REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-688/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 28. studenoga 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Josipa Savića, odvjetnika, te punomoćnice tuženika LP, zaposlenice tuženika, dana 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužitelju ŽP plati iznos od 968,41 eur zajedno sa zateznom kamatom od 12. kolovoza 2022. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.531,87 eur zajedno sa zateznom kamatom od 30. siječnja 2025. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 431,59 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 1.3.2023.(?) nastradao kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] u prometnoj nesreći koja se je dogodila u Zagrebu, a do koje je došlo krivnjom vozačice vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika pa kako je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede, to od tuženika potražuje isplatu pravične novčane naknade s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, a kao činjenice u tužbi navodi da je zbog ovog štetnog događaja trpio fizičke bolove i strah te da mu je zaostalo smanjenje životne aktivnosti pri čemu navodi da mu je bila potrebna i tuđa pomoć i njega pa u tužbi ukupno potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete u daljnjem iznosu od 1.400,00 eur na koji iznos potražuje zatezne kamate od 12.8.2022. do isplate navodeći da je tuženiku 12.8.2022. tj. prije podnošenja tužbe podnio odštetni zahtjev temeljem kojega mu je isti već isplatio iznos od 10.500,00 kn, a potražuje i naknadu troškova parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori pasivnu legitimaciju i nastanak predmetnog štetnog događaja kao niti odgovornost za nastanak istoga, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku štetu ističući da je tužitelju u mirnom postupku već isplatio iznos od 1.393,59 eur (10.500,00 kn) po osnovu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu smatrajući da je time tužitelju šteta nadoknađena u cijelosti imajući u vidu postojeću dokumentaciju i sudsku praksu u istovjetnim slučajevima posebno uzimajući u obzir da je tužitelj zadobio laku tjelesnu ozljedu bez prijeloma te da je njegovo liječenje bilo urednog tijeka pa se isti potpuno oporavio od zadobivenih ozljeda. Stoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti s time da konačno ne potražuje naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 6- 31), u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 39) te u presliku zdravstvenog kartona tužitelja (stranica 47-144), provedeno je liječničko vještačenje (stranica 148-150 te 159 i 160), a proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 157 i 158).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak predmetnog štetnog događaja kao niti odgovornost tuženika za nastanak istoga, a nije sporno niti to da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe već isplatio iznos od 1.393,59 eur (10.500,00 kn).

6. Provedenim liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću, kirurgu – traumatologu, (stranica 148-150) utvrđeno je da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio istegnuće mišića uz vratnu kralješnicu te da su mu po završetku liječenja zaostali kronični bolovi u vratu i povremene glavobolje, a da su mu kretnje vratnom kralješnicom bolne i ograničene u manjem stupnju. Stoga ovaj vještak smatra da su navedene trajne posljedice uzrok smanjenja njegove životne aktivnosti u visini od 3%, ali kako je tužitelj u trenutku ovog štetnog događaja imao umjerene degenerativne promjene vratne kralješnice (u dva navrata je bio kod svog liječnika zbog bolova u vratu) te kako ovaj vještak smatra da navedene degenerativne promjene dijelom utječu na sadašnje funkcionalno stanje vratne kralješnice, to isti smatra da je ozljeda vrata iz predmetnog štetnog događaja uzrok smanjenja životne aktivnosti tužitelja u visini od 1,5%. Nadalje je tim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj trpio fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 8 dana te manjeg intenziteta 7 tjedana kumulativno, a da je trpio i tzv. primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan u trenutku štetnog događaja te tzv. sekundarni strah i to jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno. Ovaj vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno tijekom 2 tjedna za obavljanje težih kućanskih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično. Utvrđeno je da postoji i uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedene ozljede te da je liječenje tužitelja završeno 14.7.2022.

7. Ovakvom nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je samo tužitelj navodeći u podnesku od 31.1.2024. (stranica 154 i 155) da mišljenje vještaka nije sačinjeno u skladu s pravilima struke jer da iz medicinske dokumentacije proizlazi kako njegova klinička slika pokazuje da trpi trajne posljedice daleko teže od 3% pri čemu smatra kako od ranijih medicinskih stanja nije bilo zaostalog smanjenja njegove životne aktivnosti pa da je svo funkcionalno smanjenje kralješnice posljedica predmetnog štetnog događaja. Nadalje, smatra nejasnim kako je moguće da bi on trpio bolove, a da pri tome ne osjeća strah barem manjeg intenziteta s time da tvrdi da je liječenje provodio do 14.7.2022. tj. skoro četiri mjeseca nakon nesreće pa da je slijedom toga strah i bolove trpio cijelo to vrijeme, a kako je inače radno aktivna osoba, to će ga pretrpljene posljedice trajno i nepopravljivo usporiti.

8. U svom usmenom očitovanju na ročištu 28.11.2024. (stranica 159 i 160) vještak dr. Božidar Šebečić je vezano uz ocjenu trajnih posljedica pojasnio da je iz preslike zdravstvenog kartona vidljivo kako je tužitelj bio kod svog liječnika 2017. zbog povremenih bolova u području vratne kralješnice te da je 2019. bio na pregledu kada mu je postavljena dijagnoza obostranog cervikobrahijalnog sindroma što znači bolni sindrom vrata sa širenjem bolova u obje ruke te je na RTG snimkama koje su učinjene 3 tjedna po predmetnom štetnom događaju opisana početna spondiloza vratne kralješnice i uži intervertebralni prostor C5,C6, dok je na magnetskoj rezonanci vratne kralješnice nađena početna disekcija intervertebralnih diskova i protruzija diska u segmentu C5,C6 pa je iz svega toga jasno vidljivo da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja imao degenerativne promjene vratne kralješnice i time povezane tegobe zbog kojih se liječio. Stoga je ocjena smanjenja njegove životne sposobnosti umanjena za 50%. S druge strane, ovaj vještak navodi kako su fizički bolovi i strah subjektivna kategorija te ih nije moguće egzaktno izmjeriti pa je ocjenu istih dao uzimajući u obzir težinu zadobivenih ozljeda, priloženu medicinsku dokumentaciju i vlastito iskustvo koje je stekao tijekom dugogodišnjeg liječenja pacijenata s takvim ozljedama. Također smatra da je i ocjena potrebe tuđe pomoći dana u skladu s ozljedom koju je tužitelj zadobio pa kako se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi to tužitelj nije bio onemogućen obavljati osnovne životne potrebe kroz duži period, već samo tijekom 2 tjedna. Na upit punomoćnika tužitelja je li uzeo u obzir i RTG nalaz od 2.11.2017. vještak navodi da jest, ali napominje da je to snimanje učinjeno 5 godina prije štetnog događaja te tada tužitelj doista nije imao radiološki vidljive degenerativne promjene, a na daljnji upit je li uzeo u obzir nalaz od 18.12.2019. u kojem je navedeno da se bolovi tužitelju kreću iz lopatice, vještak navodi da je i taj nalaz uzeo u obzir te da iz istoga proizlazi kako je tužitelj prije ovog štetnog događaja imao problema s vratnom kralješnicom pri čemu činjenica da se u istom navodi bol u lopatici nema utjecaja na to. Nadalje navodi, iako u preslici zdravstvenog kartona do predmetnog štetnog događaja nema pretraga koje bi potvrdile degenerativne promjene vratne kralješnice, da su iste utvrđene RTG slikama i magnetskom rezonancom neposredno po predmetnom štetnom događaju, a da se iste nisu mogle razviti u razdoblju od ovog štetnog događaja do 22.3.2022. odnosno do 30.3.2022. tj. do RTG snimanja odnosno do magnetske rezonance.

9. Nakon ovakvog usmenog očitovanja liječnika vještaka, sud je ovakav nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan smatrajući da je isti u svom usmenom očitovanju argumentirano otklonio sve tužiteljeve prigovore pa tako i prigovor vezano uz navedene degenerativne promjene radi čega je odbijen prijedlog tužitelja za obnovu vještačenja po drugom liječniku vještaku.

10. Ovaj sud smatra da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) pri čemu je sud utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi tj. fizičke bolove, strah i trajne posljedice, a koje su u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a mjerilo odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

11. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova, straha i trajnih posljedica kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka pa je temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio visinu naknade za pretrpljene fizičke bolove u iznosu 1.200,00 eur, za pretrpljeni strah u iznosu od 650,00 eur, a za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 400,00 eur.

12. Liječničkim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 28 sati pa kako iz iskaza tužitelja (stranica 157 i 160) proizlazi da za istu nije plaćao odnosno da su mu istu pružali ukućani, to je cijena sata tuđe pomoći i njege utvrđena temeljem odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), sukladno važećoj sudskoj praksi, u iznosu od 4,00 eur što pomnoženo s brojem potrebnih sati daje iznos od utvrđenih 112,00 eur.

13. Slijedom navedenoga, tužitelju je ukupno s osnova neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć utvrđen iznos od 2.362,00 eur, a nakon što se taj iznos umanji za iznos od 1.393,59 eur, koji je tužitelju isplaćen prije podnošenja tužbe temeljem odštetnog zahtjeva, dobiva se iznos od 968,41 eur koji mu je i dosuđen zajedno sa zateznom kamatom priznatom temeljem odredbe čl. 1103. ZOO- a od 12.8.2022. tj. od podnošenja odštetnog zahtjeva (stranica 28-31) do isplate pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok je pod točkom II. izreke odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 431,59 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

14. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tako što je najprije utvrđeno da je tužitelj uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 69,17%, a u dokazivanju pravne osnove sa 100%, a što ukupno iznosi 169,17%, dok je tuženik uspio samo u pogledu visine tužbenog zahtjeva i to sa 30,83% pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 169,17% oduzeti tuženikov postotak tj. 30,83% jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način utvrđen je uspjeh tužitelja od 138,34%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tužiteljev konačni uspjeh u sporu od 69,17%.

15. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 4.9.2023. i 31.1.2024. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 4. za sastav podneska od 17.10.2023. u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 16.10.2023., 17.6.2024. i 28.11.2024. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 32. toč. 1. za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 1.450,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 362,50 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 26,55 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 39,82 eur što ukupno iznosi 1.878,87 eur. S obzirom na postignut uspjeh u parnici tužitelju je priznato samo 69,17% toga iznosa tj. iznos od 1.299,61 eur čemu je pribrojen trošak liječničkog vještačenja u ukupnom iznosu od 232,26 eur (199,08 eur + 33,18 eur), koji mu je priznat u cijelosti jer je isti bio neophodan za utvrđivanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Stoga je tužitelju ukupno s osnova parničnog troška utvrđen i dosuđen iznos od 1.531,87 eur. Pri tome se napominje da tužitelju kao nepotreban nije priznat trošak sastava podneska od 20.3.2023. iz razloga što je tužitelj uz taj podnesak samo dostavio dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi na tužbu, iako je istu bio u obvezi platiti već pri podnošenju tužbe.

16. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 30.1.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

17. Tužitelju su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku