REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Josipa Jelačića 3, Bjelovar

Poslovni broj: P Ob-177/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu pojedincu Nedi Šoli, u parničnom predmetu tužitelja RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, odvjetnicima sa sjedištem ureda u Garešnici, protiv tuženice JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić, odvjetnicima u Bjelovaru, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa poseban skrbnik ČT, iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, Virovitica, Trg Ljudevita Patačića 1 i Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar, radi izmjene odluke s kojim roditeljem će maloljetno dijete stanovati, o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim dijete ne stanuje te određivanju uzdržavanja, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 13. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a u odsutnosti uredno pozvanog posebnog skrbnika i punomoćnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar, 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Mijenja se odluka iz točke II. presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj P- 1062/2013-25 od 16.07.2014. na način da će maloljetno dijete stranaka OT, OIB [osobni identifikacijski broj] živjeti sa ocem RT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

2. Mijenja se odluka iz presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj P Ob-8/2021- 43 od 11. kolovoza 2022. na način koji će sud utvrditi nakon provedenog postupka sukladno čl. 413. Obiteljskog zakona.

3. Mijenja se odluka iz točke IV. presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj P- 1062/2013-25 od 16.07.2014. na način da je tužena JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna za uzdržavanje KT, OIB [osobni identifikacijski broj] doprinositi iznos od 230,00 Eura mjesečno, počam od dana podnošenja tužbe pa sve dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti s time da je dospjele obroke dužna platiti odjednom, u roku od 15 dana, a buduće obroke kako budu dospijevali mjesečno unaprijed najkasnije do 15. -og u mjesecu, sve to sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa uzdržavanja do isplate, na tekući račun tužitelja RT.

4. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak ovog postupka, sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine , počam od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.“

r i j e š i o  j e

I. Zahtjev tužitelja od 24. siječnja 2025. za preotvaranje glavne rasprave održane kod ovoga suda 13. siječnja 2025. se odbacuje.

II. Nalaže se tužitelju RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici JT, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura), sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pokrenuo ovaj postupak podnošenjem tužbe pred ovim sudom radi izmjene sudske odluke ovoga suda posl.br. P-1062/2013-25 od 16. srpnja 2014. i posl.br. P Ob-8/2021-43 u odnosu na donošenje odluke s kojim roditeljem će maloljetno dijete stanovati, o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim dijete ne stanuje te određivanju uzdržavanja.

1.1. Tužitelj opisuje u bitnome da je Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj: P- 1062/2013-25 od 16. srpnja 2014. odlučeno da će zajedničko maloljetno dijete stranaka i to OT, rođen **.**.2012., stanovati sa tuženicom kao majkom, a da će roditeljsku skrb obavljati oba roditelja te da će se osobni kontakti tužitelja kao oca sa djetetom održavati na način da će dijete boraviti s ocem svaku prvu i treću subotu i nedjelju u mjesecu od 9,00 sati u subotu do 19,00 sati u nedjelju, te svaki utorak i četvrtak kada otac radi ujutro od 14,00 do 18,00 sati, a kada otac u te dane radi u popodnevnoj smjeni tada od 09,00 do 13,00h. Kasnije je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, broj R1 Ob-180/15-8 od 10. ožujka 2016. izmijenjena odluka o susretima i druženju oca s maloljetnim djetetom na način da maloljetni OT boravi kod oca, ovdje tužitelja svaku srijedu od 16,00 sati do 20,00 sati, svaki prvi i treći vikend od 09,00 sati u subotu do 19,00 sati u nedjelju, svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik od 09,00 sati do 19,00 sati, neprekidno 7 dana počev od 1. kolovoza, neprekidno 3 dana počev od 9. siječnja, te na dan svakog drugog rođendana od 14,00 do 20,00 sati. Inicijalna odluka je mijenjana još jednom i to presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-8/2021-43 od 11. kolovoza 2022., te je tada odlučeno da se susreti i druženja oca s maloljetnim djetetom odvijaju na način da maloljetni OT boravi kod oca, ovdje tužitelja svakog ponedjeljka i srijedu od 16,00 sati do 20,00 sati u tjednu kad dijete taj vikend boravi kod oca, svakog utorka i četvrtka od 16,00 sati do 20,00 sati u tjednu kad dijete taj vikend boravi kod majke, svaki drugi vikend počev od subote u 09,00 sati do nedjelje u 20,00 sati, svaki drugi blagdan i državni praznik od 09,00 do 20,00 sati, te tijekom zimskih praznika 7 dana neprekidno i tijekom ljetnih praznika 15 dana neprekidno.

1.2. Tužitelj ističe da su se okolnosti na temelju kojih je sud donio odluke opisane u točki 1.1. ovog obrazloženja presude i rješenja i to kako u pogledu odluke s kojim roditeljem će dijete živjeti, kao i u pogledu uzdržavanja, bitno se izmijenile. Naime, tužitelj nije suglasan s odlukom da maloljetno dijete stanuje s majkom s obzirom na to da majka ne surađuje sa ocem oko odgoja djeteta te isti traži izmjenu odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti. Tužitelj smatra da sud treba donijeti odluku da djete stanuje sa njim jer su odnosi između njega i majke djeteta i nadalje znatno narušeni te nemaju gotovo nikakvu komunikaciju, dijete je u nekoliko navrata znalo doći ocu prljavo iz čega proizlazi da kod majke ne obavlja osnovnu higijenu. Dijete je znatno popustilo u školi i nakupilo podosta loših ocjena od čega dio i negativnih te djetetu očito treba pomoć oko učenja i svladavanja gradiva o čemu majka ne pridaje dovoljno pozornosti i pažnje. Majka, ovdje tuženica učestalo tuče dijete bez ikakvih razloga, te se dijete potom obraća ocu uplakano jer ne zna što je skrivio da bi se majka na taj način prema njemu ponašala. Ovdje se navodi primjer da je majka udarila dijete zato što ga je otac odveo na šišanje. Nadalje, majka je nedavno udarila dijete papučom iz razloga što je njen sin R (dijete s novim partnerom) počeo plakati. Iz navedenog je razvidno da majka gubi konce u odgoju te da primjenjuje neprikladne odgojne metode prema djetetu, radi čega dijete više ne želi živjeti s majkom što je jasno izrazio ocu u više navrata te se iz tog razloga i pokreće ovaj postupak.

1.3. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženica mlada i zdrava osoba te može radom ostvariti sredstva za uzdržavanje djeteta stranaka. Tužitelj nema saznanja je li ona vlasnica nekretnine. Naime, na adresi prebivališta tuženice stanuju također pored djeteta KT i njezino drugo dijete, te novi partner. Tužitelj nema saznanja o mjesečnim prihodima tuženice. Tužitelj je zaposlen u Javorović d.o.o. u [adresa], prima mjesečnu plaću od oko 900,00 EUR (slovima: devetsto eura). Stanuje u kući u [adresa], koja je vlasništvo njegovih roditelja, s time da dijete ima svoju sobu, kuća je opremljena i ima sve potrebne uvjete za život. Tužitelj smatra da nije u interesu djeteta da nadalje stanuje sa tuženom kao majkom, budući da se majka neprimjereno ponaša prema djetetu, tuče ga i viče na njega bez razloga dok tužitelj sa djetetom ima kvalitetan emotivni odnos i dijete je uvijek željelo dolaziti na susrete i druženja, te je pred svim stručnim osobama ranije izjavljivalo da voli dolaziti kod oca i da bi volio živjeti s ocem. Tužitelj stanuje sa suprugom MT s kojom je u stabilnoj vezi i njihivom zajedničkim djetetom. Ista poznaje dijete stranaka i dijete na nju pozitivno gleda i reagira, te tužitelj smatra da dijete s njom ima dobar i kvalitetan odnos. Tužitelj cijeni da je za ukupne potrebne uzdržavanja zajedničkog djeteta stanaka potrebno mjesečno oko 460,00 EUR (slovima: četiristošezdeset eura), tako da je tuženica dužna i u mogućnosti plaćati doprinos za uzdržavanje za dijete u iznosu od 230,00 EUR (slovima: dvjestotrideset eura), a što je sukladno i Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024).

1.4. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da se nakon provedenog postupka odredi da maloljetno dijete stanuje s njim na adresi [adresa], zatim da dijete s majkom ostvaruje osobne odnose prema odluci suda i da se tuženici naloži da doprinosi za uzdržavanje djeteta u mjesečnom iznosu od 230,00 EUR (slovima: dvjestotrideset eura) počevši od podnošenja tužbe pa sve dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti s time da je dospjele obroke dužna platiti odjednom, u roku od 15 dana, a buduće obroke kako budu dospijevali mjesečno unaprijed najkasnije do 15. -og u mjesecu, sve to sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima na tekući račun tužitelja. Ujedno, tužitelj potražuje naknadu troškova uvećane za zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženica u svojem odgovoru na tužbu, u bitnom ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

2.1. Tuženica navodi da je prema njezinom mišljenju tužba podnesena neposredno nakon što je ona podnijela tužbu radi povišenja uzdržavanja pa smatra da je to razlog pokretanja ovog postupka. Navodi i da je točno da su se vodili postupci između stranaka, te da tužitelj neprekidno inicira nove postupke, time da je bio vođen i postupak po tužbi djeda i bake (roditelja tužitelja), što sve tuženici prouzrokuje prevelike troškove i stvara dojam da se tužitelj nepotrebno i obijesno parniči, stalno pokušavajući diskreditirati tuženicu kao majku, čime nepotrebno opterećuje ne samo njihove odnose nego i dijete, a i sud.

2.2. Tuženica ističe da tužitelj nikada nije bio suglasan sa time da maloljetno dijete stanuje s majkom, što je u svim dosadašnjim sudskim postupcima otklonjeno, utvrđeno je da je u interesu i za dobrobit djeteta da stanuje s majkom i da se samo dijete tako očitovalo. Navodi tužitelja o razlozima zašto predlaže da dijete živi s ocem potpuno su bili isti u njegovoj tužbi zaprimljenoj pod br. P Ob-8/2021 ovog suda. Nikakve se okolnosti, a koje bi utjecale na promjenu odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, nisu promijenile. Dijete je tada ispitano i od strane suca, što mu zasigurno nije bilo ugodno. Tuženica ističe da tužitelj ne shvaća da svojim postupcima samo opterećuje dijete.

