Poslovni broj: Povrv-91/2022-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sutkinji ovoga suda Jadranki Longin, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupana po punomoćniku Đorđu Maleševiću, odvj. u Šibeniku, protiv tuženika IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, na ročištu dana 19. prosinca 2024. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja MC i tužene osobno, na ročištu za objavu odluke dana 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Vuletina, pod poslovnim brojem Ovrv-5024/2022, UPP/OS-Ovrv-173/2022 od dana 24. lipnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku sada tuženiku IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju sada tužitelju HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, namiri tražbinu u iznosu od 1.519,87 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 5,9 EUR od 16.02.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.03.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.04.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.05.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.06.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.07.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.08.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.09.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.10.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.11.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.12.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.01.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.02.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.03.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.04.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.05.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.06.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.07.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.08.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.09.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.10.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.11.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.12.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.01.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.02.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.03.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.04.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.05.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.06.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.07.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.08.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.09.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.10.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.11.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.12.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.01.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.02.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.03.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.04.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.05.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.06.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.07.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.08.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.09.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.10.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.11.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.12.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.01.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.02.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.03.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.04.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.05.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.06.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.07.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.08.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.09.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.10.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.11.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.12.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.01.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.02.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.03.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.04.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.05.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.06.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.07.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.08.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.09.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.10.2001. pa do isplate,

time da se zatezna kamata obračunava do 31. 12. 2007. godine prema stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. 01. 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno čl. 29. ZOO- a i u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Vuletina, pod poslovnim brojem Ovrv-5024/2022, UPP/OS-Ovrv-173/2022 od dana 24. lipnja 2022. u dijelu nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 12,44 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno čl. 29. ZOO-a i u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj, a ranije ovrhovoditelj HEP Elektra d.o.o. (u nastavku teksta: tužitelj) podnio je javnom bilježniku Marku Vuletinu iz [adresa], prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika IC (dalje: tuženik) radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.519,87 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom od strane javnog bilježnika Marka Vuletina iz [adresa], pod poslovnim brojem Ovrv-5024/2022, od dana 24. lipnja 2022., a koje je u povodu prigovora tuženika rješenjem ovoga suda pod poslovnim brojem Povrv-91/2022 od 26. siječnja 2023. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi sada odgovoru na tužbu, tužena je navela da joj se u 26 godina nije ni jednom poslala obavijest o dugu, te se poziva na zastaru.

4. U odnosu na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, tužitelj osporava navode tužene da je predmetni dug u zastari. Tužena da je pozivana na podmirenje dospjelih dugovanja, čak joj je dostavljen prijedlog Sporazuma o roku i načinu podmirenja duga na ime obročne otplate stana potpisan pod strane direktora Elektre Šibenik. Štoviše, tužena je dala izjavu „U [adresa] 11.prosinca 2021.g.“ kojom je priznala postojanje predmetnog duga, te izričito izjavila da je njezina obveza podmirenje istog. Dakle, tužena je pisano priznala predmetno dugovanje i time se odrekla zastare, a sve sukladno članku 220. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koji glasi: „ (1) Pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare.“

5. Tužena se na gornje navode tužitelja očitovala na način da jest potpisala Izjavu koju dostavlja tužitelj jer je bila korektna prema kupcu stana i ne bježi od toga, ali da je u ovih 26 godina nitko nije kontaktirao niti su poslali išta na njenu staru adresu. Ovo ljeto da je kupcu koji je od nje kupio stan dala 360 EUR na njegovo traženje na ime kamata po njegovim riječima. Istakla je i da nije točno da bi mjesečno trebala plaćati 226,00 kuna već 167,75 kuna.

5.1. Međutim, tužena nije priložila ni predložila dokaze kojima bi se utvrdile činjenice iznijete u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i tijekom postupka.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana i to: izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 02. svibnja 2022. (l.s. 52-54), Izjava tužene od 11.prosinca 2021. (l.s. 141), prijedlog Sporazuma o roku i načinu podmirenja duga na ime obročne otplate stana (l.s. 141).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi naplate novčanog iznosa od ukupno 1.519,87 EUR na ime kupoprodaje stana na kojem postoji stanarsko pravo.

