Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-63/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ĐČM, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kvm-45/2023-20 (Kzd-5/2021-59) od 1. listopada 2024. u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog ĐČM kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., – dalje: ZKP/08.) odbačen je zahtjev osuđenog ĐČM za obnovu kaznenog postupka.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni ZČM po branitelju, odvjetniku Božidaru Klepaču, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i dopusti obnovu kaznenog postupka.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nove činjenice i dokazi koje je osuđenik iznio u zahtjevu za obnovu očito nisu prikladni da dovedu do obnove kaznenog postupka na način da prouzroče oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu.
6. Valja napomenuti da je prvostupanjski sud pravilno postupio po uputi Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske iz rješenja broj I Kžzd-23/2023. od 5. srpnja 2023. na način da je pribavio spis nadležnog njemačkog državnog odvjetništva u Traunsteinu, Služba u Rosenheimu i policijske inspekcije Bad Aibling te je spis potom dostavio na mišljenje i nadležnom županijskom državnom odvjetništvu. Potom je ispitivanjem pretpostavki i kriterija sukladno praksi Suda Europske Unije (dalje: SEU) i Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (dalje: Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma) na koje mu je ukazano navedenim rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da odluka nadležnog njemačkog državnog odvjetništva o obustavi istražnog postupka sukladno njemačkom zakonu o kaznenom postupku, ne predstavlja povredu načela "ne bis in idem" za osuđenika u odnosu na točku II. i III. pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu broj Kzd-5/2021-13 od 3. prosinca 2021. kojom je osuđenik proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i deset mjeseci.
7. Naime, prema mišljenju nadležnog njemačkog državnog odvjetnika, odluka državnog odvjetnika o obustavi istražnog postupka sukladno članku 170. stavku 2. Njemačkog zakona o kaznenom postupku ne predstavlja pravomoćnu odluku pa samim time niti ne dovodi do zabrane suđenja za ista kaznena djela, već se postupak može ponovo pokrenuti ako za to postoji povod, primjerice u slučaju novih stvarnih indicija, promijenjenog pravnog shvaćanja i nove ocjene postojećeg dokaznog materijala. Stoga, kako se prema praksi SEU pojam "pravomoćno" okončanog postupka koji bi priječio vođenje postupka u drugoj državi stranci Konvencije u smislu članka 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma ima procjenjivati po pravu države u kojoj je donesena, utvrđeno je da sukladno njemačkom pravu odluka o obustavi istražnog postupka sukladno članku 170. stavku 2. Njemačkog zakona o kaznenom postupku ne predstavlja takvu "pravomoćnu" odluku.
8. Nadalje, sukladno praksi SEU, u kontekstu pojma "pravomoćne" odluke valjalo je ispitati i je li u državi u kojoj je istražni postupak obustavljen, prije takve odluke, provedena temeljita istraga te je li ispitan meritum predmeta. U odnosu na taj uvjet, prvostupanjski sud je nakon pribavljenog mišljenja državnog odvjetništva, pravilno utvrdio da u Republici Njemačkoj takva istraga nije provedena, jer je u konkretnom slučaju ispitana samo žrtva, a osuđenik je u Republici Njemačkoj odbio iznijeti obranu te daljnji dokazi nisu provođeni. Nasuprot tome, u provedenom kaznenom postupku u Republici Hrvatskoj nakon kojega je osuđenik pravomoćno osuđen, pribavljeni su, osim ispitivanja žrtve, i drugi dokazi, pa je tako ispitan osuđenik te su ispitani i drugi svjedoci, provedena vještačenja i pribavljeni drugi materijalni dokazi na kojima se temelji optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KOz-Do- 19/2020. od 21. prosinca 2020., zbog čega je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda kako se tek istraga za kaznena djela u Republici Hrvatskoj ima smatrati temeljitom u smislu prakse SEU te nije odlučno što je žrtva odbila provođenje ginekološkog pregleda u Republici Njemačkoj koju okolnost ističe osuđenik u žalbi.
9. Slijedom svega iznesenoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako odluka nadležnog njemačkog državnog odvjetništva o obustavi istražnog postupka protiv osuđenika u Republici Njemačkoj ne predstavlja zapreku da se osuđeniku za ista kaznena djela sudi u Republici Hrvatskoj, jer tom odlukom nije pravomoćno dovršen kazneni progon. Stoga, takva odluka ne predstavlja procesnu prepreku da se u drugoj državi, potpisnici Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma u smislu članka 54. pokrene ili nastavi kazneni progon za ista kaznena djela, pa nisu osnovani žalbeni navodi osuđenika u tom pravcu da bi se novi postupak mogao pokrenuti samo u Republici Njemačkoj, jer bi to mogao biti slučaj samo kada je riječ o odluci kojom je u Republici Njemačkoj postupak "pravomoćno" dovršen i koji bi se mogao samo iznimno pokrenuti u slučaju novih dokaza, dok je u konkretnom slučaju moguć običan nastavak postupka koji nije pravomoćno dovršen i to na temelju preocjene istih dokaza.
9.1. Nadalje, žalitelju se napominje da članak 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma nema samo za cilj osigurati jamstvo slobodnog kretanja osoba unutar schengenskog područja, već ima za cilj ojačati europsku integraciju te osobito omogućiti Europskoj Uniji da se brže razvije u prostor slobode, sigurnosti i pravde.
10. Nadalje, nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja žalbeni navodi osuđenika da se sukladno hrvatskom pravu ima smatrati pravomoćnom odluka o obustavi postupka kada oštećenik ima pravo preuzeti kazneni progon, ali od toga odustane, kao što je to učinila žrtva u konkretnom slučaju u postupku u Republici Njemačkoj, s obzirom na to da je u skladu s njemačkim pravom, Konvencijom o provedbi Schengenskog sporazuma i praksom SEU-a utvrđeno da obustava istražnog postupka u konkretnom slučaju ne predstavlja pravomoćnu odluku. Također, nisu osnovani žalbeni navodi da je potrebna suglasnost nadležnih njemačkih pravosudnih tijela za vođenje postupka za ista kaznena djela u Republici Hrvatskoj, budući da je utvrđeno kako nema zapreke za vođenje kaznenog postupka u Republici Hrvatskoj, a pri tome je žrtva podnijela kaznenu prijavu u Republici Hrvatskoj protiv osuđenika koji je hrvatski državljanin te se nalazi i ima prebivalište na području [adresa], a sve u skladu s člankom 18. stavcima 3. i 7. i člankom 18. a KZ/11.
11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da činjenice i dokazi koje je osuđenik iznio u svom zahtjevu za obnovu očito nisu prikladni da prouzroče njegovo oslobođenje ili osudu po blažem kaznenom zakonu u smislu članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Međutim, iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud osuđenikov zahtjev za obnovu zajedno sa spisom predmeta dostavio državnom odvjetniku koji je spis u smislu članka 506. stavka 3. ZKP/08. vratio s mišljenjem da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu postupka, zbog čega valja napomenuti da je nakon toga prvostupanjski sud trebao postupiti u skladu s odredbom članka 507. stavka 1. ZKP/08. i odlučiti o zahtjevu za obnovu. No, okolnost što je prvostupanjski sud zahtjev odbacio umjesto da je u takvoj pravnoj situaciji isti odbio, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer nije riječ o okolnosti koja je mogla utjecati ili je utjecala na pobijanu odluku, budući da u konkretnom slučaju činjenice i dokazi u zahtjevu za obnovu očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova.
12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 30. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Zorislav Kaleb
