Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1636/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, izvjestiteljice Vesne Bjelousov i članice vijeća, i sutkinje Jasne Bratek, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice ZSŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Marijanu Fosinu i Božici Petak Vujec, odvjetnicima iz Varaždina, protiv tužene Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 685/2023- 9 od 10. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-685/2023- 9 od 10. srpnja 2024.

II. Tuženoj se ne dosuđuje trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o [broj kredita] od 16. ožujka 2005. zaključenog između tužiteljice i tuženika te solemniziran kod javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek iz [adresa], pod brojem OU-326/2005-1 od 17. ožujka 2005. i to u članku 6 Ugovora, a koji glasi:

„banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. a korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmijene i dopune",

te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o [broj kredita] od 16. ožujka 2005., zaključen između tužiteljice i tuženika, solemniziran kod javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek pod brojem OU 326/2005 od 17. ožujka 2005., u članku 3. Ugovora, a koja glasi:

„kredit se otplaćuje u … mjesečnim anuitetima u protuvrijednosti mjesečnog anuiteta u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja kako je određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama banke“,

te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz članka 2 Ugovora o kreditu kojim je glavnica vezana uz CHF.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, Podružnica Varaždin, [adresa], OIB: 14036333877, da tužiteljici ZSŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.381,15 EUR (slovima: šesttisuća tristoosamdesetjedaneuro i petnaestcenti), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznos od

- 75,11 EUR od 01. siječnja 2010.

- 123,69 EUR od 01. veljače 2010.

- 115,86 EUR od 01. ožujka 2010.

- 126,23 EUR od 01. travnja 2010.

- 135,49 EUR od 01. svibnja 2010.

- 109,70 EUR od 01. lipnja 2010.

- 96,53 EUR od 01. srpnja 2010.

- 254,81 EUR od 01. kolovoza 2010.

- 178,45 EUR od 01. rujna 2010.

- 76,10 EUR od 01. listopada 2010.

- 197,89 EUR od 01. studeni 2010.

- 181,40 EUR od 01. prosinca 2010.

- 206,99 EUR od 01. siječnja 2011.

- 253,24 EUR od 01. veljače 2011.

- 211,09 EUR od 01. ožujka 2011.

- 153,10 EUR od 01. travnja 2011.

- 279,87 EUR od 01. svibnja 2011.

- 211,60 EUR od 01. lipnja 2011.

- 271,46 EUR od 01. srpnja 2011.

- 277,32 EUR od 01. kolovoza 2011.

- 226,44 EUR od 01. listopada 2011.

- 883,67 EUR od 01. studeni 2011.

- 739,35 EUR od 01. prosinca 2011.

- 110,03 EUR od 01. prosinca 2013.

- 225,01 EUR od 01. siječnja 2014.

- 253,11 EUR od 01. veljače 2014.

- 12,60 EUR od 01. veljače 2015.

- 105,93 EUR od 01. ožujka 2015.

- 92,54 EUR od 01. kolovoza 2015.

- 98,27 od 01. rujna 2015.

- 98,27 od 01. listopada 2015.

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.919,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 159/23. dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

6. Prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog tužene za saslušanje javnog bilježnika. Ovo iz razloga jer javni bilježnik ne može iskazivati o predugovornoj fazi sklapanja ugovora.

7. Neosnovani su i žalbeni navodi da je tužena predlagala saslušanje djelatnika banke jer je tužena podneskom od 18. siječnja 2024. godine odustala od tog dokaznog prijedloga.

8. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se osporava nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka. Primjedbe na taj nalaz dostavljene su vještaku, koji je na njih dostavio svoje očitovanje.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da su stranke 16. ožujka 2005. godine sklopile Ugovor o kreditu na iznos od 178.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja se tijekom otplatnog razdoblja mijenjala, te valutna klauzula vezana uz valutu CHF, tako da je tužiteljica zbog promjene kamatne stope i zbog promjene tečaja platila veći iznos od 6.381,15 EUR-a.

10. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kada je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

11. Pri tome se prvostupanjski sud pravilno pozvao na presudu P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.

12. Pobijana presuda u skladu je i s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je utvrđeno da su banke, među kojima i tužena, u navedenim razdobljima povrijedile interes i prava potrošača korisnika kredita, koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, a što je suprotno odredbama ZZP-a i to člancima 81., 82. i 90., te Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 89/09. i 133/09.) i to čl. 96. i 97. Radi se o ugovorima koje je unaprijed formulirala tužena, dok tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj.

13. Odredbom čl. 106. st. 1. ZZP-a propisano je da u postupku zaštite kolektivnih interesa, a u smislu povrede zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP-a presuda obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, u skladu sa čl. 118. ZZP-a.

14. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe na osnovi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a sud je vezan za utvrđenja iz te parnice, dakle, propisan je direktan učinak na pojedinačno pokrenute postupke potrošača.

15. Stoga su bez pravnih posljedica žalbene tvrdnje kojima se ističe drugačije pravno mišljenje.

16. Tužene banke nisu na transparentan način obavijestile potrošača o riziku promjene vezane za CHF, tako da u smislu kolektivnog spora vrijedi presumpcija da se nije pregovaralo. Nepoštena je i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer se o njoj nije pregovaralo, a niti ugovor ne sadrži relevantne parametre na osnovi kojih bi se mogle utvrditi odlučne činjenice.

17. Stoga je pravilno primijenjena odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05.), jer je zbog promjene kamatne stope i tečaja na tuženu prešao dio imovine tužiteljice, bez pravne osnove. Na taj način potrošač se dovodi u položaj u kojem je bio prije sklapanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe, a koje ga ne obvezuju.

18. Neosnovan je i prigovor zastare, jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 16. travnja 2019.. godine, a presuda u postupku kolektivne zaštite postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu, tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

19. Nadalje, teret dokaza da je potrošaču u postupku sklapanja ugovora dana odgovarajuća obavijest o spornim odredbama, upravo je na banci, a tužena na osnovi izvedenih dokaza i rezultata postupka nije dokazala drugačije činjenično stanje od utvrđenog.

20. Neosnovano tužena osporava tijek zatezne kamate na pojedine iznose od dana njihova plaćanja. Ovo iz razloga jer je tužena nesavjestan stjecatelj, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli utvrđene ništetnim, to je kamata pravilno dosuđena od dana izvršene uplate svakog mjesečnog obroka kao dana stjecanja.

21. Prema Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br.138/23. dalje Tarifa) uređeno je da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Izuzeci su propisani u Tbr. 7. toč. 2. i 3. Tarife, a što ovdje nije slučaj. Vrijednost boda je u Tbr. 54. Tarife određena u visini od 2,00 EUR-a.

22. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužene da tužitelju ne pripada nagrada prema visini od 2,00 EUR-a, jer je prvostupanjska presuda donesena upravo u skladu s Tarifom.

22.1. Trošak objave presude potreban je trošak u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

23. Ocjenom odlučnih žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

24. S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran