REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-37/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Bačića, kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nives Jović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika MJII i dr. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22,114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama ODO u Sisku, I. okrivljenika uloženoj po branitelju Alenu Vasiljeviću, odvjetniku u Kutini i II. okrivljenika uloženoj po braniteljici Lidiji Vincet, odvjetnici u Kutini, protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-332/2024 od 11. listopada 2024., temeljem čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, I. okrivljenika MJII i II. okrivljenika UJII, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 15. listopada 2024., broj K-332/2024 Općinski sud u Sisku proglasio je I. okrivljenika MJII i II. okrivljenika UJII, krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 te ih osudio na kaznu zatvora u trajanju od po dvije godine.

1.1. Na temelju čl. 54 KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora I. i II. okrivljeniku se uračunava vrijeme koje su isti proveli u istražnom zatvoru i to od 17. svibnja 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 270. ZKP/08 u vezi članka 79. stavka 2. KZ/11 od I. optuženog MJII oduzima se teretno vozilo marke Renault, tip Master, nepripadnih registarskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije] s prometnom dozvolom i ključem, koji su od 1. optuženika privremeno oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, serijski broj: [serijski broj] od 17. svibnja 2024. te mobilni uređaj marke Iphone 12, IMEI brojeva: [IMEI broj], koji je od I. optuženika privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, serijski broj: [serijski broj] od 17. svibnja 2024., a koji postaju vlasništvo Republike Hrvatske te se vozilo i navedeni predmeti povjeravaju na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

1.3. Na temelju članka 270. ZKP/08 u vezi članka 79. stavka 2. KZ/11 od II. optuženog UJII oduzima se mobilni uređaj marke Iphone 13, IMEI brojeva [IMEI broj], koji je od 2. optuženika privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, serijski broj: [serijski broj] od 17. svibnja 2024., a koji postaje vlasništvo Republike Hrvatske te se mobitel povjerava na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

1.4. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11 i članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos od 425,00 eura (slovima: četiristo dvadeset i pet eura) predstavlja imovinsku korist koju je II. optuženi NJII ostvario kaznenim djelom iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Utvrđuje se da je novčani iznos od 425,00 eura (slovima: četiristo dvadeset pet eura) postao imovina Republike Hrvatske. Nalaže se II. optuženom ĆJII da iznos od 425,00 eura (slovima: četiristo dvadeset pet eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude uplati u Državni proračun Republike Hrvatske.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, I. optuženi MJII i II. optuženi NJII oslobađaju se u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenih im branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnijelo ODO u Sisku zbog odluke o kazni (čl. 467.toč.4. u svezi čl. 471. st.1. ZKP/08),navodeći u bitnom da kazna zatvora u trajanju od dvije godine nije primjerena težini počinjenog djela i društvenoj opasnosti istog te da se njome ne šalje jasna poruka kako okrivljenicima tako i društvu o neprihvatljivosti ovakvog ponašanja, te predlaže usvojiti žalbu i I. i II. okrivljenika osuditi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.1. Protiv citirane presude žalbu je podnio I. okrivljenik po branitelju Alenu Vasiljeviću, odvjetniku u Kutini zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni, a sadržajno i zbog odluke o oduzimanju predmeta i o oduzimanju imovinske korist, te predlaže usvojiti žalbu i I. okrivljenika osloboditi od optužbe, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.2. Protiv citirane presude žalbu je podnio II.okrivljenik po braniteljici Lidiji Vincent, odvjetnici u Kutini zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, odluke o imovinskoj koristi i oduzimanju predmeta, te predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu ODO u Sisku je podnio I. okrivljenik putem branitelja Alena Vasiljevića, odvjetnika u Kutini, te predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. I. Okrivljenik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim ne naznačuje niti konkretizira na koju bitnu povredu upire, niti obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala. Iz navoda žalbe slijedi da se u suštini žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Stoga, suprotno navodima okrivljenika, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja I . II. okrivljenici u žalbi u bitnom navode da prvostupanjska presuda nema uporište u provedenim dokazima i dokaznoj građi, tvrdeći da I. i II. okrivljenici nisu počinili inkriminirano kazneno djela.

7.1. Međutim, suprotno navodima I. i II. okrivljenika u žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove I. i II. okrivljenici ustvari ne iznose ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemiziraju s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu obrane oba okrivljenika, koje obrane je prvostupanjski sud s pravom cijenio kao neosnovane, neuvjerljive, međusobno kontradiktorne, te dane u pravcu izbjegavanja kaznene odgovornosti u ovom postupku.

7.2. Naime, prvostupanjski sud je dao valjane i logične razloge iz kojih obrane I. i II. okrivljenika ne prihvaća kao istinite, te pravilno zaključuje da su obrane I. i II. optuženika nelogične, nevjerodostojne, čak i međusobno kontradiktorne, te su u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima, a osobito s iskazima saslušanih svjedoka policijskih službenika, koji su kritične prigode po zaticanju okrivljenika u prijevozu prema istima postupali. Sve navedeno detaljno obrazloženo na str. 13. i 14. obrazloženja presude, a koje razloge prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće i na njih upućuje žalitelja.

7.3. Ističe se da branitelj I. okrivljenika u žalbi problematizira način ispitivanja I. okrivljenika pred policijom i u državnom odvjetništvu, međutim, takve prigovore i primjedbe obrana nije isticala tijekom postupka, a činjenica da je I. okrivljenik iznosio obranu u policiji i pred državnim odvjetništvom bez branitelja, ne čini takvu obranu nezakonitom, jer je isti bio poučen da ima pravo na branitelja, te je izričito izjavio da ne želi imati branitelja, o čemu je potpisao zapisnik i to u prisutnosti sudskog tumača.

7.4. Također, za istaknuti je da obrana I.okrivljenika sada problematizira činjenicu da bi se radilo o ilegalnim migrantima koje su prevozili I. i II. okrivljenici, međutim sam branitelj I. okrivljenika je na raspravi od 4.rujna 2024. naveo da nije sporno da su I. i II. okrivljenici zatečeni prilikom prijevoza ilegalnih migranata, a radi čega se protivio dokaznom prijedlogu državnog odvjetnik za saslušanjem policijskih službenika u svojstvu svjedoka. Osim toga ističe se da je uvidom u izjave o osobnim podacima stranaca s fotografijama utvrđen identitet zatečenih osoba, i to muškaraca, žena i djece, a da se radi o migrantima proizlazi i iz iskaza saslušanih policijskih službenika MJ, UJ, NJ i ĆJ.

7.5. Nadalje, nasuprot obranama I. i II. okrivljenika koje prvostupanjski sud ne prihvaća kao istinite, pravilno je prihvatio kao vjerodostojne iskaze policijskih službenika svjedoka MJ, UJ, NJ i ĆJ, jer su isti međusobno suglasni i logični, suglasni sa sadržajem materijalnih dokaza odnosno dokumentacije u spisu, a dani su jasno i određeno o onome što im je poznato iz neposrednih opažanja, te sud nije našao razlog ne ukazati im vjeru.

7.6. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude u odnosu na predmetno kazneno djelo, pravilno smatrajući dokazanim da su inkriminiranim postupanjem I. i II. okrivljenika ostvarena obilježja kaznenog djela iz čl. 326.st.1. KZ/11 za koja ih je proglasio krivim. U tom pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelja.

8. Stoga, nije osnovana žalba I. i II. okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti zbog povrede kaznenog zakona, jer žalitelji svojim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje su I. i II. okrivljenici proglašeni krivima.

9. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se I. i II. okrivljenici žale zbog odluke o kazni, a zbog odluke o kazni se žali i državni odvjetnik.

9.1. Naime, suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika i I. i II. okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud dao pravilan značaj svim utvrđenim okolnostima koje su bitne za odmjeravanje kazne, a kako je to detaljno obrazloženo pod toč. 34. i 35. obrazloženja pobijane presude, koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja. Ističe se da je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir značaj i težinu predmetnog kaznenog djela za koje su okrivljenici proglašeni krivim, motiv počinjenja djela, sve olakotne i otegotne okolnosti, te je pravilno zaključio da će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od po dvije godine ostvariti svrha kažnjavanja. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika da bi okrivljenike trebalo stiže kazniti, a niti žalbe I. i II. okrivljenika da bi ih trebalo osuditi na blažu kaznu.

9.2. Ovome treba dodati i činjenicu da državna tijela Republike Hrvatske posljednjih godina ulažu znatne napore i resurse zbog učestalih ilegalnih prelazaka granice velikog broja osoba za koje se ne može utvrditi s kojim razlogom zapravo pokušavaju doći na područje EU, da se za svaki ilegalni ulazak u zemlje članice EU osobama koje organiziraju taj put plaćaju veliki novčani iznosi od nekoliko tisuća eura po osobi i da je broj ovih kaznenih djela u znatnom porastu, to se u ovim slučajevima jedino strožom kaznenom politikom može postići svrha kažnjavanja predviđena zakonom. Stoga se neosnovanim ukazuju navodi branitelja I.i II. okrivljenika da se isti učinak može postići blažom kaznom budući da težina i društvena opasnost kaznenog djela kao i okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na potrebu izricanja kazne zatvora u trajanju od dvije godine kako je to i učinio prvostupanjski sud u svojoj odluci.

9.3. Slijedom iznijetog, a uvažavajući sve naprijed navedeno, žalbe državnog odvjetnika i I. i II. okrivljenika zbog odluke o kazni nisu osnovane, jer će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine u cijelosti postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, a kako je to obrazloženo i u prvostupanjskoj presudi na stranici 16. obrazloženja, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i upućuje žalitelje na iste.

9.4. Nadalje, I. i II. okrivljenici se žale i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi tj. novčanih sredstava i o oduzimanu predmeta tj. mobitela. Međutim, žalbe I. i II. okrivljenika niti u tom dijelu nisu osnovane. U tom pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda navedene pod toč. 41.-44., te na njih upućuje žalitelja. Ističe se da je prvostupanjski sud dao valjane i jasne razloge iz kojih je zaključio da oduzeti novčani iznosi od I. i II. okrivljenika predstavljaju imovinsku korist stečenu kaznenim djelom, dok pak predmetni mobiteli predstavljaju sredstvo kojim je počinjeno djelo, a ih je valjalo oduzeti od I. i II. okrivljenika.

10. Budući da žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 30. siječnja 2025.

Zapisničar

Predsjednik vijeća

Nives Jović

Ante Bačić