Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj:P-840/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene Privredne banke d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po OD Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 10. studenog 2020. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, OIB:02535697732, isplatiti tužiteljici VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, iznos od 3.198,12 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje zz kamate se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose kako slijedi:

- 24,10 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 23,65 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 23,64 EUR kn od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 23,88 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 23,68 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 24,05 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 45,73 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 46,46 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 45,11 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 44,77 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 45,12 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 44,23 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 44,21 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 44,64 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 48,71 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 45,86 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 48,75 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 52,16 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 52,29 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 51,54 EUR od 31.03.2009.g. pa do isplate

- 51,58 EUR od 30.04.2009.g. pa do isplate

- 50,64 EUR od 31.05.2009.g. pa do isplate

- 49,83 EUR od 30.06.2009.g. pa do isplate

- 49,92 EUR od 31.07.2009.g. pa do isplate

- 50,26 EUR od 31.08.2009.g. pa do isplate

- 50,12 EUR od 30.09.2009.g. pa do isplate

- 49,64 EUR od 31.10.2009.g. pa do isplate

- 50,30 EUR od 30.11.2009.g. pa do isplate

- 50,76 EUR od 31.12.2009.g. pa do isplate

- 53,01 EUR od 31.01.2010.g. pa do isplate

- 52,68 EUR od 28.02.2010.g. pa do isplate

- 53,75 EUR od 31.03.2010.g. pa do isplate

- 53,39 EUR od 30.04.2010.g. pa do isplate

- 52,59 EUR od 31.05.2010.g. pa do isplate

- 1,27 EUR od 26.06.2010.g. pa do isplate

- 48,47 EUR od 30.06.2010.g. pa do isplate

- 8,48 EUR od 20.07.2010.g. pa do isplate

- 56,47 EUR od 18.08.2010.g. pa do isplate

- 57,89 EUR od 21.09.2010.g. pa do isplate

- 57,92 EUR od 20.10.2010.g. pa do isplate

- 57,18 EUR od 19.11.2010.g. pa do isplate

- 48,85 EUR od 21.12.2010.g. pa do isplate

- 47,56 EUR od 24.01.2011.g. pa do isplate

- 48,18 EUR od 24.02.2011.g. pa do isplate

- 48,24 EUR od 17.03.2011.g. pa do isplate

- 48,01 EUR od 05.05.2011.g. pa do isplate

- 48,15 EUR od 20.05.2011.g. pa do isplate

- 44,03 EUR od 29.06.2011.g. pa do isplate

- 43,71 EUR od 20.07.2011.g. pa do isplate

- 46,16 EUR od 24.08.2011.g. pa do isplate

- 35,30 EUR od 19.09.2011.g. pa do isplate

- 33,04 EUR od 14.10.2011.g. pa do isplate

- 34,41 EUR od 28.11.2011.g. pa do isplate

- 33,39 EUR od 19.12.2011.g. pa do isplate

- 35,16 EUR od 19.01.2012.g. pa do isplate

- 34,83 EUR od 16.02.2012.g. pa do isplate

- 32,27 EUR od 03.04.2012.g. pa do isplate

- 34,63 EUR od 04.05.2012.g. pa do isplate

- 34,54 EUR od 15.05.2012.g. pa do isplate

- 34,34 EUR od 09.07.2012.g. pa do isplate

- 34,27 EUR od 27.07.2012.g. pa do isplate

- 34,16 EUR od 06.08.2012.g. pa do isplate

- 33,81 EUR od 05.09.2012.g. pa do isplate

- 33,35 EUR od 09.10.2012.g. pa do isplate

- 33,56 EUR od 07.11.2012.g. pa do isplate

- 33,40 EUR od 10.12.2012.g. pa do isplate

- 33,41 EUR od 11.01.2013.g. pa do isplate

- 32,72 EUR od 06.02.2013.g. pa do isplate

- 32,66 EUR od 06.03.2013.g. pa do isplate

- 32,89 EUR od 05.04.2013.g. pa do isplate

- 32,00 EUR od 03.05.2013.g. pa do isplate

- 32,46 EUR od 12.06.2013.g. pa do isplate

- 31,35 EUR od 16.07.2013.g. pa do isplate

- 32,44 EUR od 31.07.2013.g. pa do isplate

- 32,56 EUR od 13.08.2013.g. pa do isplate

- 31,83 EUR od 20.09.2013.g. pa do isplate

- 32,90 EUR od 21.10.2013.g. pa do isplate

- 31,91 EUR od 13.11.2013.g. pa do isplate

- 32,87 EUR od 10.01.2014.g. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, OIB:0253569773, isplatiti tužiteljici VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 4.654,55 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje zz kamate se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose kako slijedi:

- 14,49 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 13,86 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 1,55 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 18,45 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 16,72 EUR od 07.09.2020.g. pa do isplate

- 3,70 EUR od 11.03.2009.g. pa do isplate

- 13,79 EUR od 31.03.2009.g. pa do isplate

- 1,86 EUR od 09.04.2009.g. pa do isplate

- 14,08 EUR od 30.04.2009.g. pa do isplate

- 1,94 EUR od 12.05.2009.g. pa do isplate

- 11,58 EUR od 31.05.2009.g. pa do isplate

- 6,29 EUR od 30.06.2009.g. pa do isplate

- 1,74 EUR od 11.07.2009.g. pa do isplate

- 8,33 EUR od 31.07.2009.g. pa do isplate

- 10,74 EUR od 31.08.2009.g. pa do isplate

- 8,77 EUR od 30.09.2009.g. pa do isplate

- 1,19 EUR od 26.10.2009.g. pa do isplate

- 8,17 EUR od 31.10.2009.g. pa do isplate

- 12,48 EUR od 30.11.2009.g. pa do isplate

- 15,62 EUR od 31.12.2009.g. pa do isplate

- 17,13 EUR od 31.01.2010.g. pa do isplate

- 3,32 EUR od 19.02.2010.g. pa do isplate

- 19,30 EUR od 28.02.2010.g. pa do isplate

- 0,15 EUR od 24.03.2010.g. pa do isplate

- 20,88 EUR od 31.03.2010.g. pa do isplate

- 4,82 EUR od 19.04.2010.g. pa do isplate

- 19,22 EUR od 30.04.2010.g. pa do isplate

- 5,29 EUR od 06.05.2010.g. pa do isplate

- 0,01 EUR od 24.05.2010.g. pa do isplate

- 17,17 EUR od 31.05.2010.g. pa do isplate

- 14,51 EUR od 26.06.2010.g. pa do isplate

- 28,36 EUR od 30.06.2010.g. pa do isplate

- 15,37 EUR od 20.07.2010.g. pa do isplate

- 10,54 EUR od 31.07.2010.g. pa do isplate

- 6,51 EUR od 10.08.2010.g. pa do isplate

- 24,95 EUR od 18.08.2010.g. pa do isplate

- 1,57 EUR od 31.08.2010.g. pa do isplate

- 51,12 EUR od 21.09.2010.g. pa do isplate

- 1,54 EUR od 30.09.2010.g. pa do isplate

- 45,91 EUR od 20.10.2010.g. pa do isplate

- 1,77 EUR od 05.11.2010.g. pa do isplate

- 12,51 EUR od 05.11.2010.g. pa do isplate

- 34,45 EUR od 19.11.2010.g. pa do isplate

- 1,70 EUR od 30.11.2010.g. pa do isplate

- 65,57 EUR od 21.12.2010.g. pa do isplate

- 59,29 EUR od 24.01.2011.g. pa do isplate

- 20,07 EUR od 04.02.2011.g. pa do isplate

- 43,42 EUR od 24.02.2011.g. pa do isplate

- 65,56 EUR od 17.03.2011.g. pa do isplate

- 0,31 EUR od 31.03.2011.g. pa do isplate

- 64,31 EUR od 05.05.2011.g. pa do isplate

- 41,03 EUR od 20.05.2011.g. pa do isplate

- 51,86 EUR od 29.06.2011.g. pa do isplate

- 56,67 EUR od 20.07.2011.g. pa do isplate

- 63,27 EUR od 24.08.2011.g. pa do isplate

- 50,16 EUR od 19.09.2011.g. pa do isplate

- 43,65 EUR od 14.10.2011.g. pa do isplate

- 46,61 EUR od 28.11.2011.g. pa do isplate

- 45,62 EUR od 19.12.2011.g. pa do isplate

- 50,91 EUR od 19.01.2012.g. pa do isplate

- 51,92 EUR od 16.02.2012.g. pa do isplate

- 46,86 EUR od 03.04.2012.g. pa do isplate

- 50,86 EUR od 04.05.2012.g. pa do isplate

- 52,84 EUR od 15.05.2012.g. pa do isplate

- 43,40 EUR od 08.06.2012.g. pa do isplate

- 11,84 EUR od 08.06.2012.g. pa do isplate

- 50,52 EUR od 09.07.2012.g. pa do isplate

- 32,82 EUR od 27.07.2012.g. pa do isplate

- 68,85 EUR od 27.07.2012.g. pa do isplate

- 26,57 EUR od 06.08.2012.g. pa do isplate

- 75,40 EUR od 06.08.2012.g. pa do isplate

- 19,82 EUR od 05.09.2012.g. pa do isplate

- 80,40 EUR od 05.09.2012.g. pa do isplate

- 12,62 EUR od 09.10.2012.g. pa do isplate

- 84,87 EUR od 09.10.2012.g. pa do isplate

- 5,48 EUR od 07.11.2012.g. pa do isplate

- 94,10 EUR od 07.11.2012.g. pa do isplate

- 94,05 EUR od 10.12.2012.g. pa do isplate

- 95,87 EUR od 11.01.2013.g. pa do isplate

- 6,24 EUR od 11.01.2013.g. pa do isplate

- 84,08 EUR od 06.02.2013.g. pa do isplate

- 6,77 EUR od 06.02.2013.g. pa do isplate

- 84,16 EUR od 06.03.2013.g. pa do isplate

- 26,50 EUR od 06.03.2013.g. pa do isplate

- 67,61 EUR od 05.04.2013.g. pa do isplate

- 45,53 EUR od 03.05.2013.g. pa do isplate

- 26,99 EUR od 03.05.2013.g. pa do isplate

- 18,60 EUR od 12.06.2013.g. pa do isplate

- 25,09 EUR od 12.06.2013.g. pa do isplate

- 16,97 EUR od 16.07.2013.g. pa do isplate

- 29,50 EUR od 16.07.2013.g. pa do isplate

- 13,79 EUR od 31.07.2013.g. pa do isplate

- 44,16 EUR od 13.08.2013.g. pa do isplate

- 44,54 EUR od 20.09.2013.g. pa do isplate

- 46,09 EUR od 21.10.2013.g. pa do isplate

- 45,02 EUR od 13.11.2013.g. pa do isplate

- 45,94 EUR od 10.01.2014.g. pa do isplate

- 26,90 EUR od 10.01.2014.g. pa do isplate

- 18,36 EUR od 10.01.2014.g. pa do isplate

- 5,67 EUR od 10.02.2014.g. pa do isplate

- 22,92 EUR od 10.02.2014.g. pa do isplate

- 4,94 EUR od 07.03.2014.g. pa do isplate

- 20,82 EUR od 07.03.2014.g. pa do isplate

- 61,63 EUR od 08.05.2014.g. pa do isplate

- 21,99 EUR od 08.05.2014.g. pa do isplate

- 58,69 EUR od 04.06.2014.g. pa do isplate

- 83,75 EUR od 17.07.2014.g. pa do isplate

- 85,55 EUR od 11.08.2014.g. pa do isplate

- 86,40 EUR od 09.09.2014.g. pa do isplate

- 86,49 EUR od 13.10.2014.g. pa do isplate

- 89,13 EUR od 11.11.2014.g. pa do isplate

- 89,90 EUR od 16.12.2014.g. pa do isplate

- 90,30 EUR od 29.01.2015.g. pa do isplate

- 90,30 EUR od 31.01.2015.g. pa do isplate

- 90,30 EUR od 28.02.2015.g. pa do isplate

- 90,30 EUR od 31.03.2015.g. pa do isplate

- 90,30 EUR od 30.04.2015.g. pa do isplate

- 90,30 EUR od 31.05.2015.g. pa do isplate

- 90,30 EUR od 30.06.2015.g. pa do isplate

- 90,30 EUR od 31.07.2015.g. pa do isplate

- 90,30 EUR od 31.08.2015.g. pa do isplate

- 90,30 EUR od 30.09.2015.g. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 0253569773, isplatiti tužiteljici VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 1.891,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. pa do isplate, koje zz kamate se do 31. prosinca 2022. određuju po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50,OIB:02535697732 isplatiti tužiteljici VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 3.176,51 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženom bankom dana 15. srpnja 2005. sklopila ugovor o kreditu kojim je podignula kredit od 61.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tužene važeće na dan korištenja kredita, te s promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom tužene.

Navodi da je tužena u ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tužene, a o čemu se nije pojedinačno pregovarala, a što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09), te je posljedica toga ništetnost, a osim što je odredba o promjeni kamatne stope nepoštena i ništetna po Zakonu o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva na temelju odredaba ZOO-a jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe također dovodi do ništetnosti u smislu čl. 269. do 272. ZOO-a. Navodi da je ujedno tužena s tužiteljem ugovorila i valutnu klauzulu u CHF koja je isto ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo što je isto protivno citiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i posljedica je ništetnost te ugovorne odredbe. Navodi da je VTSRH donio pravomoćnu presudu kojom je proglasio odredbu o valutnoj klauzulu nepoštenom i ništetnom, kao i ugovornu klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stop, a radilo se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te da se radilo o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

Navodi da je tužiteljica 14. prosinca 2015. s tuženom sklopila dodatak Ugovoru o kreditu kojim Dodatkom je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a sve prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, da je čl. 5. Dodatka utvrđeno da tražbina tužiteljice prema tuženoj nakon provedene konverzije iznosi 1.053,39 EUR što preračunato u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste tužene važeće na dan 30. rujna 2015. iznosi 8.045,27 kn, te je navedeni iznos tužiteljici isplaćen kroz umanjenje kasnijih anuiteta kredita.

Tužiteljica nadalje navodi da, bez obzira što je konvertirala kredit i na ime konverzije dobila određenu isplatu kroz umanjenje rata kredita dospjelih nakon sklapanja Dodatka ugovoru, njezino potraživanje nije u cijelosti isplaćeno slijedom čega postavlja i tužbeni zahtjev za vraćanje onoga što je po tuženoj primljeno temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema Odluci prednika tužene i valutnoj klauzuli u CHF zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa, pa do isplate. Navodi da je zbog nezakonite promjene kamatnih stopa došlo je i do razlike kada se od preostale glavnice koja je dospjela u trenutku konverzije, a kakva bi bila po početnom tečaju, odbije otpis glavnice koji je priznala tužena u konverziji jer je zbog nezakonitog povećanja kamatnih stopa nastala razlika u dospjeloj glavnici po početnom tečaju na dan konverzije 30. rujna 2015. i glavnice koju je tužena priznala u konverziji a na štetu tužiteljice pa tužiteljica, pa tužiteljica i taj iznos potražuje ovom tužbom.

1.1. Nakon što je u ovom postupku provedeno financijsko vještačenje tužiteljica je podneskom od 20.10.2020. (strana 148 do 154 spisa) specificirala tj. povisila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka tako da na ime preplaćenih kamata potražuje iznos od 24.096,27 kn, na ime preplaćenog tečaja iznos od 35.069,72 kn, sve sa zz kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa, te iznos od 14.249,09 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. na ime razlike pogrešno obračunate glavnice.

1.2. Obzirom na promjenu valute u RH, tužiteljica je podneskom od 20.9.2024. (str. 245 spisa) tužbeni zahtjev postavila u EUR-ima tako da na ime preplaćenih kamata potražuje iznos od 3.198, 12 eur, na ime preplaćenog tečaja iznos od 4.654,55 EUR, sve sa zz kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa, te iznos od 1.891,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. na ime razlike pogrešno obračunate glavnice.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev, navodi da je sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu kreditni odnos između stranka izmijenjen, te da je u cijelosti prestao postojati predmetni početni ugovor o kreditu u CHF nakon što je kredit konvertiran u EUR, pa po tom kreditu u CHF tužitelj više nema ne može osnovano potraživati bilo što od tužene banke, da je Dodatkom ugovora izvršena konverzija sukladno zakonu sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u eurima, a što uključuje i kamate. Navodi da je potpisom dodatka ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava, te da iz Dodatka nedvojbeno proizlazi kako je tužitelju ukupni iznos preplate utvrđen s osnove preračunatog tečaja, pridruženog preplati sa osnova iznosa preplaćenih kamata. Navodi da su Zakonom o potrošačkom kreditiranju uređene obveze vjerovnika i potrošača u svim ugovorima o kreditima vezanim uz valutnu klauzulu bez obzira na vrstu i namjenu u kojima dužnikova obveza iz kredita nije ispunjena ili prisilno ostvarena, a kao što je to slučaj s kreditom koji je predmet u ovom postupku, pa tužbeni zahtjev kojim se traži isplata "preplaćenih kamata po kreditu u CHF" je neosnovan u cijelosti jer niti navedenim zakonom niti drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope.

Navodi da bi ugovorna odredba kojom je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti u valuti CHF nije nezakonita i nepoštena, da je netočna tvrdnja da je ugovorna odredba nepoštena jer stranke nisu o njoj pojedinačno pregovarale, da je tužitelj poslovno sposobna osoba koji prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvoji niti jedno pitanja kao sporno, ili tražio kakva razjašnjenja, da je štoviše tužitelj svjesno se odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama, jer je sam ocijenio kako mu sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovora, da je ugovor tužiteljica potpisala svojom slobodnom voljom, da je ugovor solemniziran pa postoji neoboriva pretpostavka da je tužiteljica bila upoznata sa svakom od točka ugovora. Navodi da je temeljem čl. 22. ZOO-a valutna klauzula dopuštena pa za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli.

Navodi da tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda RH obzirom isti zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, a što iz presude ne proizlazi, jer sud nije utvrdio da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu tog suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Navodi da je i HNB iznijela stava da građani koji su se odlučili na kreditno zaduživanje kod jedne od poslovnih banaka svjesno su i svojevoljno ušli u rizik promjene kamatne stope. Navodi da kamata koja se odnosi na konkretni ugovor nikako ne bi mogla biti fiksna iz razloga što je prvenstveno volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, navodi da ugovorena kamata nije viša od zakonom dozvoljene, da i ZOO izričito u čl. 26. st.1. dopušta i previđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a da prema čl. 26. st.3. ZOO-a za valjanost ugovora stopa kamate uopće ne moba biti ugovorena jer sam zakon sadrži rješenje za takav slučaj.

Navodi da se kamatna stopa mijenjala sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzor tuženika, da svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope su javno dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koje od banaka te je postupanje tužene banke u pogledu promjene kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB, usklađeno i sa zahtjevima ZPK. Navodi da iz svih relevantnih zakona, Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, ZOO- a, Direktive EU 2008/48, koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13, te dosadašnje prakse VSRH jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa ista nije i ne može biti ništetna, tim više što je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka bila ugovaranje upravo promjenjive kamatne stope, a ne fiksne, kao i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom koja je zakonom izričito dopuštena, a sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu je izvršena konverzija te kreditni odnos između stranka izmijenjen pa tužitelj nema osnovu za bilo kakav zahtjev za isplatu jer je početni kredit u CHF prestao postojati u potpunosti nakon što je kredit konvertiran, te je tužitelju predmetni ukupni iznos preplate utvrđen s osnove preračunatog tečaja pridruženog preplati sa osnove iznosa preplaćenih kamata uračunat prilikom konverzije. Ističe i prigovor zastare. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu na listu 4-11, u zk izvadak na listu 12, u u dodatak ugovoru o kreditu na listu 13-15, u dodatak ugovora o kreditu na listu 16-19, u dodatak na listu 20-24, u dodatak ugovoru o kreditu na listu 25-30, u zk. izvadak na listu 31 -33, u otplatni plan n a listu 34-37 , u plan otplate na listu 38-42, u knjigovodstvenu karticu prometa n listu 43-72, u pregled uplata na listu 74-77, u opće uvjete poslovanja tužene na listu 96-100, u informacije o načinu promjene kamatnih stopa na listu 92- 95, u nalaz i mišljenje vještaka RKR d.o.o. Karlovac od 11. 9. 2020. na listu 130-142 spisa, te je vještak i usmeno saslušan na ročištu.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

4.1. Ističe se da je u predmetu je već bila donijeta prvostupanjska preuda, koja je po žalbi tužene ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-193/2021 od 16. studenog 2023. uz obrazloženje:

-da su razlozi prvostupanjskog suda vezano uz postupak provedbe konverzije proturječni,

-zatim da je u obrazloženju navedeno utvrđenje iz nalaza vještaka ali da prvostupanjski sud nije analizirao i ocijenio taj dokaz kako to nalaže odredba čl. 8 ZPP-a i nije obrazložio zbog čega je vršeno uračunavanje iznosa vraćenog u konverziji sa potraživanjem tužiteljice iako je sama tužiteljica priznala činjenicu da joj je iznos od 8.045,27 kn utvrđen u konverziji kao pretplata vraćen kroz umanjenje budućih anuiteta nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu,da sud nije obrazložio razloge zbog kojih je prihvaćen zahtjev tužiteljice s osnova razlike pogrešno obračunate glavnice,

-da nije iznio razloge da li ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom i valutnoj klauzuli, nakon što je sklopljen dodatak ugovoru o kreditu, proizvode ikakav pravni učinak na tužiteljicu kao potrošača, zatim da je sud dužan iznijeti jasan stav o tvrdnjama tužene da li je položaj tužiteljice izjednačen s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit u eurima denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima, da li je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu odnosno prihvatom konverzije tužiteljica konzumirala svoje pravo na restituciju.

5. O preinaci tužbenog zahtjeva.

5.1. Nakon što je u postupku provedeno financijsko vještačenje tužiteljica je podneskom od 20.10.2020. (strana 148 do 154 spisa) povisila dakle preinačila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka .

5.2. Tužena se preinaci protivila, međutim sud je preinaku dopustio.

5.3. Naime, čl. 39. ZID ZPP-a (NN 70/19), koji je stupio na snagu 1. 9. 2019., izmijenjen je dosadašnji čl. 190. tako da je iza stavka 1. dodan novi stavak 2. koji glasi: »Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.«

5.4. Odredba čl. 39. ZID ZPP-a, a prema prijelaznim i završnim odredbama (čl. 117. st.2. ZID ZPP-a) primjenjuje se i na postupke u tijeku.

5.5. Ovaj sud je dopustio preinaku tužbe, jer smatra da su ispunjeni uvjeti iz citiranog čl. ZID ZPP-a, jer tužiteljica nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev u pogledu visine do zaključenja prethodnog postupka, već je tek nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine zahtjeva mogao preinačiti tužbeni zahtjev, jer je tek vještačenjem saznala kolika je visina zahtjeva tj. da je veća od one koju je utužio, te ovaj sud smatra, iako se tuženik protivio preinaci, da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a sve ovo u smislu čl. 190. st.2. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN 142/12 , 103/14, NN 118/14 i NN 107/159, 70/19).

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja) te povrat s osnova razlike u konvertiranoj glavnici, kod čega je nesporno da je između stranka osim osnovnog ugovor o kreditu zaključen i sporazum o konverziji (Dodatak ugovora o kreditu od 14.12.2015. –str. 20 do 24 spisa).

7. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr.).

8. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 15. srpnja 2005. (list 4 do 9 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 61.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (točka 1. ugovora), a namjena kredita je bila adaptacija stambenog objekta,

- da se tužiteljica obvezala platiti kredit kroz 240 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora,

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,75 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 4. ugovora),

9. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

10. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

11. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.studenog 2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

12. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 - u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12.1. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12.1. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

14. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

15. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

16. U pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat sa posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i kamata za trajanja kreditnog odnosa.

16.1. Međutim u konkretnom slučaju, tuženik nije predlagao personalne dokaze na okolnost da je tužiteljica u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora znala i mogla znati za rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, i za rizik vezano uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu kao i procijeniti sve posljedice koje bi odredba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi mogla imati i utjecati na visinu otplate kredita.

16.2. Tuženik je u postupku odustao od saslušanja svoje djelatnice tj. svjedokinje ČJ, čije saslušanje je predlagao na okolnost pojedinačnog pregovaranja i informiranosti tužiteljice.

16.3. U postupku je saslušana samo tužiteljica koja je iskazala:

-da je predmetni ugovor o kreditu od 2005. zaključila za adaptaciju kuće, da joj je naime trebao kredit i otišla je u banku tužene raspitati se oko kredita, da joj je gospođa s kojom je razgovarala predložila kredit u švicarcima i rekla joj da je sposobna za taj kredit u švicarcima i još joj je predočila i uvjeravala je da je to dobra i stabilna valuta, da je to najbolji kredit za tužiteljicu i na kraju je pristala na taj kredit -da joj priliko razgovora sa bankaricom i zaključenja Ugovora o kreditu nije rečenod a bi tečaj švicarca mogao rasti ni da bi ugovorena kamata mogla značajno rasti,

-nakon nekog vremena početna rata joj je toliko narasla da više nije bila u mogućnosti uredno plaćati rate kredita i dolazile su joj opomene,

-da je zaključila ugovor o konverziji i da je na konverziju pristala jer joj je u banci objašnjeno da će lakše otplaćivati rate kredita,

-da je inače rate kredita plaćala u gotovini na način da je dolazila u banku i uplaćivala na šalteru banke,

- da iz ugovora nije razumjela što znači promjenjiva kamata, da ne zna što je valutna klauzula, da je ugovor pročitala,

-da u banci nije tražila kredit u nekoj drugoj valuti jer joj je bio ponuđen samo kredit u švicarcima kao najbolja ponuda.

16.4. Osnovni ugovor o kreditu koji su sklopile stranke, predstavlja tipski ugovor kakve je sklapao tuženik u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi. Tuženik nije dokazao da je tužiteljica bila informirana o riziku promjene tečaja valute švicarski franak, i riziku promjenjive kamatne stope, već upravo suprotno tužiteljici je od strane banke predmetni kreditu u švicarcima predstavljen kao najpovoljniji, a valuta CHF, kao stabilna valuta, i nikako se ne može govoriti niti smatrati da se o osporenim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo u smislu da je prilikom sklapanja ugovora tužena banka pružila tužiteljici sve potrebne informacije ni da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljici, kao prosječnom potrošaču, bile jasne i razumljive, niti je tužiteljica mogla utjecati na uvjete ugovora.

17. Nadalje nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili 14. prosinca 2015. Dodatak Ugovoru o kreditu kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (Dodatak na listu 20 do 24 spisa) iz sadržaja kojega slijedi da je tužiteljica, kao korisnik kredita po Ugovoru o kreditu, pristala na konverziju temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju iz NN 102/15 u EUR, te je nadalje tim dodatkom utvrđeno:

-da je ukupni iznos koji je tužiteljica preplatila 1.053,39 EUR, što preračunato u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne listi banke na dan 30. rujna 2015. iznosi 8.045,27 kn, te da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja ovog Dodatka, na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u Eur namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi,

-da na dan sklapanja Dodatka preostali iznos neotplaćene i nedospjele glavnice prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u Eur iznosi 28.035,91 EUR.

18. Kod toga nije sporno i tužiteljica to priznaje i ne osporava da je iznos koji je u konverziji utvrđeno da je preplatila od 8.045,27 kn tužiteljici vraćen kroz umanjenje budućih anuiteta nakon sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu.

19. Sporno je da li nakon izvršene konverzije, dakle nakon sklapanja Dodatka osnovnog ugovora o kreditu tužiteljica ima pravo na povrat s osnova preplaćene kamate i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja) te povrat s osnova razlike u konvertiranoj glavnici, dakle da li tužiteljica ima pravo i nakon izvršene konverzije potraživati razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i da li su sporazumom o konverziji odnosno sklapanjem Dodatka ugovora primjenom ZID ZPK-a otklonjene posljednice ništetnosti i uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije ispunjenja ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog ugovora o kreditu.

20. Naime, tuženik tvrdi da tužiteljica nema pravo na povrat jer je s tuženom bankom sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je konvertiran kredit, pa tužitelj nema osnovu za bilo kakav zahtjev za isplatu jer je početni kredit u CHF prestao postojati u potpunosti nakon što je kredit konvertiran kod čega se poziva na zauzeto stajalište VSRH iz oglednog postupka i navodi da se iz tog stajališta zaključuje da se kod Dodataka osnovnom ugovoru radi o novom sporazumu koji predstavlja potpuno novu pravnu osnovu, i da se po ranijoj pravnoj osnovi, odnosno početnom ugovoru o kreditu, ne može potraživati bilo kakva daljnja isplata, da je konverzija provedena sukladno ZID ZPK i da nije u domeni primjene Direktive 93/13 pa tužiteljica nema pravnu osnovu zahtijevati bilo kakvo dodatno obeštećenje.

20.1. Ovakav stav tuženika se ne može prihvatiti.

21. Kao što je rečeno, među strankama nije sporno da je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR i da je konverzija izvršena temeljem ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju.

22. Naime, odredbom čl. 19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), koji je stupio na snagu 30.9.2015, točkom 1.-3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.) dočim u točki 2. čl. 19.c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

23. ZID ZPK/15, imao je osnovni cilj sprječavanje nastavljanja nepoštene prakse banaka i dužničke krize u pravcu otklanjanja te dužničke krize koja je nastala zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).

23.1. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem VSRH broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.

24. Kao što je rečeno, među strankama nije sporno da je provedena konverzija kredita i nema spora da je sama konverzija provedena u skladu sa ZID ZPK/15, međutim sve to ne isključuje mogućnost postavljanja kondemnatornog zahtjeva onda kada konverzija nije ispravila posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu.

25. Ističe se kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

25.1. Također u odluci VSRH broj: Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. je zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.

26. Nadalje u vidu treba imati i izraženo stajalište Europskog suda u odluci broj C- 452/18 od 9.srpnja 2020. u kojoj se razmatralo pitanje mogućnosti proglašavanja nepoštenom odredbe ugovora o obnovi kojom se potrošač odriče učinka proglašavanja odredbe nepoštenom, a u kojoj odluci se navodi:

- „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“.,

-da "članak 3. stavak 1. Direktive93/13 u vezi s točkom 1. Podtočkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da: odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“

26.1. Dakle, prema stajalištu Suda EU, smatra se „nepoštenom” odredba sadržana u ugovoru o obnovi kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, ako potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze. Tog potrošača ne obvezuje odredba ugovora kojom se on u budućim sporovima odriče podnošenja sudskih tužbi utemeljenih na pravima koja izvodi iz Direktive 93/13.

27. Također treba imati u vidu i presudu suda Europske unije C-118/17 od **.**.2019. (DJ protiv Erste Bank Hungary Zrt.) u kojem je izraženo stajalište:

-kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima,

-te kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju naveden nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji.

27.1. Dakle, prema stajalištu suda EU iz ove odluke, smatra se da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira ne eventualnu zakonsku intervenciju u njegovo pravo.

27.2. U odnosu na ovo pravno shvaćanje neodlučno je da prema ZID ZPK/15 potrošaču tj. korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.

28. U konkretnom slučaju tužiteljica se odlučila za konverziju odnosno odabrala zaključiti aneks osnovnog ugovora o kreditu primjenom ZID ZKP-a, koji je uostalom zakonodavac i donio u cilju sprječavanja nastavljanja nepoštene prakse banka i dužničke krize koja je nastala zbog rasta tečaja CHF.

29. Međutim, to što se tužiteljica odlučila na zaključenja sporazuma o konverziji tj. Dodatka ugovora o kreditu, ne znači da je samim time u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, niti da se tužiteljica zaključenjem ugovora o konverziji odrekla potraživanja stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

30. Naime, aneks tj. Dodatak ugovora o kreditu primjenom ZID ZKP, je sklopljen 14. prosinca 2015., te u to vrijeme presuda u kolektivnom sporu nije postala pravomoćna u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, naime, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u odnosu na ugovorenu valutu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., te u vrijeme sklapanja Dodatka ugovora primjenom ZID ZKP tužiteljica kao prosječni potrošač nije znala niti je mogla znati za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i pretpostaviti ishod postupka po kolektivnoj tužbi pokrenutoj po udruzi "Potrošač".

31. U vrijeme sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu, presuda u kolektivnom sporu je bila pravomoćna u odnosu na ništetne i nepoštene odredbe ugovora o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamatnoj stopi (postala je pravomoćna 13. lipnja 2014.).

32. Međutim tužiteljica se kod sklapanja tog Dodatka ugovora o kreditu tim dodatkom nigdje nije odrekla potraživanja po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu pa tako ni u pogledu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

33. Sklapanjem Dodatka osnovnog ugovora o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a nije se radilo o sklapanju sasvim novog ugovora te je osnovni ugovor o kreditu u CHF postojao i od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu 2005. pa do sklapanja Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu taj osnovni ugovor je vrijedio i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju.

33.1. Osim toga u odluci VSRH Rev-18/2018 je zauzeto je shvaćanje da sve kada bi se i uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredaba osnovnog ugovora o kreditu.

33.2. Sklapanjem Dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora, ali nisu regulirale prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije, niti se kao što je rečeno tužiteljica tim Dodatkom odrekla potraživanja po ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora iz osnovnog ugovora.

34. Također ni odredbama ZID ZKP/15 nije regulirano niti je isključeno pravo na restituciju (po ništetnim odredbama osnovnog ugovora o kreditu) potrošača koji je odlučio sklopiti ugovor o konverziji.

35. Ističe se da se potrošač, odnosno korisnik kredita mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora iz osnovnog ugovora o kreditu, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

35.1. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu u CHF odluka odnosno pravomoćnost odluke u kolektivnom sporu uslijedilo je nakon sklapanja Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te tužiteljica kao potrošač i korisnik kredita nedvojbeno nije mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava.

35.2. S druge strane u odnosu na nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi niti iz jednog provedenog dokaza u postupku ne proizlazi da se tužiteljica kao potrošač na bilo koji način pa ni Dodatkom ugovora o kreditu nagodila i dogovorila s bankom u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora iz osnovnog ugovora o kreditu u pravcu odricanja potraživanja po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

36. Imajući u vidu sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu koji su sklopili tužiteljica i tuženik te naprijed citirane odredbe ZID ZPK, kao i naprijed navedena stajališta Europskog suda i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Rev 18/2018, stajalište je ovoga suda da tužiteljica sklapanjem sporazuma o konverziji tj. Dodatka ugovora o kreditu nije izgubila pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje do sklapanja sporazuma o konverziji u situaciji kada konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala na temelju tih nepoštenih ugovornih odredi te je stajalište ovoga suda da tužiteljica osnovano (kondemnatornim zahtjevom) nakon sklopljenog sporazuma o konverziji zahtjeva povrat preplaćenih iznosa, s osnova ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stupi te s osnova valutne klauzule, i da tužiteljica ima jednako tako i na povrat razlike glavnice do koje je došlo tijekom konverzije kredita ( a koju razliku utvrđuje vještak u nalazu i mišljenju o čemu će kasnije biti riječi).

37. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po RKR d.o.o. Karlovac te je zadatak vještak je bio utvrditi koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema odlukama banke o promjeni kamatnih stopa, koliki je iznos je preplatila na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužiteljica platila zbog rasta tečaja CHF, te utvrditi iznos koji je prilikom konverzije tužena banka vratila tužiteljici kroz smanjenje anuiteta, te izvršiti uračunavanje tog iznosa vraćenog u konverziji sa potraživanjem tužiteljice, a temeljem čl. 171. i 172. ZOO-a, utvrditi da li je tužena banka ispravno izračunala preostalu glavnicu kod konverzije, odnosno utvrditi razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, te je vještak još i usmeno saslušan radi nadopuna vještačenja u pravcu da li je konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZKP, i matematički, a prema uputi II. stupanjskog suda iz ukidne odluke.

37.1. Iz nalaza vještaka od 11.5.2020. (list 130 do 142 spisa) proizlazi:

-da je iznos odobrenog kredita po ugovoru o kreditu od 15. srpnja 2005. bio 61.500,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da je ugovorena kamatna stopa od 4,75 % promjenjiva (čl. 2. ugovora), da je rok otplate 240 mjeseci, a način otplate 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja (čl. 7.), te da prema priloženom otplatnom planu (list 38 do 42 spisa) mjesečni anuiteti iznose 397,43 CHF i dospijevaju zadnji dan u mjesecu, te da je prvi anuitet dospijevao na naplatu 31.8.2005., a posljednji 31.7.2025., da je kredit konvertiran,

-da je na dan isplate kredita 29.7.2005., srednji tečaj CHF po tečajnoj listi HNB iznosio 4,656518 HRK/CHF,

-vještak je na str. 4. svog nalaza dao pregled promjena kamatnih stopa banke,

- da je tužiteljica na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je platila preko početne kamatne stope prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatila 4.516,82 CHF CHF, što primjenom tečaja HRK/CHF na dan dospijeća anuiteta iznosi 24.096,27 kn, po pojedinačnim mjesečnim iznosima iskaznim u tablici vještaka u stupcu "l" (CHF) i u stupcu "o" (HRK),

- da je tužiteljica kroz mjesečne anuitete zbog ugovoren valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je tužiteljici kredit isplaćen i iznosa koji je platila zbog rasta tečaja CHF, preplatila iznos od 35.315,39 kn, po pojedinačnim mjesečnim iznosima iskaznim u tablici vještaka na u stupcu "s",

-da je 14.12.2015. sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim je utvrđena preplata (dakle ono što je tužiteljica više platila) u iznosu od 1.053,39 eur-a odnosno 8.045,27 kn (a koji preplaćeni iznos kredita je tužena banka tužiteljici vratila kroz smanjenje budućih anuiteta nakon sklapanja Dodatka ugovoru),

- da je vještak izvršio uračunavanje po čl. 171. i 172. ZOO-a te priznate preplate u konverziji, dakle iznosa od 8.045,27 kn s potraživanjem tužiteljice te je uračunavanje izvršeno tako da je taj iznos izjednačen (dakle prebijen) s iznosom zz kamata na dan 31.1.2009. i dijelom zz kamate od 28.2.2009. u iznosu od 469,63 kn, a što je prikazano u tablici vještaka na str. 10 njegovog nalaza,

- da je na dan 30.9.2015. (inače dan stupanja na snagu ZID ZPK NN 102/15) ostatak glavnice po inicijalnom otplatnom planu bio 42.923,74 CHF, tj. 199.875,17 kn, a ostatak glavnice utvrđen Dodatkom ugovoru o kreditu je 28.035,91 EUR, tj. 214.124,26 kn, pa je razlika između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, iznosi 14.249,09 kn.

38. Tuženik je prigovarao nalazu vještaka (podnesak od 19.10.2020. na listu 145 do 147 spisa), da je kontrolom podataka i izračuna prikazanih u Tablici 1 utvrđeno da izračuni sudskog vještaka nakon isteka prvog ugovorenog moratorija, odnosno od travnja 2012. godine na dalje, u dijelu tablice "Izračun po fiksnoj stopi iz ugovora o kreditu" i Izračun po primijenjenoj stopi – otplatnom planu" nisu ispravni, budući da je kredit po isteku moratorija prenesen u redovnu otplatu, sukladno aneksu. Ovaj nedostatak utječe na sve izračune nakon navedenog datuma što u konačnici rezultira iznosima razlika koji ne odgovaraju stvarnom stanju, da je osim toga nalaz i mišljenje baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamata i fiksni tečaj, a što nije bila ugovorna volja stranka, te da je vještačenje bilo nepotrebno. 38.1. Sudski vještak se na ročištu 10.11. 2020. usmeno očitovao na prigovore tuženika kako slijedi:

- da se prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak koristio inicijalnim otplatnim planom do perioda prvog moratorija, nakon prvog a onda i drugog moratorija zbog promjene uvjeta u kreditu da je vještak preračunao novi iznos anuiteta i iskazao ga u koloni "izračun po fiksnoj stopi iz ugovora o kreditu", a da je u dijelu "izračun po primijenjenoj stopi – otplatni plan" vještak koristio isključivo iznose koje je tuženik iskazao u otplatnom planu nakon promjene kamatnih stopa.

38.2. Iz usmenog očitovanja vještaka na ročištu 18. prosinca 2024. u odnosu na pitanje da li je konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZPK-a i matematički, proizlazi i vještak je odgovorio:

-da je konverzija napravljena matematički točno sukladno čl. 19c ZID ZPK-a.

-na pitanje punomoćnice tužitelja vještak je odgovorio da je iznos od preplate od 8.045,27 kn prebio sa iznosom zakonske zatezne kamate sukladno čl. 171 i 172 ZOO-a, a što znači da je za taj za taj iznos koji je priznat u konverziji umanjio izračun.

39. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te je vještak usmeno obrazložio svoj nalaz odnosno očitovao se na prigovore tuženika, te je nalaz i mišljenje vještaka izrađen objektivno i stručno i prema pravnoj ocjeni spora koju je dao ovaj sud.

40. Dakle, u konkretnom slučaju konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi. Konverzijom nije uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama jer nije ispravila posljedice nepoštenih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer konverzijom nije tužiteljici vraćeno sve što je temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli više platila, a tuženik primio, te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji potrošačima pripada.

40.1. Kod toga se još jednom ističe da iz sadržaja Dodatka ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija ne proizlazi da se tužiteljica odrekla prava isticanja pred sudom zahtjeva i potraživanja koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

41. Prema nalazu vještaka dug tuženika prema tužiteljici, a po izvršenom uračunavanju (čl. 171. 172. ZOO) priznate preplate u konverziji (8.045,27 kn) s potraživanjem tužiteljice iznosi:

-24.096,27 kn s osnova preplaćenih kamata zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi,

-35.315,39 kn s osnova preplaćenog tečaja u CHF zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

41.1. Ističe se da je za preplaćeni iznos od 8.045,27 kn, koji je u konverziji utvrđen kao iznos koji je tužiteljica preplatila i koji iznos je tužiteljici vratio kroz umanjenje budućih anuiteta (nakon sklapanja dodatka ugovora o kreditu), valjalo izvršiti uračunavanje tog iznosa po pravilima o uračunavanju- čl. 171. i 172 ZOO-a, i to uračunavanje nije na štetu tuženika, već upravo suprotno njemu u korist, jer se njegovo dugovanje umanjuje. Znači uračunavanjem preplate u konverziji koju je tuženik tužiteljici vratio kroz umanjenje budućih anuiteta, je umanjeno dugovanje tuženika – odnosno iznos preplate od 8.045,27 kn je prebijen sa iznosom duga s osnove zakonske zatezne kamate (s iznosom zz kamata na dan 31.1.2009. i dijelom zz kamate od 28.2.2009., a što tužiteljica u tužbenom zahtjevu ni ne traži).

42. Nadalje iz nalaza vještaka proizlazi da razlika glavnice tj. između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi 14.249,09 kn

42.1. Kada se radi o ovoj razlici u glavnici koju tužiteljica potražuje u tužbenom zahtjevu, a radi se o glavnici kakva bi bila po početnom tečaju da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku glavnicu po početnom tečaju, ova razlika u glavnici pripada tužiteljici bez obzira što je konverzija po tuženiku izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZPK i matematički pravilno, jer je valutna klauzula iz osnovnog ugovora o kreditu utvrđena ništetnom (ugovorena valuta) i tužiteljici zbog ništetnosti te odredbe pripada razlika u konvertiranoj glavnici.

43. Naime, konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ništetnih ugovornih odredbi, već od toga da se kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF konvertira tj. denominira u kredit denominiran u EUR.

44. Kako sklapanjem ugovora o konverziji nisu u potpunosti otklonjene posljedice ništetnosti valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope iz osnovnog ugovora o kreditu i kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da i nakon provedene konverzije postoji razlika na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF koje je tužiteljica platila u ispunjenju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, razlika u konvertiranoj glavnici, to je tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice valjalo udovoljiti, na način kako to proizlazi iz točke I. izreke presude.

O prigovoru zastare.

45. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

45.1. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

45.2. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

45.3. Prigovor zastare sud cijeni neosnovanim iz razloga što pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dolazi do prekida zastare temelje čl. 241. ZOO te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke o navedenom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, a kakav stav je zauzeo i VSRH u svojoj presudu broj Rev-2245/17. To znači da zastarni rok za podnošenje individualne tužbe za restituciju preplaćenih kamata nastupa 14. lipnja 2019., a za restituciju zbog preplaćenog tečaja 2023., a kako je ovdje tužba podnesena 15.5.2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, to proizlazi da zastara nije nastupila.

46. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim tužbeni zahtjev, valjalo je zahtjevu tužiteljice udovoljiti i donijeti presudu kao u izreci.

47. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a.

47.1. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 , 103/14, NN 118/14 i NN 107/15), te troška knjigovodstvenog vještačenja, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu.

47.2. Tužiteljici pripada trošak kako slijedi:

-sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR,

- sastava podneska od 20.8.2019. (očitovanje na odgovor na tužbu) u iznosu od 200,00 kn (Tbr. 8. t.1.),

-zastupanja 16.9.2019. u iznosu od 50,00 EUR (25 % nagrade po Tbr. 9. t. 5.)

-sastava podneska od 18.9.2019. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade Tbr. 8. t.4.)

-zastupanja na ročištu 11.11.2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t.1.),

-sastava podneska od 13.5.2020. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade po Tbr. 8. t.4.)

-sastava podneska od 20.10.2020. (očitovanje na nalaz vještaka) u iznosu od 200,00

EUR kn (Tbr. 8. t.1.),

-sastava podneska od 26.10.2020. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade Tbr. 8. t.4.) -zastupanja na ročištu 10.11. 2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t.1.),

- te pristup na ročište za objavu presude 15. 12. 2020. u iznosu od 100,00 EUR -sastav podneska od 20. 9. 2024. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade po Tbr. 8. t.4.)

-zastupanje na ročištu 4. 10. 2024. u iznosu od 200,00 EUR

-pristup na ročište 7. 11. 2024. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade Tbr. 9. t. 5.)

-zastupanje na ročištu 8. 12. 2024. u iznosu od 200,00 EUR

-pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR

što je sveukupno 1.900,00 EUR što uvećano za iznos od 475,00 EUR na ime PDV-a čini 2.375,00 EUR, čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenje u ovom premetu u iznosu od 331,81 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 142,01 EUR, te plaćene pristojbe na (raniju) prvostupanjsku presudu od 143,87 EUR, što je ukupno 2.992,69 EUR.

47.3. Ovom trošku treba pridodati trošak koji je tužiteljica imala u svezi izrade nalaza i mišljenja prije pokretanja ovog postupka (račun i dokaz o plaćanju na listu 155 i 156 spisa ), u iznosu od 132,72 EUR (a koji je po ocjeni ovoga suda bio potreban za ovaj postupak tj. podnošenje tužbe i postavljanje tužbenog zahtjeva u tužbi u pogledu visine), te još trošak pribave dokumentacije u iznosu od 51,10 EUR, koji je platila tužiteljica tuženoj banci vezano uz dostavu i izradu prijepisa dokumentacije "na poseban zahtjev", a koja je bila potrebna kao dokaz uz tužbu, koji trošak dokumentacije

je imala i platila prethodno podizanju tužbe (dokaz o plaćanju nalog na listu 157 spisa u iznosu od 345,00 kn plaćeno 25.3.2019. , i račun na iznos od 40,00 kn na listu 159 spisa, plaćan 7.5.2019.), pa je ukupni trošak tužiteljice 3.176,51 EUR.

U Karlovcu 30. siječnja 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu

2. OD Leko i partneri iz Zagreba