Poslovni broj: P-240/2024-47

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB:61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku Andri Mrljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tuženice ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Stjepanu Loviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika I. i II. tuženika, 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.) Nalaže se I. tuženiku IL platiti tužitelju Gradu Zagrebu iznos od 21.614,16 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 26. srpnja 2006. do isplate po stopi od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II.) Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika u dijelu zatezne kamate za razdoblje od 25. kolovoza 2005. do 25. srpnja 2006.

III.) Odbija se tuženi zahtjev u odnosu na II. tuženicu koji glasi:

" Nalaže se II. tuženiku ĆL platiti tužitelju Gradu Zagrebu iznos od 21.614,16 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2005. od isplate. i naknaditi mu parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđena do isplate u roku 15 dana.".

IV.) Nalaže se I. tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.136,46 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V.) Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj Općinskom sudu u Zagrebu 26. srpnja 2006. protiv I. i II. tuženika traži isplatu iznosa od 162.851,88 kuna sa zateznom kamatom. Tužbu temelji na tvrdnji da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 12638/02-8 od 16. travnja 2003. utvrđen ništavim Ugovor o troškovima rente za izgradnju na vlastitom zemljištu broj 585/98-I od 24. srpnja 1998. sklopljen između tužitelja Informator d.d. i tuženika Grada Zagreba. Istom presudom je naloženo tuženiku Gradu Zagrebu da tužitelju Informator d.d. isplati iznos rente od 2.890.591,14 kuna sa zateznim kamatama na iznos od 1.156.236,46 kuna od 27. srpnja 1998., na iznos od 867.117,34 kune od 24. rujna 1998., na iznos od 867.117,34 kune od 27. listopada 1999. pa sve do isplate te parnični trošak u iznosu od 116.098,60 kuna sa zateznim kamatama. Grad Zagreb je protiv navedene presude podnio žalbu. Dana 4. prosinca 2003. je sklopljen Sporazum o povratu rente između Grada Zagreba i Informator d.d. Navedenim Sporazumom je u točci II. ugovoreno da se isti sklapa temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1263/02 od 16. travnja 2003. Čl. IV. Sporazuma je određeno da po isplati iznosa iz čl. III. Sporazuma stranke potvrđuju kako nemaju više nikakvih međusobnih potraživanja s naslova Ugovora o troškovima rente iz čl. I. Alineje 1. tog Sporazuma te da se Informator d.d. odriče pokretanja ovrhe i prisilne naplate radi namirenja tražbine po presudi iz čl. II. ovog Sporazuma te se obvezuje povući tužbu podignutu 22. listopada 2003. za dio sporednog potraživanja nedosuđenog naznačenom presudom kao i snositi svoj parnični trošak dok se Grad Zagreb obvezao povući žalbu podnesenu protiv presude. Tužitelj Grad Zagreba je postupio po predmetnom Sporazumu te Informatoru d.d. isplatio predmetni iznos u skladu s navedenim Sporazumom. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4582/05 od 16. kolovoza 2005. koje je doneseno na prijedlog ovrhovoditelja Informator d.d. koji je zastupan po punomoćnicima odvjetniku IL i odvjetnici Gordani Grubišić, određena je ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine s računa ovršenika Grada Zagreba radi naplate iznosa od 116.908,60 kuna na ime troška parničnog postupka sa zateznim kamatama temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1263/02 od 16. travnja 2003. i troška ovršnog postupka. Banka je s računa tužitelja Grada Zagreba u predmetnom ovršnom postupku skinula iznos od 162.851,88 kuna. U vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu 12. srpnja 2005. odvjetnici IL i Gordana Grubišić nisu imali punomoć Informatora d.d. za podnošenje prijedloga za ovrhu budući da je nad istim 28. listopada 2004. otvoren stečajni postupak. Stečajni upravitelj tadašnjeg ovrhovoditelja nije opunomoćio odvjetnike za pokretanje ovršnog postupka.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu ističu prigovor presuđene stvari obzirom je obveza plaćanja parničnog troška utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P-12638/02, a isplata troškova je izvršena temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu Ovrpl-4582/05. Ukoliko je isplata izvršena temeljem nezakonitog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu tada tužitelj može podnijeti tužbu radi naknade štete protiv Republike Hrvatske. Stoga tuženici nisu pasivno legitimirani za isplatu navedenog iznosa. Tuženici nisu u pravnom odnosu s tužiteljem pa tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari od tuženika potraživati utuženi iznos. II. tuženica je u navedenom predmetu nastupala kao zamjenik I. tuženika pa ne postoji niti njena pasivna legitimacija s te osnove. Ističu prigovor preuranjenosti tužbe jer ovršni postupak nije pravomoćno okončan budući da je tužitelj podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi. Također, tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kojom od tuženika Informator d.d. traži isplatu iznosa od 162.851,88 kuna. I. tuženik je svoje potraživanje stekao 2. prosinca 2002. temeljem Ugovora o zastupanju sklopljenog s Informator d.d. o čemu je tužitelj obaviješten. Temeljem navedenog Ugovora I. tuženiku pripada nagrada temeljem važeće odvjetničke Tarife u visini koju sud odredi u presudi. Navedeni Ugovor je potpisala i pečatom ovjerila direktorica društva. Unatoč tome ista direktorica je s tužiteljem sklopila Sporazum kojim raspolaže s tim troškom pa se ovdje radi o nedopuštenoj činidbi obzirom je iznos parničnog troška prethodno bio ustupljen odvjetniku IL te Informator d.d. nije imao legitimaciju raspolagati tom tražbinom. Zakonom o obveznim odnosima je utvrđena obveza ustupitelja (Informator d.d. ) da o ustupu obavijesti dužnika (Grad Zagreb). Zbog narušenih odnosa I. tuženik nije obaviješten niti je imao saznanja o sklapanju Sporazuma o povratu rente. Ukoliko je tužitelj pretrpio štetu, isti može naknadu štete tražiti od Informatora d.d. ili direktorice tog društva.

3. Tijekom postupka je na snagu stupio Zakon o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine broj 128/14) kojim je 1. travnja 2015. ustanovljen Općinski sud u Novom Zagrebu koji je preuzeo dio nadležnosti kao i dio predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu, uključujući i ovaj predmet.

4. Sud je presudom od 30. travnja 2007. u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev. Županijski sud u Zagrebu je presudom Gž-2264/08 od 21. ožujka 2009. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio sudu na ponovno suđenje. Drugostupanjski sud u odluci navodi da je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda odgovornosti tuženih za štetu nastalu tužitelju provođenjem ovrhe u ovršnom predmetu samo temeljem činjenice nedostataka o zastupanju ovrhovoditelja (prestanak punomoći zbog stečaja). To iz razloga što podnošenje ovršnog prijedloga ne dovodi do štetnih posljedica na strani tužitelja, već do eventualnih štetnih posljedica dolazi propustom suda koji na temelju takvog neurednog prijedloga određuje ovrhu donošenjem rješenja o ovrsi. Štoviše, navedena šteta zbog navedenog propusta suda bi nastupila tužitelju tek pravomoćnošću rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha budući da je tužitelj protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu pa se do okončanja postupka povodom te žalbe ne može ocijeniti da li je za tužitelja uopće nastupila šteta. Obveza tuženih da tužitelju solidarno isplate iznos koji su primili temeljem rješenja o ovrsi donesenog u ovršnom postupku mogla bi se temeljiti na pravnim pravilima stjecanja bez osnove (čl. 210 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. - dalje: ZOO) ukoliko se utvrdi da je do takvog stjecanja došlo na strani tuženih. U tom smislu je potrebno ocijeniti navode I. tuženika prema kojima je on s tvrtkom Informator d.d. sklopio Ugovor o zastupanju od 12. prosinca 2002. temeljem kojeg mu pripada parnični trošak koji je odredio sud u predmetu utvrđenja ništavosti Ugovora o troškovima rente za gradnju na vlastitom zemljištu, a koji Ugovor tuženici u ovom postupku smatraju pravnim poslom temeljem kojih je dio imovine tužitelja prešao na njih. U tom smislu je potrebno ocijeniti i Sporazum kojeg je tužitelj 4. prosinca 2003. zaključio s Informator d.d. prema kojem se to društvo odreklo pokretanja ovrhe i prisilne naplate radi namirenja tražbine utvrđene presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P-12638/02 od 16. travnja 2003. te ocijeniti od kakvog je utjecaja taj Sporazum na obveze iz Ugovora o zastupanju te da li bi se eventualno radilo o osnovi koja je kasnije otpala u smislu čl. 210. st. 3. ZOO-a.

5. Sud je rješenjem od 1. prosinca 2011. odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi po žalbi ovdje tuženika od 13. ožujka 2006. protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4582/05 od 16. kolovoza 2005. Postupak je nastavljen rješenjem od 14. prosinca 2023. nakon što je ovršni postupak koji se vodio pod brojem Ovrpl-4582/05 pravomoćno obustavljen temeljem čl. 1119. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19) zbog prestanka ovrhovoditelja, pravne osobe.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12638/02 od 16. travnja 2003. sa potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (list 28-30), podnesak o povlačenju žalbe u postupku P-12638/02 (list 6), ovršni prijedlog i rješenje o ovrsi Ovr-4582/05 (list 6-8), financijska kartica (list 9), podaci o isplatama (list 10-11), pregled dugovanja po presudama za povrat rente (list 12), bilješke pisane rukom (list 13-14), podaci o isplatama (list 15), izvadak iz sudskog registra za Informator d.d. u stečaju (list 16-19), dopis stečajnog upravitelja (list 20), Ugovor o zastupanju od 2. prosinca 2002. (list 31-32), prigovor protiv rješenja o ovrsi i žalba ovršenika u predmetu Ovrpl-4582/05 (list 33-34), tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (list 35), korespondencija stranaka u mirnom postupku (list 36-45), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3966/03 od 23. lipnja 2004. (list 63-64), obavijest o provođenju rješenja Ovrpl-4582/05 (list 65), otkaz punomoći u spisu Ovrpl-4582/05 od 19. travnja 2006. (list 76), odgovor na žalbu u predmetu Ovrpl- 4582/05 (list 77) te je pročitan spis Ovrpl-4582/05 i dijelovi spisa P-12638/02 (list 154- 175)

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u odnosu na I-tuženika i neosnovan u odnosu na II. tuženicu.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 162.851,88 kuna/21.614,16 EUR koji je isplaćen tuženicima u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Ovrpl-4582/05 u kojem su tuženici nastupali kao zastupnici ovrhovoditelja Informator d.d.

9. Između stranaka nije sporno da je s računa tužitelja u ovršnom postupku poslovni broj Ovrpl-4582/05 25. kolovoza 2005. isplaćen I. i II. tuženicima iznos od 162.851,88 kuna

10. Sporno je da li su tuženici imali pravo na naplatu navedenog iznosa od tužitelja i da li je isti stečen temeljem valjanog pravnog osnova.

11. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da se po tužbi Informator d.d., kao tužitelja, protiv Grada Zagreba, kao tuženika vodila parnica pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-12638/02 radi utvrđenja ništavim Ugovorom o troškovima rente za izgradnju na vlastitom zemljištu i isplate rente u iznosu od 2.890.590,14 kuna s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je u navedenom postupku I. tuženik, odvjetnik IL, zastupao Informator d.d. temeljem Ugovora o zastupanju od 2. prosinca 2002. i izdane punomoći,

- da su se čl. 2. Ugovora o zastupanju stranke suglasile da odvjetniku IL pored nagrade za zastupanje temeljem Tarife Odvjetničke komore koju sud odredi u presudi pripada i iznos dosuđene kamate u varijantama kako su određene tim Ugovorom, da stranke suglasno utvrđuju da je Informator d.d. obvezan platiti odvjetniku IL nagradu za zastupanje i dosuđene kamate tek po okončanju spora, da nagrada i kamata pripada odvjetniku IL i ukoliko predmetni spor bude zaključen nagodbom i/ili naplaćen kompenzacijom ili na drugi način i to na dan zaključenja nagodbe i/ili kompenzacije, odnosno danom naplate nagodbe od strane Informator d.d.,

- da je sud donio presudu od 16. travnja 2003. kojim se utvrđuje ništavim Ugovor o troškovima rente za izgradnju na vlastitom zemljištu (stavak I.) i nalaže Gradu Zagrebu isplatiti Informator d.d. rentu u iznosu od 2.890.591,14 kuna s pripadajućom zateznom kamatom i parnični trošak u iznosu od 116.908,60 kuna sa zateznom kamatom od 16. travnja 2003. do isplate,

- da je protiv navedene presude Grad Zagreb podnio žalbu,

- da su Grad Zagreb i Informator d.d. sklopili Sporazum o povratu rente od 4. prosinca 2003. koji se temelji na navedenoj presudi Općinskog suda u Zagrebu, da se čl. 3. navedenog Sporazuma Grad Zagreb obvezao isplatiti Informator d.d. iznos od 5.625.978,36 kuna, dok se čl. 4. potvrđuje da po isplati navedenog iznosa stranke više nemaju nikakvih potraživanja s naslova Ugovora o troškovima rente te se Informator d.d. odriče pokretanja ovrhe i prisilne naplate radi namirenja tražbine po presudi te se obvezuje povući tužbu podignutu 22. listopada 2003. za dio sporednog potraživanja koje nije dosuđeno naznačenom presudom kao i snositi svoj parnični trošak po toj tužbi, a Grad Zagreb povući žalbu uloženu na tu presudu,

- da je Grad Zagreb podneskom od 29. siječnja 2004. povukao žalbu protiv presude, što je sud utvrdio rješenjem od 23. lipnja 2004.,

- da je presuda postala pravomoćna i ovršna,

- da je Informator d.d. zastupan po odvjetnicima IL i ĆL podnio prijedlog za ovrhu od 12. srpnja 2005. protiv Grada Zagreba radi naplate parničnog troška iz navedene presude u iznosu od 116.908,60 kuna sa zateznim kamatama od 16. travnja 2003. do isplate i troškovima ovršnog postupka ovrhom na novčanim sredstvima na žiro računu Grada Zagreba i prijenosom istih na račun odvjetnice ĆL temeljem specijalne punomoći koju joj je izdao odvjetnik IL **.**.2005. za tu svrhu,

- da je sud donio rješenje o ovrsi Ovrpl-4582/05 od 16. kolovoza 2005. kojim je u cijelosti odredio predloženu ovrhu i odredio troškove ovrhe u iznosu od 4.560,00 kuna,

- da je s računa Grada Zagreba na račun ĆL **.**.2005. prenesen iznos od 162.851,88 kuna,

- da je Grad Zagreb protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio žalbu od 31. kolovoza 2005. koju temelji na tvrdnji da je ovršna isprava bez pravnog učinka jer je nakon donošenja prvostupanjske presude sklopljen Sporazum između ovršenika i ovrhovoditelja kojim su stranke drugačije uredile svoje odnose i Informator d.d. se obvezao da neće pokretati ovrhu i prisilnu naplatu radi namirenja tražbine po presudi i troškova postupka,

- da je Grad Zagreb podnio žalbu od 13. ožujka 2006. navodeći da je u međuvremenu saznao za novu činjenicu i to da je prije pokretanja ovrhe nad Informator d.d. otvoren stečaj pa da odvjetnici IL i ĆL nisu imali punomoć za zastupanje ovrhovoditelja budući da im je ta punomoć prestala otvaranjem stečaja,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. listopada 2004. otvoren stečaj nad Informator d.d. te je za stečajnog upravitelja imenovan Damir Mikić,

- da iz dopisa stečajnog upravitelja od 17. ožujka 2006. proizlazi da Informator d.d. u stečaju nije ovlastio IL i ĆL za zastupanje i da nije naknadno odobrio radnje poduzete u ovršnom postupku,

- da je ovršni postupak prekinut rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. svibnja 2016. jer je ovrhovoditelj Informator d.d. u međuvremenu brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 16. rujna 2009.,

- da je isti Sud rješenjem od 3. studenog 2021. nastavio postupak i obustavio ovrhu jer pravni slijednik Informator d.d. nije preuzeo postupak pa su nastupile pravne posljedice iz čl. 119. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19).

12. Čl. 19. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03 i 153/04) je propisano da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

13. Čl. 95. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći:

1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja; 2) stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva zahtjeva;

3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;

4) punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku.

13.1. Čl. 98. ZPP-a je propisano da je punomoćnik dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć.

13.2. Sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije podnijela punomoć, ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno u određenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parnične radnje.

13.3. Dok ne protekne rok za podnošenje punomoći, sud će odgoditi donošenje odluke. Ako taj rok bezuspješno protekne, sud će nastaviti postupak, ne uzimajući u obzir radnje što ih je obavila osoba bez punomoći.

13.4. Sud je dužan u tijeku cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje. Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela ako te radnje nije stranka naknadno odobrila.

13.5. Čl. 101. ZPP-a je propisano da u slučaju stečaja punomoć koju je izdao stečajni dužnik prestaje kad prema važećim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, ako zakonom nije drugačije određeno.

14. Čl. 210. ZOO-a je propisano da dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.

14.1. Čl. 214. ZOO-a je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15. Dakle, odlučno za odlučivanje u ovom sporu je da li su tuženici za naplatu predmetnog potraživanja u ovršnom postupku imali valjanu pravnu osnovu. Sukus tog pitanja se svodi na činjenicu da li je ovrha bila zakonita i dopuštena. odnosno da li je ovrha provedena temeljem zakonito donesenog rješenja o ovrsi. Budući da se o navedenom pitanju, kao prethodnom, nije moglo odlučiti o ovršnom postupku povodom pravnih lijekova zbog razloga procesne prirode (Informator d.d. je prestao postojati pa je ovrha obustavljena) to je o navedenom pitanju odlučeno u ovom postupku. Pritom valja napomenuti da sve do obustave ovrhe 2021. rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno.

16. Primjenom gore navedenih zakonskih odredbi na činjenično stanje ovog predmeta sud je stava da odvjetnik IL nije imao ovlaštenje za zastupanje Informator d.d. u trenutku pokretanja ovrhe pa time niti valjanu punomoć za zastupanje. Naime, punomoć koja je odvjetniku izdana za zastupanje u parničnom postupku je prestala 2004. nakon što je nad Informator d.d. otvoren stečajni postupak. Nakon otvaranja stečajnog postupka. nova punomoć nije izdana, niti je sklopljen novi ugovor za zastupanju. Stoga, odvjetnik IL u okviru punomoći izdane u parničnom postupku i ovlaštenja koja iz te punomoći proizlaze nije imao pravo u ime i za račun ovrhovoditelja tražiti naplatu troškova po predmetnoj presudi pa time niti ovlaštenje za pokretanje ovrhe. Shodno tome, bez učinka je i davanje tzv. zamjeničke punomoći ĆL za istu svrhu. Sud pazi na valjanost zastupanja po službenoj dužnosti pa je zakonitost rješenja o ovrsi ocijenjena sukladno članku 98. ZPP-a. Imajući u vidu da je ovršni postupak pokrenula osoba bez punomoći, a radnje u ovršnom postupku nije naknadno odobrio Informator d.d. u stečaju, to je pravilnom primjenom članka 98. stavak 4. Zakona o parničnom postupku koji se primjenjuje sukladno čl. 19. Ovršnog zakona trebalo ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti ovršni prijedlog, a za što su nastupile procesne zapreke budući je po zakonu nastupio prekid postupka jer je ovrhovoditelj brisan iz sudskog registra. Stoga je ovaj sud ocijenio nezakonitim rješenje o ovrsi čime ne postoji osnova za naplatu u ovršnom postupku pa su time ispunjene pretpostavke za vraćanjem isplaćenih iznosa po pravilima o stečenom bez osnove od osobe koja se neosnovano obogatila, a to je I. tuženik. Što se tiče II. tuženice odvjetnice ĆL, sud je utvrdio da je ista navedeni iznos primila na svoj račun temeljem specijalne punomoći odvjetnika IL izdane za tu svrhu, dakle ista je nastupala u njegovo ime i za njegov račun pa time ista nije pasivno legitimirana za vraćanje navedenog iznosa Gradu Zagrebu.

17. Što se tiče prigovora I. tuženika da je Informator d.d. na njega ustupom prenio tražbinu s osnova parničnog troška koja je naplaćena u ovršnom postupku valja reći da takva utvrđenja ne proizlazi iz Ugovora o zastupanju koji je sklopljen između Informator d.d. i I. tuženika. Naime, navedeni ugovor je sklopljen 2. prosinca 2002., a presuda je donesena 16. travnja 2003. iz čega proizlazi da navedena tražbina uopće nije nastala u vrijeme sklapanja Ugovora o zastupanju pa time nije mogla biti predmet ustupa. Osim toga, iz članka 2. Ugovora o zastupanju proizlazi da je njime dogovorena visina nagrade odvjetnika za zastupanje u predmetu na način da se ista odmjerava sukladno odredbama odvjetničke Tarife i odluci suda u presudi. Pritom valja reći da se ne spominju promjene u vjerovničko-dužničkom odnosu, niti se govori o ustupu potraživanja. Stoga sud zaključuje da učinci navedenog Ugovora o zastupanju vrijede za stranke tog odnosa i za njih proizvode prava i obveze, a ne i za Grad Zagreb. Međutim, sve i da je istinita tvrdnja I. tuženika da mu je predmetna tražbina prenesena cesijom, isti ne bi imao pravo zadržati navedeni iznos stečen u ovršnom postupku. To stoga što on namirenje tražbine nije tražio kao samostalni vjerovnik temeljem Ugovora o cesiji, već je namirenje zahtijevao i proveo kao neovlašteni zastupnik bez punomoći. Stoga je i rješenje o ovrsi, koje je bilo temelj namirenja, nezakonito. Iz navedenog razloga, neovisno da li I. tuženik ima pravo na naplatu tražbine po nekoj drugoj pravnoj osnovi, nema pravo zadržati iznos koji je primio temeljem nepostojećeg osnova. Visina primljenog iznosa od 21.614,16 EUR nije sporna među strankama koji iznos je I. tuženik dužan vratiti tužitelju.

18. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 210. ZOO-a odlučiti kao u stavku I. u odnosu na I. tuženika, dok je zahtjev odbijen u odnosu na II. tuženicu zbog promašene pasivne legitimacije.

19. Tužitelj ima, temeljem članka 29. stavak 1. ZOO-a pravo na zateznu kamatu od dana kad je podnio tužbu za isplatu (26. srpanj 2006.) budući da nije dokazao da je I. tuženik bio nesavjestan (da je znao da je otvoren stečaj u odnosu na Informator d.d. pa da nema ovlaštenje na pokretanje ovrhe) pa time nema pravo na zateznu kamatu od dana stjecanja (čl. 214. ZOO-a).

20. Odluka o troškovima postupka tužitelja prema I. tuženiku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. i članka 155. ZPP-a, a II. tuženice prema tužitelju prema čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku stranaka, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

21. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku u odnosu na I. tuženika u iznosu od 4.136,46 EUR, a isti se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7/1), zastupanja na ročištima 23. travnja 2007., 11. siječnja 2010., 13. listopada 2011., 8. srpnja 2024. i 16. prosinca 2024. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9/1), sastava podnesaka od 29. lipnja 2007., 17. kolovoza 2023. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/3), uvećano za PDV i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 261,46 EUR.

22. II. tuženici je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 4.375,00 EUR, a isti se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova, zastupanja na ročištima 23. travnja 2007., 11. siječnja 2010., 13. listopada 2011., 8. srpnja 2024. i 16. prosinca 2024. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9/1), sastav podnesaka od 10. prosinca 2009. u iznosu od 250 bodova (Tbr.8/1), uvećano za PDV

23. II. tuženici nije priznat sastav podneska od 23. siječnja 2008. jer je isti bio nepotreban. Također joj nije priznat trošak pristojbe za odgovor na tužbu jer ista nije obveznik plaćanja budući je uspjela u sporu.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sudac

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- Tužitelju po pun.

- I. i II. tuženicima po pun.