REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2111/2024-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

i

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Krznarić i Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25. ožujka 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Daria Alitovića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Tamare Stanić Sertić, odvjetnice, dana 30. siječnja 2025. godine

r i j e š i o j e:

Dopušta se preinaka tužbe, specificirana u podnesku tužitelja od 01. listopada 2018. godine od dana 12. kolovoza 2021. godine.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od €78.150,00 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16. siječnja 2017. godine pa do isplate, iznos od € 77,68 sa kamatama tekućima od 18.05.2016. godine do isplate, te mu nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od € 2.353,08, sa kamatima tekućima na taj iznos od presuđenja pa do isplate, sve kamate po stopi za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu za iznos od €9 sa sporednim potraživanjem kamata, tužbeni zahtjev nije osnovan pa je kao takav i odbijen.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi od 10.01.2019. navodi da je dana 24.02.2016. u [adresa] došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovali GĆ, vozač teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] i tužitelj kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Navedenu prometnu nesreću uzrokovao je vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] GĆ na način da je oduzeo prednost prolaska tužitelju, uslijed čega je tužitelj prednjim dijelom vozila udario u lijevi bočni dio vozila kojim je upravljao počinitelj. Uslijed siline udarca tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je uzrokovalo prometnu nezgodu osigurano je kod tuženika policom broj: [broj police]. Navedene ozljede kod tužitelja su dovele do narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja kako je to pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji, a što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je kod tužitelja uslijed stradavanja u naprijed opisanom štetnom događaj došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koja se očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenih fizičkih bolova te povrede prava osobnosti na duševno zdravlje koje se očituje u u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenog straha, smanjenja opće životne i radne sposobnosti, te duševne boli zbog naruženosti. Tužitelj je trpio i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti te imovinsku štetu po osnovi troškova popravka zuba. Uzimajući u obzir sve navedeno, tužitelj na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno članku 19. Zakona o obveznim odnosima, a sve u okviru gore navedenih kvalifikatornih okolnosti, vodeći računa o njegovoj dobi, zanimanju, načinu nastanka štetnog događaja, kao i ostalim okolnostima konkretnog slučaja kao pravičnu novčanu naknadu za ukupnu štetu koju trpi u tužbi potražuje: na ime naknade neimovinske štete iznos od 95.000,00 kn, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 22.000,00 kn i na ime imovinske štete po osnovi troškova liječenja iznos od 1.300,00 kn. Tužitelj je postupio sukladno čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te se obratio tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete. Tuženik je dana 08.02.2017 tužitelju isplatio iznos od 13.600,00 kn na ime neimovinske štete. Stoga, tužitelj u tužbi predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete.

Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 24.02.2016. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika - sklopljen - temeljem čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP/05) - ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i ili uništenja ili oštećenja stvari. Priznaje nastanak štetnog događaja, ali osporava isključivu odgovornost svoga osiguranika. Tužitelj je mogao izbjeći predmetnu nezgodu da je upravljao vozilom primjerenom brzinom obzirom da se približavao raskrižju na kojem se nalazi pješački prijelaz. Posljedice nezgode bi također bile manje da je koristio sigurnosni pojas, te bi većina ozljeda bila izbjegnuta. Nadalje, sporna je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i prijeloma zuba (te posljedično utuženih troškova liječenja) i to iz razloga jer se navedena dijagnoza opisuje tek nakon 45 dana od nezgode, a što je nemoguće obzirom da se radi o prijelomu krune zuba koji bi bio odmah vidljiv nakon nezgode. Ozljeda potresa mozga također nije nastala budući je tužitelj štetni događaj uspio rekonstruirati i opisati, a što za slučaj nastanka potresa mozga ne bi mogao. U cijelosti osporava utuženi početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženu naknadu štete, a to obzirom tuženik kao osiguratelj pravilnom primjenom odredbi čl. 12. ZOOP-a ne može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze prije nego što je opseg štete dokumentiran i potkrijepljen relevantnim ispravama na temelju kojih se može utvrditi visina obveze (dospijeće obveze tuženika ne može nastupiti prije završetka liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja), te ukoliko poštuje proceduru propisanu istom zakonskom odredbom.

Na ročištu od 05.02.2021. tuženik je naveo da priznaje krivnju svog osiguranika za izazivanje ove prometne nezgode, ali ostaje kod prigovora doprinosa tužitelja vlastitoj šteti zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom.

Tijekom postupka sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev tužitelja upućen tuženiku od 14.04.2016. (list 8 - 9 spisa), zapisnik o očevidu MUP-a RH, PU Virovitičko-podravske, Policijske postaje Slatina od 16.03.2016. sa situacijskim planom (list 10 - 16 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi između tužitelja i tuženika od 16.01.2017. (list 17 spisa), presudu Općinskog suda u Virovitici posl.br. K-145/16 od 28.04.2016. (list 18 - 20 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 21 - 33 spisa), račun ordinacije dentalne medicine dr. MĆ Plantak od 17.05.2016. (list 34 spisa), dopise tuženika upućene punomoćniku tužitelja od 19.04.2016. i 16.06.2016. (list 41 - 42 spisa), u spis Općinskog suda u Virovitici posl.br. K-145/2016 (koji prileži ovom spisu), spis Policijske postaje Slatina koji je dostavljen uz dopis PP Slatina od 17.06.2019. (koji prileži ovom spisu) i u presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja (list 68 - 95 spisa). Sud je proveo kombinirano prometno-sudsko medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Nevenu Erešu, vještaku za promet od 05.11.2019. (list 98 - 100 spisa) i dr. ZĆ, spec. sudske medicine od 12.06.2020. (list 109 - 112 spisa), te je vještaka dr. ZĆ saslušao na ročištu od 05.02.2021. (list 124 - 125 spisa). Sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Mariji Bošnjak Pašić, spec. neurologu, dr. TĆ, spec. ortopedu-traumatologu i dr. Ziti Blažić Potočki, spec. stomatologu od 10.05.2021. (list 136 - 138 spisa), te je vještake dr. Bošnjak Pašić, dr. TĆ i dr. ČĆ saslušao na ročištu od 25.03.2022. (list 154 - 156 spisa). Sud je saslušao tužitelja osobno (list 125 - 126 spisa).

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, kao niti odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, a isto proizlazi i zapisnika o očevidu MUP-a RH, PU Virovitičko-podravske, te preostalog dokaznog materijala.

Među strankama je sporno da li je tužitelj bio vezan prilikom predmetne prometne nezgode (kako to tvrdi tužitelj) ili nije, pa da bi tako doprinio nastanku veće štete (kako to tvrdi tuženik), a ako nije bio vezan, koje ozljede bi tužitelj izbjegao vezivanjem, te da li su ozljeda prijeloma krune zuba 22 i ozljeda potresa mozga uzročno posljedično vezane sa štetnim događajem. Radi utvrđivanja ovih činjenica (a ne okolnosti) sud je izveo dokaz kombiniranim prometno- sudskomedicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Nevenu Erešu, vještaku za promet od 05.11.2019. (list 98 - 100 spisa) i dr. ZĆ, spec. sudske medicine od 12.06.2020. (list 109 - 112 spisa), te je vještaka dr. ZĆ saslušao na ročištu od 05.02.2021. (list 124 - 125 spisa).

Vještak dr. ZĆ, spec. sudske medicine (list 109 - 112 spisa) u bitnome navodi da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao vozač osobnog vozila koje je svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na prikolicu teretnog vozila koje je nailazilo iz suprotnog smjera. Tužitelju je zbog zadobivenih ozljeda pružena hitna medicinska pomoć na mjestu događaja, nakon čega je prevezen u bolnicu gdje je zadržan na liječenju. Medicinskom obradom su utvrđene sljedeće ozljede: oguljotine, manja razderotina i kontuzijski biljeg na lijevoj strani lica, prijelom stražnjeg ruba zglobne čašice lijevog kuka (acetabulum) s djelomičnim iščašenjem u zglobu kuka, manja oguljotina na unutarnjoj strani lijevog koljena. Pri dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem, došlo je u trenutku sudara dvaju vozila do naglog prisilnog polijetanja tijela tužitelja izrazito prema naprijed.

Promatranjem prirode i rasporeda zadobivenih ozljeda u kontekstu utvrđene dinamike prometne nesreće slijedi zaključak da tužitelj u trenutku nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom pa je uslijed rečenog polijetanja udario lijevom stranom lica o čvrste prepreke u unutrašnjosti kabine vozila ispred mjesta sjedenja (vjetrobransko staklo, obruč upravljača) pri čemu su nastale ozljede lica.

Da je tužitelj u trenutku nesreće bio vezan sigurnosnim pojasom, isti bi ograničio polijetanje tijela prema naprijed i spriječio udar o čvrste prepreke pa bi ozljede lica izostale. Ozljeda u području kuka (prijelom i djelomično iščašenje) nastala je neizravno, kao posljedica prijenosa sudarne sile po uzdužnoj osi noge do čega je moglo doći uslijed snažnog odupiranja nogom o podnicu vozila uoči naleta, što predstavlja instiktivnu reakciju vozača ili nakon što je spomenuto odupiranje nogom bilo savladano inercijskim polijetanjem tijela prema naprijed pa je došlo do naleta koljenom na prednju armaturu (u prilog čemu govori i oguljotina na koljenu). Ova bi ozljeda mogla nastati, u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama, i u slučaju da je tužitelj koristio sigurnosni pojas. Ozljeda zuba u vidu prijeloma krune zuba 22 (dvojka gore lijevo) konstatirana je naknadno - mjesec i pol nakon prometne nesreće.

S obzirom na protek vremena od nesreće do prvog zapisa o toj ozljedi, nije moguće s potpunom sigurnošću tvrditi stoji li ona u uzročno posljedičnoj vezi nesrećom. Međutim, nekoliko je elemenata koji govore u prilog povezanosti nesreće i ozljede zuba:

- položaj ozlijeđenog zuba topografski odgovara smještaju vanjskih ozljeda lica neupitno zadobivenih u nesreći,

- u nesreći je ostvaren podesan mehanizam za nastanak te ozljede (udar licem o čvrstu prepreku) uz napomenu da bi ona bila izbjegnuta u slučaju uporabe sigurnosnog pojasa,

- medicinsko zbrinjavanje tužitelja nakon nesreće je bilo orijentirano na dominantnu ozljedu - ozljedu kuka, što je mogući razlog neuočavanja ozljede zuba koja je u odnosu na nju minorna,

- tužitelj je nakon nesreće bio hospitaliziran, a potom na kućnoj njezi, ograničeno pokretan, što je medicinski logičan razlog odgođenom odlasku na pregled stomatologu,

- u stanju spisa se ne nalazi neki naknada traumatski događaj kojem bi se mogla pripisati ova ozljeda.

U odnosu na potres mozga, u nesreći je ostvaren podesan mehanizam za nastanak te ozljede. Dijagnoza potresa mozga je u konkretnom slučaju postavljena temeljem nepotpunog sjećanja odnosno gubitka sjećanja na događaj (amnezija) iskazanog kod obrade u OB Virovitica. Međutim, inicijalni medicinski podatci (nalaz hitne medicinske pomoći), kao i drugi relevantni podatci iz spisa (cjelovito opisan tijek prometne nesreće u razgovoru s djelatnikom policije neposredno nakon događaja) evidentno govore protiv postojanja potresa mozga.

Vještak dipl. ing. Neven Ereš, vještak za promet u bitnome navodi kako zbog izostanka materijalnih tragova tehničkim putem na osnovi stanja spisa nije moguće zaključivati na koji se točno način i kojim točno smjerom kretalo vozilo osiguranika tuženika prije sudara, kao i kojom brzinom se kretalo vozilo tužitelja prije sudara. Provedena analiza pokazuje da je vozilo tužitelja svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na stražnji lijevi bočni dio vozila osiguranika tuženika, pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 170 - 175 stupnjeva uz promjenu brzine vozila tužitelja od oko 25 - 30 km/h, nakon čega je u nastavku kao posljedica sudara vozilo tužitelja potisnuto unatrag uz rotaciju u smjeru obrnutom od smjera okretanja kazaljke na satu za oko 90 stupnjeva.

Radi očitovanja na primjedbe tužitelja i radi usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja, sud je vještaka dr. ZĆ saslušao na ročištu od 05.02.2021. (list 124 - 125 spisa), te je on tom prilikom naveo: ''Ja sam uz poziv za današnje ročište primio podnesak tužitelja od 14.07.2020., te se na isti očitujem kako slijedi: Nije točna tvrdnja iz podneska kako se radilo o bočnom udaru. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka razvidna je dinamika samog sudarnog procesa iz koje slijedi da je tužitelj u trenutku naleta poletio izrazito prema naprijed, a ne bočno. U svemu ostalom ostajem pri pisanom nalazu i mišljenju.'' Na posebna pitanja tužitelja vještak je odgovorio: ''Na pitanje da li je moguće, a imajući u vidu visinu tužitelja od 191 cm, da je on udario glavom u krov vozila, odgovaram da posebice imajući u vidu da se radilo o relativno malom vozilu dopuštam mogućnost nekog kontakta vršnog dijela glave i krova vozila, ali u slučaju da je do takvog kontakta došlo, on nije bio od značenja za nastanak tužiteljevih ozljeda. Na pitanje da li sigurnosni pojas u ovom konkretnom slučaju štiti u slučaju bočnog udarca glavom u staklo vozača, odgovaram kako nema iz dinamike događaja nikakvog uporišta za tvrdnju da je došlo do udara lijevom stranom glave o staklo vozačkih vrata. Smjer djelovanja sile prilikom sudara,a time i smjer polijetanja tijela tužitelja bio je kako sam već naveo izrazito prema naprijed.'' Na posebna pitanja tuženika vještak je odgovorio: ''Na pitanje da li bi korištenje sigurnosnog pojasa u ovom konkretnom slučaju moglo smanjiti intenzitet sile u predjelu kuka tužitelja i na taj način spriječiti nastanak te ozljede, odgovaram da na ovaj način bi bila manja vjerojatnost nastanak prijeloma u području kuka prema drugom od dva moguća mehanizma koja sam naveo u nalazu. Drugim riječima, da je tužitelj bio vezan pojasom bio bi manji doseg njegova polijetanja prema naprijed, a time i manja vjerojatnost udara koljenom o prednju armaturu i zadobivanja ozljede u području kuka tim mehanizmom. U slučaju nastanka ozljede kuka prvim mehanizmom koji sam pojasnio u nalazu i mišljenju radilo bi se o prijenosu sile duž ispružene noge uz odupiranje stopalom o papučicu, pa ovdje ne bi bilo zaštitne uloge pojasa. Na pitanje da li je ovdje došlo do polijetanja tijela unaprijed i kontakta koljena sa armaturom zbog nekorištenja pojasa odgovaram da jest.''

Nakon saslušanja vještaka dr. ZĆ tužitelj nije imao više primjedbi na njegov nalaz i mišljenje, te je tužitelj povukao prijedlog za saslušanjem vještaka za promet Nevena Ereša, radi dopune njegovog nalaza i mišljenja.

Sud je saslušao i tužitelja osobno (list 125 - 126 spisa) na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, te je njegovom iskazu u tom dijelu u cijelosti poklonio vjeru, jer je on iskazivao jasno i okolnosno i suglasno sadržaju zapisnika o očevidu MUP-a RH, PU Virovitičko-podravske, Policijske postaje Slatina od 16.03.2016. sa situacijskim planom (list 10 - 16 spisa), presude Općinskog suda u Virovitici posl.br. K-145/16 od 28.04.2016. (list 18 - 20 spisa), spisa Općinskog suda u Virovitici posl.br. K-145/2016 (koji prileži ovom spisu) i spisa Policijske postaje Slatina koji je dostavljen uz dopis PP Slatina od 17.06.2019. (koji prileži ovom spisu). Tužtielj se ne sjeća da li jest ili nije bio vezan sigurnosnim pojasom u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće.

Zaključno prema rezultatima vještačenja, sud zaključuje da tužitelj u trenutku nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom, kako je to pobliže navo vještak dr. meyer u cilju izbjegavanja nepotrebnog prepisivanja i ponavljanja. Sukladno odredbi čl. 1067. st. 3. Zakona o obveznim odnosima tužitelj je zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom – što je ujedno opasno ali i suprotno odredbi čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, djelomično pridonio nastanku vlastite štete i to u omjeru od 10%, odnosno da je doprinio nastanku ozljeda lica (a koje ozljede bi bile izbjegnute da je tužitelj bio vezan).

Radi utvrđivanja opsega štete, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Mariji Bošnjak Pašić, dr. Miljenku Franiću i dr. Ziti Blažić Potočki. Uvidom u račun ordinacije dentalne medicine dr. MĆ od 17.05.2016. (list 34 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj dana 17.05.2016. platio stomatologu iznos od 1.300,00 kn za izradu keramičke krunice i kompozitnu nadogradnju.

U svom pisanom nalazu i mišljenju od 10.05.2021. (list 136 - 138 spisa) sudski vještaci navode da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći od 24.02.2016. i zadobio slijedeće ozljede: Fractura acetabuli lat sin i Commotio cerebrio. Inicijalno je neposredno po štetnom događaju liječen u OB Virovitica gdje je i operacijski liječen zbog loma lijevog acetabuluma.

Trajne posljedice zbog ozljede lijevog acetabuluma s ortopedsko traumatološkog stajališta zaostaju u visini od 15%. Trajne posljedice zbog zaostale hipotrofija natkoljene te pevitrohanterne muskulature lijevo iznose 5% po neurolgou.

Objedinjeno sa strane ortopeda-traumatologa i neurologa trajne posljedice zbog preklapanja iznose 18%. Zbog pretrpljenog potresa mozga nema zaostalih trajnih posljedica. Trajne posljedice zbog 100% gubitka kliničke krune prednjeg gornjeg lijevog sjekutića, sa stomatološkog aspekta zaostaju u visini od 1%.

Protetski nadomjestak će se tijekom života morati mijenjati približno 3 puta. Kako sa strane neurološko-ortopedsko-traumatološkog gledišta nema preklapanja sa stomatologom, objedinjene trajne posljedice sa strane sva tri vještaka iznose 19%.

Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom dugotrajnog liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i manjeg intenziteta 40 dana kumulativno. Zaostali bolovi manjeg intenziteta uključeni su u smanjenje životne aktivnosti.

Tužitelj nije trpio primarni strah jer je bio bez svijesti. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operativne zahvate, u situacijama prometa) jačeg intenziteta kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 10 dana, manjeg intenziteta do 3 mjeseca kumulativno. Zbog zaostalih ožiljaka na lijevom kuku i zdjelici te čelu kao i diskretnog šepanja zaostaje naruženje srednjeg stupnja.

Tuđa pomoć i njega u opsegu od 2 sata dnevno bila mu je potrebna 40 dana, a u opsegu 1 sat dnevno 60 dana. Tuđa pomoć i njega mu je bila neophodna za pomoć kod održavanja osobne higijene i pomoć kod kretanja u prvoj fazi liječenja, za pomoć kod odlaska na brojne kontrolne preglede i fizikalnu terapiju, za obavljanje težih kućnih poslova, nabavku, pripremu hrane i sl. Dr. Bošnjak Pašić, dr. Franića i dr. ČĆ saslušani su na ročištu od 25.03.2022. (list 154 - 156 spisa), te su oni tom prilikom naveli kako slijedi: vještakinja dr. Marija Bošnjak-Pašić iskazala je: ''Na pitanje iz podneska tuženika od 29.10.2021. da se očitujem o kvalifikatornim okolnostima ako bi se iz moje ocjene izuzeo potres mozga, a koju ozljedu prema vještaku sudske medicine tužitelj nije zadobio, odgovaram da u našem zajedničkom vještačenju jasno piše da zbog pretrpljenog potresa mozga nema zaostalih trajnih posljedica. Prema tome je logično da je navedena ozljeda izostavljena iz naših ocjena.'' Vještak dr. Miljenko Franić iskazao je: ''Na pitanje tuženika na koje ozljede se odnosi objedinjenje ocjene od strane ortopeda-traumatologa i neurologa od 18% obzirom da je iz samog teksta razvidno da postoje trajne posljedice s neurološkog aspekta dok na današnjem usmenom saslušanju vještak neurološke struke ukazuje da istih nema s naslova ozljede potresa mozga, odgovaram da su objedinjene trajne posljedice od 18% s osnova traumatološko ortopedskog, te neurološkog gledišta, posljedica loma lijevog acetabuluma tužitelja u sklopu čega je došlo do koštane i mekotkivne ozljede. Kao posljedica te ozljede kod tužitelja zaostaju bolne i ograničene kretnje lijevog kuka u slabijem do srednjem stupnju, te ograničene i bolne kretnje lijevog koljena u slabijem stupnju, odnosno terminalnom te zaostaje hipotrofija natkoljene te pelviotrohanterne muskulature lijevo. Obzirom na navedeno vještak s ortopedsko traumatološkog gledišta je cijeno trajne posljedice u opsegu od 15%, a vještak neurološke struke u visini od 5%, što je onda objedinjeno na 18%.'' Na posebna pitanja tuženika vještak dr. Franić je odgovorio: ''Na pitanje da se očitujem da li se u otpusnom pismu tužitelja od 01. - 22.06.2016. navodi da su uredne pokretljivosti lijevog koljena, odgovaram da je evidentirano lijevo koljeno bez osobitosti subjektivno konstantno jaka bol u lijevom koljenu sada ispod patele… Ne nalazim očitovanje o urednoj pokretljivosti lijevog koljena u ovom nalazu. Na pitanje da li, osim opisanih bolova u lijevom koljenu postoji kakav objektivan dokaz o ozljedi lijevog koljena tužitelja odgovaram da je tužitelj u štetnom događaju zadobio lom lijevog acetabuluma. Za takvu vrstu ozljede potrebna je velika sila i uobičajeno je da dolazi do natučenja okolnih struktura ili zglobova. Međutim, točno je da u medicinskoj dokumentaciji nema decidirano navedeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu lijevog koljena, što ja nisam niti rekao. Ograničena pokretljivost lijevog koljena uzročno je posljedično povezana sa inicijalnom ozljedom lijevog kuka, te poslije operacijskim liječenjem i cjelokupnom medicinskom dokumentacijom u spisu. Potrebno je napomenuti da je to - ograničenja pokretljivost lijevog koljena - tek minimalno doprinijela trajnim posljedicama s ortopedsko traumatološkog stajališta, te je prema mom mišljenju ograničena i bolna pokretljivost lijevog kuka slabijeg do srednjeg stupnja samo po sebi dostatna za procijenjenih 15% trajnih posljedica. Na pitanje na temelju čega sam utvrdio da kod tužitelja postoje ograničene i bolne kretnje lijevog kuka lakog do srednjeg stupnja odgovaram da sam to utvrdio kliničkim pregledom tužitelja. Na pitanje da li se takva ograničena pokretljivosti lijevog kuka opisuje bilo gdje u medicinskoj dokumentaciji odgovaram da se opisuje. Na pitanje gdje se opisuje, odgovaram u otpusnom pismu Specijalne bolnice Lipik 01. - 22.06.2016. Vještakinja dr. Marija Bošnjak-Pašić je na pitanja tuženika odgovorila: ''Na pitanje temeljem čega vještak neurolog utvrđuje 5% trajnih posljedica s naslova slabosti mišića lijeve natkoljenice i lijeve zdjelice, odgovaram da smo kako je to uobičajeno nakon provedenog liječenja koje je navedeno u medicinskoj dokumentaciji u spisu, tužitelja pregledali 19.04.2021. te sam kliničkim pregledom ustanovila da je tužitelj nestabilan pri stajanju u rombergu. Pri hodu štedi lijevu nogu, ne može stajati na prstima i petama lijevom nogom. Ne može čučnuti, ima izraženu hipotrofiju, dakle gubitak mišićne mase lijeve natkoljenice i zdjelične muskulature, te smatram da je primjereno takav neurološki deficit cijeniti sa 5%. Kako je navedeni deficit nastao posljedično ozljedi lijevog acetabuluma sukladno uobičajenom načinu vještačenja smo objedinjeno dr. Franić i ja umanjili zajedničke trajne posljedice na 18%, zato jer je to posljedica jedne ozljede, a radi se o deficitu različitih struktura i organskih tkiva. Na pitanje koliko puta je tužitelj bio na pregledu kod neurologa, te da li nalazi neurologa ukazuju na neurološke ispade, odgovaram da je tužitelj 25.02.2016. neposredno po štetnom događaju pregledan po neurologu radi gubitka svijesti i amnezije za period liječenja, nakon toga, oko mjesec dana nakon toga 23.03.2016. pregledan je po neurologu radi glavobolja, bolova u vratnoj regiji zbog pomicanja glave te hoda sa štakama. Nakon toga u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema nalaza neurologa, ali napominjem da se gubitak mišićne mase nije morao odmah vidjeti po ozljeđivanju u tako ranom periodu, nego on nastaje nakon jednog većeg perioda, a kako nije tužitelj kasnije neurologu odlazio na preglede, to neurolog nije mogao niti zabilježiti. Osnovna ozljeda je bila ozljeda lijevog acetabuluma i bio je prioritet navedenu ozljedu zbrinjavati i obavljati kontrole kod ortopeda i traumatologa. Na pitanje da li je tužitelju bilo preporučeno kontrolirati se kod neurologa, odgovaram da iz priložene medicinske dokumentacije to nije bilo razvidno.'' Vještakinja dr. Zita Blažić-Potočki u svom iskazu navela je: ''Na pitanje punomoćnika tuženika na temelju čega sam utvrdila da je kod tužitelja došlo do gubitka zuba s 1% trajnih posljedica, odgovaram da se tužitelj 2 mjeseca nakon štetnog događaja, a jedan mjesec nakon izlaska iz bolnice u Virovitici obratio stomatologu koji je dijagnosticirao frakturu lateralnog sjekutića lijevo na gornjoj čeljusti, zub 22. Dijagnoza je potvrđena pregledom RTG snimke dostavljene na uvid koja je tog dana napravljena. Iz zdravstvenog kartona stomatologa razvidno je da je zub 22 postojao u čeljusti tužitelja i da je u veljači 2012. na tom zubu zbog gangrene liječen živac. S obzirom da je pri štetnom događaju došlo do udarca s lijeve strane lica i gornje čeljusti kod tužitelja na neki fiksni predmet u autu može se pretpostaviti da je fraktura krune tog zuba bila izazvana direktno štetnim događajem. Tužitelj nije osjećao bolove tog ozlijeđenog zuba zbog toga jer je na tom zubu kao što sam prethodno navela bilo izvršeno liječenje živca. Stoga je on, kada je bio u fizičkoj mogućnosti, a sve u roku od cca 20 dana pri stomatologu dobio pruženu terapiju tog oštećenog zuba, izradom nadogradnje kliničke krune na zubu 22 i koji je potom presvučen keramičkom krunicom. S obzirom na takvo oštećenje prednjeg gornjeg zuba u čeljusti kod tužitelja izvršena je procjena da je došlo do trajnih posljedica u visini od 1%. Na pitanje da li nalaz stomatologa od 16.05.2016. mogu dovesti u vezu sa štetnim događajem, a obzirom da isti datira tri mjeseca nakon štetnog događaja, odgovaram da sigurno mogu dovesti u direktnu vezu frakturu tog zuba i štetnog događaja, a na što je i ukazao i vještak sudske medicine. Na pitanje punomoćnika tužitelja da li su opravdani troškovi liječenja tužitelja prikazani na računu od 17.05.2016., na listu 34 spisa u iznosu od 1.300,00 kn, odgovaram da su to realne (u rangu nižih vrijednosti) cijene za izradu tih radova, a za koje sam navela da su bili nužni za rehabilitaciju oštećenog zuba.''

Sud je saslušao tužitelja (list 125 - 126 spisa) i na okolnost ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju, posljedica tih ozljeda, te tijeka liječenja i zaostalih posljedica, kao i na okolnost njegova zdravstvenog stanja prije i nakon ozljeđivanja, te je sud iskazu tužitelj u ovom dijelu u cijelosti poklonio vjeru, jer je njegov iskaz u ovom dijelu u cijelosti suglasan provedenom medicinskom vještačenju u ovom predmetu.

Sva mišljenja vještaka sud prihvaća jer su vještaci svoj nalaz i mišljenje izradili savjesno, stručno, objektivno, na temelju pregleda brižljivog cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu, a vještak dr. ZĆ se detaljno i precizno očitovao na sve primjedbe tužitelja, te ih na taj način otklonio kao neosnovane. Posljedično, i predloženo izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po tuženiku je besmisleno.

Iz iskaza tužitelja, te na temelju provedenog medicinskog vještačenja u ovom predmetu, sud je utvrdio da je uslijed ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja, koje se očituje u zaostalim ožiljcima na lijevom kuku i zdjelici, te na čelu, kao i u diskretnom šepanju, a koje naruženje je uvijek vidljivo drugima (zbog ožiljaka na čelu i diskretnog šepanja) i koje naruženje opterećuje tužitelja.

Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe u ovom predmetu isplatio 13.600,00 kn na ime naknade neimovinske štete.

Cijeneći ovako utvrđene činjenice i to posebno trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, omjer smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja, zaostalo naruženje, te vrstu ozljeda koje je zadobio, sud nalazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta, a sve temeljem čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO.

Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade tužitelju, sukladno odredbama čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, sud je vodio računa o lokalitetu i vrsti ozljeda koje je zadobio tužitelj, o tome da se radi o osobi srednje životne dobi (rođen 1987.), koja će zasigurno još dugo osjećati trajno smanjenje opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 19%, tj. ograničenja koja proizlaze iz ovog trajnog oštećenja zdravlja i njegove manifestacije u svakodnevnom životu i radu, o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli radi smanjenja opće životne i radne sposobnosti i radi naruženja, kao i straha, te da se dosuđivanjem naknade tužitelju ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Također, sud je imao u vidu i da se pravičan iznos naknade štete koji bi pripao tužitelju temeljem odredbe čl. čl. 1067. st. 3. ZOO-a ima umanjiti za 10%, a na ime doprinosa tužitelja nastanku vlastite štete.

Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljede, te način liječenja, intenzitet pretrpljenog straha, te duljinu njegova trajanja, smanjenu opću životnu i radnu aktivnosti u omjeru od 19%, a imajući u vidu njegovu dob, trajnost posljedica i oblike u kojima se manifestiraju, zaostalo naruženja srednjeg stupnja uvijek vidljivo drugima, kao i tuđu pomoć i njegu u ukupnom trajanju od 140 sati (po ukućanima, sukladno iskazu tužitelja i uz cijenu sata od 25,00 kuna koju je sud priznao slobodnom ocjenom dokaza) – a sve kako su pobliže naveli vještaci u svojim nalazima i mišljenjima u cilju bespotrebnog prepisivanja i ponavljanja, sud je utvrdio da bi tužitelju (uz uvećanje 50% sukladno korekciji Orijentacijskih kriterija samo za imovinsku štetu) pripadala ukupna suma od 113.520,00 kuna zbrojno. Kako je tuženik već isplatio tužitelju 25.050,00 kuna, preostali iznos je 88.470,00 kuna, umanjen za doprinos tužitelja nesreći od 10%, ukupno 79.623,00 kune. Kako međutim tužitelj traži 78.150,00 kuna / € 9.403,41, taj mu je iznos i dosuđen sukladno odredbi čl. 2 ZPP-a, sa zatraženim kamatama od 15. travnja 2016. godine pa do isplate sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a.

Nadalje, provođenjem medicinskog vještačenja u ovom predmetu sud je utvrdio da je potpuno opravdan trošak liječenja u iznosu od 1.300,00 kn koji je tužitelj imao kada je dao izraditi keramičku krunicu i kompozitnu nadogradnju na zubu broj 22, a sve prema računu na listu 34 spisa, a koji račun je tužitelj platio 17.05.2016. Stoga, temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a, sud je utvrdio da bi primjerena naknada tužitelju s naslova troškova liječenja iznosila 1.300,00 kuna. Tuženik je već isplatio tužitelju po toj osnovi 650,00 kuna, pa tužitelj potražuje preostalih 650,00 kuna. Međutim, taj je iznos valjalo umanjiti za 10% suodgovornosti, pa je preostali iznos za isplatiti 585,00 kuna / € 77,68 i to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.05.2016. (jer je tužitelj ovaj trošak platio 17.05.2016.) do isplate, a temeljem čl. 1086. ZOO-a. Do zatraženog iznosa od €86,27 – za iznos od €9, tužbeni zahtjev (sa sporednim potraživanjem na isti) u ovom dijelu nije osnovan. O osnovanosti preinake tužbe detaljnije je već izložio Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci Gž-3861/22 od 17. rujna 2024. godine tako da nema smisla isto ponovno obrazlagati. Odluka o naknadi troška parničnog postupka tužitelju temelji se odredbama čl. 154. st. 1. i 5. ., čl. 155. i čl. 164. st. 1. - 4. ZPP-a, sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 28), sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 23.04.2019., 27.01.2020. i 14.07.2020. (Tbr. 8/1), te troška zastupanja na ročištima od 06.05.2019., 05.02.2021. i 25.03.2022. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju i trošak sastava žalbe 125 bodova, što ukupno iznosi 925 bodova. Tužitelju je priznat i trošak ročišta 15. siječnja 2025. godine 100 bodova, ukupno 1025 bodova, što uz vrijednost boda od 10 kuna odnosno 15,00 kuna za radnju iza 03. studenog 2022. godine, i PDV-t 25% ukupno iznosi 13.437,50 kuna. Sud je tužitelju priznao kao potreban i dosudio trošak kombiniranog prometnog sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 4.500,00 kn, trošak pristupa vještaka dr. ZĆ na ročište u iznosu od 250,00 kn., ukupno 19.687,50 kuna, umanjio za 10% ukupno iznosi 17.718,75 kuna/ € 2.353,08. Zakonska zatezna kamata tekuća je od presuđenja do isplate po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

Podnesak od 12. kolovoza 2021. godine nije dosuđen, jer ga je tuženik mogao izložiti na ročištu (čl. 155 ZPP-a, kao što je napravio i dana 15. siječnja 2025.).

Što se tiče zatraženog troška koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku tuženika na prethodnom ročištu za objavu presude, isti tužitelju nije dosuđen; naime, sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a, zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka stranka je dužna podnijeti najkasnije do završetka raspravljanja, a takvim zahtjevom mogu se tražiti samo troškovi nastali do završetka raspravljanja - navedenim zahtjevom se ne mogu tražiti budući i neizvjesni troškovi postupka koji do tog trenutka nisu nastupili, a kakav trošak predstavlja i trošak za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude, jer u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bilo izvjesno da li će taj trošak nastati odnosno da li će na navedeno ročište punomoćnik tužitelja uopće pristupiti - odnosno tužitelj je tražio trošak unaprijed za radnju koja u trenutku traženja uopće još nije nastala, što nije predviđeno a niti dopušteno sukladno odredbama ZPP-a) - stav viših sudova, primjerice Gž-2019/16, ŽS Rijeka.

Osim toga, uspostavljam e- oglasne ploče na ovom sudu, dolazak punomoćnika na ročište nije neophodan te bi samo stvarao novi nepotrebni trošak postupka, s čime je tuženik upoznat s obzirom da ima profesionalnog punomoćnik - odvjetnika.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tužiteljice (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku).

Razumljivo je da punomoćnica tužitelja tvrdi da ima pravo na isti, no iako samo naizgled točno, to je pogrešno: ovaj sud ne prihvaća tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, podivljale inflacije i cijena roba i usluga i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo ( u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno. Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda vezena za učinak promjene Tarife potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine.

Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka odlučivši kao u izreci ove presude u točci III, a jer bi dosuđivanjem ove naknade tuženiku sud umanjio iznos koji je tužitelju dosuđen s naslova naknade parničnog troška, a sud je iznos naknade dosuđen tužitelju već umanjio, sukladno uspjehu tužitelja u ovom sporu. Tuženik je osim toga, prouzročio ovu parnicu pa nema pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 ZPP-a), a dosuđivanje troškova parničnog postupka i tuženiku bi predstavljalo dvostruko umanjenje troškova postupka tužitelja (jer mu je već trošak umanjen za neuspjeh u postupku, Županijski sud u Zagrebu Gžn-1805/13).

U Zagrebu, dana 30. siječnja 2025. godine

Sudac:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika