Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-45/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IU, zbog kaznenih djela iz članka 188. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/97., 152/08., 57/11., 77/11. – dalje: KZ/97.) te članka 154. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. - dalje KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog IU podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 9. svibnja 2024., broj Kzd-6/2022., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog IU kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 9. svibnja 2024., broj Kzd- 6/2022. optuženi IU proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa – silovanjem, kažnjivog po članku 188. stavak 1. KZ/97., činjenično i pravno opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude te dva kaznena djela protiv spolne slobode – teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavak 1. točka 1. i člankom 153. stavak 1. te člankom 152. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkama 2. i 3. izreke pobijane presude, tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to jedno kazneno djelo nasilje u obitelji iz članka 179. a KZ/11., kažnjivo po članku 179. a KZ/11., dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavaka 1. i 2. KZ/11., a kažnjiva po članku 177. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkom 4. izreke pobijane presude. Za počinjena kaznena djela optuženom IU utvrđene su pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz članka 188. stavak 1. KZ/97., kazna zatvora u trajanju od pet godina, za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od šest godina, za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od pet godina, za kazneno djelo iz članka 179 .a KZ/11., kazna zatvora u trajanju od dvije godine te za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci te je optuženi IU na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina i šest mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom IU se u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. prosinca 2021. do 17. veljače 2022. i od 9. svibnja 2024., pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom IU izrečena je sigurnosna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine, a teče od izvršnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.) u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6., 7. i 8. ZKP/08., naloženo je optuženom IU nadoknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.144,35 eura što uključuje paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura i troškove vještačenja u iznosu od 644,35 eura, dok će o troškovima branitelja po službenoj dužnosti, opunomoćenika oštećenika biti naknadno odlučeno posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni te predlaže da se preinači pobijana odluka i optuženiku utvrde strože pojedinačne kazne te potom izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

2.1. Optuženi IU žali se po branitelju Davorinu Mičinu, odvjetniku u odvjetničkom društvu Mičin & Partneri u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri te troškovima kaznenog postupka. Predlaže da se uvaži žalba optuženika i preinači prvostupanjska presuda na način da se optuženik u cijelosti oslobodi svih optužbi, odnosno, da se rješenjem ukine prvostupanjska presuda i uputi predmet na ponovno suđenje, podredno, predlaže da se preinači odluka o kazni na način, da se "drastično" smanji.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

6. Optuženik se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima optuženika nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00 - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01.- ispravak, 76/10., 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02, 1/06. i 2/10.), iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., jer je prvostupanjski sud s jednakom pažnjom ispitivao i utvrđivao činjenice koje terete optuženika, ali i koje mu idu u korist, a što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka. Prvostupanjski sud nije neopravdano i nerazmjerno štitio prava oštećenika i svjedoka na štetu prava obrane jer su i oštećenici i svjedoci ispitani sukladno zakonskim odredbama, a pri ispitivanju su bili nazočni kako optuženik tako i njegov branitelj te postavljali i pitanja poradi razjašnjenja svih okolnosti. To što je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane za vještačenjem iskaza oštećenika za koje je dao valjano obrazloženje pod točkom 21. pobijane presude, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, ne znači povredu prava na pravično suđenje kao ni povredu prava obrane, sve iz članka 468. stavaka 2. i 3. ZKP/08. Nadalje, optuženik je bio suglasan sa izvođenjem svih predloženih dokaza od strane državnog odvjetništva i nije se tome protivio, a što proizlazi iz raspravnih zapisnika. Suprotno žalbenim navodima optuženika nisu povrijeđene odredbe članka 455. ZKP/08. jer iz pobijane presude, odnosno obrazloženja nedvojbeno proizlazi počinjenje kaznenih djela za koja je optužen. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. kad optuženik navodi da je osuđen na temelju utjecaja javnosti odnosno udruga koje zagovaraju strože kažnjavanje kaznenih djela za koje se tereti, jer je prvostupanjski sud provedenim dokaznim postupkom utvrdio sve činjenice i na temelju provedenog dokaznog postupka u pobijanoj presudi dao jasne i valjane razloge za pravnu ocjenu inkriminiranih radnji u odnosu na sva kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim te donio valjanu odluku koju je i obrazložio, a što sve prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Iako optuženik ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, to ne obrazlaže. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 2. ZKP/08.

7. Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno kako se navodi u žalbi. Naime, prvostupanjski sud je dao valjano obrazloženje pod točkama 19. i 19.1. pobijane presude analizirajući iskaz oštećene NU, kao i njezinih roditelja, koje je ocijenio točnim i istinitim. Naime, roditelji oštećenice su iskazivali u svim bitnim okolnostima suglasno okolnostima koje su im poznate u pogledu odnosa optuženika prema oštećenici, kao i posrednim saznanjima koje se tiču dolaska oštećenice u Zagreb. Prvostupanjski sud se upravo pod navedenim točkama obrazloženja pobijane presude referirao i u odnosu na iskaze ispitane djece koji su u bitnim okolnostima suglasni kako međusobno tako i s iskazima roditelja oštećene NU u odnosu na događaje kojima su svjedočili, odnosno bili žrtve. Osim toga i iz pregledanih poruka tijekom postupka koje je optuženik slao oštećenoj NU nakon što ga je napustila, potvrđuju se njezini navodi o postupanju optuženika prema njoj u odnosu na prisilne spolne odnose, kao i u njegovom postupanju na štetu djece ĐU i LU. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio iskaz oštećenice kao dosljedan i uvjerljiv obrazlažući razloge za to pod točkom 19.1 obrazloženja pobijane presude, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno kada je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane, da se neposredno na raspravi ispitaju svjedoci-žrtve. Naime, ispravno je pod točkom 21. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud obrazložio da je dokazni prijedlog obrane za neposrednim ispitivanjem na raspravi svjedoka-žrtva odbijen iz razloga jer su svjedoci-žrtve ispitani sukladno članku 292. stavak 4. ZKP/08., a oštećenica je žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode, kazneno djelo je počinjeno u obitelji i takve žrtve se samo iznimno mogu ponovno ispitati. Osim toga na raspravi su reproducirane snimke iskaza djece žrtava, pročitani su zapisnici o njihovom ispitivanju, a prvostupanjski sud je ispravno ocijenio njihove iskaze vjerodostojnima i istinitima. Ujedno je osnovano prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem psihijatrijskog vještačenja djeteta FU kao nevažan jer je na dokaznom ročištu stručna suradnica suda, stručna osoba, ispravno utvrdila da se radi o svjedoku koji je sposoban iskazivati. Prvostupanjski sud je osnovano u obrazloženju pobijane presude naveo da vještaci ne ocjenjuju vjerodostojnost izvedenih dokaza, već je to dužnost suda pa se ta vjerodostojnost ne procjenjuje provođenjem vještačenja. Neosnovano optuženik prigovara provedenom nalazu i mišljenju vještaka psihijatra jer je prvostupanjski sud ispravno ocijenio nalaz pod točkom 18.2. obrazloženja pobijane presude navodeći da je nalaz stručan, jasan i potpun i da je vještak odgovorio na sva pitanja.

9. Također iz iskaza ispitanih svjedoka NU, ĐU, TU, UU, EU i DU koje je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnima proizlazi da optuženik nije financijski doprinosio za uzdržavanje djece i održavanje kućanstva. Ispravno je prvostupanjski sud utvrdio i da je optuženik zarađeni novac trošio na alkohol. Osim toga ispitivanju svjedoka kao i žrtava bio je nazočan optuženik i njegov branitelj te su postavljali pitanja i nisu imali primjedbe na iskaze ispitanih žrtava. Nadalje, za istaknuti je da je dokumentaciju Opće bolnice i Bolnice branitelja domovinskog rata Ogulin (list 542-543 spisa) prvostupanjski sud pročitao tijekom postupka u dokazne svrhe te ih je cijenio sa svim ostalim provedenim dokazima. Zbog svega navedenog činjenično stanje nije ni pogrešno, ni nepotpuno utvrđeno, kako optuženik navodi u žalbi, pa nisu osnovani ni žalbeni navodi u tom pravcu.

10. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi, da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora, kao i jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen, blage te da je prvostupanjski sud optuženiku ispravno utvrdio otegotne okolnosti, ali ih nije u dostatnoj mjeri cijenio prilikom utvrđivanja, odnosno izricanja kazne. To se prvenstveno odnosi na činjenicu da optuženik nije pridonosio uzdržavanju i odgoju djece, da je svoje frustracije izražavao nasiljem prema djeci vičući na njih, psujući, tukući ih i djeca su zadobivala rane po tijelu, te da u obzir treba uzeti brojnost počinjenih kaznenih djela, način počinjenja, iskazanu agresivnost, upornost i bešćutnost na strani optuženika, da su djeca, kao i oštećenica bili žrtve brutalnog zlostavljanja i maltretiranja od strane optuženika. Državni odvjetnik smatra da dugotrajna izloženost takvom nasilju zasigurno dovodi do povrede žrtvina dostojanstva i osobnosti, te izaziva osjećaj straha i manje vrijednosti o čemu je oštećena NU iskazivala tijekom postupka, a što je često bilo i u prisutnosti djece, zbog čega predlaže da se utvrde strože pojedinačne kazne za sva kaznena djela, pa da se potom izrekne i jedinstvena kazna u duljem trajanju.

11. Žaleći se zbog kazne, optuženik navodi da mu je izrečena "drakonska", neuobičajena i neprimjerena kazna te da se mora voditi računa o pravednosti kažnjavanja i omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo, dok bi mu ovako izrečena kazna okončala život s obzirom na dob i onemogućila mu povratak i uključivanje u društvo. Zato predlaže da mu se kazna smanji.

12. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća ispravnu ocjenu prvostupanjskog suda o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani optuženika. Naime, od olakotnih okolnosti ispravno je cijenio dosadašnju neosuđivanost, a od otegotnih okolnosti ispravno su cijenjene upornost u postupanju, kriminalna količina, vremensko razdoblje u kojem je činio kaznena djela, upornost i brojnost različitih radnji na štetu oštećenice. Slijedom iznesenog, uzimajući u obzir sve utvrđene olakotne te sve otegotne okolnosti, prvostupanjski sud je optuženiku ispravno utvrdio pojedinačne kazne zatvora za pojedina kaznena djela i to za kazneno djelo iz članka 188. stavak 1. KZ/11., kaznu zatvora u trajanju od pet godina, za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. KZ/11., kaznu zatvora u trajanju od šest godina, za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od pet godina, za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11., kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, te za dva kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11., kazna zatvora za svako djelo u trajanju od po jedne godine i šest mjeseci, nakon čega ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina i šest mjeseci.

13. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, upravo ovako odmjerenom kaznom ispunit će se svrha kako generalne, tako i specijalne prevencije te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i omogućiti mu ponovno uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način. Istovremeno će se utjecati i na sve ostale, da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, čime će se ostvariti svrha kažnjavanja, a uzimajući u obzir i osobine ličnosti počinitelja, da je optuženik osoba sa disocijalnim poremećajem ličnosti, sa glavnim značajkama neuvažavanja prava i potreba drugih, razdražljivosti, agresivnosti i nedostatka empatije, nekritičnosti prema konzumaciji alkohola, sebično i nezrelo postupanje optuženika kroz dulje vremensko razdoblje na štetu djece. Stoga žalbe državnog odvjetnika i optuženika u ovom djelu nisu osnovane.

14. Ispravno je prvostupanjski sud izrekao optuženiku i sigurnosnu mjeru obaveznog psihosocijalnog tretmana na temelju članka 70. KZ/11., s obzirom da je počinio šest kaznenih djela s obilježjem nasilja u razdoblju života s izvanbračnom suprugom i djecom, a uzimajući u obzir pri tome nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, jer postoji opasnost od ponovnog činjenja istih ili sličnih kaznenih djela na slobodi, a s obzirom i na osobine ličnosti optuženika. Stoga je ispravno prvostupanjski sud obrazložio izricanje navedene mjere, sve pod točkom 30. obrazloženja pobijane presude, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Također je ispravno donesena odluka i o troškovima kaznenog postupka, što je obrazloženo sve pod točkom 31. pobijane presude, a suprotno žalbenim navodima optuženika, koji uvodno ističe da se žalba odnosi i na odluku o sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka koje osnove ne obrazlaže.

15. Kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavaka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, donesena je odluka kao u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić