Poslovni broj: P-282/2024- 40

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andri Dikonić, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika OTP banka d.d. Domovinskog rata 61, Split, OIB 52508873833, zastupani po punomoćniku Belizaru Tomaić, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti, sjecanja bez osnove i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u tužiteljice osobno uz punomoćnika odvjetnika Andriu Dikonić i punomoćnika tuženika odvjetnika Belizara Tomaić, 30. prosinca 2024. objavljene na temelju čl. 335. ZPP- a, 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 11824/08 (dalje u tekstu: Ugovor), sklopljenog između Societe Generale - Splitska banka d.d., pravnog prednika tuženika i tužitelja ŽP dana **.**.2008., potvrđenog po javnom bilježniku Želimir Mirić pod brojem Ov-1948/2008 dana 05.02.2008. a koja u - čl.2.1. glasi:,, Kreditor odobrava Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od CHF 51.500,00 (slovima: pedesetjednatisućaipetstotinašvicarskihfranaka)"

- u čl. 2.2. glasi: ,,Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita.";

- u čl. 2.3. glasi: ,,Sve obveze iz Ugovora obračunavaju se i iskazuju na istovjetan način - u izabranoj stranoj valuti (CHF - kao valuta Ugovora), ako Ugovorom nije određeno drugačije.";

- u čl. 2.4. glasi: ,,Sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru (otplata glavnice i kamata, naknada, troškova i drugo) izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja, ako Ugovorom nije drugačije određeno.";

- u čl. 2.5. glasi: ,,Korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute Ugovora.";

-u čl. 2.6. glasi: ,,Korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost sa mogućom promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po Ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute Ugovora, neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK.";

- u čl. 5.1. glasi:,,... promjenjiva.";

- u čl.10.1. glasi: ,,...347,83 CHF (slovima tristotinečetrdesetisedamšvicarskihfranaka osamdesetricenta)

...347,34 CHF

(slovima:tristotinečetrdesetisedamšvicarskihfrankatridesetičetiricenta)";

-u čl. 1.0.d) l. glasi: ,,Mjesečni anuiteti izraženi u CHF-valuti Ugovora, podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.";

- u č1. 11.1 glasi:, ,Redovna kamata je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom Kreditora.";

- u čl. 20.2. glasi: ,,Ugovorne strane, potpisom ovog Ugovora, prihvaćaju sva prava i obveze iz Ugovora, a Korisnik kredita potvrđuje i:

upoznatost a) sa uvjetima odobravanja ovog kredita, b) sa odredbama važećih općih akata Kreditora koji uređuju upravljanje kreditima, c) sa unaprijed - prije podnošenja zahtjeva za odobravanje ovog kredita, predočenim izračunom efektivne kamatne stope (EKS) iz otplatne tablice...".

II.

Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 11824/08 isplati iznos od 509,50 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,42 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,94 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,90 eura od 31.12.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 19,26 eura od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,51 eura od 28.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,59 eura od 37.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,41 eura od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,50 eura od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,60 eura od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,45 eura od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,44 eura od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,16 eura od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,25 eura od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,46 eura od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,40 eura od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,49 eura od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,22 eura od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,11 eura od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,41 eura od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,12 eura od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,96 eura od 30.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,79 eura od 31.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,00 eura od 31.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,12 eura od 30.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,23 eura od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,26 eura od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,41 eura od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,07 eura od 31.01.2014. godine pa do isplate,

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

III.

Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate po kreditu broj 11824/OB isplati iznos od 4.962,01 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,67 eura od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,47 eura od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,31 eura od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,44 eura od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,50 eura od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,61 eura od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,03 eura od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,14 eura od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,93 eura od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,35 eura od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,98 eura od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,19 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,67 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,24 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,02 eura od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,81 eura od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,00 eura od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,22 eura od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,86 eura od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,99 eura od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,91 eura od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,17 eura od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,85 eura od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,52 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 45,52 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,08 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,40 eura od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,67 eura od 29.02.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 56,63 eura od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,04 eura od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,68 eura od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,35 eura od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,29 eura od 31.07.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 120,01eura od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,54 eura od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,35 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,88 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,31 eura od 31.12.2011 godine pa do isplate,

- na iznos od 78,71 eura od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,48 eura od 28.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,65 eura od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,90 eura od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,37 eura od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,88 eura od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,62 eura od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,40 eura od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,14 eura od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,60 eura od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,76 eura od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,76 eura od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,21 eura od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,08 eura od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,48 eura od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,04 eura od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,58 eura od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,23 eura od 30.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,58 eura od 31.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,82 eura od 31.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,60 eura od 30.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,29 eura od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,66 eura od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,90 eura od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,92 eura od 31.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,51 eura od 28.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,76 eura od 31.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,52 eura od 30.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,51 eura od 31.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,21 eura od 30.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,96 eura od 31.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,74 eura od 31.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,67 eura od 30.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,77 eura od 31.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,47 eura od 30.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,00 eura od 31.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,69 eura od 31.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 28.02.2075. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 31.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 30.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 31.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 30.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 31.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 31.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 558,42 kn od 30.09.2015. godine pa do isplate,

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

IV.

Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833 da tužitelju ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.757,73 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude tj. od 30. 1. 2025. pa sve do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženik radi ništetnosti, stjecanja bez osnove i isplate. U tužbi navodi da je 5. 2. 2008. s Societe Generale- Splitska banka d.d. pravnim prednikom tuženika, sklopila Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 11824/08, prema kojem je kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 51.500,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 240 mjesec, te kamatom koja je na dan sklapanja kredita iznosila 5,20% godišnje u jednakim anuitetima od cca 347,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope i tečaja CHF naspram kune anuiteti povećavali naspram početno ugovorenog otplatnog plana. Nadalje navodi da je predmetni kredit konvertiran iz valutne klauzule u CHF u valutu u EUR s datumom 30.

9. 201.5., te da zaključno s tim danom potražuje preplaćene iznose od ukupno uplaćenih. Tužiteljica se nadalje poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu br P-1401/12 od 4. 7. 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br Pž-7129/13-4 pod 13. 6. 2014. , kojim presudama je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. 9. 2003. do31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveza po ugovorima o kreditima primjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je odredba ništetan. Tužiteljica navodi da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pravomoćno utvrđena ništetnost promjenjive kamate stope. Nadalje navodi da mu je tuženik omogućio da predmetu ugovor o kreditu konvertira iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, nakon čega su tužitelj i tuženik sklopili dodatak Ugovoru o kreditu, prilikom čega je tužitelj trebao biti izjednačen sa korisnicima kredit, koji su u isto vrijeme ugovarali kredite vezane za valutnu klauzulom u eurima. Nadalje navodi da je Dodatkom ugovora utvrđeno da je tužitelj na dan 30. 9. 2015 nakon provedene konverzije kredita preplatio svoju obvezu za više za 19.569,18 kuna, te da neovisno o provedenoj konverziji ima i nadaje pravni interes, te zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovor o kreditu, pozivajući se na stajalište Vrhovni Sud RH iz odluke posl. br. Rev-2868/18 od 12.2.2019. Podneskom od 2.2.2021. tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev navodeći da je izvršio prijeboj između manje plaćenih iznosa anuiteta i više plaćenih iznosa anuiteta te predlaže sudu da donese presudu kojom že utvrditi ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu te naložiti tuženiku da mu na ime povrata razlike anuiteta uslijed povećanja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate isplati iznos od 509,50 eura, zatim na ime povrata razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita isplati iznos od 4.962,01 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je tuženik pravni slijednik Splitske banke d.d., te ne osporava činjenicu da je između tužitelja i pravnog prednika zaključen ugovor o kreditu. Tuženik nadalje ne osporava činjenicu da je 5. 2. 2008. između stranka zaključen Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio tužitelju korištenje kredita u iznosu od 51.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate od 240 mjeseci, Nadalje navodi da je sporno da li su konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene a time i ništetne. Nadalje ističe prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, navodeći da ako bi se postupka kvalificirao kao naknada štete da je očito da je protekao i subjektivni i objektivni rok za većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa, a da ako bi se postupak kvalificira kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta da bi se primjenjivao zastarni rok iz čl. 372 ZOO-a. Nadalje tuženik navodi da ako bi se zbog utvrđivanja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove , da je zastarni rok 5 godina do dana sklapanja ništavnog posla. Nadalje navodi da tuženik neosnovano tvrdi da su ništene pojedine odredbe ugovora, da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope jasne, uočljive i lako razumljive, te iste nisu dovele do narušavanja ravnoteže u pravima i obvezama tužitelja kao potrošača. Promjenjiva kamatna stopa nije protivna načelu savjesnosti i poštenja, također navodi da je Ugovorena odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana ugovorna odredba ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Tuženik u odgovoru navodi da je s tužiteljem sklopio Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu tzv. Konverziju, kojim je tužitelju priznata preplata po kreditu koja mu je i isplaćena od strane tuženika, ističući da tužitelj nema pravnog osnova, a time niti pravnog interesa za vođenje ove parnice. Podneskom od 5. 11. 2020. tuženik je istaknuo prigovor prijeboja predlažući sudu da utvrdi postojanje tražbine prema tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.365,56 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od 1.

3. 2016. Tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH zauzeto u Rješenju Gos1/2019 od 4. 3. 2020. uz obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 11824/08, otplatni plan, Dodatak ugovoru o kreditu, Obavijest o provedenoj konverziji, knjigovodstvenu karticu s promjenama kamatne stope, odluku o promjenama kamatne stope, izračun konverzije u kunskoj protuvrijednosti, te je izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim - vještačenjem po vještaku Tomislavu Borković, dipl. oec.- stalni sudski vještak kao i dopuna vještačenja, te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice.

Sud je odbio prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem javnog bilježnika imajući u vidu stav Vrhovnog suda RH iz presude poslovni broj br. Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. prema kojemu propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, te da stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

4. Tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao nakon provedenog knjigovodstvenog- financijskog vještačenja podneskom od 2. 2.2021.

Tuženik se protivio preinaci tužbe i tako preciziranom tužbenom zahtjevu. Budući je tužbeni zahtjev za isplatu povećan, radi se u preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a,

Prema odredbi i čl. 190. st. 1. ZPP-a, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

Prema st. 2. navedenog članka iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema prijelaznim i završnim odredbama čl.117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ( Narodne novine RH br. 70/19), odredba čl. 39. toga Zakona primjenjuje se na sve postupke u tijeku, dakle i na ovoj postupak.

Ocjenjujući da prije provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj nije mogao postaviti preciziran tužbeni zahtjev, sud je utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju mogao preinačiti tužbu, te je sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a, unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbe smatrajući da je to svrsishodno za končano rješenje spora među strankama, te je donio odluku kao u izreci rješenja.

5.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa od 5.471,51 eura, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i valutnoj klauzuli.

6.Nesporno je:

- da su tužitelj i pravni prednik tuženika 5. 2. 2008. sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 11824/08 na iznos od 51.500,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Societe Generale-Splitska banka d.d., te da na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,20%,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 347,83 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,

- da se redovna kamatna stopa mijenjala i to od 10. 1. 2008 do 10.10.2009, 5,90%, od 10. 11. 2009. do 10.9.2010. 6,40%, od 10.10. 2010. do 10.12. 2013., 5,99% od 10. 1. 2014. do 10. 9. 2015. 3,23%.,

- da su stranke dana 1.3.2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu te da je izvršena konverzija u valutnu klauzulu EUR

7. Sporno je:

-

da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne.

-

da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK, uzimajući u obzir da je izvršena konverzija kredita u EURO

-

da li je nastupila zastara utuženog potraživanja

8.Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019. to od 13. lipnja 2014. do tada nije istekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Isto prema stajalištu suda vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

Osim navedenog, treba uvažiti i pravno stajalište sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.siječnja 2020. godine prema kojem: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena, ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. To pravno shvaćanje ima potvrdu u presudi suda Europske unije u predmetu C-485/19 ( Profi Credit Slovakia) od 22. 4. 2021.godine."“

9.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

10.Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra JP i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

11.Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice

11.1.Tužiteljica saslušana na ročištu od 30. 12. 2024. izjavila je da je 2008 podigla kredit za adaptaciju kuće, da u vrijeme nije bila klijent te banke, ali da su od nje zahtijevali da otvorim račun u toj banci, kako bi mogla podignuti kredit, da joj je bankarica meni ponudila kredit i u drugim valutama, ali da je za nju kredit u CHF bio najpovoljniji, te da je osim toga Splitska banka, bila jedina banka koje je davala kredite za adaptaciju stana, odnosno kuće koja nije u vlasništvu klijenta, odnosno ugovaratelja. Nadalje je izjavila da nije s osobnim bankarom razgovarala o pojedinostima ugovora nego da je dobila obrazac ugovora koji je ovjerila kod javnog bilježnika, da prilikom podizanja kredita sa samim terminom valutne klauzule, nije bila u potpunosti upoznata, da je znala što to znači promjenjiva kamatna stopa, ali da nije očekivala da će kamatna stopa toliko biti povećana, da je od banke dobivala obavijesti o povećanju kamatne stope, da joj je početna rata bila oko 1.700,00 kuna a najveći iznos mjesečne rate da je dosegao 2. 970,00 kuna, te da se iz toga razloga odlučila za konverziju s obzirom da je bila visoka rata, da je u to vrijeme bila na porodiljnom dopustu, da je naknada iznosila 2.600,00 kuna, te se morala vratiti na posao kako bi mogla otplaćivati kredit, da je imala administrativnu zabranu na plaći i znajući da moram otplatiti ratu koliko god da ona jeste, te da stoga nije išla u banku da pita zašto je porasla rata. Nadalje je izjavila da joj nitko nije u banci opisao metodologiju promjene kamatne stope, da između nje i osobnog bankara nije bilo nikakvih pregovora, tako da nije dobila nikakve upute o eventualnim rizicima o podizanju kredita u CHF, da je po zanimanju ekonomist sa SSS, da u trenutku podizanja kredita nije imala nikakvo trgovačko društvo u svom vlasništvu Izjavila je da je neko određeno vrijeme razmatrala kako, na koji način i gdje će podići kredit, da je pročitala ugovor prije nego što je isti prihvatila i ovjerila, da je djelomično razumjela odredbe ugovora, da je potpisala Dodatak Ugovor o konverziji i to svojom voljom i da je znala, da će sad imati kredit s valutnom klauzulom u eurima, da joj se nakon konverzije smanjila rata kredita, s tim da još uvijek otplaćujem taj kredit.

12.Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 NP i OP od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

13. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

14. Sud smatra kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nije razumljiva, obzirom kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je ista određena samo općenito, paušalno i neprecizno. Očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno bez pregovora o toj promjeni sa tužiteljem, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati i iz kojeg razloga. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, na taj način postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali jednostrano i bez pregovora s drugom stranom, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.

15. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

16. Tuženik je, prema stajalištu ovog suda, tužitelju trebao objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno omogućiti tužitelju da može prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa. Tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja na cijenu, što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima.

17. Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).

18.Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

18.1.Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik provedenim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedenih odredbi, stoga su po shvaćanju ovoga suda sporne ugovorne odredbe zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su ništetne, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03

19.Neutemeljeni su navodi tuženika da je sklapanjem konverzije za potrošače pa tako i za tužitelja otpao pravni interes za postavljanje bilo deklaratornog bilo kondemnatornog zahtjeva vezano za obeštećenje po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je konvertiran. Naime, sklapanjem Dodatka Ugovora nisu otklonjene posljedice eventualne ništetnosti spornih ugovornih odredaba koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a to stoga jer je predmetni Dodatak Ugovora samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi bio da je ugovorio kredit u valuti euro, pri čemu niti odredbama ZID ZPK na temelju kojih je zaključen Dodatak Ugovora nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredaba koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja sa korisnicima kredita same i nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Dodatkom Ugovora (konverzijom) nije riješeno pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije. ( stav je Županijskog suda Rijeci u odluci posl.br. Gž-3948/2020 od 08.11.2023.)

19.1. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu , to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi tako i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14. 3. 2019., u predmetu HP protiv Erste Bank Hungary Zrt) koja daje odgovor na pitanja o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bila proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Isto tako je u odluci Vrhovnog suda Rev 18/2018 od 26. 5. 2020. izneseno stajalište da Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznos preostale neplaćene glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen.

Slijedom navedenog sud je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,35 %, kao i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF, te je donio odluku kao u točci 1. izreke.

20. Za donošenje odluke o zahtjevu za plaćanje novčane svote na ime restitucije relevantno je je li tužiteljičino pravo na restituciju prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljičine preplate.

21. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).

22. Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

23. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

24. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

25. Ako sud nađe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna tužiteljica i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Aneksa ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. Pravo na restituciju proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

26. Iako Aneks ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.

27. Tužiteljevo pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.

28. Sud EU je u odluci u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

29. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu Ž protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem aneksa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

30. Sklapanjem aneksa ugovora kojim je izvršena konverzija kredita prema odredba ZID ZKP/15 tužiteljica nije izgubila pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa s obzirom na izvršenu konverziju ima pravo na eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora i svote koju je dobila u konverziji.

31.Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl. oec. stani sudski vještak. Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je izvršio uvid u predmetni spis te utvrdi da su tužena tada pod nazivom Societe generale – Splitska banka d.d. Split kao Kreditor, i tužitelj dana 05.02.2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 11824/08 kojim se tužitelju odobrava kredit u iznosu od 51.500,00 CHF protuvrijednosti u HRK po prodajnom deviznom tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Ugovor je zaključen s rokom otplate od 240 mjeseci odnosno 239 jednakih mjesečnih anuiteta svaki po 347,83 CHF i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 347,34 CHF s dospijećem prvog anuiteta 10.03.2008. a zadnjeg 10.02.2028.godine, odnosno dospijeća anuiteta svakog 10.-og u mjesecu sve po prodajnom tečaju Kreditora, te da je čl. 5. Ugovora o kreditu ugovorena nominalna kamatna stopa u visini 5,20 % godišnje, promjenjiva. Nadalje navodi da je uvidom u izračun konverzije utvrdio da je isplata kredita izvršena dana 08.02.2008. godine po važećem prodajnom tečaju kreditora na dan isplate kredita za 1 CHF = 4,5937 kn.

Nadalje u zaključku nalaza i mišljenja vještak navodi da ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 11824/08 uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i njene naknadne promjene utvrđen je u iznosu od 3.838,84 kn, ( pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja u Tablici 1.nalaza.) Nadalje u nalazu navodi da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed smanjenja kamatnih stopa ( period nakon 01.01.2014. kada je zakonskom regulativom kamatna stopa smanjena na 3,23 %) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 11824/08 uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i njene naknadne promjene utvrđen u iznosu od – 4.729,22 kn, ( pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja u Tablici 1.nalaza). Uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i njene naknadne promjene tijekom trajanja otplate po kreditu broj 11824/08 prema nalazu vještaka, tužitelj je platio za 8.568,06 kn više nego da je cijelo vrijeme trajanja otplate po predmetnom kreditu kamatna stopa ostala nepromijenjena, odnosno kakva je ugovorena čl. 5 predmetnog ugovora o kreditu u visini 5,20 % na godišnjem nivou.

Razlike anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu, kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta vještak utvrđuuje u ukupnom iznosu od 37.386,28 kn ( pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja u Tablici 2. nalaza). Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu (08.02.2008. 1 CHF = 4,5937 kn) utvrđen je u iznosu od – 94,09 kn. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu (08.02.2008. 1 CHF = 4,5937 kn) utvrđen je u iznosu od 37.480,37 kn. Nadalje u odnosu na poslovnu dokumentaciju vezano uz ugovaranje i otplatu po predmetnom ugovoru o kreditu broj 11824/08 koja je vještaku bila dostupna tijekom izrade nalaza i mišljenja, a koja je sadržana u predmetnom spisu, vještak navodi da nije utvrdio odstupanja u izračunu konverzije predmetnog kredita iz CHF u EUR u odnosu na pozitivne odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Izračun konverzije sačinjen je na dan 30.09.2015. godine, temeljem kojeg izračuna je od strane korisnika kredita dana 01.03.2016. potpisan Dodatak br. 1 ugovoru o kreditu broj 11824/08. Izračunom konverzije utvrđen je iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, ukupan zbroj preostalih anuiteta prema novom otplatnom planu kredita s valutnom klauzulom u EUR, kao i iznos preplate utvrđen izračunom. Ukupan iznos preplate utvrđen konverzijom predmetnog kredita iz valutne klauzule u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na dan 30.09.2015. godine iznosi 3.365,56 kn (odnosno 436,66 EUR), koji iznos se koristio za smanjenje dospjelog duga korisnika kredita utvrđenog na dan 30.09.2015. godine.

32.1.U dopuni nalaza od 23. 8. 2024. vještak navodi da je osnovnim nalazom od 22.01.2021. godine utvrđeno da je: Izračunom konverzije predmetnog kredita iz valutne klauzule u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na dan 30.09.2015. godine utvrđena preplata u iznosu od 3.365,56 kn (odnosno 436,66 EUR), koji iznos se koristio za smanjenje dospjelog duga korisnika kredita utvrđenog na dan 30.09.2015. godine“. Nadalje navodi da je uvidom u predmetni spis (str.298-302 spisa) utvrđeno da su tužitelj i tužena poslovna banka dana 01.03.2016. godine zaključili Dodatak br. 1 Ugovoru o kreditu broj 11824/08 koji je sklopljen radi provođenja postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br, 102/2015), da je istim Dodatkom utvrđeno je da na dan zaključenja navedenog Dodatka postoji razlika u iznosu od 1.061,15 EUR između uplaćenih sredstava i simuliranih obveza a koja razlika predstavlja dug koji je korisnik kredita dužan podmiriti kreditoru. Nadalje vještak navodi da zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu utvrđena nova glavnica otplate kredita u EUR koja iznosi 25.253,88 EUR (u koji iznos su uračunata sva zaduženja i uplate korisnika kredita do 01.03.2016. godine sukladno odredbama iz. čl. 172 zakona o obveznim odnosima) koja će se otplaćivati u 143 mjesečna anuiteta, prvi anuitet u visini od 238,20 EUR, te narednih 141 anuitet svaki po 259,69 EUR, te jedan preostali anuitet od 257,20 EUR, s dospijećima prvog anuiteta 10.04.2016. a zadnjeg 10.02.2028. godine po prodajnom deviznom tečaju kreditora. Zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu prestala je obveza otplate predmetnog kredita uz valutnu klauzulu u CHF

33.Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađenim u skladu s pravilima struke.

Tužitelj je tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem izvršivši prijeboj između manje plaćenih iznosa anuiteta više plaćenih iznosa anuiteta.

Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjanje pravne osnove naplatio od tužitelja po osnovi promjenjive kamatne stope i tečajne razlike na dan 30.09.2015. a koji tužitelju konverzijom nije priznat od strane tuženika, ukupan iznos od 41.225,12 kuna, dok je iznos 3.365,56 kuna koji je priznat konverzijom, vještak koristio za smanjenje dospjelog duga korisnika kredita utvrđenog na dan 30.09.2015. godine.

Tužitelj potražuje iznos od 3.838,84 kuna (509,50 eura) na ime razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa, te iznos od 37.286,26 kuna (4.962,01 eura) na ime razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita, sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to precizirano u podnesku 2.2.2021.

Tako precizirani tužbeni zahtjev sud je ocijenio u cijelosti osnovanim.

34.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

34.1.U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja reći da je time tuženik mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stoga koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 5,20% godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 5,20% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.

34.2.Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.

34.3.Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe iz čl. 2.1., 2.2., 2.3., 2.4., 2. 5., 2.6., 5.1., 10.1., 10. d).1., 11. 1.i 20. 2. Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

35.Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelost osnovanim te je donio odluku kao u izreci.

36. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.471,51 te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) 100 bodova , za sastav dva obrazložena podneska od 10.11.2020 i 2. 2. 2021. po 100 bodova, za sastav podneska od 30.11.2020. 50 bodova , za zastupanje na ročištima od 24. 11.2020., 20. 4. 2021. i 30. 12. 2024. po 100,00 bodova, ukupno 650 bodova, odnosno 1.300,00 eura, a što uvećano za PDV iznosi1.625,00 eura.Tužiteljici je sud nadalje priznao trošak financijsko - knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 132,73 eura.

36.2. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu obzirom da ista nije plaćena prilikom predaje tužbe niti do donošenja presude, tužiteljici nadalje nije priznat niti trošak sudske pristojbe na presudu iz razloga jer je čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine 51/23) – koji je stupi na snagu 20 5. 2023. , dakle prije donošenja prvostupanjske presude - propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje slučaj.

36.3.Temeljem izrečenog tužiteljici je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 1.757,73 eura, a na koji iznos je tužitelju dosuđena i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 30. 1. 2025. do isplate, sve sukladno čl. 29. ZOO-a

U Vinkovcima, 30. siječnja 2025.

sudac;

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. odvjetnik Andria Dikonić, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. odvjetnik Belizar Tomaić, Vinkovci – punomoćnik tuženika