9. Tijekom postupka tužena nije osporavala činjenicu da da je od tužitelja kupila stan koji nije plaćala, a nije osporila ni činjenicu da je potpisala Izjavu kojom priznaje dug. Međutim sporno je među strankama da li je tužena u obvezi podmiriti predmetno dugovanje obzirom se poziva na zastaru, te je prigovorila visini tražbine.

10. Uvidom u sadržaj vjerodostojne isprave – izvadak iz poslovnih knjiga proizlazi da tuženik duguje tužitelju iznos od ukupno 11.451,45 kuna što je sada 1.519,87 EUR na ime rata kredita i to ukupno 69 rata sa dospijećima počevši od 15. veljače 1996. pa do zaključno 15. listopada 2001.

11. Iz Izjave tužene od 11.prosinca 2021. slijedi da je ona kao prodavatelj zaključila sa SC kao kupce, ugovor o kupoprodaji stana, te da je točkom III. tog ugovora ugovoreno da je ona stan stekla u vlasništvo temeljem ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. 4/15 – 2359 od 1. svibnja 1995., te da je u istoj točci navedeno da je dužna otplaćivati kupnju stana u mjesečnim obrocima na rok od 28 godina, ukupno 336 rata, a isto tako je navedeno da je do 7. rujna 2001. kada je sklopljen ugovor sa kupcem SC, uredno plaćala mjesečne obroke za otkup stana, što da nije točno jer da nije otplatila niti jedan mjesečni obrok. Navedenom izjavom obvezuje se da će prodavatelju stana poduzeću "Hrvatska Elektroprivreda" uplatiti po dinamici uplate koju oni odrede, sve neplaćene mjesečne obroke koje je bila dužna plaćati jer da je to isključivo njena ugovorna obveza. Istakla je da izjavu daje u svrhu da potvrdi da nije platila niti jedan mjesečni obrok za otplatu predmetnog stana za razdoblje za koje je bila dužna i to od 11. svibnja 1995. do 1. studenoga 2001. (ukupno 90 mjesečnih obroka) i da je to isključivo njena obveza, a ne SC.

12. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku teksta: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je čl. 342. st. 1. ZOO-a, određeno da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

12.1.Prema čl. 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za 5 godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

12.2. Nadalje čl. 220. ZOO-a propisuje da se pisano priznanje zastarjele obveze smatra odricanjem od zastare.

13. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

14. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, ovaj sud isti smatra neosnovanim. Naime, potpisom Izjave od 11. prosinca 2021. kojom je priznala zastarjelu obvezu, sukladno čl. 220. ZOO smatra se da se tužena odrekla zastare, pa je slijedom toga u obvezi podmiriti utuženo dugovanje. Što se tiče visine duga tužena je isti paušalno osporavala jer da je trebala plaćati 167,75 kuna a ne 226,00 kuna, međutim tužitelj je i utužio mjesečne iznose upravo u iznosima od po 167,75 kuna (što je sada 22,76 EUR) za koji iznos i sama tužena izjavljuje tijekom postupka da je ispravan. Osim toga, ovaj sud smatra da Izjava koju je tužena potpisala, ima učinak priznanja kako osnove tako i visine duga, te da tužena ne može kasnije s uspjehom isticati prigovore kako po pitanju osnove tako ni po pitanju visine duga kojeg je priznala, pogotovo što je i sama izjavila da su mjesečni iznosi od 167,75 kuna točni, a u Izjavi je navela da nije ništa platila i da će vršiti uplate po dinamici koju odredi HEP.

15. Stoga je u smislu odredbe članka 451. stavka 3. ZPP platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, valjalo održati na snazi za iznos glavnice od 1.519,87 EUR, s tim što su dosuđene i zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18),

16. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

17. Zbog toga je valjalo ukinuti platni nalog sadržan u cit. rješenju o ovrsi i u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (tako: presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž – 1370/2021 od 20. prosinca 2021.).

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a, a sukladno Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnog bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, br. 8/11, 112/12 i 114/12, u nastavku teksta: Pravilnik). Tužitelju je priznat trošak predujma javnobilježničke nagrade u iznosu od 12,44 EUR (čl. 6. Pravilnika). Tužitelju nije priznat trošak ostatka nagrade javnog bilježnika u iznosu od 12,44 EUR jer isti nije dokumentiran.

Šibenik, 30. siječnja 2025.

Sudac:

Jadranka Longin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke. Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (članak 467. stavak 1. ZPP). Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1) Tužitelju

2) Tuženiku