2.3. Nadalje, tuženica osporava da kao majka ne surađuje s ocem oko odgoja djeteta. Navodi da je tužitelj taj koji je nesuradljiv i koji provodi samo svoju volju, time da njegove odgojne metode i metode učenja nisu prihvatljive i nisu dobre za dijete. Izričito se osporava da bi dijete ikada došlo kod oca prljavo ili da kod majka ne obavlja osnovnu osobnu higijenu. Tuženica navodi da živi sa suprugom i još dvoje maloljetne djece, uz KT, redovno održava i domaćinstvo i higijenu sve djece, te osporava da bi KT ikada bio neuredan. Naprotiv, on je sam po sebi vrlo pedantan, te nikada ne odlazi na susrete kod oca, a da nije u potpuno čistoj odjeći, jer zna da ga otac uvijek pregledava kada dolazi od majke ne bi li utvrdio da na njemu ima nekih prljavština, masnica ili slično, a što bi mogao prigovoriti majci i prijaviti ju Zavodu za socijalni rad ( što je više puta činio ). Potvrđuje da je KT u petom razredu osnovne škole popustio s ocjenama. To nažalost nije neuobičajeno za djecu te dobi, međutim ne radi ne ni o kakvom kardinalnom neuspjehu, jer je on peti razred završio s vrlo dobrim uspjehom. U engleskom jeziku u kojem je imao najviše poteškoća, majka je angažirala instrukcije, a kako bi lakše savladao gradivo. Veće probleme ima u učenju geografije i povijesti, no pri tome tužena mora naglasiti da je dijete samo po sebi dosta lijeno u učenju. Zbog toga ga treba puno poticati i pomagati mu da savlada gradivo. Od samog KT tuženica saznaje da mu kod oca on uopće nikada ništa ne pomaže u učenju, već to obavlja njegova supruga J, ali ne na primjereni način. Ona mu prije kakvog ispita ili testa ispisuje pitanja i odgovore koje mu da kako bi ih naučio napamet, a što kod KT ne stvara pravilne radne navike, niti sposobnost u samostalnom učenju i rješavanju zadataka. To je kratkotrajno znanje, neučinkovito za dulje razdoblje i savladavanje gradiva.

2.4. Tuženica osporava i navode tužitelja o tome da učestalo tuče dijete te navodi da je tužitelj odveo dijete na šišanje, iako mu je poznato da je majka po struci frizerka i da KT oduvijek sama šiša. Smatra da je nepotrebno voditi dijete i plaćati frizera, kad ona to zna i može napraviti, ali nikako nije reagirala na tu tužiteljevu odluku, što može potvrditi samo dijete. Točno je da tuženica jedne zgode udarila dijete papučom po stražnjici, ali ne samo zato što je sin R počeo plakati, nego zato što je KT na neprimjeren način postupao sa bratom K koji je u dobi od četiri godine, koji je dijete s poteškoćama u razvoju (ima oštećenje zdravlja trećeg stupnja, ne priča, ne hoda, tako da mu je potrebna posebna skrb), a tada ga je KT zadirkivao, bio prema njemu grub, što je majka nastojala spriječiti, ali KT nije poslušao . Dozvoljava da je u tom trenutku postupila prenaglašeno, ali to je svakako bio jedan izniman događaj. Stoga tužiteljica ističe da se ne može reći da majka gubi konce u odgoju i da primjenjuje neprikladno odgojne metode, a što se može potvrditi i upitom u osnovnu školu koju dijete pohađa, a s kojom tužena redovito i uspješno surađuje.

2.5. Tuženica se izričito protivi da se mijenja odluka o stanovanju s djetetom te da dijete stanuje s ocem, time da je KT uvijek iskazivao, pa i sada tako iskazuje, da želi ostati stanovati s majkom, a i dalje održavati uobičajene odnose i druženja s ocem. U odnosu na tvrdnju da tužitelj ima kvalitetan emotivan odnos s djetetom i da je ono uvijek željelo dolaziti na susrete i druženja, tužena napominje kako je KT oduvijek imao određeni suzdržani odnos i strah od oca, bojao se kasniti na susrete i druženja makar i koju minutu, jer je znao da će otac biti vrlo strog i ljutit ako ne bi bio točan. Tužitelj kao otac ne prihvaća obveze vezane uz dječje potrebe pa tako KT koji trenira nogomet, nikada ne vodi na utakmice koje se održavaju vikendima, a u one vikende kada je dijete kod njega. To potvrđuje da je tužitelju važniji njegov interes i želje nego djetetov interes, a što nije prihvatljivo, pa niti ne opravdava njegov zahtjev jer je očito da tužitelj ne prepoznaje djetetove potrebe i ne reagira na njih na adekvatan način. Tuženica s druge strane, unatoč tome što ima dvoje mlađe djece, uvijek sa svojim partnerom uspije iskoordinirati da se KT vodi na utakmice izvan mjesta prebivališta. Tužitelj je prema djetetu znao biti grub, vikati na njega, pa je tako postupio nakon što je KT uhvaćen u laganju, govorio je da ostaje na dodatnim satima poslije nastave, a što nije bilo istina i što je potvrdila razrednica u školi. Tada je otac galamio na dijete i neprimjereno se ponašao prema njemu, umjesto da mu smireno ukaže na neprihvatljivost laganja.

2.6. Tuženica se protivi svim ostalim navodima tužbe i tužbenog zahtjeva, protivi se prijedlogu tužitelja da se vezano na odluku o stanovanju mijenjaju i druge odluke, o održavanju osobnih odnosa i o plaćanju uzdržavanja na način kako tužitelj predlaže. Tuženica potražuje naknadu parničnih troškova od tužitelja.

3. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), sud je zatražio od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar da maloljetnom djetetu stranaka imenuje posebnog skrbnika, a što je i odlučeno Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Bjelovar, Klasa: UP/I-552-02/24-06/40, Urbroj: 139- 004-03-06-24-2 od 11. rujna 2024. (list 45 spisa) u osobi ČT iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica radi zaštite prava i interesa maloljetnog djeteta u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-177/2024.

3.1. Nakon imenovanja posebnog skrbnika maloljetnom djetetu stranaka dostavljena mu je tužba s cjelokupnom dokumentacijom spisa na očitovanje, te je podneskom od 30. listopada 2024. naveo da bi načelno bio suglasan sa sporazumom s obzirom na to da su roditelji prije svih odgovorni za skrb i odgoj svoje djece sukladno temeljnom načelu Obiteljskog zakona koji propisuje da roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti se o djetetu i njegovoj imovini, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe (čl. 6. Obiteljskog zakona) te također imajući u vidu presumpciju najboljeg interesa kada su roditelji suglasni u ostvarivanju roditeljske skrbi.

3.2. Nakon provedenog dokaznog postupka, poseban skrbnik je u podnesku od 13. siječnja 2025. naveo da ostaje kod navoda opisanih u točki 3.1. ovog obrazloženja presude i rješenja, te da je načelno suglasan s mišljenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Bjelovar od 22. listopada 2024. opisanim u točki 12.4. ovog obrazloženja presude i rješenja.

4. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u Presudu Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P-1062/2013-25 od 16. srpnja 2024. (list 6-9 spisa), Rješenje Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. R1 Ob- 180/2015-8 od 10. ožujka 2016. (list 10-15 spisa), Presudu Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-8/2021-43 od 11. kolovoza 2022. (list 16-35 spisa), ispis korespodencije tužitelja s djetetom dostavljene od strane tužitelja (list 36 i 70-74 i 87- 91 spisa), izvješće o obveznom savjetovanju sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad - Područnom uredu Bjelovar Klasa: 552-05/24-09/5, Urbroj: 139-004/03- 05-24-4 23. veljače 2024. (list 37 spisa), socijalnu anamnezu za stranke sastavljenu po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Bjelovar Klasa: 552-04/24-10/3, Urbroj: 139-004/03-05-24-7 od 22. listopada 2024. (list 53-61 spisa), ispis predmeta s ocjenama i bilješkama (list 74-85 i 92-104 i 114 spisa), očitovanje Policijske uprave

Bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar Klasa: NK-211-06/24-02/4688, Urbroj: 511-02-05-24-2 od 14. studenog 2024. (list 109 spisa), izvješće Osnovne škole Ivana Viteza Trnskog od 29. studenog 2024. (list 115-116 spisa), dopunu izvješća Osnovne škole Ivana Viteza Trnskog od 7. siječnja 2025. (list 121-122 spisa), izvršen je uvid u spise ovoga suda posl.br. P-1062/2013, R1 Ob-180/2015, P Ob-8/2021 i P Ob-129/2024, odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

4.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 30. listopada 2024. izveden je dokaz saslušanja stranaka (list 63-69 spisa), a na ročištu održanim 13.siječnja 2025. izveden je dokaz saslušanja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar i to Marka Štavalja, socijalnog radnika i ŽT, psihologinje.

4.2. Mišljenje djeteta je utvrđeno u skladu s odredbom čl. 360. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023) posredstvom Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Bjelovar kako je i opisano u točki 12. ovog obrazloženja presude i rješenja. Sud nije ponovo utvrđivao mišljenje djeteta putem posebnog skrbnika imajući u vidu očitovanja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Bjelovar, dostavljeno očitovanje škole koju dijete pohađa, ali i činjenice zbog kojih tužitelj predlaže ponovo saslušanje djeteta, a koje se odnose u bitnome na okolnosti koje je, kako to i sama tuženica ukazuje u odgovoru na tužbu, isticao u prethodno vođenom postupku pred ovim sudom pod posl.br. P Ob- 8/2021 u kojem je dijete saslušano više puta. S tim u vezi se prihvaća mišljenje i stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Bjelovar da je dijete u dobi kada može jasno izraziti svoje mišljenje što je i učinio kad je kod njih dao mišljenje, te da ovi postupci dijete traumatiziraju i opterećuju kao i da ima osjećaj da je on pozvan donijeti odluku, a zbog konflikta lojalnosti prema roditeljima to ne može.

4.3. Tome u prilog, ističe se da je odlukom Europskog suda za ljudska prava u predmetu B.G. protiv Hrvatske br. zahtjeva 3018/20, istaknuto da pitanje saslušanja djeteta u postupcima odlučivanja o roditeljskoj skrbi ovisi o posebnim okolnostima svakog slučaja, pri čemu treba uzeti u obzir dob i zrelost dotičnog djeteta (Sahin protiv Njemačke, stavci 72.-75.). Dodatno, Europski sud je istaknuo da odluka sudova temeljena na mišljenju djeteta koje svoje želje ne može jasno izraziti jer je primjerice u sukobu lojalnosti ili pod utjecajem otuđujućeg ponašanja jednog roditelja, može biti protivna pravu na poštovanje obiteljskog života (K.B. i drugi protiv Hrvatske, stavak 143.).

5. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u ovom trenutku neosnovan te je odlučeno kao u izreci presude.

7. Prije svega, ističe se da je nakon zaključenja glavne rasprave u spis predmeta zaprimljen podnesak tužitelja od 24. siječnja 2025. u kojem predlaže da sud ponovo preotvori glavnu raspravu prema čl. 305. Zakona o parničnom postupku i da pribavi ponovo dokumentaciju o prijavama tužitelja i maloljetnog djeteta, sve iz razloga što je on s djetetom prijavio kazneno djelo „povreda djetetovih prava“ iz čl. 177. Kaznenog zakona.

7.1. Uz navedeni podnesak tužitelj dostavlja potvrdu Policijske postaje Bjelovar od 21. siječnja 2025. (list 130 spisa) kojom se potvrđuje da je tužitelj 3. siječnja 2025. s maloljetnim djetetom prijavio moguće zanemarivanje djeteta te da službenici Policijske postaje Bjelovar provode izvide kaznenog djela „Povrede djetetovih prava“ iz čl. 177. Kaznenog zakona i da će po završetku obavijestiti Općinskog državno odvjetništvo za mladež u [adresa] adekvatnim pismenom.

7.2. Članak 305. Zakona o parničnom postupku propisuje da sudac pojedinac, odnosno vijeće tijekom vijećanja i glasanja može odlučiti da se glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja. Dakle, odluku o tome da se glavna rasprava ponovo otvori može donijeti isključivo sud, a tužitelj nema ovlast podnositi takav prijedlog.

7.3. Nadalje, podnesak koji je tužitelj dostavio nakon zaključenja glavne rasprave odnosi se na događaj koji je prijavio 3. siječnja 2025., a o kojem se raspravljalo na raspravi održanoj 13. siječnja 2025. i povodom kojeg je i saslušan stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar te je sam tužitelj u tom trenutku imao o tome saznanja i navodio je postojanje nasilja što su osporili članovi stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područni ured Bjelovar da im je tužitelj se radi toga obratio, te je navedeno osporeno i kroz dostavljenu potvrdu gdje se ističe zanemarivanje djeteta.

7.4. Činjenica da je tužitelj podnio prijavu protiv tuženice ne ukazuje da je ista počinila djelo za koju ju tereti, te iz same priložene potvrde proizlazi da su u tijeku izvidi o kojima će ovisiti daljnje postupanje. Dakle, ovisno o provedenom postupku će se moći utvrditi osnovanost prijave tužitelja i po tome i odluka o eventualnoj izmjeni odluke o roditeljskoj skrbi ako će to biti potrebno i koju izmjenu tužitelj može u bilo kojem trenutku zatražiti od suda ako okolnosti to opravdavaju, a što u ovom trenutku ne utječe na donošenje odluke jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno u trenutku zaključenja rasprave. Osim toga, izuzev dostavljene potvrde koja je u proturječnosti s navodima tužitelja danima na ročištu održanima 13. siječnja 2025., u spisu predmeta ne prileže drugi dokazi koji bi ukazivali na potrebu dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnih pitanja jer se o istome raspravljalo na raspravi održanoj 13. siječnja 2025. te su se o navedenome očitovali i članovi stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područni ured Bjelovar, a i ranije je zatraženo očitovanje od Policijske postaje Bjelovar iz kojeg proizlazi da je 2014. i 2015. tužitelj podnosio prijave protiv tuženice zbog neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i za zanemarivanje i zlouporabu djetetovih prava, a koji postupci su okončani te tuženica nije osuđena, a nakon toga nije bilo postupaka protiv tuženice.

7.5. Slijedom navedenoga, sud je zahtjev tužitelja za preotvaranjem glavne rasprave odbacio kao nedopušten te je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

8. Uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob- P-1062/2013 utvrđeno je da se vodio postupak između stranaka radi razvoda braka, ostvarivanja roditeljske skrbi i određivanja uzdržavanja. Donesenom presudom posl.br. P- 1062/2013-25 od 16. srpnja 2024. (list 6-9 spisa), razveden je brak stranaka, odlučeno je da maloljetno dijete stanuje s tuženicom, a da s tužiteljem ostvaruje osobne odnose te je određeno da je tužitelj dužan doprinositi za uzdržavanje djeteta.

9. Uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. R1 Ob-180/2015 utvrđeno je da je doneseno rješenje posl.br. R1 Ob-180/2015-8 od 10. ožujka 2016. (list 10-15 spisa), kojim je izmijenjena odluka opisana u točki 8. ovog obrazloženja presude i rješenja u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa tužitelja s djetetom.

10. Iz spisa Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-8/2021 proizlazi da je donesena nova odluka o ostvarivanju osobnih odnosa tužitelja s djetetom i to Presuda Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-8/2021-43 od 11. kolovoza 2022. (list 16-35 spisa) kojom je ujedno i odbijen zahtjev tužitelja da dijete stanuje s njim, a da s tuženicom ostvaruje osobne odnose i da tuženica doprinosi za uzdržavanje djeteta.

10.1. Iz obrazloženja presude proizlazi, između ostalog, da je uređujući sudac razgovarao s maloljetnim djetetom te je utvrđeno da je razigran, suradljiv i komunikativan, djelovao neopterećeno prilikom razgovora. Iz provedenog razgovora proizlazi da dijete i nadalje očekuje i želi ostvarivanje osobnih odnosa s ocem kao i do sada u dane vikenda od subote do nedjelje i u radnim danima, te dijete nije posebno izražavalo koji bi to bili dani u tjednu. Isticao je da nikada nije prespavao kod oca preko tjedna i da baš tate nema uvijek kod kuće zbog posla, da u susjedstvu kod oca nema prijatelja, ali mu nije dosadno. Iz navoda djeteta proizlazi da njegov tata radi od 6 ujutro, a da mu škola počinje u 8,30 sati, te da tatina partnerica ne vozi auto i da ne može sam ići u školu, zbog čega proizlazi kako nije u interesu djeteta noćiti kod oca preko tjedna kada dijete polazi nastavu. Dijete je iskazivalo veselje u provođenju praznika kao zimskih, tako i ljetnih, kroz više dana s ocem.

10.2. Nadalje, ističe se da temeljem provedenih dokaza je utvrđeno da su stranke u poremećenim odnosima, gotovo ne komuniciraju, vrlo rijetko u vezi djeteta, kod stranaka, a posebno tužitelja, prisutna je izražena nesposobnost u potpunosti razdvojiti partnersku od roditeljske uloge, što se očituje u iznošenju negativnosti prema tuženici i niz njegovih prijava protiv tuženice temeljem kojih nisu utvrđeni elementi kaznenih djela ili prekršaja, time da je zadnja prijava od 22. lipnja 2022. i kriminalističko istraživanje još u tijeku. Dodaje se da je činjenica da maloljetno dijete od rođenja neprekidno živi s tuženicom kao majkom, a s tužiteljem ostvaruje osobne odnose. Iako tužitelj iznosi kako je primijetio modrice na djetetu, te da se dijete žalilo ocu da ga baka po majci tuče, isto nije utvrđeno tijekom postupka, a niti je to tužitelj dokazao, a niti je utvrđeno da je dijete bilo izloženo kakvom obiteljskom nasilju kod majke. Stoga nije utvrđeno da bi dijete bilo razvojno i životno ugrožen u zajednici u kojoj živi s majkom.

10.3. Ujedno, dodaje se da iz navoda psihologa i socijalnog radnika, koji su saslušani i u ovom postupku, proizlazi kako je tuženica kao majka osigurala potrebne adekvatne materijalne uvjete, kod majke nisu utvrđeni nikakvi neadekvatni uvjeti u kojima živi dijete, dijete ima i prostor za igru i prostor za pisanje zadaće, nije bilo zamijećeno da bi dijete bilo neuredno, niti su takav podatak dobili iz škole, prilikom obilaska na terenu nije bilo primijećeno da bi u kući u kojoj živi dijete s majkom i ostali članovi obitelji bilo neuredno, utvrđeno je da majka brine o higijeni prostora. Stoga činjenica manjeg stambenog prostora u kojem je tužena sa djecom i roditeljima živjela ne čini smanjeni roditeljski kapacitet, niti razlog za udovoljenju zahtjeva tužitelja.

10.4. Zaključno se ističe da iz provedenih dokaza proizlazi kako ne postoje nikakvi ugrožavajući elementi na strani majke koji bi utjecali na život i zdravlje djeteta, njegovu stabilnost, pravilan rast i razvoj, a niti je tužitelj suprotne tvrdnje dokazao, dok činjenica da dijete voli biti s ocem i u obitelji oca, voli s ocem provoditi vrijeme s ocem ukazuje kako je djetetu svakako potrebna ljubav, pažnja i prisutnost i oca, što se i realizira kroz ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i oca, a pri tom ne umanjuje roditeljske kapacitete tužene kao majke, niti ima značaj da su ispunjeni uvjeti da dijete stanuje s ocem. Tuženica je usmjerena na roditeljski odnos, na prepoznavanje potreba djeteta i odgovaranje na te potrebe, vodi brigu o djetetu i o svim njegovim svakodnevnim potrebama, kao i o potrebama manje dvoje djece. Kod tuženice kao majke nisu utvrđene nikakve nepravilnosti u izvršavanju roditeljske skrbi te dijete samo je tada izrazilo želju ostati stanovati s majkom.

10.5. Iz svega navedenoga vidljivo je da se prigovori tužitelja istaknuti u spomenutom postupku ponavljaju i u ovom postupku te da se o svemu na što se tužitelj poziva u svojoj tužbi utvrđivalo i u ranijim postupcima te da niti u ovom postupku nije priložio dokaz o postojanju loših higijenskih uvjeta kod tuženice ili ne higijeni djeteta ili počinjenju nasilja nad djetetom s obzirom da u trenutku pisanja ove odluke se ne vodi postupak protiv tuženice.

11. Uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-129/2024 utvrđeno je da se vodio parnični postupak između maloljetnog djeteta i tužitelja radi povećanja iznosa uzdržavanja, a u kojem je postignut sporazum oko visine povećanog iznosa uzdržavanja te načina otplate dospjelih, a neplaćenih obroka uzdržavanja, ali je bio sporan trošak postupka.

11.1. U predmetu je donesena presuda posl.br. P Ob-129/2024-14 od 27. studenog 2024. kojom je prihvaćen sporazum stranaka postignut na drugom ročištu, dakle da tužitelj kao otac plaća za uzdržavanje maloljetnog djeteta iznos od 180,00 EUR (slovima: stoosamdeset eura) od podnošenja tužbe do kraja 2024., a nakon toga iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) mjesečno. Pritom nije sporno da je tuženica nezaposlena, da ima troje djece, da je jedno od djece s posebnim potrebama, da prima naknadu, dječji doplatak, a da je tužitelja zaposlen i ima obvezu uzdržavanja još jednog djeteta. Navedenom odlukom se mijenjao iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P-1062/2013-25 od 16. srpnja 2014., dakle nakon proteka deset godina i u tom postupku stranke nisu odmah mogle postići sporazum te je uočeno visoko konfliktno roditeljstvo.

12. Uvidom u socijalnu anamnezu za stranke sastavljenu po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Bjelovar Klasa: 552-04/24-10/3, Urbroj: 139-004/03-05- 24-7 od 22. listopada 2024. (list 53-61 spisa), proizlazi da je sastavljena na temelju uvida u dokumentaciju ovog ureda, izvida na novoj adresi stanovanja tužiteljice, izvješća škole, razgovora sa roditeljima i djetetom.

12.1. Iz izvješća proizlazi sljedeće:

a) za tužitelja:

- rođen u braku roditelja koji žive u [adresa] gdje su i njihove dvije kćeri: Č i O, povremeno dolaze u Republiku Hrvatsku i tada borave u M, u svojoj kući.

Odnosi u obitelji su dobri.

- po zanimanju je monter centralnog grijanja i klimatizacije. Unazad 2,5 godine zaposlen je u proizvodnji namještaja ,Javorović” u [adresa]. Ukupno je ostvario oko 18 godina radnog staža. Prima minimalnu plaću. Radno vrijeme mu je od 8 do 15,30 sati, a subotom radi po potrebi.

- mjesečno plaća 50,00 EUR (slovima: pedeset eura) ratu kredita i plaća 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) prema prijašnjoj odluci za uzdržavanja djeteta. Nije vlasnik nekretnina.

- živi u kući svojih roditelja u [adresa]. Kuća je katnica, veličine oko 160 m2 a sastoji se od hodnika, dvije spavaće sobe, kupaonice, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice u prizemlju i na katu od još tri spavaće sobe.

- od sredine 2018. živi sa izvanbračnom partnericom MT i njihovim sinom NT rođenim **.**.2020. koji je zdravo dijete, urednog razvoja. MT je po zanimanju trgovac, nezaposlena je.

b) za tuženicu:

- rođena je u bračnoj zajednici roditelja, ima dva braka od kojih stariji ne kontaktira s njima, a roditelji joj žive u [adresa], u dvosobnom stanu u centru sela.

- završila je frizersku školu. Zaposlena je u frizerskom salonu „Senka”, ali je na dopustu radi njege djeteta sa teškoćama u razvoju.

- 2017. je zasnovala izvanbračnu zajednicu s PT, a u kojoj su rođeni sin ST **.**.2020. i kći GT **.**.2022. R rođenja ima zdravstvenih teškoća radi kojih kasni u psihomotornom razvoju. Potrebne su mu vježbe i terapija. Na vježbe za motoriku ide u Vrbovec, privatno, jednom tjedno i to plaćaju 27,00 EUR (slovima: dvadesetsedam eura), a jednom tjedno ide i na logopedske vježbe u [adresa], također privatno i to plaćaju 30,00 EUR (slovima: trideset eura). U odnosu na njega ostvaruje naknadu kroz pravo na njegu djeteta do 8. godine starosti , a dijete ima inkluzivni dodatak u iznosu od 432,00 EUR (slovima: četiristotridesetdva eura). Tuženičnin partner PT je zaposlen u Mat grupi, radi u prvoj smjeni a plaća mu iznosi do 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura).

- krajem 2020. preselila je u [adresa], u stan iznad ambulante Doma zdravlja. Stan je u vlasništvu Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije s kojim su tuženica i njezin partner sklopili ugovor o najmu na godinu dana, uz naknadu od 420,00 kuna (slovima: četristidvadeset kuna). Radi se o dvosobnom stanu sa kuhinjom, sanitarnim čvorom, većim hodnikom i balkonom, ukupne površine 93m2. Stan nije navodno desetak godina bio korišten, pa je zahtijevao ličenje zidova, čišćenje i neke opravke. Grijanje je centralno na plin, ali su u dnevnu sobu postavili i peć na drva. Iako je prostor velik, samo su dvije sobe od 20-ak m2, tako da je jedna uređena kao dnevna, a druga kao spavaća. U spavaćoj sobi je bračni ležaj, krevetić za dijete i prostor za drugi krevetić, ormari i ležaj za KT. Između Leovog ležaja i dječjih krevetića su ormari i pisaći stol koji koristi KT, kao pregrada, tako da je njegov dio vizualno odijeljen unutar te sobe. Stan je bio namješten potrebnim namještajem i aparatima, uredan i zagrijan. Zgrada se nalazi uz Osnovnu školu u koju je tuženica upisala KT tijekom zimskih praznika, tako da on sada ide u matičnu školu.

- 25.siječnja 2022. rodila je kći GT, a vrijeme njezinog boravka u rodilištu KT je bio sa njenim partnerom PT koji tih dana nije radio i polubratom K. Stranke se nisu dogovorili da te dane KT bude kod oca bez obzira na kalendar susreta.

c) za obje stranke:

- zajednički život su započeli u siječnju 2012., u kući s tužiteljevim roditeljima, a brak su sklopili u svibnju iste godine. Sin KT se rodio 6. srpnja 2012. Krajem kolovoza te godine odselili su u unajmljeni stan u [adresa]. Nakon tri mjeseca života u unajmljenom stanu vratili su se tužiteljevim roditeljima jer je tužitelj ostao bez posla i nisu si više mogli priuštiti podstanarski život. Bračni je odnos bio narušen od početka. Nisu se slagali niti sa roditeljima druge strane. Njihova bračna zajednica prekinuta je 28. listopada 2013. na način da je tuženica s djetetom odselila u stan svojih roditelja u [adresa]. Ona navodi da je otišla jer su joj tužitelj i njegovi roditelji govorili neka ode iz njihove kuće bez djeteta.

- nakon prekida zajedničkog života stranke se nisu mogli dogovoriti oko susreta tužitelja i djeteta, pokušali su se i pomiriti međutim neuspjelo te je brak razveden u srpnju 2014.

- 2015. tužitelj je pokrenuo novi postupak radi održavanja osobnih odnosa sa sinom. Presudom R1 Ob-180/15-8 od 10. ožujka 2016. tužitelju su određeni susreti i druženja s djetetom na način da boravi kod oca svaku srijedu od 16 sati do 20 sati, svaki prvi i treći vikend od 9 sati u subotu do 19 sati u nedjelju, svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik od 9 do 19 sati, neprekidno 7 dana počev od 1. kolovoza, neprekidno 3 dana počev od 9. siječnja te na dan svakog drugog rođendana od 14 do 20 sati, ako taj dan već nije određen za susrete i druženja, s tim da tužitelj dolazi po dijete i vraća ga majci.

- u 2015. tužitelj je prijavio sumnju da tužiteljica zanemaruje i zlostavlja sina, pa su upućeni na obradu u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Obrada je završena u rujnu te godine, a iz nalaza je proizlazilo da se dijete uredno razvija, da nema elemenata psihotraumatizacije, da odrasta u obitelji narušene dinamike opterećene razvodom roditelja i da je to rizik za emotivni razvoj, pa je predloženo savjetovanje u sustavu socijalne skrbi. Roditelji su to prihvatili i uključili se u postupak pri Obiteljskom centru, međutim značajnijeg poboljšanja u odnosima i njihovoj komunikaciji oko djeteta nije bilo.

- u 2016. tužitelj je pokrenuo postupak obveznog savjetovanja kako bi s tuženicom dogovorio da dijete provodi jedan dan više kod njega, no nisu postigli dogovor. Tuženica je tražila pomoć odvjetnice, a tužitelj je nakon toga odustao od postupka.

- 13. siječnja 2017. od Policijske postaje Bjelovar zaprimljen je dopis u kojem obavještavaju da je tužitelj prijavio da mu bivša supruga ovdje tuženica onemogućava vidanje sina. Došao je po dijete kada je bio njegov vikend, čekao je desetak minuta, no nitko nije doveo dijete, a tuženica mu je nakon nekoliko minuta poslala poruku da sljedeći dan dođe po sina. S tuženicom je obavljen razgovor 20.siječnja 2017. u kojem priznaje da pogriješila što nije predala dijete, a objašnjava da je krivo tumačila presudu.

- sljedeći postupak obveznog savjetovanja tužitelj je pokrenuo 27. siječnja 2020. te je ponovno tražio da ima jedan ili dva dana više s djetetom ili da dijete tjedan dana provodi kod majke, a tjedan dana kod njega. Dogovor nisu postigli, a tužitelj u roku od 6 mjeseci nije pokrenuo sudski postupak.

- novi postupak obveznog savjetovanja tužitelj je pokrenuo 19. listopada 2020. te je kao i prošli put tražio tužiteljicu da dijete provodi više vremena u tjednu kod njega ili da stanuje s njim, jer smatra da bi kod njega dijete imalo kvalitetnije uvjete života, no tuženica nije pristala. U to vrijeme tuženica je sa KT i sinom R, stanovala kod svojih roditelja u stanu. Njen partner PT nije tamo stanovao, već je bio kod svojih roditelja, a planirali su zajednički život u kući koju bi kupili u [adresa]. Postupak je okončan bez dogovora roditelja. U izradi mišljenja za taj sudski postupak obavljen je razgovor s djetetom, još jednom sa oba roditelja, izvršen je uvid u stambene prilike oba roditelja i pribavljeni su podaci škole.

- tužiteljica ističe da je maloljetno dijete dobro prihvatilo njenog partnera kao i polubrata R, a da je i maloljetno dijete dobro prihvaćeno od partnera i njegove primarne obitelji. Ispričala je da su ona i partner odustali od kupovine kuće u [adresa] jer je kuća popucala nakon potresa u prosincu, pa sada traže drugu u okolici.

- tužitelj želi provoditi više vremena s djetetom, tvrdi da se dijete žalilo da ga baka i mama povuku za uho ako su ljute na njega i udare ga, a što je njemu neprihvatljivo. KT je opisao kao lako odgojivo dijete te je kao važan razlog radi kojeg želi izmjenu odluke o roditeljskoj skrbi naveo bolje stambene uvjete koje bi dijete imalo kod njega. Opisao je kako je dijete postepeno upoznavao sa sadašnjom partnericom i kako je prihvatio i nju i polubrata koji se rodio.

- Općinski sud u Bjelovaru je 11. kolovoza 2022. presudom P Ob-8/2021 odredio da će dijete s ocem provoditi svakog ponedjeljka i srijede od 16 do 20 sati u tjednu kada vikend boravi kod oca, a svakog utorka i četvrtka u isto vrijeme u tjednu kada je KT za vikend kod majke, zatim svaki drugi vikend od subote u 9 do nedjelje 20 sati i svaki drugi blagdan i državni praznik od 9 do 20 sati, tijekom zimskih praznika 7 dana neprekidno (5 dana nastavno na vikend), 15 dana neprekidno tijekom ljeta (uključujući vikende). Sud je odredio i dio školskih praznika koje će dijete provoditi kod majke.

- u kolovozu 2023. su stranke kao roditelji sklopili sporazum s tužiteljevim roditeljima, kao bakom i djedom, o održavanju osobnih odnosa s djetetom tri dana u tjednu u vrijeme Božića, tri dana u tjednu u vrijeme Uskrsa, sedam dana u vrijeme ljetnih praznika te jedan dan izvan navedenog vremena u slučaju da baka i djed dođu u Hrvatsku. Sporazum je odobren na Općinskom sudu u Bjelovaru.

- u siječnju 2024. tužitelj je pokrenuo postupak obveznog savjetovanja jer želi da sin živi kod njega. Tuženica se tome protivila i postupak je okončan bez dogovora.

- 26. rujna 2024. su utvrđeni novi stambeni uvjeti majke koja sada živi u [adresa] u [adresa]. Kuća je prizemna, starije gradnje koja se sastoji od kuhinje, blagovaonice, hodnika, kupaonice, toaleta i 3 sobe. Kuću renoviraju i još im preostaje uvođenje centralnog grijanja i uređenje jedne sobe u kojoj će biti R i GT. KT ima svoju sobu. Prostorije koje koriste su opremljene potrebnim namještajem i kućanskim aparatima. Okućnica je veća, održavana, a uz nju su kupili i nešto obradivog zemljišta. Tuženica je tada bila trudna pet mjeseci. Rekla je da joj KT nije nikada rekao da bi želio živjeti kod tate, niti da ga je tata odveo kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar te da je zatražila povećanje uzdržavanja za KT. Vjeruje da tužitelj „okreće KT" protiv nje.

c) za dijete

- prema razgovoru s djetetom kojeg je dopratila majka, naveo je da mu je poznato da će se razgovor voditi jer mu je tata rekao da želi da živi s njim. Tata mu je rekao da slobodno kaže gdje želi živjeti i da je sve u redu. KT je spontano rekao da mu je teško odabrati, jer ne želi da se roditelji ljute na njega i da bi bilo najbolje da se mama i tata pomire. Rekao je i da ne vjeruje kako je to moguće i misli da niti roditelji to ne žele, ali tako bi njemu bilo lakše. Lijepo mu je i kod tate i kod mame. Partnere svojih roditelja oslovljava imenima. Ima dva brata (rođeni u 20 dana) i pomaže kada ih presvlače. Kod tate ima svoju sobu, a volio bi da ju ima i kod mame. Kod mame spava u dnevnom boravku, a dok je ujak živio sa njima spavao je u sobi sa mamom na madracu na podu. Mama je više stroga od tate. Kada je kod tate video vezom komunicira sa bakom i djedom u Njemačkoj. Rekli su mu da im nedostaje. Prošlog je ljeta sa tatom išao u Njemačku k njima u posjetu. Bilo mu je lijepo.

- iz izvještaja škole proizlazi da je dijete na nastavu dolazio uvijek s potrebnim priborom, da zadaće uglavnom piše redovito i točno, da lošiju ocjenu uvijek brzo ispravi, da pod satom često bude nepažljiv i pričljiv. Na roditeljske sastanke dolazila su oba roditelja, a ove školske godine se oboje informiraju o djetetu.

- 23. kolovoza 2024. tužitelj je nazvao u ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Bjelovar i rekao da se sa sinom nalazi u gradu i da on s njima želi razgovarati, pa moli da ga odmah prime. Tada je dijete reklo da želi živjeti kod tate i da je od tate čuo da to oni mogu učiniti. Rekao je da zna da su mu roditelji bili pred nekoliko mjeseci u ovom uredu radi toga i stalno čeka da se nešto promijeni. Ispričao je da su pred par mjeseci mama i očuh kupili kuću u [adresa] i da u toj kući sada ima svoju sobu, a to mu se jako sviđa. Ne sviđa mu se kod mame što mora čuvati brata i sestru. Opisivao je da im je mijenjao pelene i igrao se sa njima, a za to vrijeme su mama ili očuh bili u kući. Ako bi brat ili sestra plakali, mama bi vikala na njega jer je vjerovala da oni plaču radi toga što im on nešto krivo radi, pa ga je ošamarila. Rekao je da se to dogodilo nekoliko puta, a zadnji puta pred možda mjesec dana. KT je rekao da ga mama često vikendima pošalje baki u [adresa]. Baka se na njega ljuti jer joj se ne javlja na pozive mobitelom, pa se događalo da bi ga baka radi toga ošamarila ili udarila rukom po stražnjici čim bi došao na njena vrata. Rekao je i da se roditelji ne vole sresti niti razgovarati i da mu je to žao. Pitao je roditelje zašto su se rastali i oni su mu rekli različite razloge pa ne zna kome da vjeruje. Požalio se da mu mama ne daje džeparac, pa ne može kao druga djeca prije škole otići u dućan. U školi ima obrok. Kod mame ima samo par hlača i majica, a tata za njega plaća alimentaciju. Mama troši puno novaca na brata i sestru a i sebi plaća nokte po 20,00 EUR (slovima: dvadeset eura) Na pitanje je li rekao mami da bi želio živjeti kod tate, odgovorio je da joj nije rekao jer bi ga ona tukla i vikala na njega i da bi se ona tome protivila jer onda ne bi primala alimentaciju. Nakon razgovora rečeno je ocu da će se policija obavijestiti o djetetovim tvrdnjama da su ga udarile baka i mama i da djetetu ne treba govoriti kako ovaj ured odlučuje o tome gdje će on živjeti. Do sada nisu od policije obavješteni da su postupali po toj obavijesti.

- u školi je dijete vrlo dobar učenik, trenira nogomet u mjesnom klubu i u njegovom odgoju nije nailazila na zahtjevnije situacije.

- 1. listopada 2024. ponovo je obavljen razgovor s djetetom koji je naveo da mami nije rekao da je već bio na razgovoru i da je rekao kako želi živjeti kod tate „jer nije znao kako će reagirati”, odnosno da li će biti ljuta i šutjeti. Opisao je kako mu izgleda uobičajen radni dan kod mame i tate. Kod oba ima jasnu strukturu i oboje od njega traže da prvo riješi zadaće. Kod mame čuva R i GT dok mama nešto radi po kući. U novom susjedstvu nema vršnjaka, pa je kod kuće i tu se zabavlja. Kod tate se igra sa bratom. Vikendima kod tate vozi bicikl do igrališta u [adresa], a ponekad ga tata povede na ribolov do Končanice ili ga tata vozi na motoru. Kada je vikendom kod mame obično ide u [adresa] baki i djedu. Pomaže djedu oko životinja (hraniti i čistiti), a zatim se igra sa prijateljima jer tamo ih ima puno. Kada ide tati nosi i školsku torbu sa stvarima od tog dana i kod tate piše zadaću i uči. Kod tate ima sobu na katu i u njoj uči, ali ne voli spavati sam na katu već spava u sobi u prizemlju. Sada i kod mame ima svoju sobu i to mu se sviđa. U školi je prošle godine imao problema sa Engleskim jezikom, Geografijom i Povijesti iz kojih je imao dvojke. Ove se godine planira više potruditi. Sa učenicima se dobro slaže. Ima mobitel i dopisuje se sa tatom ili razgovara sa njim. Voli trenirati nogomet. Obično 3 puta tjedno ima treninge i jednu utakmicu. Kada je kod tate on ga ne želi odvesti na trening ili utakmicu i kaže mu da su ionako premalo zajedno da bi to vrijeme gubili na nogomet. KT je žao zbog toga. Na pitanje što bi mu bilo drugačije ako bi živio sa tatom umjesto sa mamom, odgovorio je da bi bio više vremena sa tatom a to želi. Na pitanje što bi on najviše želio odgovorio je da bi volio da mama i tata žive zajedno. Spontano je dodao da je tata rekao kako će otići u Njemačku ako on neće živjeti kod njega. KT ne bi htio da se to dogodi jer bi ga tada rijetko vidao, pa bi radije da živi sa tatom i da svi budu u Hrvatskoj. Računa da bi tada mamu vidao toliko koliko sada vida tatu, a tata mu je rekao da se neće nikada protiviti da on bude sa mamom kada god to poželi i da on neće ništa braniti kao što je to njemu branila njegova mama.

12.2. Nakon razgovora s djetetom 1. listopada 2024., obavljen je razgovor i s tužiteljem koji je naveo da je maloljetno dijete od njega tražilo da pokrene postupak promjene odluke jer ne može više izdržati kod mame, da je bio nervozan kada mu je to govorio. Tvrdi da djetetov školski uspjeh i vladanje prati kroz e-imenik u kojem je 23. rujna 2024. vidio opasku da dijete unatoč opomeni već dva tjedna dolazi bez potrebnog pribora na nastavu Engleskog jezika. Kada je pitao zašto je to tako, dijete mu je odgovorilo mu je da mu mama nije kupila sve što mu treba. Tužitelj nije kupovao ništa od potrepština za školu jer plaća uzdržavanje. Primijetio je da tuženica s djetetom ne provodi vikende, već ga pošalje svojim roditeljima, a vjeruje i da će nakon rođenja blizanaca imati za njega još manje vremena.

12.3. Iz izvještaja škole o djetetovom uspjehu i vladanju, suradnji roditelja sa školom, opremljenosti za nastavu proizlazi da je suradnja s oba roditelja sa školom bila dobra, da je dijete imalo sve što mu je potrebno i da se nije nikada u školi žalio na obiteljsku situaciju.

12.4. Slijedom navedenoga, mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar je da od djetetovog rođenja niti jednom nisu postigli dogovor o roditeljskoj skrbi, već je uvijek odluku donosio sud. Savjetovanje u Obiteljskom centru, a niti razgovori u ovom uredu nisu potaknuli roditelje na bolju suradnju oko sina i fleksibilniji odnos. Dijete je do sada više puta bilo uključen u sudske postupke i svaki puta bi utvrdili da je nezadovoljan zbog njihove loše komunikacije i nepovjerenja koje iskazuju jedno prema drugome. Zamišljao je, a i još uvijek zamišlja, kako bi mu život bio jednostavniji da su roditelji zajedno. Dijete voli svoje roditelje i pokušava im udovoljiti, ne razočarati ih, na način da im govori ono što prepoznaje da oni žele čuti. Činjenica da ga je otac samoinicijativno doveo na razgovor 23. kolovoza 2024. i sadržaj onog što je ispričao to potvrđuju. U načinu na koji dijete interpretira neke situacije kod majke prepoznaje se utjecaj oca. Indikativna je djetetova izjava da je otac rekao otići u Njemačku ako on ne bude živio sa njim. Time je na dijete stavio odgovornost za posljedice te odluke (rijetki susreti, udaljavanje), što je neprimjereno i štetno. Predlažu da se zahtjev oca odbije.

13. Uvidom u ispis predmeta s ocjenama i bilješkama (list 74-85 i 92-104 i 114 spisa), te izvješće Osnovne škole Ivana Viteza Trnskog od 29. studenog 2024. (list 115-116 spisa) i dopunu izvješća Osnovne škole Ivana Viteza Trnskog od 7. siječnja 2025. (list 121-122 spisa), proizlazi da maloljetno dijete nije odličan učenik, međutim, isti uredno i redovito pohađa nastavu i postiže dobar uspjeh i redovito izvršava školske obveze, nosi školski pribor i materijale za nastavu.

13.1. Nadalje, ističe se da maloljetno dijete ne dolazi u sukobe i svađe s drugim učenicima i učitelji se ne žale na njegovo ponašanje. Dodaje se da su roditelji na roditeljskom sastanku 14. rujna 2023. upoznali razrednika s obiteljskom situacijom i načinom ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem, te da su iskazali spremnost na suradnju i da su razmijenjeni telefonski brojevi, ali da na drugom roditeljskom sastanku nisu bili dok je na trećem roditeljskom sastanku bila samo majka. Oba roditelja su se tijekom godine informirala o odgojno obrazovnom radu djeteta, a u 2024. nisu se pojavili na roditeljskom sastanku. Tome u prilog se dodaje da otac od početka nastave 2024. nije dolazio na informacije niti se informirao, a majka je dva puta 9. listopada i 5. studenog 2024. telefonski se informirala o učenju i ponašanju djeteta i zamolila razrednika da ju nazove ako uoči promjene u djetetovom učenju i ponašanju.

13.2. Dodaje se da dijete ne pokazuje nikakve promjene u ponašanju i obrazovanju te se ponaša kao većina vršnjaka. Učitelji nisu imali nikakve pritužbe na djetetovo ponašanje te se on sam nikada nije isticao u odnosu na druge učenike u razredu.

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je odlučio pokrenuti ovaj postupak, kada mu se dijete obratilo poslije Nove Godine 2023. s riječima "tata vadi me van". Navodi da je dijete reklo da ga kod mame tuku i to mama i partner PT, te baka iz [adresa] odnosno majka bivše supruge. Ističe da je samo dijete reklo da želi ići u centar razgovarati. On je htio djetetu omogućiti razgovor u centru, a je i sam razgovarao s učiteljicom u školi i ravnateljem škole krajem prošle školske godine kada je završavao peti razred. Osim toga, ističe da mu se dijete žali da nema vremena učiti jer mora čuvati brata i sestru, mora peći palačinke, usisavati kuću i slično. Nije se obraćao tuženici jer je smatrao da neće doći do nikakvog pomaka. Dodaje i da se teško dogovara izvan sudski određenog vremena za viđanje djeteta, pa tuženica kad nije s djetetom odvede ga svojoj majci umjesto njemu. Ističe kad bi dijete bilo kod njega bilo bi sve drugačije jer on njoj ne bi branio da vidi dijete kao što ona to sada radi njemu. Dijete je sretno kad dođe kod njega, ali kad treba ići majci najradije ne bi išao. U pogledu nasilja od strane majke, zna da ne bi branio da dijete bude kod mame, ali zna što mu je dijete reklo i misli da ne bi išao kod nje.

14.1. Tužitelj ističe da pomaže djetetu u učenju zajedno sa suprugom Ž te da su njih dvoje i pomogli djetetu da završi peti razred. Njegova supruga mu je i pisala sve na papire i zahvaljujući njoj je dobio pozitivne ocjene. Prošle godine ga je zvao razrednik zbog problema u školi koje je imalo dijete. Rekao mu je da nije htio zvati prvo majku nego njega, a problemi su se odnosili na djetetov odnos s drugim učenicima. Navodi i da svaki dan provjerava e-Dnevnik, kada uoči nepravilnosti obrati se djetetu koji mu kaže da ne stiže napisati zadaću. On govori djetetu za sudske postupke, ali mu ne objašnjava previše. Primjerice rekao mu je da ima ročište, on je upućen u to jer ga je tražio da razgovara u centru. Dijete ga samo ispituje, on mu sam ne govori ako ga dijete ne pita.

14.2. Nadalje, tužitelj navodi da stanuje sa suprugom u obiteljskoj kući koja je u vlasništvu njegove mame. Tamo stanuje sa suprugom i zajedničkim djetetom koje je u dobi od 4 godine. Ne ide u vrtić, čuva ga njegova supruga koja je nezaposlena. Ne plaća najamninu, ali plaća režije koje iznose mjesečno 300,00 EUR (slovima: tristo eura). Grijanje je na plin i drva. Potroši oko 1.500,00 EUR (slovima: tisućupetsto eura) godišnje na drva. Može računati na pomoć svojih roditelja koji žive i rade u Njemačkoj. Nema imovine u svojem vlasništvu. Koristi od svoje majke auto. Zaposlen je u društvu Javorović na radnom mjestu monter, dostavljač, skladištar. Ostvaruje mjesečna primanja 900,00 EUR (slovima: devetsto eura), ne ostvaruje dodatke već su isti uključeni u tu plaću. Zdrav je i radno sposoban. Radi dodatne poslove montaže namještaja, a mjesečno može ostvariti do 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura), ovisno o poslu. Nema dugova, ali ima kredit za auto, koji nije plaćao pa mu se sada kroz ovrhu usteže iznos od 60,00 EUR (slovima: šezdeset eura).

14.3. U odnosu na nasilje o kojem mu dijete priča navodi da se odnosi na majčine zaključke o tome kako KT čuva brata R pa ispadne da je on nešto krivo rekao ili napravio, što je u većini slučajeva prema tužitelju neopravdano prema KT. Isto je bila situacija sa šišanjem gdje je rečeno KT da će ga mama ošišati na ćelavo. KT mu je rekao da ne želi da ga mama više šiša zato ga je vodio na šišanje. Primijetio je neurednu higijenu kod djeteta, dugačke nokte na rukama i nogama, te neurednu kosu. Dijete mu je rekao da mama nema vremena za njega.

14.4. Tužitelj viđa dijete svaki drugi vikend od subote do nedjelje, srijedom i četvrtkom i nakon toga ponedjeljkom i srijedom pri čemu u radne dane viđa od 16,00 do 20,00 sati dijete. U to vrijeme kada je kod njega, dijete se tušira, obavi svu potrebnu higijenu i on mu i odreže nokte. Što se tiče šišanja kad je primijetio da se treba šišati nije se obraćao majci. Kad je dijete kod njega vikendom. subotom obično radi, popodne slabo može nešto napraviti. Ako kod kuće ima puno posla oko same kuće, većinu djetetu oko škole pomaže njegova supruga J. Primjećuje kroz e dnevnik da majka ne pazi da dijete nema uredne domaće zadaće. Nije se obraćao majci oko tih zadaća. Njegova supruga J mu piše na papire što treba naučiti, pa ga onda ona ili on ispituju. To bude gradivo povijesti, geografije, engleskog, iz toga su primijetili da ima slabije ocjene.

14.5. Dijete trenira nogomet, ali misli da je to jer ga tjeraju. On ne želi ići na nogomet. Misli da je član nekog kluba, ne zna ništa o tome, to je vidio po spisu. On ga je vozio u početku na treninge, ali onda godinu dana nije. Dijete mu je reklo da ima treninge kad je bio kod njega, ali da ne želi ići na njih pa ga nije vozio. Ne sudjeluje u njegovoj pripremi za školu oko pribora i opreme, izleta, priredbi i sličnoga, jer ga tuženica nikada nije niti pitala da sudjeluje u tim troškovima iako njemu to nije problem i on svaki dan prati e-Dnevnik. Što se tiče roditeljskog može reći da ide i tuženica i on, njemu ovisi i o mom poslu.

15. Iz iskaza tuženice proizlazi da joj nije poznato da se dijete žali na nju i da ne želi živjeti kod nje. On njoj govori da želi ostati živjeti kod nje. Svi se dobro slažu, voli svojeg brata i sestru. Osporava da on čuva djecu. Njegova je volja bila da peče palačinke i to je bilo svega jedanput, kao i usisavanje. Ona je ta koja čisti i usisava. U odnosu na osobne odnose ističe da ona uskače tužitelju uvijek i da je dopustila i njegovim roditeljima da vide dijete, no nisu ju obavijestili kad je dijete ostalo kod njih duže. Kad je dijete kod nje nikada ne izražava želju da ide kod oca. Primijetila je promjene raspoloženja kod djeteta kada se vrati od tužitelja. Kao neki oblik ljutnje, misli da sve smije.

15.1. U odnosu na školu ističe da puno razgovara s djetetom, škola mu je na prvom mjestu, ali on je kao dijete razigran. Zna se dogoditi da zaboravi na zadaću, ali nije točno da ona ne pazi na to i da ne vodi brigu. Otkad je počela školska godina više nema zadaće nego što ju ima i to kad je kod nje i kad je kod tužitelja, odradi svega par zadataka. Ovisi kako dobije i zadatke u školi. Primijetila je u školi djetetovo ponašanje, a o čemu su upoznati od strane razrednika nakon roditeljskog sastanka. Dakle, ništa nije skrivala od tužitelja jer je i on bio upoznat s djetetovim ponašanjem. KT sam kaže da mu tužiteljeva supruga pomogne napisati što treba naučiti. Njezin partner uskoči i pomogne KT oko zadaće. Zna odvesti KT u ribolov, na treninge i na utakmice. Sve to dobrovoljno ide KT i nitko ga ne tjera. Ide dva puta tjedno na treninge. KT se dobro snašao u novoj sredini otkako su se preselili, poznaje puno prijatelja iz škole. Međutim, htjela bi da se dijete pusti da bude samostalan i da se sam zna služiti knjigom. Pokazao je papiriće koje mu daje tužiteljeva supruga na kojima se nalaze pitanja i odmah napisani odgovori pa dijete se ne zna uopće služiti knjigom jer dobije sve na gotovo. Dijete ima treninge i nogomet kad je kod oca, ali da ga on ne vozi. Ona pripremi djetetu svu potrebnu opremu, međutim KT joj kaže da mu je otac rekao da ga neće voziti jer je ionako malo vremena s njim. To dijete samo iskazuje volju da ide na nogomet i nitko ga ne tjera.

15.2. Nadalje, ističe da je primijetila da dijete ima podršku od tužitelja i to zato jer joj se počeo suprotstavljati i odgovarati. Primjerice, kod nje doma se mora pakirati torba za školu navečer za idući dan, obavezno kupati i idu pripreme za spavanje. Zna reći da se neće pakirati nego da će ujutro kao i da će se ujutro okupati, jer se kod tate kupa svaki drugi dan i tako želi i kod nje. Ne želi više da mu ona reže nokte, već to traži od tate, a misli i da je dovoljno star da može sam. Ona s njim razgovara i on ju onda posluša. Nije točno da je posvećena samo R, već ističe da ima vremena za svo troje djece i nije joj to problem. U odnosu na njezine roditelje navodi da KT sam hoće otići kod njih pa misli da nije točno da ga netko tamo tuče jer ne bi htio tamo ići. Zna otići u tjednu na dva, tri sata kod njih.

15.3. Tuženica stanuje u obiteljskoj kući koja je u suvlasništvu nje i partnera. Druge imovine nema. Režije za kuću iznose oko 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura). Grijanje je centralno. U toj kući živi s partnerom i njihovo dvoje zajedničke djece i KT. R je u dobi od 4 godine, ima zdravstvenih poteškoća. Trenutno ne ide u vrtić, ali planira ga upisati. GT je u dobi od dvije i pol godine i sada će isto ići u vrtić. Nema dugova, ali ima kredit za kuću koji plaća mjesečno 93,00 EUR (slovima: devedesettri eura) i tu obvezu ima još deset godina. Uskoče joj roditelji financijski i ima pomoć partnera koji prima 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) plaću. Trenutno ne radi u vrijeme iskaza je očekivala porod krajem siječnja 2025. Trenutno prima naknadu s osnove brige o djetetu do osme godine. Naknada iznosi oko 540,00 EUR (slovima: petstočetrdeset eura). Prima dječji doplatak u iznosu od 210,00 EUR (slovima: dvjestodeset eura). Za R prima 420,00 EUR (slovima četiristodvadeset eura) s osnove njegove invalidnosti i njege i brige. KT u kući ima svoju sobu.

15.4. Tuženica ističe da smatra da nije potrebno mijenjati raniju odluku i da bi sve trebalo ostati kako je i bilo. Što se tiče djetetovog komentara da mu je otac rekao da će otići u Njemačku, može reći da je dijete to također navelo njoj da mu je otac to rekao i dijete se tom prilikom i rasplakalo. Ona misli da joj dijete ne bi lagalo kada joj kaže da želi biti kod nje, ono nije nervozno i ne rasplače se.

16. U svojem iskazu stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad - Područni ured Križevci navodi prije svega da je psihologica ŽT u razgovoru s maloljetnim djetetom uočila da dijete ne želi razočarati roditelje, već da iskazuje nerealnu želju da roditelji žive skupa, iako je svjestan da to nije moguće, s obzirom na to da roditelji imaju i drugu djecu i nove partnere. S tim u vezi, navodi da je dijete spontano kroz razgovor navelo da mu je otac spomenuo ako ne dođe kod njega živjeti da će on otići u Njemačku, što je kod djeteta izazvalo strah da će rijetko viđati oca, pa iz tog razloga je rekao da bi pristao ići kod oca živjeti, a mamu bi onda viđao kao što tatu sada viđa.

16.1. Dodaje se da je dijete samo u ljeto 2024. otac doveo bez najave da nešto kaže, a to se odnosilo na situaciju koju je dijete opisalo da je majka vikala na njega i baka (mama od mame), da ga je pljusnula, što je njegova mama to i odobrila. O tome je poslana obavijest policiji, no nisu dobili nikakve informacije o postupanjima po tome niti informaciju je li dijete bilo na razgovoru. Otac je nazvao oko Nove Godine ponovno kako bi informirao da je maloljetno dijete čuvalo svojeg polubrata i polusestru, dok je za to vrijeme majka bila hospitalizirana u bolnici, a očuh se bavio "kolinjem". Upućen je da obavijesti o tome policiju, u slučaju da su djeca satima bila sama, a u tom pozivu on nije spominjao nikakvo nasilje. Također je postavljao upit može li dijete biti kod njega za vrijeme dok je majka u bolnici, a ne kod majčine rodbine na što mu je pozitivno odgovoreno. Majka nije obavještavala ih po postupanjima oca.

16.2. Psihologica navodi da je ona obavljala razgovor s maloljetnim djetetom. Ističe da prilikom prvog razgovora s djetetom, kada ga je otac samoinicijativno doveo, dijete navodilo prigovore protiv majke i bake po mami, dok u drugom razgovoru u listopadu 2024. dijete nije ni navodilo takve događaje niti se vraćao na iste. Iz nekih navoda djeteta može vidjeti utjecaj oca, navodeći primjerice da dijete navodi da se ne zna na što ide iznos koji otac plaća za uzdržavanje, kada majka plaća nokte 20,00 EUR (slovima: dvadeset eura). Naime, nije uobičajeno da dijete te dobi razmišlja o visini uzdržavanja niti na koji način majka sebe uređuje i s kojim novcima. Maloljetno dijete samo priznalo da ima probleme u školi jer se nedovoljno trudi. Ističe da majka traži da sam se potrudi, dok otac i njegova supruga, s njime vježbaju pa na taj način se može zaključiti da dijete želi iskazati da ima veću pomoć od oca kod učenja.

16.3. Ističe se da je pristup oba roditelja u odnosu na djetetovo učenje korektan, te da nije bilo potrebe da se u vezi toga s roditeljima obavlja poseban razgovor. Dijete je istaknulo probleme iz geografije, navelo je da se samo nedovoljno trudi, tako da je opravdano očekivati da se može sam potruditi što majka potiče, jer bi trebao više učiti, ali je i opravdano da otac s partnericom želi sjediti kraj njega dok on uči i pomagati mu.

16.4. Oba svjedoka ističu da se dijete ne boji svojih roditelja, već dijete ne želi povrijediti roditelje svojom izjavom s kime bi živio. Dijete voli svoje roditelje i htjelo bi s oba roditelja provoditi vrijeme. Činjenica da je djetetu rečeno da bi otac mogao otići u Njemačku, je dijete uplašilo da neće viđati oca i da je zato reklo da bi pristalo živjeti s ocem. Roditeljima je pokušano pomoći savjetovanjem u Obiteljskom centru, no nisu uočeni pozitivni pomaci. Dugogodišnje vođenje postupaka ukazuje da roditelji i dalje imaju narušenu komunikaciju te da izmjena odluke o roditeljskoj skrbi ne bi u bitnome doprinijela niti promjeni pristupa u odgoju djeteta kao niti u njihovom načinu razmjene informacija oko djeteta. Zbog toga smatraju da nije potrebno mijenjati ranije donesenu odluku.

17. Odredbom čl. 413. st. 1. točka 1. Obiteljskog zakona navedeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i to odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja.

17.1. U skladu s čl. 119. Obiteljskog zakona dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom s time da je roditelj koji stanuje s djetetom i skrbi se o djetetu dužan omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržati od svakog ponašanja koje bi otežalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

17.2. Nadalje, člankom 121. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se osobni odnosi s djetetom mogu ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

18. Primjenom odredbe čl. 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“, Međunarodni ugovori" br. 2-3/17) potrebno se rukovoditi načelom najboljeg interesa djeteta, što je ujedno i temeljeno načelo sadržano i u odredbi čl. 5. Obiteljskog zakona, dok je prema odredbi čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. („Narodne novine“ Međunarodni ugovori" br. 7-113/08) dijete i roditelji imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata.

19. Sud je mišljenja, a uzimajući u obzir dokazni postupak i ponašanje stranaka tijekom njega, kao i ranije pokrenute postupke između stranaka koji su vodili radi ostvarivanja roditeljske skrbi oko maloljetnog djeteta, da stranke zbog narušenih partnerskih odnosa nisu u mogućnosti postići urednu komunikaciju. Navedenoga su svjesne i same stranke, zbog čega je i tužitelj pokušao promijeniti ranije donesene odluke za koje smatra da nisu od interesa i za dobrobit djeteta, dok s druge strane tuženica se protivi takvim navodima tužitelja i smatra da on pokreće postupke ne shvaćajući da time utječe na maloljetno dijete. Iz samog mišljenja djeteta proizlazi da je zaista opterećeno odnosom svojih roditelja i da bi unatoč tome što su roditelji zasnovali nove partnerske odnose i u kojima su rođena djeca, htio da se roditelji pomire što sve ukazuje da odnos stranaka utječe na dijete. Dakle, da bi nastupila promjena potrebno je osim rada na poboljšanju narušenih odnosa stranaka, poraditi kod obje stranke na uspostavljanju normalnog odnosa i komunikacije između obje stranke i maloljetnog djeteta.

19.1. S tim u vezi, ukazuje se da se ovaj postupak vodi radi najboljeg interesa djeteta te da bi oba roditelja trebala za dobrobit djeteta doprinositi jačanju roditeljskih i moralnih kvaliteta, a izbjegavati destrukciju ionako osjetljivog odnosa s djetetom imajući u vidu dob djeteta te činjenicu da oba roditelja imaju drugačiji pristup u odgoju djeteta kao i učenju djeteta. Zbog toga je važno ostvarivanje kontinuiranih osobnih odnosa s oba roditelja koje će omogućiti djetetu potpun i skladan razvoj osobnosti te nastojati kroz komunikaciju ukazati na eventualne propuste koje uočavaju jedan kod drugoga u roditeljstvo i koji bi mogli utjecati na dijete bez da se pritom međusobno optužuju ili dokazuju čiji je pristup bolji nego da upravo prate želje i mogućnosti djeteta i s tim u vezi prilagode i svoj pristup njemu i usklade ga upravo radi djeteta i njegova daljnjeg razvoja. Navedeno posebice jer je dijete sada uzrasta kada mu je potrebno kod pravilnog i skladnog razvoja osigurati kontinuitet odnosa s oba roditelja i okruženje u kojem će se osjećati sigurno te da ima pomoć i podršku oba roditelja zbog čega su prema mišljenju ovoga suda obje stranke dužne u okviru svojih roditeljskih dužnosti pronaći put i način za izbjegavanje sukoba radi interesa njihovog maloljetnog djeteta.

19.2. Slijedom navedenoga, osobnih odnosi određeni u postojećoj pravomoćnoj odluci predstavljaju najbolji interes djeteta, u skladu s čl. 3. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine međunarodni ugovori 12/93, 20/97) i određeni su u skladu s odredbom čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. godine (Narodne novine – međunarodni ugovori broj 7/08), s obzirom na to da omogućavaju nastavak emotivno prisnog odnosa maloljetnog djeteta s tužiteljem, te ujedno djetetu omogućava i nadalje emotivno zbližavanje s roditeljem što je potrebno radi osiguranja prava djeteta na potpun i skladan razvoj.

19.3. Navedeno u svojem iskazu i pristupu ukazuje i Hrvatski zavod za socijalni rad- Područni ured Bjelovar, posebice jer je prema čl. 4. navedene Konvencije o kontaktima s djecom propisano da djeca i njihovi roditelji imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata, te je potrebno pronaći pravičnu ravnotežu između prava roditelja koji ne živi u obiteljskoj zajednici da izvršava svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s maloljetnim djetetom i prava maloljetnog djeteta da se razvija u okolnostima koje neće biti stresne za njegov razvoj, a istovremeno mu omogućiti emotivno zbližavanje s roditeljem s kojim ne živi, a roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućiti i poticati ostvarivanje osobnih odnosa maloljetnog djeteta s drugim roditeljem.

19.4. Iz provedenog postupka proizlazi da stranke doista nemaju kvalitetnu roditeljsku komunikaciju iako su oboje motivirani skrbiti o djetetu.

20. Slijedom svega do sada utvrđenog i navedenog proizlazi da je dijete i prilikom izrade prvog mišljenja zavoda izrazilo želju da stanuje kod majke, a da s ocem ostvaruje osobne odnose u većem opsegu. U svojem mišljenju dijete ističe strah od očevog odlaska u Njemačku pa navodi da bi u tom slučaju živjelo s ocem. Imajući u vidu da svi postupci nisu potaknuli roditelje na bolju suradnju oko sina i fleksibilniji odnos te da je dijete je do sada više puta bilo uključen u sudske postupke i svaki puta bi utvrdili da je nezadovoljan zbog njihove loše komunikacije i nepovjerenja koje iskazuju jedno prema drugome, a prema načinu na koji dijete interpretira neke situacije kod majke prepoznaje se utjecaj oca posebice oko uređenja izgleda majke što i ističe stručni tim u svojem iskazu. Imajući u vidu najbolji interes djeteta proizlazi da se isti u konkretnom slučaju odnosi na procjenu i donošenje odluka koje će najviše doprinijeti dobrobiti, sigurnosti i razvoju djeteta, uzimajući u obzir njegove emocionalne, socijalne i fizičke potrebe. S obzirom na to da je prema postupanju tužitelja oko upoznavanja djeteta s postupkom i mogućim odlaskom u Njemačku, prema mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar isti stavio na dijete odgovornost za posljedice te odluke (rijetki susreti, udaljavanje), utvrđuje se da je navedeno ponašanje neprimjereno kao i da nije potrebno mijenjati u ovome trenutku raniju odluku.

20.1. Dakle, djetetu je dana mogućnosti da svoje mišljenje izrazi, doduše psihologu i članu stručnog tima zavoda, ali ne i posebnom skrbniku, međutim on se suglasio s takvim mišljenjem djeteta i uzimajući obzir cjelokupnu situaciju suglasio s mišljenjem zavoda posebice imajući u vidu da je dijete pod sukobom lojalnosti.

20.2. Ne mijenjanjem ranije odluke nastavilo bi se s kontinuitetom ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem kako je to bilo i do sada, a dijete bi imalo podršku i pomoć oba roditelja kako je to imao i do sada te kod oba roditelja bi imao svoju sobu i viđao polubraću kako je i do sada, a time bi roditelji morali poraditi na uspostavljanju normalnog odnosa i komunikacije između obje stranke i maloljetnog djeteta posebice radi međusobnog razgovora prije podnošenja prijava i utvrđivanja nastalih situacija.

21. S obzirom na to da su stranke u roditeljskom konfliktu, teško je zamisliti da se isti mogu dogovoriti o održavanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim neće stanovati bez točno određenih termina i mjesta preuzimanja djeteta, a što tužitelj u svojem zahtjevu navodi i to kada predlaže da dijete stanuje s njim, a za osobne odnose djeteta s majkom prepušta opet odluku sudu.

21.2. Imajući u vidu duljinu trajanja postupka, mogućnost pravovremenog očitovanja i pristupa na zakazana ročišta radi saslušanja, tužitelju je omogućeno pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu, u smislu čl. 6. toč. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/96, 699, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), a s obzirom na to da sustav procesnih pravila sadržan u Zakonu o parničnom postupku ima za cilj omogućiti strankama da pred sudom štite svoje pravne interese, a sudovi su im primjenjujući navedena pravila dužni to osigurati brinući se pritom za ostvarenje načela jednakosti i ravnopravnosti stranaka pred sudom. U ovom postupku tužitelj je tijekom provedenog postupka bio u mogućnosti pratiti postupak uz adekvatnu stručnu pomoć, sudjelovati u postupku i poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje.

22. Iz navedenog razloga je odlučeno kao u izreci ove Presude.

23. Sud ovime ujedno upozorava stranke da je u skladu s čl. 417. st. 1. t. 1. i 2 . Obiteljskog zakona propisano da je ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem od posebne važnosti za djetetovu dobrobit te da je važno da roditelji nastoje prije svega postići sporazum koji će biti usmjeren na dobrobit djeteta.

24. S tim u vezi, sud upozorava primjenom odredbe čl. 417. st. 3. Obiteljskog zakona roditelje o posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

25. Isto tako, sud upućuje stranke da za slučaj novih bitno promijenjenih okolnosti u budućnosti imaju u vidu i mogućnost pokretanja novoga postupka u kojem se može donijeti nova odluka o ostvarivanju roditeljske skrbi.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a uzimajući u obzir cjelokupni postupak, kao i na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka.

27. Tužitelj, zastupan po punomoćniku, naveo je da traži parnične troškove u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak uvećane za pripadajući porez na dodanu vrijednosti u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura), a isti zahtjev je postavila i tuženica zastupana po punomoćnici. Poseban skrbnik nije postavio zahtjev.

28. Zahtjev tuženice za naknadom troškova je osnovan, dok je zahtjev tužitelja neosnovan.

29. Sud je priznao tuženici trošak koji je nastao zastupanjem po punomoćniku u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 2. Tarife), a što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema Tarifi (Tbr. 54. Tarife) iznosi sveukupno 400,00 EUR (slovima: četiristo eura), uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 500,00 EUR (slovima: petsto eura).

30. Naime, sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir okolnosti slučaja i ishod postupka, a posebice imajući u vidu da je ova odluka donesena za dobrobit maloljetnog djeteta te s obzirom na to da je tužitelj prouzrokovao ovu parnicu.

31. Nadalje, na dosuđeni trošak tuženica nije potraživala zateznu kamatu, pa je o tome sud nije donosio odluku imajući u vidu odredbu čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate).

32. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Bjelovaru, 30. siječnja 2025.

S u d a c:

Neda Šola

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude i rješenja. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženici po punomoćnicima

3. Posebnom skrbniku maloljetnog djeteta

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Bjelovar

5. Spis