Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-78/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. PM podnesenim protiv presude Općinskog suda u Sisku br. K-458/2020-44 od 16. studenog 2023. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025. godine u nazočnosti Mikice Munjin Wertag, zamjenice ŽDO u Osijeku, opt. PM i optuženikovog branitelja Luke Lenića, odvj. iz Zagreba,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi i izriče da se opt. PM za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 227. st. 6. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 57. KZ/11 opt. PM izriče se djelomična uvjetna osuda, time da se ima izvršiti neuvjetovani dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II/ Odbija se žalba opt. PM kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku br. K-458/2020-44 od 16. studenog 2023. godine, opt. PM proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, pa je za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 227. st. 6. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, a temeljem čl. 57. KZ/11, optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ukoliko opt. PM u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), ošt. OM, ČM i ĆM su s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. ZKP/08, opt. PM dužan je u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.609,04 eura, a koji trošak se odnosi na paušalni trošak suda u iznosu od 200,00 eura, troškove očevida u iznosu od 120,06 eura, troškove toksikološkog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, troškove medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 715,74 eura, prometnog vještačenje u ukupnom iznosu od 754,16 eura, te putni trošak svjedoka u iznosu od 620,00 eura.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni (čl. 467. toč. 4. u vezi čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju, te opt. PM po branitelju Luki Leniću, odvj. iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda.

2.1. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, opt. PM po branitelju Luki Leniću, odvj. iz Zagreba, ističe kako je ista neosnovana, s prijedlogom da ju drugostupanjski sud odbaci kao neutemeljenu.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-75/2024 od 19. veljače 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, opt. PM i njegov branitelj Luka Lenić, odvj. iz Zagreba.

4.1. Na sjednicu vijeća su pristupili Mikica Munjin-Wertag, zamjenica ŽDO u Osijeku, optuženikov branitelj Luka Lenić, odvj. iz Zagreba i opt. PM.

4.2. Sjednica vijeća, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem sadržaja žalbe državnog odvjetnika od 17. siječnja 2024. godine, čiji sadržaj izlaže Mikica Munjin-Wertag, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da opt. PM izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

4.3. Nastavno, optuženikov branitelj Luka Lenić, odvjetnik iz Zagreba, izlaže sadržaj žalbe od 7. veljače 2024. godine, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi optužbe primjenom načela „in dubio pro reo“, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugim vijećem. Ukoliko drugostupanjski sud u postupanju optuženika pronalazi elemente kazneno pravne odgovornosti, da olakotne okolnosti cijeni u većem omjeru nego što je to učinio prvostupanjski sud pri čemu se ističe da je optuženik sudionik Domovinskog rata i odlikovan za to, da je zaposlen i radi u Sloveniji, da od prometne nezgode nije do sada učinio slično ili neko drugo teže djelo iz prometa, te da izrekne blažu kaznu.

4.4. Opt. PM izjavljuje da u cijelosti prihvaća izlaganje svog branitelja, te dodaje da je on kako na raspravi, tako i izvan nje, kontaktirao sa suprugom poginule osobe, da je izrazio sućut i da mu je teško zbog nastalih posljedica obzirom da oštećenici stanuju u istom mjestu nedaleko mjesta gdje on prebiva.

4.5. Nakon toga, branitelj optuženika izlaže i sadržaj odgovora na žalbu državnog odvjetnika od 7. veljače 2024. godine.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba opt. PM nije osnovana.

6. Žalitelj (opt. PM) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

6.1. Nadalje, optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u postupku povrijedio pravo optuženika na pravično suđenje i ravnopravnost oružja zajamčeno Ustavom i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Suprotno žalbenom navodu iz sadržaja raspravnog zapisnika od 11. svibnja 2023. godine razvidno je da je prvostupanjski sud prihvatio dokazne prijedloge obrane da se ponovno ispita Srećko Hlišć vještak prometne struke, da se od Državnog hidrometeorološkog zavoda zatraži podatak o vremenu izlaska i zalaska sunca tempore criminis, podataka o vidljivosti u vrijeme prometne nesreće, te o atmosferskim prilikama kritične zgode, podatak od općine Lekenik o vremenu uključivanja rasvjete na mjestu nesreće, koje dokaze je sud naveo na strani 10-11 obrazloženja presude. Stoga nije osnovan navedeni žalbeni razlog jer tijekom postupka nije u odnosu na optuženika narušeno načelo ravnopravnosti oružja, niti je time došlo do povrede prava optuženika na pravično suđenje. Tim više što je prvostupanjski sud za dokaze obrane koje je odbio dao jasno i valjano obrazloženje.

7. Žalitelj (opt. PM) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

7.1. Iz sadržaja nalaza i mišljenja provedenog zajedničkog prometnog i sudskomedicinskog vještačenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je optuženik upravljao osobnim vozilom u noćnim uvjetima slabe javne rasvjete užim kolnikom Turopoljske ulice kroz mjesto Lekenik prema jugozapadu kada je između kbr. 3a i 3b prednjim krajnje desnim dijelom osobnog vozila naletio na leđnu stranu tijela oštećene pješakinje koja se kretala u istom smjeru prema jugozapadu bliže desnom rubu kolnika, a nalazila se u društvu s još jednom pješakinjom koja se kretala desno izvan dohvata desnog boka osobnog vozila. Primarni kontakt uspostavljen je između nogu oštećenice i prednjeg krajnje desnog dijela vozila. U nastavku je tijelo bilo djelomično nabačeno na poklopac motora i prednje vjetrobransko staklo pri čemu je došlo do udara stražnjim dijelom glave u prednji desni nosač krova da bi u nastavku bilo odbačeno, te palo na tlo ispred ili udesno od mjesta naleta. Kritične zgode pok. EM je bila odjevena u odjeću tamnih boja, a pri dometu oborenih svjetala koje je optuženik imao upaljena na vozilu bilo je moguće zapaziti pješakinju na udaljenosti oko 27,5 metara pri kojoj udaljenosti je prosječni vozač mogao izbjeći nalet na pješakinju poduzimanjem snažnog kočenja i zaustavljanjem iza leđa pješakinje ili bez kočenja obilaskom pješakinje slobodnim dijelom kolnika s lijeve strane.

7.2. Rezultati vještačenja ukazuju da se pješakinja prije naleta kretala bliže desnom rubu kolnika s obzirom da su svi materijalni tragovi nakon nesreće pronađeni na bankini ili u jarku s desne strane kolnika s obzirom na smjer kretanja vozila.

7.3. Imajući u vidu rezultate provedenog postupka, posebno rezultate prometnog i sudskomedicinskog vještačenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da opt. PM kritične zgode nije kao vozač obratio u dovoljnoj mjeri pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na njega, a za koje je mogao i trebao previdjeti da bi se tu mogli nalaziti kao i drugi sudionici u prometu (biciklisti, motoristi, traktori) s obzirom na svoje iskustvo u kretanju tom prometnicom, čime je po pravilnoj ocjeni suda načinom kretanja vozila tempore criminis došlo od strane optuženika do povrede odredbe čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

7.4. Nakon pozorne ocjene sadržaja obrane opt. PM, svj. PMT, posebno rezultata prometnog i sudskomedicinskog vještačenja, kao i podataka koji su pribavljeni tijekom postupka, kao i dokumentacije o nesreći koja prileže spisu, analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. PM počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

7.5. Uslijed navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica.

7.6. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

8. Žalitelj (opt. PM) pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakon jer da temeljem utvrđenog činjeničnog stanja nije mogao biti proglašen krivim za terećeno kazneno djelo, budući rezultati provedenog kaznenog postupka ukazuju da je sud u predmetnom slučaju u odnosu na PM trebao primijeniti načelo „in dubio pro reo“. Međutim, takav žalbeni navod nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. PM sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

9. Međutim, osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, dok nije osnovana žalba optuženika iz istog žalbenog razloga. Naime, prilikom donošenja odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi u odnosu na navedenog optuženika prvostupanjski sud je od olakotnih okolnosti na strani optuženika utvrdio da nije kazneno osuđivan i prekršajno kažnjavan, te da je oštećenica načinom kretanja istom stranom ceste kao i vozač automobila doprinijela nastanku nesreće, dok otegotne okolnosti sud nije našao.

9.1. Međutim, evidentno je da kritične zgode optuženik uopće nije reagirao na pojavu nastradale pješakinje, iako je po rezultatima prometnog vještačenja imao tu mogućnost i pravovremeno izbjeći nalet, da je nastradala pješakinja u vrijeme nezgode bila u dobi od 56 godina, da po iskazima zakonskih nasljednika optuženik nije iskazao empatiju prema ožalošćenoj rodbini, te da je doprinos pokojnice u nastanku nesreće znatno manji od učešća optuženika, a koje okolnosti predstavljaju otegotne okolnosti na strani optuženika, a koje je prvostupanjski sud propustio pozornije ocijeniti.

9.2. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tome dijelu, polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela, u okviru granica predviđene kazne za kazneno djelo iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11 (kazna zatvora od 1 do 8 godina), ovaj drugostupanjski sud je u odnosu na opt. PM preinačio presudu u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi na način da je za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 227. st. 6. KZ/11, opt. PM osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 57. KZ/11, opt. PM izriče se djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti neuvjetovani dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

10. Slijedom navedenog valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi, kako je to navedeno pod toč. I/ izreke ove presude (čl. 486. st. 1. ZKP/08), dok je žalbu optuženika valjalo odbiti, te u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08), kako je to navedeno pod toč. II/ izreke ove presude.

Osijek, 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić