisne banke dobio dopis u kojem ga izvještavaju da na stanu postoji u njihovu korist hipoteka u iznosu od 1.080.000,00 kuna. Odnosno oni su zapravo podnijeli ovršni prijedlog iz kojeg je ovo bilo vidljivo, a radilo se o dva kredita na iznos od 1.000.000.00 i 80.000.00 kuna. Oštećenik je nakon ovog nazvao TE te ga pitao o čemu se radi, a on mu je rekao da je to greška, da će sve biti u redu, a oštećenik mu je tada bio i povjerovao. Međutim sutra je otišao kod odvjetnika, a odvjetnik mu je rekao da je to izgubljen slučaj. Oštećenik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, također se i žalio Županijskom sudu u Zagrebu, ali sve je to bilo odbijeno te je bilo pitanje dana kad će on ostati bez stana. Već je ustanu bio procjenitelj, a sve po nalogu suda. U tom stanu je živio brat oštećenikove supruge.

8.12. Njemu je TE nakon što ga je ponovno zvao ukazao na trgovačko društvo Lignun te mu je rekao kako ga je vlasnik tog društva gosp. NE razočarao, da to nije trebalo biti tako, te da je NE trebao platiti taj kredit, da mu je okrivljenik samo bio jamac, da oštećenik nije trebao znati za to te da on nije imao nikakvu namjeru prevariti oštećenika. Zbog toga je otišao kod gosp. NE koji je oštećeniku rekao kako TE njemu duguje te da on upravo radi namirenja toga duga namjerno ne vraća kredit.

8.13. Nakon ovoga TE je oštećeniku ponudio naplatu izvedenih radova na novi način. Ukazao mu je na trgovačko društvo Degero d.o.o. iz [adresa], a za koje TE radi radove projektiranja. TE mu je ponudio da će vrijednost tih njegovih radova biti dovoljna da on riješi kompletno dugovanje prema objektu oštećenika u iznosu od 176.000.00 eura. Naime, vrijednost radova koje on fakturira prema društvu Degero d.o.o. je društvo Degero d.o.o. trebalo platiti oštećeniku odnosno njegovom obrtu u vidu kompenzacije stanom u nekom njihovom objektu u [adresa]. O tome su oštećenik, TE i direktor društva Degero d.o.o. zaključili i ugovor. Zna da su društvo Degero d.o.o. predstavljala dva brata DE i PE, a misli da je DE vlasnik tog trgovačkog društva.

8.14. TE je doista ispostavljao račune prema društvu Degero d.o.o. međutim, iz tog društva su iznos računa platili TE, a ne oštećeniku. Naime, TE bi se uvijek pravdao i njima i oštećeniku da mu je nešto hitno, da mu treba novac, da ne može dalje raditi, te da će sav sljedeći novac biti oštećenikov. Također mu je i PE rekao kako je TE platio iznos od 100.000,00 kuna, a sve zbog toga da mu TE nastavi obavljati ugovorene radove. Oštećenik to nije zamjerio PE, a i njemu je odgovaralo da TE za njih nastavi raditi, a kako bi zaradio novac kojim će oštećeniku podmiriti dugovanje.

8.15. Paralelno s ovim i oštećenik je počeo raditi neke radove za društvo Degero d.o.o., te radove je uredno fakturirao, odradio, te će mu oni biti kompenzirani stanom u [adresa]. Međutim glede zaključenog ugovora između društva Degero, Pis inženjeringa i oštećenikovog obrta, a koji ugovor je prethodno spominjao, oštećenik na ovaj način nije ništa naplatio od TE.

8.16. Oštećenik je čekao TE da mu plati dug gotovo do zastare kaznenog progona te mu je 3 dana ranije njegov odvjetnik Vinko Samardžić savjetovao da podnese kaznenu prijavu. To je i učinio, a TE se zbog toga i naljutio. Čak mu je nakon što je oštećenik dao svoj iskaz na policiji sa svog broja mobitela [broj telefona] na oštećenikov broj mobitela [broj telefona] poslao SMS poruke i to sljedeće: "e moj VE", na što mu mu je odgovorio SMS porukom "?", a potom mu je on poslao sljedeću poruku "izbriši moj broj mobitela i pozdravi PE laka noć", potom mu je oštećenik odgovorio "laka noć", a on je oštećeniku odgovorio "ajde u 44 pičke materine".

8.17. Nakon toga je prekinuo komunikaciju s TE, a prije toga je on oštećeniku rekao kako će ga prijavljivati svakoj državnoj službi gdje god bude mogao. Smatra da ga je TE namjeravao prevariti, a to je vidljivo i iz njegovog cjelokupnog ponašanja, kao i iz činjenice da mu ništa od izvedenih radova nije platio, a prošlo je mnogo godina.

8.18. Nikakvu cesiju vezano za podmirenje ovog duga oštećenik i TE nisu zaključili. Oštećenik je zaključivo ugovore kompenzacije i druge dokumente koje je prethodno spominjao, ali ništa od toga se nije realiziralo.

8.19. Postavlja imovinskopravni zahtjev prema TE i svim trgovačkim društvima koje on ima, i to u vrijednosti izvedenih radova od 1.237.344.99 kuna, a također smatra da bi on trebao nadoknaditi i troškove prigovora i žalbi iz ovršnog postupka oko 25.000,00 kuna, porez na promet nekretnina koji je oštećenik platio za stan u [adresa] i to oko 10.000,00 kuna, te kamate na sve naprijed navedene iznose.

8.20. U ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu predmetni stan u [adresa] u [adresa] prodan je odvjetniku Ivanu Ivkoviću iz Čakovca nakon što je na sudu održana javna dražba. Odmah nakon te prodaje brat supruge oštećenika je iselio iz tog stana te je stan predanu posjed kupcu.

8.21. U međuvremenu je TE oštećeniku ponudio nekakvo zemljište u Segetu, za koje se okrivljenik raspitao oštećenik raspitao i saznao da je to zaista njegovo zemljište, međutim ni ta ponuda TE nije realizirana.

8.22. Na raspravi oštećenik navodi da kada je pri svom prvom svjedočenju naveo kako smatra da ga je okr. od početka namjeravao prevariti, iz današnje perspektive a na temelju nekih novih informacija do kojih je došao o kojima ne želi iznositi detalje (radi se o kontaktima s određenim osobama čija imena sad ne bi navodio), rekao bi da se možda ipak radilo o spletu okolnosti i da je ovaj termin koji je upotrijebio da ga je okrivljenik pokušao prevariti bio preoštar.

8.23. Do danas mu i dalje nije plaćen dug, niti djelomično, ali još uvijek ima nekih pokušaja od strane okr. da se nešto riješi i on misli da je to sada realno, riječ je o nekim kombinacijama i radovima u okviru kojih bi se to sve reguliralo, ali ne želi o detaljima vezano za sve to.

8.24. I dalje ustraje u imovinskopravnom zahtjevu ali ga korigira na način da bi s obzirom na protek vremena okrivljeniku oprostio kamate, dakle ne bi ih više potraživao, a bio bi čak voljan dati i popust u odnosu na glavnicu, sve s ciljem da dobije barem veći dio dugovanja.

8.25. Postojala je jedna varijanta da od društva Deggero u vlasništvu PE dobije kompenzaciju sukladno ranije opisanom sporazumu i to u vidu žbuke u vrijednosti od 100.000,00 kn koju mu je to društvo bilo ponudilo, ali on to nije htio prihvatiti jer se radilo o premalom iznosu s obzirom na ukupan iznos dugovanja. Osim toga, nije ni znao što bih s tim materijalom.

8.26. Što se tiče ovih novih kombinacija da se ovo riješi to je aktualno u zadnjih oko dva mjeseca (oštećenik je ovaj iskaz dao 31. ožujka 2022.) jer ga je okr.u tom periodu kontaktirao. To mi se čini realnim, uz napomenu da čitavo ovo vrijeme ima povremenih kontakata s okr. i vidi da on ima volju da se ovo riješi. To su sve bili korektni i kulturni kontakti, osim onih SMS poruka o kojima je ranije govorio na samom početku.

8.27. Ugovor vezano za ovaj poslovni odnos s firmama u vlasništvu okr. zaključio je misli s firmom Pis. Ne može se sjetiti na koga je glasio vlasnički list za stan u [adresa], prošlo je puno vremena, ostavlja mogućnost da je glasio na firmu Pis. Isti odgovor daje i na pitanje tko su bili navedeni kao ugovorne stranke u kupoprodajnom ugovoru. Oštećenikov šurjak je ovaj stan u [adresa] koristio koliko se sjeća oko godinu dana, možda čak i više, on je gore studirao. Što se tiče sadašnjeg stanja društva Pis, čini mu se da je ono u stečaju, nije prijavio svoje potraživanje u stečajnom postupku, stečajnog upravitelja nije kontaktirao. Nitko na njega nije utjecao na način kako će svjedočiti na raspravi, na njega ne može nitko utjecati.

9. Svjedok IE (listovi 284-287, 548-549) navodi da je on stvarni rukovoditelj poslovanja društva Lignin d.o.o. kojeg je direktor njegova supruga EE. Njegovo trgovačko društvo je poslovno surađivalo s trgovačkim društvima TE i s društvom Pis inženjering d.o.o. i s društvom Pis d.d.

9.1. Negdje od 2005. do otprilike 2009. izvodili su radove na zgradi na [adresa], a misli da se radilo o projektu društva Pis d.d. Sa TE se dogovorio da se svjedokovom društvu ovi radovi plate u višestrukim cesijama i kompenzacijama. Društvo svjedoka je na ovom objektu izvelo radove ukupne vrijednosti od oko 3.500,000,00 – 4.000.000.00 kuna, a na opisani način je zatvoreno oko 1.700.000.00 kuna izvedenih radova. Oko 2.000.000.00 kuna radova je dakle ostalo neplaćano.

9.2. U tijeku izvođenja radova, a kada se vidjelo da se neće moći podmiriti svi radovi, TE je Raiffeisen banci dao u hipoteku stan u [adresa], u [adresa], na kojem stanu je kao vlasnik bilo uknjiženo društvo Pis inženjering d.o.o., kao osiguranje kredita koje je društvo Lignin d.o.o. podiglo kod te banke. Radilo se o dva kredita na ukupan iznos od 1.080.000.00 kuna, korisnik kojeg je društvo Lignin d.o.o., a davatelj osiguranja Pis inženjering d.o.o. U ime društva Pis inženjering ugovore o kreditu i sporazume o osiguranju potpisivao TE, a u ime društva Lignin d.o.o supruga svjedoka EE. Jedan ugovor zaključen je u iznosu od 1.000.000.00 kuna, a drugi na iznos od 80.000,00 kuna te je za oba kredita kao osiguranje bila ugovorena hipoteka na predmetnom stanu u [adresa].

9.3. Ovaj kredit se trebao isplatiti u roku od godine dana s tim da je zapravo ta prva godina bila "grace" period kroz koji je društvo Lignin trebalo plaćati samo kamate, a po isteku ugovorenog razdoblja je trebalo platiti cjelokupni iznos kredita. Po isteku ovog razdoblja oni nisu bili sposobni isplatiti kredit banci u cijelosti, pa su s bankom ugovorili prolongiranje plaćanja kredita na još jednu godinu. Ni po isteku tog roka društvo Lignin nije bilo sposobno podmiriti kredit prema RBA banci. Zbog toga se svjedok sa TE dogovorio da kredit umjesto svjedokovog društva preuzme neko od njegovih trgovačkih društava, na što je TE načelno pristao.

9.4. Naime, društvo svjedoka je u međuvremenu od podizanja ovog kredita nastavilo izvoditi radove za Pis d.d. pa je TE i bilo u interesu da zatvore navedene radove, a misli da mu je i kćer stanovala u tom stanu u [adresa], pa je i zbog toga imao interes za preuzimanje kredita. Zbog toga su svjedok i TE otišli na sastanak u Raiffeisen banku u Splitu, međutim, tijekom tog sastanka se pokazalo da trgovačka društva TE nemaju potreban bonitet, a na samom kraju sastanka je TE rekao da on niti ne želi da njegova društva preuzmu taj kredit, da on svjedoku nije ništa dužan, pa zbog toga nije niti došlo do realizacije preuzimanja kredita.

9.5. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i sporazuma o osiguranju kredite je trebalo vraćati društvo Lignin d.o.o. međutim, tek nakon što oni nisu bili financijski u mogućnosti podmirit kredit onda je s TE počeo dogovarati tu mogućnost da njegova društva preuzmu kredit, a sve zbog toga što je društvo Lignin d.o.o. izvelo radova na objektu u [adresa] u većoj vrijednosti nego li je bila vrijednost podignutih kredita.

9.6. TE je pristao na to da im stanom društva Pis inžinjering d.o.o. zapravo bude jamac za dizanje ovih kredita, zbog toga da bi društvo Lingnin dobilo neka financijska sredstva za daljnje poslovanje, a s obzirom da su oni za društva TE izvodili radove ne samo na objektu na [adresa] nego i druge radove na drugim objektima njegovih trgovačkih društava, pa mu je stoga bilo i u interesu da oni dobiju neka financijska sredstva. Problem oko vraćanja kredita se pojavio naknadno, a svjedok i TE nisu imali nikakav dogovor da bi društvo Lignin diglo ovaj kredit kao namirenje izvedenih radova koje im TE nije platio, niti je svjedok u startu odlučio te kredite nevraćati, već je kredit trebalo vratiti društvo Lignin, a u konačnici nije vratilo zbog financijskih problema, a do kojih su zapravo došli zbog toga što im Pis i Pis inženjering nisu podmirili izvedene radove.

9.7. Ne može se sjetiti da je tijekom 2013. davao bilo kakve izjave na policiji vezano za ove kredite i poslovni odnos sa TE. Društvo Lignin d.o.o. nije otplatilo ništa od preuzetih kredita od Raiffeisen banke. Društvo je tijekom 2012. otišlo u stečaj.

9.8. Ne zna što se dalje događalo s realizacijom naplate kredita, ali ga je u nekoliko navrata zvao ČE, koji mu je rekao da mu je TE dao taj stan u [adresa] na kojem je upisana hipoteka, na ime podmirenja duga, a da sad ima problema zbog upisane hipoteke, pa mu je nudio da Lignin d.o.o. vrati kredit, a svjedoku je ponudio zauzvrat da zajedno izvode neke radove pa da će se u konačnici dogovoriti, međutim svjedok na to nije pristao, a sve zbog toga što je TE njemu ostao dužan veliki iznos novca, a ČE je shvatio da bi u tim zajedničkim radovima trebalo sudjelovati i TE.

9.9. Jednom ga je i TE zvao zajedno s ČE i nudio mu nekakve kombinacije, međutim svjedok na to nije želio pristati. Sjeća se da mu je ČE u jednom razgovoru rekao da je dobio čisti vlasnički list za taj stan u [adresa]. Svjedoku je TE prilikom zaključenja ugovora o kreditu dao vlasnički list ovog stana u [adresa], a svjedok se ne sjeća da je njemu dao naknadno vlasnički tog stana, niti je to bilo potrebno, budući da su obojica raspolagali istom dokumentacijom prilikom zaključenja ugovora o kreditu.

9.10. Kada mu je predočen ugovor o kreditu od 20. rujna 2006. na stranicama 57- 59 spisa, navodi da je koliko se sjeća kredit bio ugovoren s rokom otplate na godinu dana, a kada mu se predočava da na ugovoru o kreditu piše da je datum za otplatu glavnice bio 31.12.2008., navodi da se sjeća da su jednom bili prolongirali plaćanje kredita, a ne može pojasniti kako je kao datum vraćanja bila 2008. navedena u ugovoru.

9.11. Što se tiče ugovora o kreditu od 5. studenog 2007. na stranicama 71-73 spisa, navodi da je taj ugovor društvo Lignin d.o.o. zaključilo nakon što im je banka omogućila dozvoljeni minus od 80.000,00 kuna, i taj kredit je trebalo vratiti društvo Lignin, međutim iz istih razloga nisu uspjeli, a i za taj ugovor je jamčilo društvo Pis inženjering d.o.o. navedenim stanom u [adresa].

9.12. Na raspravi svjedok EE navodi da je imao svoju firmu za obavljanje građevinskih radova Lignin, koja više nije aktivna te se nalazi u stečaju, točnije likvidirana je. Okrivljenog TE poznaje na način da je njegova firma Pis bila investitor izgradnje jedne stambene zgrade na [adresa]. To je bilo negdje 2005., 2006 ili 2007. firma svjedoka je bila angažirana za dio radova na toj zgradi i to koliko se sjeća za postavljanje parketa, izolacije, bojanje, prezide i slično. Misli da su sve dogovorene radove obavili. Dakle, naručitelj radova od firme svjedoka bio je Pis. Svjedok je sve to obavio sa svojim timom, imao je 10-ak radnika. Što se tiče plaćanja za obavljene radove ono nije u potpunosti izvršeno, dio mu je plaćen preko računa, a dio je riješen na način da je firma svjedoka podigla kredit a jamstvo za taj kredit je bio Bilićev stan u [adresa]. No unatoč svemu tome nisu nikad napravili konačnu situaciju na način da bi znali je li sve podmireno, svjedok smatra da nije, ali se sad ne sjeća točno koliki je ostao neplaćeni iznos. Međutim on nije sudjelovao na eventualno neki način u podmirenju dugova M prema svjedoku.

9.13. Kada je svjedoku pročitan njegov raniji iskaz navodi da je to što je prije izjavio sigurno sve točno. Dodaje da nikad ČE nije osobno vidio, jedino što ga je on bio nazvao nekoliko puta i tada mu je kazao da je TE ovaj stan u [adresa] prenio njemu u vlasništvo i da on ima vlasnički list. Inače svu dokumentaciju vezano za taj stan kad je na banci bila dogovarana hipoteka donio je upravo TE. Ovo kad ga je kontaktirao ČE je bilo tek negdje 2010., teško mu je tu vremenski biti precizan, ali svakako to nije bilo prije 2009.

9.13. Vezano za ostatak dugovanja Pis-a prema Ligninu nije pokrenut nikakav postupak prisilne naplate. Ne sjeća se je li RB banka pokrenula prema Ligninu postupak prisilne naplate, zna da su dolazile opomene, moguće i da je došlo do blokade računa, ali u to nije siguran, jednostavno 2012. se sve vezano za ovu svjedokovu firmu jednostavno urušilo. Nije htio uopće s ČE sudjelovati u bilo kakvom aranžmanu, nije bio s njim u poslovnim odnosima.

10. Svjedok LE (listovi 288-291, 526-527) navodi da je on direktor trgovačkih društava Intergradnja d.o.o. i Degero d.o.o., osnivač kojih je njegov brat DE. Ova trgovačka društva su tijekom 2010. poslovala sa TE odnosno njegovim trgovačkim društvima Pis inženjering d.o.o. i Pis nekretnine d.o.o. Svjedok je od ranije poznavao i TE i ČE jer se svi kreću u istim krugovima.

10.1. Tijekom ove poslovne suradnje sa TE kod njega su došli zajedno TE i ČE te ponudili suradnju na način da bi firme TE za firme svjedoka vršile usluge projektiranja, a te usluge bi oni onda plaćali umjesto firmama TE cesijom ČE odnosno njegovom obrtu [obrt]. Na taj način bi TE zatvorio dio svojih dugovanja prema ČE, a zauzvrat bi ČE kod firmi svjedoka kupio jedan stan u vrijednosti izvedenih radova od strane firmi TE. Svjedok se s tim načelo složio pa su o tome sastavili pisani sporazum o načinu reguliranja njihovih međusobnih odnosa. To je sporazum od 18. siječnja 2011. na stranicama 150-151 spisa.

10.2. TE odnosno njegove firme su nastavili projektirati nekretnine za trgovačka društva svjedoka te su obavili uslugu u vrijednosti od oko 200.000,00 – 300.000,00 kuna. Ta sredstva su trebala biti usmjerena prema obrtu ČE sukladno postignutom sporazumu, ali do toga nije došlo zato što je TE od njih zatražio da za vrijednost njegovih radova njihove firme izvedu po njegovom nalogu radove za druge investitore na koji način je on zatvarao svoja potraživanja prema firmama Degero i Intergradnja. Svjedok je ČE upozorio na to i rekao mu da od sporazuma vjerojatno nema ništa, a tada je ČE za njih već počeo izvoditi neke druge zemljane radove, koje su oni trebali kompenzirati stanom koji on uzeo od društva Degero, a ako što uspije naplatiti od TE po prethodnom sporazumu onda bi to oni uračunavali u vrijednost u njihov poslovni odnos oko realizacije kupnje stana.

10.3. TE je od svjedoka u dva ili tri navrata tražio da oni unatoč postignutom sporazumu s ČE za druge njegove investitore rade radove po njegovom nalogu, a misli da se radilo o iznosu od 300.000,00 do 400.000,00 kuna, a možda i više, budući da se radilo o periodu od 2-3 godine izvođenje tih radova. U izvođenje ovih radova su bila uključena oba svjedokova trgovačka društva i Degero i Intergradnja d.o.o., a pojašnjava da su oni TE platili jedan dio izvedenih usluga i prenošenjem novčanog iznosa na račun njegove firme, koliko se sjeća otprilike do 50.000,00 kuna.

10.4. Kada mu je predočena izjava o prijeboju (kompenzaciji), ugovori o cesiji, ugovori o asignaciji (upućivanju) s konto karticama sve na stranicama od 152 do 197 spisa, navodi da se radi upravo o tom načinu zatvaranja radova s firmama TE. ČE vezano za sporazum od 18. siječnja 2011. koji su zajedno zaključili svjedok, on i TE nije plaćeno niti kune.

10.5. Koliko se sjeća prije godinu dana (ovaj iskaz je svjedok dao **.**.2015.) TE je nudio ČE da mu plati jedan određeni iznos na osnovu njihovog zajedničkog sporazuma, međutim ČE je to odbio s obrazloženjem da je on već protiv TE podnio kaznenu prijavu.

10.6. Pojašnjava da je firma Degero s ČE uspješno realizirala kupoprodaju stana u [adresa], odnosno ČE je uredno obavio svoje radove, a oni su mu za te radove dali stan u [adresa] na koji se on knjižio, a to nema nikakve veze s poslovnim odnosnom s TE, već se radi o poslovnom odnosu između društva Degero i obrta [obrt] u vlasništvu ČE.

10.7. Dopis društva Degero d.o.o. od 21. listopada 2013. na listu 277 spisa je svjedok napisao na traženje TE, i to nakon što je ČE već odbio potpisati cesiju kada mu je TE nudio ovaj iznos od 120.000,00 ili 130.000.00 kuna, a zbog toga što je već podnio kaznenu prijavu.

10.8. Od trenutka zaključenja onog sporazuma od **.**.2011. TE nikad nije svjedoku ni njegovom bratu sugerirao da oni sukladno sporazumu cesijama podmiruju međusobna potraživanja u korist obrta [obrt], a jedan jedini put kad je on svjedoku došao s prijedlogom da se plati cesijom ČE je bilo tada u 2013. kada je svjedok na Bilićev zahtjev i napisao ovaj dopis od 21. listopada 2013.

10.9. Svjedok ništa ne zna o stanu u [adresa] niti o načinu na koji su TE i ČE regulirali svoj poslovni odnos osim ovog dijela koji se ticao suradnje s trgovačkim društvima svjedoka, a što nije realizirao.

10.10. Na raspravi svjedok LE dodaje da ga je tijekom mjeseca svibnja ili lipnja 2021. nazvao ČE da ga konzultira s obzirom na to čime se svjedok bavi, vezano za jednu ponudu gospodina TE da mu prenese nekretninu u [adresa] za izgradnju stambene građevine, a vezano za to ga je kasnije zvao i TE. Ono što je odgovorio ČE jest da ta nekretnine jest u građevnoj zoni i u tom smislu nije sporna, ali bi svakako trebalo prethodno riješiti pristupnu prometnicu koja je u obavezi grada [adresa]. Jesu li ti njihovi pregovori o ovoj nekretnine bili vezano za njihov poslovni odnos o kojem je prethodno iskazivao nije mu poznato.

10.11. Upitan od strane okrivljenika "Je li se direktan prijeboj za stan između F i ČE dogodio nakon ovog našeg sporazuma i je li to bio razlog zbog kojeg se odustalo od naše kompenzacije jer je on već riješio stan tim putem" , odgovorio je da je svjedok s ČE najprije stupio u kontat nevezano za TE jer je tražio za nabaviti jedan radni stroj tzv. kombinirka, kojeg je dakle nabavio od ČE, a on je htio kupiti stan na ime tvrtke Pasika, pa je ovaj radni stroj bio kompenzacija, a pored toga je ČE njima dao i cesiju potraživanja od HEP-a i na taj način je cijena tog stana bila podmirena. U to vrijeme TE nije imao veze s ovim njihovim dogovorom. Nakon toga, ne može precizirati koliko je vremena prošlo, u jednom trenutku su TE i ČE zajedno došli kod svjedoka i što se dalje zbivalo već je opisao.

10.12. Često se događaju situacije da prilikom izgradnje objekata lokalna samouprava ne izvrši svoju obvezu izgradnje pristupne prometnice, iako investitor na vrijeme plati sve komunalne obveze i završi objekt, ali pristupna cesta ne bude na vrijeme. Naime, da bi se za zgradu dobila građevinska dozvola prethodno mora postojati građevinska dozvola za pristupnu cestu, no to ne mora značiti da cesta mora biti izgrađena i upravo u tom smislu gradske vlasti kasne. Svjedoku su se takve situacije već znale događati pri izgradnji objekata, ali on je bio upozoravao u tom smislu TE i ČE da je potrebno dobiti građevinsku dozvolu prometnice prije početka gradnje zgrade.

11. Svjedok ZE (list 561) navodi da TE poznaje kroz poslovne kontakte, svega nekoliko puta su se susreli u banci. Svjedok je u mirovini, a radio je u Raiffeisen banci do 2013. s tim da je do 2010. bio direktor podružnice Split, koja se sastoji od više poslovnica. Međutim ovih svojih kontakata s TE se uopće ne sjeća, nije mu poznato ništa vezano za prijenos vlasništva na određenim nekretninama, hipoteke na takvim nekretninama i sl. Nije mu poznata tvrtka Lignin. Ovo pogotovo iz razloga što bi se ti događaji zbili negdje 2005.

11.1. Općenito u situacijama kada se npr. kredit ne vraća a postoji hipoteka na nekretnini, banka se naplaćuje praktički od onog obveznika od kojeg se najlakše može naplatiti, iako se naravno prvo to pokuša od glavnog dužnika, a ako to ne ide prelazi se na sudužnike, sljedeće založne dužnike i dalje. Ne osporava da je svjedok sigurno potpisivao brojne ugovore o kreditu, sve koji su se u periodu dok je bio direktor podružnice potpisivali u Splitu, uz napomenu da je kod ove banke pa tako i kod drugih banaka procedura odobravanja kredita u većim iznosima vrlo stoga i detaljno propisana internim aktima tako da postoji i tijelo iznad svjedoka koje odlučuje o odobrenju kredita i onda njega ovlašćuje na potpisivanje ugovora. Jedini izuzeci su kad je riječ o kreditima u manjim iznosima kao što su npr. situacije odobravanja kredita za kupnju osobnih vozila i sl.

12. Svjedok ŠE (listovi 566-567) navodi da poznaje okr. jer je radio u firmi Pis još iz vremena bivše Jugoslavije pa sve do negdje 1994. ili 1995. Kad je iz te firme otišao njen direktor je bio TE. Nakon odlaska iz Pis-a svjedok je obavljao poslove nadzornog inženjera, jedno vrijeme je imao svoj ured, zatim je u jednom periodu imao svoju firmu Teraja inženjering d.o.o., a isto tako je jedno vrijeme radio u firmi Gis Plan d.o.o.

12.1. Točno je da je kao nadzorni inženjer obavljao poslove na gradilištu [adresa] na kojem je investitor bio Pis, izvođača je bilo više, ne može se sad točno sjetiti njihovih imena. Nije mu poznata firma Lignin, a što se tiče firme [obrt] ona mu jest poznata, ali ne s tog gradilišta, po njegovim saznanjima ta firma nije sudjelovala u vršenju ovih radova. Vezano za ovo gradilište nije mu poznata osoba koja bi se zvala IE. Upitan o odnosu investitora i izvođača na ovom gradilištu [adresa], sjeća se da je tu bilo problema, radovi su se rastegli čija je to krivnja bila (investitora ili izvođača) ne zna, ali ionako se on financijama nije bavio. Nije mu poznato jesu li radovi dovršeni i obavljena primopredaja iz razloga što je prije završetka tih radova ja otišao s ovog nadzora te je pretpostavlja došao neki drugi nadzorni inženjer. Ovi radovi su trajali daleko duže nego što je bilo predviđeno. Bilo je više izvođača, svaki od njih je vodio građevinsku knjigu, svjedok neke knjige jest ovjeravao i privremene situacije.

13. Svjedokinja AE (listovi 696-697), u odnosu na kazneno djelo navedeno pod t. II. izreke, navodi da je on bila službenica na šalteru HZMO-a, Službe u Splitu, radila je na poslovima izdavanja potvrda o stažu, zaposlenju i sl. Te su se potvrde izdavale na način da bi osobe dolazile sa svojom osobnom iskaznicom i na temelju podatka o osobnom identifikacijskom broju on bi ušla u računalni sustav "potvrde o stažu" te bi taj sustav sam izbacio potvrdu kroz tu aplikaciju koju bi ona ovjerila pečatom i potpisom.

13.1. Sjeća se vezano za ovaj događaj, a to je bilo 3 ili 4 godine prije njenog odlaska u mirovinu (u mirovinu je otišla 2019.) da su službenici DORHA ili SOA-e došli kod njihovog načelnika TC koji ih je uputio kod svjedokinje te su joj oni predočili jednu potvrdu o stažu, ne može se sjetiti na koju osobu se ta potvrda odnosila, a na toj potvrdi su se nalazili njeni potpis i pečat. Međutim forma obrasca te potvrde nije bila onakva kakvu je HZMO ikada izdavao. Stoga je zaključila da ta potvrda koju su joj oni predočili nije vjerodostojna i da je netko vjerojatno skenirao njen potpis i pečat te ih unio na takvu potvrdu.

13.2. Izdavanje ovakve potvrde mogla je zatražiti samo osoba na koju se potvrda odnosi, obavezno uz predočenje svoje osobne iskaznice, dok poslodavac nije mogao zatražiti izdavanje takve potvrde. Kada joj se predočavaju potvrde koje se nalaze na listovima 5-7 i 14-16 spisa odgovaram kako se sjeća da na ovoj spornoj potvrdi koja mi je predočena od strane DORHA ili SOA-e nije bilo registarskog broja obveznika (REGOB), a to je slučaj s potvrdom na listovima 5-7 na stranici 6 u rubrici br. 5. Na spornoj potvrdi osim forme obrasca i nedostatka REGOB-a u jednoj rubrici ništa drugo kao manu tog akta nije primijetila.

13.3. Pečat kojeg je koristila tijekom radnog vremena mogao je eventualno upotrijebiti netko drugi od njenih kolega primjerice ako bi ona otišla u wc a pečat ostao na stolu. To je jedina mogućnost jer ona nikad nije izlazila na marendu. Nakon završetka radnog vremena ona bi svoj stol zaključavala i u njemu bi bio zaključan pečat. Ključ stola je imala ona i jedan rezervni ključ je bio u posebnom ormariću u uredskim prostorijama koji ormarić je također bio pod ključem. Ne sjeća se da je ikad prije vidjela TE. Okrivljenik ne može pribaviti originalnu potvrdu za neku drugu osobu a ne za sebe. Nije moguće niti da određena osoba dođe s osobnom iskaznicom druge osobe pa da na taj način pribavi ovakvu potvrdu za tu drugu osobu.

14. Svjedok FE (697-698) navodi da je po struci arhitekt i imao je svoj ured ovlaštenog arhitekta od 2017. do 2023. Jedne prilike je došla do njega informacija, ne može se sad točno sjetiti na koji način odnosno od ,koga da je pod njegovim imenom u Min. graditeljstva i prostornog uređenja evidentiran neki projekt na kojem on nije radio niti imao veze s njim. Vezano za to poslao je e-mail Ministarstvu, ne sjećam se što su mu točno odgovorili.

14.1. U periodu prije otvaranja ovog svog ureda ovlaštenog arhitekta on je od 2014. do 2017. bio nezaposlen. Do 2014. bio je zaposlen u Pis inženjering, koja firma je kasnije promijenila ime u Pis nekretnine. Okrivljenika poznaje jer je ova firma Pis u njegovom vlasništvu i u njoj se zaposlio 2008. godine. U toj je firmi radio do 2014. i to misli do mjeseca travnja ili svibnja. Poznata mu je firma Projektiranje proizvodnih sustava, koliko zna vlasnik te firme je također TE, to je zapravo njegova pretpostavka jer su se projekti koje je vodila firma PIS prebacili na ovu firmu PPS.

14.2. Ne sjeća se je li kad za sebe tražio potvrdu o stažu u firmi u kojoj je radio, dozvoljavam da možda jest. Misli da je s Ministarstvom komunicirao osim elektronskom poštom i telefonom kontaktirao, najprije ih zvao pa im tek onda poslao email. Nije sudjelovao u izradi urbanističkog plana uređenja područja široki rat na Hvaru. Okrivljenik nikad od svjednika nije nešto tražio da potpisuje ili da na bilo koji način sudjeluje u izradi tog UPU-a.

15. Dakle, razmatrajući ovakve iskaze sudionika u postupku te dovodeći ih u vezu s materijalnom dokumentacijom u spisu, sud zaključuje da je okrivljenik, vezano za radnje navedene u odlomku 6. – dio c) t. I. izreke presude, zaključio ugovor o prodaji s ČE, vlasnikom obrta " [obrt]". Naime, iz opisa načina poslovanja trgovačkog društva PIS d.d. kojeg opisuju ispitani svjedoci ČE, IE, LE, ŠE sasvim je jasno da je okrivljenik imao vodeću ulogu u upravljanju tim društvom, odnosno da nije bio direktor samo "na papiru", a s druge strane nije riječ o tako glomaznom sustavu upravljanja (kakav primjerice postoji u velikim korporacijama) pa da direktor ne bi znao što podređeni zaposlenici poduzimaju, odnosno kakve poslovne aranžmane zaključuju. U tom dijelu sud ne prihvaća obranu okrivljenika kada on poriče svoje sudjelovanje u zaključenju predmetnog ugovora. Isto tako sud vjeruje oštećenom ČE kada navodi da nije znao za postojanje hipoteke "Raiffeisenbank Austria" d.d. na predmetnoj nekretnini koju je stekao, jer je njegovo svjedočenje uvjerljivo.

15.1. Međutim, odgovarajući na pitanje o postojanju prijevarne namjere na strani okrivljenika u trenutku zaključenja ovog pravnog posla, treba ponoviti kako oštećenik na raspravi, u svom konfrontiranom iskazu, između ostalog navodi (odlomci 8.22. i 8.23.) da ne smatra kako ga je okrivljenik pokušao prevariti, već bi se ipak radilo o "spletu okolnosti" te tvrdi da još uvijek ima nekih pokušaja od strane okr. da se nešto riješi i on misli da je to sada realno, riječ je o nekim kombinacijama i radovima u okviru kojih bi se to sve reguliralo. O tome nije htio detaljnije iskazivati. U ovom kontekstu treba sagledati i činjenicu da je hipoteka "Raiffeisenbank Austria" d.d. nad predmetnim stanom i pripadajućim prostorijama bila upisana u zemljišne knjige, kao javno dostupnom registru, koji činjenicu oštećenik pri potpisivanju ugovora nije provjeravao, iako je to postupajući s dužnom pažnjom trebao učiniti, pogotovo što je on osoba koja se bavi građevinarstvom, što znači da o ovoj materiji ima više znanja od prosječnog građanina. Stoga, bez obzira na višegodišnje nepodmireno dugovanje od strane okrivljenika i njegova brojna neispunjena obećanja u vezi s tim, ipak se ne može zaključiti da je on postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom prema oštećeniku, već je ovdje riječ o neriješenim građanskopravnim odnosima između stranaka, koje treba rješavati na način koji odgovara naravi stvari – u parničnom postupku.

15.2. Stoga je okrivljenika na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 trebalo osloboditi optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/97, jer nije dokazana njegova prijevarna namjera.

15.3. Slijedom takve odluke, oštećenog ČE trebalo je s imovinskopravnim zahtjevom uputiti u parnicu (čl. 158. st. 3. ZKP/08), dok troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. istog zakona, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava suda (čl. 149. st. 1. ZKP/08).

16. S druge strane, u odnosu na dio b) izreke presude, sagledavajući iskaze svjedoka FE i AE, koje sud prihvaća kao uvjerljive i logične te sukladne priloženoj dokumentaciji, kao i pribavljenom spisu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja br. UP/I – 22870/2015, sud zaključuje da je upravo okrivljenik dana 10. rujna 2015. dostavio Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, kao prilog zahtjeva trgovačkog društva „Projektiranje proizvodnih sustava“ d.o.o. za ishođenje suglasnosti za dobivanje stručnih poslova prostornog uređenja, potvrdu s podacima koji se odnose na matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8. rujna 2015. za osobu FE, u kojoj su prepravljeni podaci u rubrici br. 5. na način da je unesen neistinit podatak da je Č zaposlenik trgovačkog društva „Projektiranje proizvodnih sustava“ d.o.o. od 01.01.2014., dok je rubrika pod rednim brojem 6. uklonjena.

16.1. Naime, u poruci elektronske pošte koja se nalazi u prethodno citiranom spisu Ministarstva vidljivo je da nju potpisuje okrivljenik, a on je nesporno bio i direktor prethodno navedenog trgovačkog društva, dakle, neposredno zainteresiran da to društvo dobije zatraženu suglasnost. Tom logikom, sud izvan svake razumne sumnje zaključuje da je on pribavio originalnu potvrdu s podacima koji se odnose na matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8. rujna 2015. za osobu FE i na njoj prepravio podatke u rubrici br. 5. (za koje nije bilo sporno da su neistiniti) te rubriku pod rednim brojem 6. uklonio, sve protivno propisu iz čl. 2. Pravilnika o uvjetima i mjerilima za davanje suglasnosti za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja.

17. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu, utvrđeno je da je on postupio s izravnom namjerom, jer je bio svjestan svojih čina i posljedica koje mogu nastupiti, pa je ipak preinačio pravu javnu ispravu s ciljem da se ona uporabi kao prava, točnije s ciljem ishođenja suglasnosti za dobivanje stručnih poslova prostornog uređenja, te ju je i uporabio kao pravu.

18. Ubrojivost okrivljenika tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje, pa stoga sud smatra kako je on u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv.

19. Stoga je okr. TE je kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u dijelu b) izreke.

20. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela - KZ/11, s tim da naknadne izmjene i dopune tog propisa za nju nisu blaže, pa ih nije trebalo primjenjivati.

21. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je okrivljeniku u olakotnom smislu cijenio protek vremena od preko devet godina od dana počinjenja kaznenog djela, dok je u otegotnom smislu cijenjena njegova dosadašnja višestruka osuđivanost zbog kaznenih djela zlouporabe povjerena u gospodarskom poslovanju, prijetnje i prijevare u gospodarskom poslovanju prema presudama Županijskog suda u Splitu br. K-11/2017 i Općinskog suda u Splitu br. K-679/2021 i K- 385/2018 (list 757 spisa), kao i zbog više prometnih prekršaja (list 630).

21.1. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina) i stupanj krivnje okrivljenika, sud smatra kako se u odnosu na njega svrha kažnjavanja ipak može ostvariti i bez izvršenja kazne.

21.2. Stoga je okrivljeni TE na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku izrečena uvjetna osuda s tim da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako on u roku od dvije godine po pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

21.3. Naime, sud smatra kako će navedena kaznena sankcija utjecati prije svega na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela te na sve građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

21.4. Na temelju čl. 79. st. 1. KZ/11, od okrivljenika je trebalo trajno oduzeti potvrdu s podacima koji se odnose na matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pod brojem klasa: 034-04/15-03/6, urbroj: 341-18-08/8-15-46014, od 8. 9. 2015. za osobu FE (u kojoj su prepravljeni podaci u rubrici br. 5., na način da je u istu unesen neistinit podatak da je FE zaposlenik trgovačkog društva „Projektiranje proizvodnih sustava“ d.o.o. od 1. 1. 2014., dok je rubrika pod rednim brojem 6. navedene potvrde uklonjena), a koji predmet će se po pravomoćnosti ove presude uništiti.

22. Na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08, kazneni nalog spomenut u 2.1. odlomku obrazloženja stavljen je izvan snage, o čemu je odlučeno pod dijelom a) izreke.

23. Konačno, kako je okrivljenik proglašen krivim, a ima vlastitih prihoda, obvezan je, u skladu s čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 630,00 €, od čega iznos od 230,00 € predstavlja trošak provođenja kardiološkog vještačenja, dok iznos od 400,00 € predstavlja sudski paušal, koji je određen uzevši u obzir trajanje i složenost sudskog postupka te broj poduzetih radnji. Po pravomoćnosti ove presude okrivljeniku će posebnim podneskom biti dostavljene instrukcije za plaćanje troška postupka.

24. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 30. siječnja 2025.

S U D A C

Vuko Adžić Katalinić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- ODO u Splitu,

- okrivljeniku,

- branitelju Željku Ostoji,

- oštećenom ČE (adresa list 263),

- Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (oduzeti predmeti – po pravomoćnosti),

- u spis.