Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-456/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima br. K- 110/2024-5 od 20. svibnja 2024. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025. godine u nazočnosti Mikice Munjin-Wertag, zamjenice ŽDO u Osijeku i optuženikovog branitelja Sanjina Piljića, odvjetnika iz Vukovara, a u odsutnosti opt. GŽ koji je u pisanom podnesku izvijestio sud da ne želi prisustvovati drugostupanjskoj sjednici
p r e s u d i o j e
I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. GŽ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te izriče da se opt. GŽ za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, navedenog u izreci presude, za koje je proglašen krivim, temeljem čl. 228. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
II/ Odbija se u ostalom dijelu žalba opt. GŽ, kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima br. K-110/2024-5 od 20. svibnja 2024. godine, opt. GŽ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, pa je za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 228. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.
1.1. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), ošt. CŽ i UŽ je djelomično solidarno dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 192,91 eura, a koji iznos je opt. GŽ dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, dok su s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 75,54 eura oštećenici upućeni na pokretanje parnice.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, opt. GŽ oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. ZKP/08, u cijelosti.
2. Protiv te presude žali se opt. GŽ po branitelju Sanjinu Piljiću, odvjetniku iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.1. Državni odvjetnik u odgovoru na žalbu optuženika ističe kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, iscrpno obrazložio svaku spornu i nespornu činjenicu, izveo sve predložene i potrebne dokaze, a svoj zaključak valjano pojasnio. Predlaže žalbu opt. GŽ u cijelosti odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-389/2024 od 12. kolovoza 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
4. Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, opt. GŽ i njegov branitelj Sanjin Piljić, odvj. iz Vukovara.
4.1. Na sjednicu vijeća su pristupili Mikica Munjin-Wertag zamjenica ŽDO u Osijeku i optuženikov branitelj Sanjin Piljić, odvjetnik iz Vukovara, dok nije pristupio opt. GŽ koji je pisanim podneskom izvijestio sud da ne želi biti nazočan drugostupanjskoj sjednici.
4.2. Sjednica vijeća temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem sadržaja žalbe opt. GŽ od 5. srpnja 2024. godine, podnesene po branitelju Sanjinu Piljiću, odvj. iz Vukovara, čiji sadržaj izlaže branitelj, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4.3. Nastavno, Mikica Munjin-Wertag, zamjenica ŽDO u Osijeku, ističe kako u cijelosti ostaje kod sadržaja odgovora na žalbu od 15. srpnja 2024. godine, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba opt. GŽ je djelomično osnovana.
6. Žalitelj (opt. GŽ) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da je izreka presude nerazumljiva, a u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.
6.1. Žalitelj (opt. GŽ) ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, jer da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazu optuženika, te da je navedeni iskaz nezakonit dokaz. Suprotno žalbenom navodu iz sadržaja zapisnika o ispitivanju optuženika u policiji razvidno je da je postupak ispitivanja optuženika izvršen sukladno odredbama ZKP/08, slijedom čega iskaz opt. GŽ koji je iznio u policiji nije nezakonit dokaz obzirom da isti nije pribavljen na način kako je opisano odredbom čl. 10. st. 2. ZKP/08. Uslijed navedenog takav žalbeni navod optuženika nije osnovan. To iz razloga što se pobijana presuda ne temelji isključivo na iskazu opt. GŽ, već i na drugim izvedenim dokazima koje je sud pozorno ocijenio.
7. Žalitelj (opt. GŽ) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
7.1. Naime obranu koju je iznio u policiji optuženik mijenja na raspravi pri čemu tu promjenu obrazlaže činjenicom da je od strane policijskih službenika bio prisiljen priznati počinjenje kaznenog djela koje nije počinio. Suprotno sadržaju izmijenjene obrane iz iskaza ispitanih policijskih službenika, a posebno pregledom video snimka ispitivanja opt. GŽ u policiji, izmijenjena obrana opt. GŽ dovedena je u cijelosti u sumnju. To iz razloga što iz sadržaja snimka nije razvidno da je na optuženika bilo koji policijski službenik vršio pritisak da iskazuje protivno svoje volje, nije vidljivo da je svoju obranu iznosio čitajući sadržaj sa papira koji su mu navodno dali policijski službenici, a pri ispitivanju optuženik je precizno opisao kako je došao do kuće oštećenika, kako je ušao u kuću, gdje se nalazi kuća i odakle je otuđio novac i zlatninu.
7.2. Optuženik u žalbi ističe kako nije na jasan i valjan način preciziran imovinskopravni zahtjev oštećenika. Suprotno navedenom žalbenom navodu iz sadržaja iskaza ošt. CŽ i UŽ razvidno je da su kritične zgode oštećeni za iznos od najmanje 2.000,00 kuna. Dakle, oni su precizirali visinu štete koja nije manja od 2.000,00 kuna čime su ostvarena objektivna obilježja kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, a ne kaznenog djela iz čl. 228. st. 2. KZ/11, kako to pogrešno u žalbi ističe optuženik.
7.3. Uslijed navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
8. Žalitelj (opt. GŽ) po branitelju pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona ističući da je u predmetnom slučaju nastupila zastara kaznenog progona. Suprotno takvom žalbenom navodu evidentno je da za terećeno kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju do 3 (tri) godine, sukladno odredbi čl. 81. st. 1. al. 5. KZ/11, te odredbe čl. 81. st. 3. KZ/11, zastara kaznenog postupka nije nastupila, pa je i u tome dijelu žalbeni navod optuženika neosnovan.
8.1. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. GŽ sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.
9. Djelomično je osnovana je žalba optuženika zbog odluke o kazni koja je u predmetnom slučaju izrečena. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na navedenog optuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio, niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.
9.1. Međutim, prihvaćanjem žalbe optuženika u tome dijelu, a posebno imajući u vidu vremenski odmak od počinjenje terećenog kaznenog djela (izvršeno 6. siječnja 2016. godine), te da je optuženik otac dvoje djece koje uzdržava, a koje okolnosti prvostupanjski sud nije cijenio pri donošenju odluke o vrsti i visini kazne, polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, ovaj drugostupanjski sud je pobijanu presudu preinačio u kazni u odnosu na opt. GŽ za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, te opt. GŽ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
9.2. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).
10. Slijedom navedenog valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, kako je to navedeno pod toč. I/ izreke ove presude (čl. 486. st. 1. ZKP/08), dok u ostalom pobijanom i nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena, kako je to navedeno pod toč. II/ izreke ove presude.
Osijek, 30. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić