Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-5/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s boravištem u [adresa], zastupane po punomoćniku Nikoli Eroru, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Birnbaum, odvjetnici u Osijeku te po protutužbi tuženika MČ protiv tužiteljice IČ, sve uz sudjelovanje mlt. MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnoj skrbnici BČ, dipl. iur. Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, radi razvoda braka s mlt. djecom, odlučivanju o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, odlučujući povodom žalbi tužiteljice i tuženika izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku od 28. studenoga 2024. poslovni broj: P Ob-460/2023-23, u sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe tužiteljice i tuženika se odbijaju kao neosnovane te se presuda Općinskog suda u Osijeku od 28. studenoga 2024. poslovni broj: P Ob-460/2023-23:

- potvrđuje pod toč. VI/ izreke presude u dijelu kojim je tužiteljici naloženo tuženiku naknaditi uzdržavanje za mlt. MČ po 170,00 EUR (stotinusedamdeseteura) mjesečno počev od 1. srpnja 2022. pa do podnošenja protutužbenog zahtjeva 2. siječnja 2024. sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate tako da pojedini obroci dospijevaju do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a za mlt. VČ 140,00 EUR (stotinučetrdeseteura) mjesečno počev od 1. srpnja 2022. pa do podnošenja protutužbenog zahtjeva 2. siječnja 2024. sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate tako da pojedini obroci dopijevaju do 30-og u mjesecu za tekući mjesec sve u roku od 15 dana.

- potvrđuje pod toč. VII/ izreke

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužiteljice i tuženika prihvaćaju se te se presuda Općinskog suda u Osijeku od 28. studenoga 2024. poslovni broj: P Ob-460/2023-23:

- ukida u dijelu toč. VI/ izreke presude u dijelu protutužbenog zahtjeva za isplatu uskraćenog iznosa uzdržavanja za razdoblje od 2. siječnja 2024. do 28. studenoga 2024. sa zateznim kamatama

- ukida pod toč. II/, III/, IV/, V/ i VIII/ izreke presude i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Odbacuje se žalba tuženika u odnosu na toč II/ izreke rješenja Općinskog suda u Osijeku od 28. studenoga 2024. kao nedopuštena.

III. Nepobijana toč. I/ izreke presude i toč. I/ izreke rješenja o privremenoj mjeri ostaju neizmijenjene.

IV. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I/ izreke razveden je brak između parničnih stranaka zaključen 24. studenog 2018. u [adresa], upisan u matici vjenčanih matičnog područja [adresa] za 2018. pod rednim brojem 00770. Pod toč. II/ odlučeno je da će zajednička djeca stranaka mlt. MČ i VČ stanovati s majkom na njezinoj adresi, a roditelji će ostvariti zajedničku roditeljsku skrb. Pod. toč. III/ odlučeno je da će se osobni odnosi mlt. MČ i VČ sa ocem odvijati svaki drugi vikend od petka 15,00 sati do nedjelje do 19,00 sati, tako da majka odvozi djecu na adresu oca i po njih dolazi, u tjednu kada su mlt. djeca vikendom kod oca da s istim provedu srijedu od 15,00 sati do 20,00 sati tako da ih otac preuzima na majčinoj adresi i na istu vraća, a u tjednu kada mlt. djeca nisu vikendom kod oca utorkom i četvrtkom od 15,00 sati do 20,00 sati tako da otac dolazi po djecu na adresu majke i na istu ih vraća, da mlt. djeca provedu 15 dana u kontinuitetu tijekom srpnja, od 1. srpnja do 15. srpnja s ocem i 15 dana u kontinuitetu tijekom kolovoza od 1. kolovoza do 15. kolovoza s ocem, a sljedeće godine od 15. srpnja do 30. srpnja i 15. kolovoza do 30. kolovoza tako naizmjenično ili po dogovoru roditelja, zimske praznike jedne godine prvu polovinu kod oca, a drugu polovinu kod majke i tako naizmjenično kao i proljetne, prvi dan Božića i Uskrsa, jedne godine kod jednog roditelja, a druge godine kod drugog roditelja i tako naizmjenično kao i sve ostale blagdane, praznike i rođendane. Nadalje, tuženiku je naloženo da doprinosi za uzdržavanje mlt. [adresa],00 EUR mjesečno od presuđenja pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate, a za mlt. ABC,00 EUR mjesečno od presuđenja pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate (toč. IV/ izreke). Preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za uzdržavanjem mlt. djece odbijen je kao neosnovan. Nadalje, pod toč. VI/ tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi uzdržavanje za mlt. MČ po 170,00 EUR mjesečno počev od 1. srpnja 2022. pa do presuđenja 28. studeni 2024. sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate tako da pojedini obroci dospijevaju do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a za mlt. VČ 140,00 EUR mjesečno za period od 1. srpnja 2022. pa do 28. studenog 2024. do 30-og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate. Preostali dio protutužbenog zahtjeva tuženika preko dosuđenog odbijen je kao neosnovan. Konačno, pod toč. VIII/ odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Ujedno je prvostupanjski sud rješenjem odbio prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere sukladno kojoj bi se osobni odnosi između mlt. djece MČ i VČ s ocem odvijali svaki drugi vikend od petka u 17:00 sati do nedjelje u 17:00 sati uz obvezu oca da po djecu dođe na adresu njihova stanovanja te ih na istu adresu vrati po isteku vremena, u tjednu kada dijete vikendom ne boravi kod oca utorkom i četvrtkom od 18:00 sati do 20:00 sati na način da ih otac preuzme na adresi stanovanja i vrati nazad po isteku vremena, za vrijeme ljetnih praznika dva puta po sedam dana u kontinuitetu, za vrijeme zimskih praznika sedam dana u kontinuitetu te blagdane i državne praznike naizmjenično. Sud je prijedlog za određivanjem privremene mjere odbio i u dijelu kojim je predloženo da će mlt. djeca MČ i VČ stanovati s majkom na adresi [adresa] u [adresa] i da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja sudskog postupka koji je u tijeku kod naslovnog suda pod brojem P Ob- 460/2023 ili do drugačije odluke suda, a da žalba protiv rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere (toč. I/ izreke rješenja). Konačno, sud je toč. II. izreke rješenja utvrdio kako je prijedlog tuženika za određivanjem privremene mjere povučen.

3. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica u dijelovima pod točkama IV/, V/, VI/ i VIII/ izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže nadležnom drugostupanjskom sudu da preinači presudu u pobijanom dijelu na način da iznose uzdržavanja u toč. IV/ izreke presude povisi sa 170,00 na 200,00 EUR, odnosno sa 140,00 na 150,00 EUR te da u toč. VI/ izreke presude u cijelosti odbije protutužbeni zahtjev tuženika i obveže ga nadoknaditi joj troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama kako je zatraženo. Podredno, tužiteljica predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Presudu pobija i tuženik u toč. II/, III/, IV/, VII/ izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 114/22. dalje ZPP), koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23. dalje ObZ), predlažući drugostupanjskom sudu usvojiti predmetnu žalbu u cijelosti, ukinuti predmetnu odluku u dijelovima u kojima se pobija te odbiti tužbeni zahtjev, a o protutužbenom zahtjevu donijeti odluku na način da se isti usvaja u cijelosti tako da se mjesto stanovanja odredi na adresi oca, odredi ostvarivanje osobnih odnosa djece s majkom te majka obveže na plaćanje mjesečnog uzdržavanja mlt. djece, a podredno ukinuti odluku i vratiti predmet na ponovno suđenje. Iako tuženik izričito navodi kako pobija presudu prvostupanjskog suda u toč. II/, III/, IV/, VII/ izreke u obrazloženju žalbe iznosi i žalbene navode u odnosu na toč. II/ izreke rješenja o privremenoj mjeri.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe parničnih stranaka djelomično su osnovane, a djelomično neosnovane dok je žalba tuženika u odnosu na toč. II/ izreke rješenja prvostupanjskog suda nedopuštena.

7. Obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da su i tužiteljica i tuženik kompetentni roditelji te da su oboje osigurali materijalne uvjete za boravak djece, a njihovi novi partneri prihvatili su djecu. Sud utvrđuje i kako se djeca nisu negativno izražavala niti prema jednom od roditelja, zbog čega je sud svoju odluku o povjeravanju djece da žive upravo sa majkom obrazlagao time da u odnosu na oca postoji svojevrsni teret nerazriješenog partnerskog odnosa, koji se zbog gorčine koju osjeća prema tužiteljici manifestira i prema mlt. djeci govoreći ružno o njihovoj majci i ne uključujući je u bitne segmente dječjih života. Isto tako, u odgoj djece kod tuženika dosta su uključeni njegovi roditelji koji ne podržavaju tužiteljicu kao majku svoje unučadi. Kod tuženika sud uočava i određen rigidan stav prema tužiteljici što se ogleda u činjenici odbijanja da za mlt. djecu ishodi osobne iskaznice, jer nije suglasan da djeca putuju, odbija se odreći očinstva za mlt. I (dijete tužiteljice sa novim partnerom), iako time samo dodatno komplicira pravnu situaciju mlt. M i njezinih roditelja, tereti tužiteljicu za lošiju ocjenu mlt. MČ ne pitajući se da li je eventualno i dijete odgovorno. Ukazujući na ove negativne okolnosti sud uvažajući mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Osijek (dalje HZSR) nalazi da je u najboljem interesu mlt. djece da žive sa svojom majkom na njezinoj adresi, da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb te određuje ostvarivanje osobnih odnosa oca sa djecom kao u toč. III. izreke.

8. Imajuću nadalje u vidu dob i potrebe mlt. MČ i VČ te primanja njihova oca sud prvog stupnja utvrđuje kako tuženik ima ispodprosječna mjesečna primanja te uvažavajući navode oboje roditelja danih u iskazima na sudu da je za uzdržavanje mlt. MČ mjesečno potrebno 200,00 EUR, a za mlt. VČ 150,00 EUR ocjenjuje da je tuženik u mogućnosti i obvezi doprinositi mjesečno za mlt. MČ 170,00 EUR i za mlt. VČ 140,00 EUR od presuđenja pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti i to do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Uz to određuje i obvezu oca na plaćanje pripadajućih zateznih kamata tekućih od dospijeća pojedinih iznosa do isplate. Sud smatra da će dosuđenim iznosom biti zadovoljne osnovne životne potrebe mlt. djece u vidu odjeće, obuće, školskih potrepština. U preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice glede uzdržavanja, tim više jer uzdržavanje potražuje od podnošenja tužbe kada djeca formalno i nadalje stanuju sa svojim ocem.

9. U odnosu na protutužbu te utvrđenje da su djeca stanovala sa svojim ocem nakon faktičkog prekida bračne zajednice njihovih roditelja prvostupanjski je sud osnovanim ocijenio potraživanje tuženika za uzdržavanje mlt. djece za period od 1. srpnja 2022. pa do presuđenja te naložio tužiteljici da za navedeni period plati iznos od 170,00 EUR za mlt. MČ i 140,00 EUR za mlt. VČ za svaki mjesec s pripadajućim zateznim kamatama, od dospijeća (koji je zadnji dan u mjesecu) pa do isplate, a preostali zahtjev preko dosuđenog odbija kao neosnovan.

10. Obzirom na činjenicu da djeca žive sa svojim ocem te na stresnost situacije mijenjanja prebivališta ili boravišta, škole i sl. sud je odbio i prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere prema kojoj bi djeca počela stanovati odmah s njom, a kontakte održavati s ocem, sve kako bi se osigurala stabilnost do pravomoćnosti presude. Konačno sud je rješenjem, u okviru raspolaganja tuženika zahtjevom za određenjem privremene mjere, utvrdio da je njegov prijedlog povučen.

11. Tužiteljica u žalbi ukazuje da je prvostupanjski neosnovano odbio dio zahtjeva za uzdržavanje mlt. djece te je naložio ocu plaćanje 170,00 EUR mjesečno za MČ i 140,00 EUR mjesečno za VČ, iako su oboje roditelja tvrdili da su potrebe MČ 200,00 EUR a potrebe VČ 150,00 EUR te je ponovno ukazivala na potrebe djece. Pored toga u žalbi tvrdi kako je neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika na plaćanje uskraćenog uzdržavanja za djecu, budući su oboje doprinosili za njihovo uzdržavanja tijekom utuženog perioda. Tvrdi kako je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.12. ZPP-a budući tuženik u protutužbi potražuje naknadu za uskraćeno uzdržavanje za mlt. MČ i VČ za razdoblje od srpnja 2022. do zaključno s prosincem 2023., a prvostupanjski sud presudom nalaže tužiteljici naknaditi uzdržavanje za mlt. djecu za razdoblje od 1. srpnja 2022. pa sve do presuđenja 28. studenog 2024. čime je prekoračio tužbeni zahtjev u toč. VI. izreke presude. Pored toga tužiteljica ističe kako predmetna tražbina predstavlja tražbinu djeteta, a ne tuženika te tuženik niti nema ovlast potraživati navedene iznose od tužiteljice, već navedenu tražbinu može jedino i isključivo potraživati dijete, zbog čega ističe kako je neosnovano odbijen njen prigovor promašene aktivne legitimacije.

12. Tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud u donošenju odluke počinio povredu odredbe postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je sud odlučio da bi u interesu mlt. djece bilo iseliti ih iz njihovog doma i okoline gdje borave i žive neprekidno od svog rođenja, odnosno ne iznosi razloge i ne provodi ocjenu dokaza iz kojih bi se moglo doći do jasnog zaključka da bi takva odluka predstavljala očuvanje najboljeg interesa i dobrobiti mlt. djece u odnosu na njihovo sadašnje stanovanje i životne navike i interese. Pored toga ističe da izreka presude ne sadržava oznaku mjesta (adrese prebivališta) stanovanja mlt. djece te da sud nije odlučivao u odnosu na sve točke protutužbenog zahtjeva, a odluku o prijedlogu za određivanjem privremene mjera nije donio i otpremio u propisanom roku. Konačno, tuženik ponavlja razloge iznesene tijekom postupka zbog kojih bi djeca njemu trebala biti povjerena na svakodnevnu skrb, ukazuje na propuste u radu posebne skrbnice, psihologa te na propuste suda u smislu da nije pridao potrebni značaj pribavljenom mišljenju djece i jer je neosnovano odbio njegov prijedlog za vještačenjem radi utvrđivanja najboljeg interesa djece.

13. Razmatrajući najprije žalbene tvrdnje tužiteljice ovaj sud nalazi kako je protivno njenim žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno odlučio o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tuženika na podnošenje zahtjeva za povratom iznosa uskraćenog uzdržavanja. Naime, odredbom čl. 308. st. 3. ObZ-a propisano da se o uzdržavanju djeteta odlučuje i u bračnom, maternitetskom odnosno paternitetskom sporu sukladno čl. 413. tog Zakona te u sporu o roditeljskoj skrbi sukladno čl. 409. st. 1. tog Zakona. Odredbom čl. 413. st. 1. toč. 1. ObZ-a propisano je da će sud odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta, odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja. Isto tako, odredbom čl. 426. ObZ-a propisano je da u postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, a sporazum stranaka uzet će se u obzir ako je u skladu s dobrobiti djeteta te će dopustiti sklapanje sudske nagodbe.

14. Citiranim odredbama propisano je oficijelno adhezijsko odlučivanje suda, između ostalog i o uzdržavanju djeteta, pa tako i o isplati naknade za uskraćeno uzdržavanje za pet godina unazad od nastanka tog prava do podnošenja tužbe (čl. 413. st. 1. u vezi čl. 289. ObZ-a), uz bračni spor kao glavni, pri čemu je odlučno postojanje pretpostavki za obvezu uzdržavanja od trenutka nastanka obveze pa do trenutka podnošenja tužbe (okolnost maloljetnosti djece, odnos roditeljstva i okolnost da roditelj nije pridonosio za uzdržavanje maloljetne djece), dok nije odlučno postojanje zahtjeva ijedne od stranaka bračnog spora jer je prvostupanjski sud ovlašten i po službenoj dužnosti odlučiti i o uskraćenom uzdržavanju.

15. Prema utvrđenju suda prvog stupnja majka je napustila bračnu zajednicu 29. lipnja 2022. i djecu ostavila da žive sa ocem gdje se još uvijek i nalaze. Isto tako sud utvrđuje da u formalnom smislu nije plaćala ocu za uzdržavanje mlt. djece, nego je dobrovoljno prema vlastitom nahođenju financirala školsku opremu i sudjelovala u plaćanju vrtića i nekih izvanškolskih aktivnosti djece. U okviru ovih utvrđenja sud obvezuje majku na plaćanje uskraćenog uzdržavanja od 170,00 EUR za mlt. MČ do 30-og u mjesecu za tekući mjesec sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a za mlt. VČ 140,00 EUR mjesečno za period srpnja 2022. do presuđenja.

16. Osnovano tužiteljica tvrdi da je donošenjem ovakve odluke sud prekoračio tužbeni zahtjev u toč. VI/ izreke presude. Naime, tuženik u protutužbi potražuje naknadu za uskraćeno uzdržavanje za mlt. MČ i VČ u točkama IV/ i V/ protutužbenog zahtjeva za razdoblje od srpnja 2022. do prosinca 2023., dok sud u toč. VI/ izreke presude nalaže tužiteljici naknaditi uzdržavanje za mlt. MČ i VČ za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 28. studenog 2024. navodeći da usvaja protutužbeni zahtjev (bez ikakve naznake da bi eventualno odlučivao po službenoj dužnosti u smislu ranijih navoda).

17. Kako sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku u smislu čl. 2. ZPP-a to je ovakvom odlukom prvostupanjski sud doista prekoračio tužbeni zahtjev. Pored toga, za svoju odluku o uzdržavanju mlt. djece u periodu od srpnja 2022. do utuženja, za koji period otac potražuje plaćanje uskraćenog uzdržavanja za mlt. djecu u smislu odredbe čl. 289. ObZ-a, prvostupanjski sud ne daje odlučne činjenice zbog čega usvaja protutužbeni zahtjev odnosno ne daje prikaz mogućnosti majke kao roditelja s kojim djeca nisu stanovala da doprinosi njihovom uzdržavanju čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a.

18. No, bez obzira na obrazložene propuste, s obzirom na sadržaj dokaza provedenih tijekom postupka ovaj drugostupanjski sud ima mogućnost utvrđenja svih činjenica bitnih za primjenu materijalnog prava i slijedom toga za djelomično potvrđivanje pobijane prvostupanjske presudu pod toč. VI/ i VII/ izreke primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a, u vezi st. 3. istog članka i u vezi čl. 346. ObZ-a.

19. U okviru nesporne okolnosti da majka od srpnja 2022. ne živi sa mlt. djecom da u formalnom smislu nije doprinosila za uzdržavanje zajedničke djece, nego je prema svojoj procjeni djeci kupovala školske potrepštine, odjeću i obuću te u jednom periodu naizmjenice s ocem plaćala i vrtić mlt. VČ, ovaj sud nalazi da je neovisno o ovom doprinosu majka u smislu odredbe čl. 289. st. 1. ObZ-a, kao roditelj koji nije stanovao s maloljetnom djecom i nije plaćala uzdržavanje za svoju mlt. djecu, osnovano obvezana isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje međutim samo od nastanka tog prava pa do podnošenja protutužbe.

20. Visina mjesečnog iznosa uzdržavanja kojeg je majka trebala, a nije plaćala za mlt. djecu s kojom nije živjela, iako prvostupanjski sud ne daje razloge za svoju odluku, i prema ocjeni ovoga suda procijenjena je realno, ako se uzmu u obzir visina nespornih potreba djece koje oba roditelja procjenjuju u istim iznosima te ako se uzmu u obzir mogućnosti majke, koja je tijekom postupka bila na porodiljnom dopustu na kojem je primala naknadu, dijelom dopusta u visini od 565,00 EUR mjesečno, a dijelom dopusta 1.000,00 EUR mjesečno. Sud je uzeo u obzir i njenu tvrdnju da je dok je radila ostvarivala plaću od 1.200,00-1.500,00 EUR te je uzeo u obzir i njene doprinose tijekom utuženog perioda. Posebno se napominje kako su dosuđeni iznosi uzdržavanja niži od onih propisanih Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta Ministarstva rada mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike za 2022. i 2023. Ukupnost prikazanih okolnosti prema ocjeni ovoga suda ukazuju da je majka obvezna u smislu čl.289.st.1. ObZ-a platiti uskraćeno uzdržavanje u periodu u kojem nije živjela s djecom i to za mlt. MČ 170,00 EUR, a za mlt. VČ 140,00 EUR mjesečno. Period u kojem je majka obvezana platiti uskraćeno uzdržavanje određen je od dana prestanka zajedničkog života majke i djece do dana utuženja sve u okviru postavljenog protutužbenog zahtjeva.

21. Kako je bitne činjenice za odluku o toč. IV/ protutužbenog zahtjeva tuženika bilo moguće utvrditi na temelju izvedenih dokaza neovisno o tome što je prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke prekoračio protutužbeni zahtjev i nije dao razloge zbog čega je majku obvezao na plaćanje upravo dosuđenih iznosa, ovaj sud je žalbu tužiteljice djelomično usvojio kao osnovanu i rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prekoračen protutužbeni zahtjev primjenom čl. 369. st. 5. ZPP-a, dok je temeljem ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a djelomično odbio žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužiteljici naloženo tuženiku naknaditi uzdržavanje za mlt. MČ po 170,00 EUR mjesečno, a za mlt. Mateja Pilića 140,00 EUR mjesečno, počev od 1. srpnja 2022. do 02. siječnja 2024. sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. VI izreke), kao i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika potraživan preko tog iznosa (toč. VII/ izreke).

22. U odnosu na tvrdnje tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka postupivši protivno odredbi čl. 347. st. 4 ObZ-a budući odluku o prijedlogu za određivanjem privremene mjera nije donio i otpremio u propisanom roku ovaj sud je prije ocjene osnovanosti ovih žalbenih navoda razmatrao dopuštenost podnošenja žalbe tuženika u odnosu na toč. II/ izreke rješenja. Obzirom je toč. II/ izreke rješenja utvrđeno da je privremena mjera tuženika povučena upravo sukladno njegovu raspolaganju tijekom postupka, to on nema pravni interes za podnošenje žalbe u odnosu na navedenu točku pobijane odluke, pa je temeljem odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a u odnosu na tu točku izreke valjalo rješenjem odbaciti žalbu tuženika kao nedopuštenu.

23. Nadalje, razmatranjem žalbenih navoda tuženika usmjerenih na dio odluke prvostupanjskog suda o roditeljskim pravima prije svega na odluku o tome s kojim roditeljem će djeca stanovati pa potom i na koji način će ostvarivati osobne odnose sa roditeljem s kojim ne stanuju, ovaj sud ih također ocjenjuje osnovanima. I prema ocjeni ovoga suda u dosadašnjem tijeku postupka sa dovoljnom mjerom izvjesnosti nije utvrđen najbolji interes djece, jer u okviru utvrđenja o jednakoj kompetenciji roditelja djece, jednakoj privrženosti djece oba roditelja i približno jednakim stambenim mogućnostima roditelja da djeca s njima žive, sud je neosnovano i neobrazloženo odbio prijedlog oca za provođenjem vještačenja kojim bi se utvrdilo što je u ovom trenutku najbolje za djecu, uzimajući u obzir prije svega okolnost da djeca od rođenja žive u [adresa]. Prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri procijenio značaj selidbe djece u novo okruženje i prekid kontinuiteta i stabilnosti sigurnog okružja u kojem žive od svojeg rođenja niti je dostatno ocijenio značaj danog mišljenja djece.

24. S obzirom na navedeno ovaj sud temeljem čl. 369. st. 1. ZPP u vezi čl. 346. ObZ- a ukida presudu prvostupanjskog suda u toč. II/,III/, IV/, V/ i VIII/ izreke, a predmet se u tom ukinutom dijelu vraća istome sudu na ponovno suđenje.

25. U ovoj pravnoj stvari preostaje odlučiti o tome s kime će mlt. djeca stranaka stanovati i na koji način će održavati osobne odnose sa roditeljem s kojim ne stanuju te posljedično i o uzdržavanju. Stoga će u ponovljenom postupku sud provesti predloženo vještačenje te temeljem svih provedenih dokaza najprije utvrditi najbolji interes djece. Novu odluku sud je dužan obrazložiti na način propisan čl. 338. st. 4. ZPP te je dužan iznijeti sve razloge o odlučnim činjenicama na kojima će temeljiti svoju odluku. Posebno se napominje, kako je predmetni parnični postupak pokrenut po tužbi tužiteljice te su njenom tužbom u osnovi obuhvaćena i prava na koje pretendira i tuženik u svoj protutužbi, uz uvažavanje činjenice da je, nesporno, tuženik sudjelovao u predmetnom parničnom postupku i da ga odluke suda po tužbenom zahtjevu tužiteljice obvezuju (čl. 333. ZPP-a), zbog čega nije potrebno odlučiti posebnom odlukom u presudi o odbijanju zahtjeva tuženika.

26. Prvostupanjski sud ujedno će ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka koja je također ukinuta posljedično ukidanju odluke o glavnoj stvari. Primjenom čl. 166. st. 3. ZPP u vezi čl. 346. ObZ-a ostavljeno je da se o troškovima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

27. Nepobijana toč. I/ izreke presude i toč. I/ izreke rješenja o privremenoj mjeri ostaju neizmijenjene.

U Varaždinu 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić