REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-141/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika ROX d.o.o., OIB: 20534431136, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Antunović, odvjetnik u OD ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ u Zagrebu, protiv tuženika – protutuženika GG, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Aleksandar Joksović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 20. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Luke Antunovića te punomoćnika tuženika, odvjetnika Aleksandra Joksovića, uz GG osobno, 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Višnje Antoš iz Zagreba, Maretićeva ulica 15, poslovni broj UPP/OS-Ovvr-938/2023 (sudski predmet: Ovrv-16494720239) od 16. listopada 2023. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od:

- 40,70 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. studenog 2022. do isplate,

- 176,97 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. prosinca 2022. do isplate

- 93,34 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. prosinca 2022. do isplate,

- 178,16 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 31. prosinca 2022. do isplate, sve po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i da naknadi u tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. listopada 2023., kao dana donošenja rješenja o ovrsi, do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev kojim tuženik – protutužitelj zahtijeva od tužitelja – protutuženika isplatu iznosa od 2.230,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,53 eura.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju kojeg je javni bilježnik Višnja Antoš iz Zagreba donio 16. listopada 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-16494/2023 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-938/2023) radi prisilne naplate novčane tražbine u iznosu od 665,54 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv-141/2024 od 22. veljače 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu je ukinuo provedene radnje (točka I. izreke), te je odredio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u prigovoru protiv platnog naloga (točka II izreke).

2. Protiv rješenja o ovrsi, ovršenik je podnio prigovor, kojim pobija rješenje o ovrsi u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini te ističe da nema nikakvih dugovanja prema ovrhovoditelju. Ovršenik navodi da je s ovrhovoditeljem, tijekom travnja 2022., godine usmenim putem s (tada) zakonskim zastupnikom ovrhovoditelja, predsjednikom uprave UG, sklopio ugovor o posredovanju. Predmetnim ugovorom o posredovanju ovrhovoditelj i ovršenik su dogovorili proviziju ovršenika u iznosu od 10,00 lipa po svakoj prodanoj litri goriva kupcima ovrhovoditelja, a koje kupce bi prethodno, svojim angažmanom doveo ovršenik. Nastavno je ovršenik ovrhovoditelju izdao račune za usluge posredovanja s osnove gore naznačenog ugovora, za razdoblje koje se odnosilo na svibanj, lipanj i srpanj 2022. godine, za iznos kojih računa ovršenika je ovrhovoditelj umanjio svoje potraživanje prema ovršeniku s osnove 8 (osam) računa izdanih ovršeniku od strane ovrhovoditelja, za razdoblje od 1. lipnja 2022. do 30. studenog 2022. Međutim, ovršenik je nastavno ovrhovoditelju izdao račune, s osnove ostvarene provizije za kasnije razdoblje od mjeseca kolovoza do mjeseca studenog 2022., koje račune ovrhovoditelj, do trenutka sastavljanja ovog prigovora, nije podmirio ni djelomice. Ističe da postoji potraživanje ovršenika prema ovrhovoditelju koje znatno premašuje sporno ovrhovoditeljevo potraživanje prema ovršeniku. Ovršenik u cijelosti osporava i trošak koji je određen pobijanim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao neosnovan. Predlaže ukinuti u cijelosti pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te odbaciti predmetni prijedlog za ovrhu kao nedopušten. Potražuje trošoak ovršnog postupka prema troškovniku.

3. Tužitelj je zaprimio rješenje o upućivanju u parnicu 26. veljače 2024., dok se sukladno točki V. izreke tog rješenja pravovremeno podneskom od 12. ožujka 2024. očitovao na navode iz tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi. Tužitelj navodi da je prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Višnje Antoš od 16. listopada 2023., posl.br. Ovr-16494/2023, u potpunosti neosnovan i usmjeren na izbjegavanje odgovornosti tuženika, odnosno odugovlačenje postupka. Osnovu tužiteljeva potraživanja čine računi izdani za gorivo, koje je tuženik utočio na tužiteljevoj benzinskoj postaji. Izdani računi od strane tužitelja prema tuženiku, odnose se na uslugu točenja goriva te je upravo u odnosu na račune br. 1852/ROX1/10-2022, datuma dospijeća 14.11.2022., br. 1991/ROX1/10-2022, datuma dospijeća 30. studenog 2022., br. 2069/ROX1/10-2022, datuma dospijeća 15. prosinca 2022., br. 2200/ROX1/10-2022, datuma dospijeća 30. prosinca 2022. te br. 2302/ROX1/10-2022, datuma dospijeća 14. siječnja 2022. Gorivo se prodaje na maloprodajnom mjestu tužiteljeve benzinske postaje te se za isto izdaje otpremnica prilikom svakog točenja, a koju kupac potpisuje. Tako je upravo i tuženik potpisao otpremnice br. 20651, 21274, 22136, 22746, 23770, 24304, 24974 i 25561, koje tužitelj prilaže kao dokaz u prilog svojeg zahtjeva. Netočan je i ničime potkrijepljen navod tuženika da između tužitelja i tuženika postoji sklopljen usmeni ugovor o posredovanju, kojega tuženik očigledno fingira, ne bi li prikazao svoje navode opravdanima. Navodi da je Vlada Republike Hrvatske je 07. veljače 2022. donijela Uredbu o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata NN 17/2022 (dalje u tekstu: Uredba), kojom se utvrđuju iznosi najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata koje energetski subjekti koji se bave trgovinom na veliko naftnim derivatima i/ili trgovinom na malo naftnim derivatima smiju primijeniti na području Republike Hrvatske, a posljedično i marže koje se mogu ostvariti prilikom prodaje naftnih derivata. Uvođenjem Uredbe došlo je do neusklađenosti veleprodajnih i maloprodajnih cijena naftnih derivata (maloprodajne cijene se mijenjaju dva puta tjedno temeljem Uredbe Vlade RH, a veleprodajne se za tužitelja, kao INA- inog partnera, definiraju prema INA-inim veleprodajnim cjenicima koji se mijenjaju svaki utorak), što je povećalo nesigurnost poslovanja za operatore benzinskih postaja. U takvim je uvjetima vrlo neizvjesno, odnosno gotovo nemoguće prognozirati kako će se kretati marža na duži period te su u periodu od uvođenja Uredbe prolazili i tjedni gdje je veleprodajna cijena bila viša od maloprodajne cijena, dakle operateri benzinskih postaja su gorivo prodavali s gubitkom. Zbog navedene situacije su određeni vlasnici benzinskih postaja iz protesta prestali s radom te su kasnije podigli i tužbu protiv Vlade RH. U periodu od 28. veljače 2023. pa do 13. ožujka 2023. maloprodajna cijena za osnovi dizel iznosila je 1,38 eur/litri, a veleprodajna cijena za osnovni dizel (EURODIZEL B7) iznosila je 1,3966 eur/litri za preuzimanje na skladištu JANAF Zagreb, u koju cijenu nisu uključeni troškova transporta do benzinske postaje tužitelja na adresi [adresa]. Dakle, u tjednu 07. -13. ožujka 2023. osnovno dizelsko gorivo je prodavano uz 1,66 euro centa gubitka za svaku prodano litru. Osnovno dizelsko gorivo je predstavljalo 88% ukupno prodanog goriva na benzinskoj postaji tužitelja u 2022. i 90% ukupno prodanog goriva na benzinskoj postaji tužitelja u 2023. Zbog navedene neizvjesnosti i povremenog poslovanja s gubitkom, ne postoji opravdani razlog, niti bilo kakva poslovna logika da tužitelj „sklapa usmeni ugovor” o posredovanju i da se plaćaju naknade od 10 lipa po prodanoj litri dok je na snazi Uredba. Navodi da tuženik u prilog svojih navoda dostavlja Naslovnom sudu tablicu „Popis kupaca ovrhovoditelja s evidencijom prodanih litara goriva za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2022.“ koja ne posjeduje nikakvu vjerodostojnost te je ista samo obična tablica izrađena od strane tuženika, u kojoj je tuženik očigledno proizvoljno naveo prodane količine goriva. Tako proizvoljno navedene količine goriva ne odgovaraju stvarnoj potrošnji, ali ni tobožnjoj proviziji koju je tuženik navodno dogovorio s tužiteljem u iznosu od 10 lipa po prodanoj litri pa tako ni ne odgovaraju iznosima s računa br. 70-1-1, 71-1-1, 72-1-1 i 73-1-1 ispostavljenih od strane tuženika. Prema iznosu provizije od 0,10 kn koju tuženik navodi, računi bi trebali iznositi 5.850,00 kn za kolovoz i rujan te 4.850,00 kn za listopad i studeni 2022. Računi koje je tuženik ispostavio iznose: 480,00 EUR odnosno 3.616,56 kn (račun br. 70-1-1), 520,00 EUR odnosno 3.917,94 (račun br. 71-1-1), 580,00 EUR odnosno 4.370,01 kn (račun br. 72- 1-1) i 650,00 EUR odnosno 4.897,43 kn (račun br. 73-1-1), što znači da iznosi računa ne odgovaraju niti „dokazu“ kojeg tuženik dostavlja, već su računi izdani na proizvoljne iznose za fiktivnu uslugu. Ukazuje da je najveća nelogičnost u tuženikovom postupanju ta je da je tuženik izdao račune za svoje usluge tek u listopadu 2023. za navodne usluge koje su odrađene u periodu od kolovoza do studenog 2022., dakle godinu dana nakon perioda na koji se odnose. Tužitelj ne može prihvatiti drugo objašnjenje, nego da je do razloga za izdavanje računa bilo podnošenje prijedloga za ovrhu od strane tužitelja protiv tuženika u rujnu 2023. zbog neplaćenih računa te je tuženik tek nakon toga ispostavilo fiktivne račune u pokušaju osporavanja tužiteljevih potraživanja. Sljedeća ključna činjenica koja govori u prilog tužiteljeve tvrdnje da su izdani računi od strane tuženika fiktivni je i činjenica da ih je g. GG, vlasnik [obrt], obrta za trgovinu i usluge poslao e-mailom, zaposleniku tužitelja na dan 25. listopada 2023., a datumi izdavanja računa su 25. listopada 2023., 26. listopada 2023., 27. listopada 2023. i 28. listopada 2023., što znači da su čak 3 računa izdana na dane koji još nisu ni nastupili. Tužitelj napominje da mu je tuženik u 3 navrata slao fiktivne račune za navodne usluge te je tužitelj sva 3 puta odbio primitak tih računa i s povratnicom ih vratio tuženiku uz napomenu da ih odbija. Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) propisana je temeljna obveza sudionika obveznog odnosa o dužnosti je ispuniti svoje obveze i odgovornosti za njezino ispunjenje. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže Naslovnom sudu održati usmenu raspravu na kojoj će se raspraviti sva pitanja i izvesti svi dokazi kojima će tužitelj opravdati svoje zahtjeve te provesti ovaj postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 16. travnja 2024. tuženik se očitovao na navode iz podneska od 12. ožujka 2024. i podnio protutužbu. Tuženik navodi da je tijekom travnja 2022. godine s tadašnjim zakonskim zastupnikom tužitelja, predsjednikom uprave, UG, sklopio usmenim putem ugovor o posredovanju, kojim je dogovorena provizija tuženika na način da ista iznosi 10 lipa po svakoj prodanoj litri goriva kupcima tužitelja, a koje kupce bi prethodno, svojim angažmanom, doveo tuženik. S tim u vezi, smatra da je u cijelosti promašeno tužiteljevo tendenciozno pozivanje na Uredbu Vlade Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 17/2022) i neistinito navođenje navodne neizvjesnosti i povremenog poslovanja tužitelja s gubitkom, obzirom je tužitelj, prema saznanjima tuženika, kroz cijelo predmetno razdoblje i dalje davao popuste svojim kupcima prilikom prodaje. Nadalje, u prilog osnovanosti tuženikovog navoda o postojanju usmenog ugovora o posredovanju, između tužitelja i tuženika, tuženik ističe da je tuženik već izdao tužitelju račune za obavljene usluge posredovanja s osnove gore naznačenog ugovora, za razdoblje koje se odnosilo na svibanj, lipanj i srpanj 2022. godine, a za iznos koji iznos računa tuženika je tužitelj umanjio svoje potraživanje prema tuženiku s osnove 8 (osam) računa izdanih tuženiku od strane tužitelja, za razdoblje od dana 01. lipnja 2022. godine do dana 30. studenog 2022. godine. Slijedom navedenog, evidentno je postojanje poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika u vidu sklopljenog usmenog ugovora o posredovanju, jer se sam tužitelj, do dana podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, držao preuzetih ugovornih obveza te, sukladno navedenome, umanjivao svoje potraživanje prema tuženiku zbog obavljenih usluga posredovanja od strane tuženika. Međutim, tuženik je nastavno tužitelju izdao račune, s osnove ostvarene provizije za kasnije razdoblje od mjeseca kolovoza do mjeseca studenog 2022. godine, koje račune tužitelj, do dana sastavljanja ovog podneska, nije podmirio ni djelomice. S tim u vezi, tuženik ističe da ima prema tužitelju kompenzabilnu, ali još nekompenziranu tražbinu u ukupnom iznosu od 2.230,00 EUR. S obzirom na to da je tuženikova tražbina veća od navodne tužiteljeve tražbine, za razliku koja prelazi visinu tužiteljeve navodne tražbine, tuženik, u slučaju da Naslovni sud utvrdi postojanje tužiteljeve navodne tražbine, podnosi kompenzabilnu protutužbu.

6. U podnesku od 6. lipnja 2024. tužitelj se očitovao na protutužbu. Navodi da su netočni navodi tuženika da je tuženik u travnju 2022. usmenim putem s tadašnjim zakonskim zastupnikom tužitelja, UG, sklopio ugovor o posredovanju u usmenom obliku. Tužitelj ističe kako se radi o najobičnijoj konstrukciji, ne bi li tuženik izbjegao potraživanje tužitelja. Stoga je i nejasan prijedlog tuženika kojim isti predlaže Naslovu odrediti tužitelju da dostavi račune iz predmetnog razdoblja. Da tuženik zna među kojim je točno subjektima on bio posrednik, onda bi to zasigurno već i ranije naveo. Na ovaj način, tuženik se de facto želi domoći podataka o kupcima tužitelja kako bi na slijepo iznio tvrdnju o tome kako je on upravo bio posrednik između kupaca i tužitelja. Tužitelj za sada ne vidi drugu logičnost u predlaganju takvog dokaza, niti bi tužitelj eventualno bio dužan dostaviti takve dokaze jer se ne radi o dostavi pregleda imovine, obveza ili račun koje bi tužitelj trebao dati na uvid. Tužitelj se ne nalazi u postupku nadzora od strane inspekcije, već u parničnom postupku. Nadalje, tužitelj je pravna osoba koja na tržištu samostalno obavlja svoju poslovnu djelatnost, stoga su suvišni komentari koji proistječu od tuženika kako je tužitelj tendenciozan i da nije životno logično da bi tužitelj u uvjetima neizvjesnosti i povremenog poslovanja s gubitkom, davao popuste svojim kupcima, a koje je davao upravo i tuženik. Općepoznata je činjenica da je poduzetnik osoba koja na tržištu djeluje u konstantnim uvjetima neizvjesnosti i s rizikom te značajnijim ili manje značajnim gubicima. Davanje popusta kupcima je isključivo slobodno donesena poslovna odluka tužitelja, tj. bilo kojeg poduzetnika, koju se može tumačiti i kao izraz dobre volje i nade za uspješnom budućom poslovnom suradnjom. Sama bit ovog spora, ogleda se u činjenici da je, kao što je tužitelj detaljno pojasnio ranijim podneskom od 12. ožujka 2024., tuženik izdao tužitelju fiktivne račune nakon kvazi izvršene usluge nakon i više od godinu dana. Naime, stranke ovog spora održale su sastanak u prosincu 2022. na kojem su prisustvovali GG, vlasnik [obrt], obrta za trgovinu i usluge, AG i MG, djelatnici tužitelja. Na tom sastanku je tuženiku, tj. g. GG priopćeno da tužitelj nema nikakav ugovor potpisan s njim niti je sklopljen ikakav usmeni ugovor između njega i tužitelja te je zatraženo da se podmire sva potraživanja tužitelja. Međutim, tuženik je potpuno tendencizno, kako je tužitelj već ranije pojasnio podneskom od 12. ožujka 2024. kreirao „fiktivne račune” kako bi povećao svoju tražbinu za usluge koje nisu dogovorene, nisu postojale i nisu izvršene. Slijedom navedenog, jasno je da su računi tuženika fiktivni pa niti ne postoji nikakva tražbina tuženika prema tužitelju u odnosu na koju tuženik ističe prijeboj i postavlja protutužbeni zahtjev ili kako je tuženik naziva kompenzabilnu protutužbu. Stoga nema uvjeta za prijeboj tražbina u situaciji u kojoj ne postoje tražbine jedne i druge strane koje se mogu prebiti, a time niti uvjeta za usvajanje protutužbenog zahtjeva tuženika. Stoga bi protutužbeni zahtjev tuženika trebalo odbiti u cijelosti kao neosnovan.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao sljedeće isprave: Izvadak iz sudskog registra (str. 10. – 15. spisa), otvorene stavke (str. 16. spisa), Potvrdu o uvidu u podatke obrtnog registra (str. 17. spisa), račune (str. 38. – 45. spisa), popis (str. 46. – 47. spisa), račune (str. 48. – 52. spisa), račune (str. 77. - - 87. spisa), struktura veleprodajnih cijena za kupce (str. 88. – 89. spisa), otpremnice (str. 90. – 95. spisa), povrat računa (str. 99. – 110. spisa). Sud je saslušao kao svjedoka UG i tuženika.

8. Sud nije proveo dokazni prijedlog financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine tražbine iz proutužbenog zahtjeva jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da protutužitelj nije dokazao osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, pa provođenje dokaza na okolnost visine nije bilo potrebno. Sud nije proveo financijsko vještačenje na okolnost sklopljenog ugovora o posredovanju jer se postojanje ugovornog odnosa ne dokazuje vještačenjem pa se radi o neadekvatnom dokaznom sredstvu (čl.220.ZPP-a). Sud nije proveo niti tužiteljev dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka AG i MG jer je odlučne činjenice utvrdio na temelju isprava u spisu pa provođenje tih dokaznih prijedloga nije bilo potrebno.

9. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, dok protutužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovoga spora je (tužbeni) zahtjev za isplatu iznosa od 665,54 eura na ime cijene za gorivo koje je tuženik utočio na tužiteljevoj benzinskoj postaji u razdoblju od listopada do prosinca 2022., te (protutužbeni) zahtjev za isplatu iznosa od 2.230,00 eura na ime provizije temeljem usmeno sklopljenog ugovora o posredovanju za razdoblje od kolovoza do studenog 2022. godine.

11. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog i protutužbenog zahtjeva.

12. U svom iskazu tuženik je naveo da nisu sporni računi na str. 77. – 86. spisa i str. 90. – 95. spisa niti je sporno da je tuženik točio gorivo za koje su ispostavljeni računi, a koji iskaz je sud prihvatio jer je u skladu s ostalim izvedenim dokazima i ispravama u spisu. Kako je upravo tuženik potpisivao otpremnice na str. 90. – 95. spisa (koje su tuženiku tijekom iskazivanja predočene) te je izričito priznao utužene račune, to je sud utvrdio da tuženik priznaje osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osim toga, iz navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi proizlazi da tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva prigovorom da prema tužitelju ima potraživanje koje znatno premašuje visinu utužene tražbine, a iz čega proizlazi da tuženik nije osporavao postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem u okviru kojeg je na tužiteljevim benzinskim postajama točio gorivo, za koje nije platio cijenu.

13 Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) zaključio da tužitelj ima pravo potraživati od tuženika iznos od 665,54 eura na ime cijene za isporučeno gorivo.

14. Sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a zaključio da ne postoji tražbina iz protutužbenog zahtjeva. Naime, tuženik je tvrdio da je tijekom travnja 2022. godine s tadašnjim zastupnikom tužitelja – predsjednikom uprave UG, sklopio usmeni ugovor o posredovanju, pa je na okolnost sklapanja i sadržaja ugovora sud saslušao tuženika kao stranku u postupku i UG, tadašnjeg predsjednika uprave tužitelja, a sve imajući u vidu da ugovore između pravnih osoba sklapaju u ime i za račun pravnih osoba osobe ovlaštene za zastupanje trgovačkog društva po zakonu (čl. 308. st. st. 2. ZOO-a, u vezi s odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima "Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22).

15. Odredbom čl. 835. ZOO-a je propisano da se ugovorom o posredovanju obvezuje posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.

16. Iz iskaza svjedoka UG proizlazi da je tužitelj društvo koje posluje u Hrvatskoj od 1992. godine, ima zaposlenih 120 ljudi i 50 ljudi u komercijali te se nikada nije dogodilo da bi tužitelju trebao netko tko bi posredovao u pronalasku kupaca. Navodi da je 2022. godine bio osoba ovlaštena za zastupanje po zakonu, da je tuženika vjerojatno vidio na benzinskoj pumpi jer dnevno na pumpu dolazi 100 i više ljudi, odnosno dnevna cirkulacija ljudi kroz pumpu je velika te svakodnevno oko 10 ljudi svjedoka nešto pita ili nudi. Navodi da se nikada nije dogodilo da bi tužitelj sklapao bilo kakve usmene ugovore, pa tako niti s tuženikom nije sklopio nikakav usmeni niti pisani ugovor. Ne može se sjetiti je li konkretno s tuženikom vodio nekakve razgovore, postoji mogućnost da su razgovarali, ali se ne može konkretno sjetiti kada niti o čemu. Navodi da se ne sjeća je li tuženik 2022. bio kupac naftnih derivata tužitelja jer on ne vodi kupce. Navodi da nikada nije umanjivao kupcima već izdane račune. Ne sjeća se je li s tuženikom i gospodinom KG sjedio za stolom na pumpi u restoranu, dok poznaje gospodina ŽG, ali nije siguran kako se zove, a telefonskog razgovora se ne sjeća. Navodi da ne zna tko je ŽG.

17. Iz iskaza tuženika proizlazi da je tuženik u ožujku ili travnju 2022. radio za prijevoznike, a vezano uz distributere goriva. Gospodin ŽG je tuženiku dao kontakt od gospodina UG, kojeg je nazvao telefonskim putem te je dogovorio sa njim da će se naći na pumpi. Tamo su bili KG i još jedan gospodin AG, za kojeg se ne može sjetiti kako se preziva, te gospodin UG. Prije sastanka je gospodina UG vidio u prolazu, na pumpi prolazi dnevno masa ljudi, dok je prvi put sjeo s njim i razgovarao nakon telefonskog razgovora. Navodi da je gospodin KG tuženiku predstavljen kao direktor vele ili maloprodaje te odnosa s kupcima na strani tužitelja. Navodi da su se predmetnog dana u razgovoru, koji je trajao 3 do 4 minute, dogovorili da će tuženik dalje djelovati operativno s gospodinom KG tako što će kontaktirati stranke, nakon toga gospodinu KG javiti koje stranke su zainteresirane za točenje goriva, a nakon čega bi gospodin KG javio za koje stranke je tužitelj zainteresiran te bi po tome tuženik kontaktirao te stranke i ugovarao. Tuženik bi stranke obavijestio o uvjetima točenja goriva i dokumentaciji koja je potrebna te bi istu dostavio tužitelju na način da je takvu dokumentaciju ostavio na pumpi, šalteru. Navodi da bi kupci imali ili karticu ili ručnu otpremnicu u koju bi se upisivala registarska oznaka od vozila koje je bilo na pumpi. Navodi da bi tuženik donio tužitelju zadužnicu izdanu od strane kupaca, koja je bila sredstvo osiguranja tužitelju za naplatu budući da je dospijeće cijene bilo odgođeno te bi dostavio tužitelju i ugovore koje bi sklapali stranka i tužitelj. Navodi da se tuženik bavi posredništvom u prodaji krutih i tekućih goriva, kemijskih proizvoda, što je tuženikova primarna djelatnost. Nakon točenja goriva kupci bi dobivali račun, a račun je izdan na kupce. Kad bi jedna od stranaka kasnila s uplatom, tuženik bi kontaktirao tu stranku i sa strankama nikada nije bio problem oko naplate. Navodi da početkom 12. mjeseca je raskinuta suradnja s tužiteljem jer tamo više nije bio zaposlen gospodin KG. Nakon što su tuženiku predočeni računi i otpremnice na str. 77. do 86. spisa te str. 90 do 95 spisa, tuženik navodi da ti računi nisu sporni niti je sporno da je tuženik točio gorivo za koje su ispostavljeni računi. Pojašnjava da je dug tuženika prema tužitelju bio oko 10.000,00 kn, ali je tužitelj umanjio dug po osnovi isporučenog goriva za 2 računa na iznos 3.000,00 kn ispostavljenih za posredništvo u prodaji goriva. Na sastanku s odgovornom osobom tužitelja je ugovorena provizija od 10 lipa po litri. Tom prilikom nisu odredili rok trajanja ugovora, jer je dogovoreno da će tuženik obavljati posredovanje od tog trenutka pa nadalje. Navodi da tužitelj nikada nije obavijestio tuženika niti je prigovarao da bi kupci koje je tuženik poslao bili njegovi kupci. Navodi da je popis kupaca koji je tuženik doveo kod tužitelja naveden u tablici. Navodi da je Excel tablicu s popisom kupaca poslao mailom gospodinu KG, s kime je kontaktirao na strani Roxa. Pojašnjava da je do iznosa iz protutužbe došao na način da je iznos provizije od 0,10 kn po litri pomnožio sa litrama ukupnog goriva točenog od strane kupaca koje je tuženik doveo kod tužitelja, a taj iznos je umanjen za iznos od 6.000,00 kn. Tuženik navodi da sa KG nikada nije sklopio nikakav pisani ugovor niti sa gospodinom AG jer oni nisu bili zaduženi za potpisivanje ugovora, već je to bio gospodin UG, dok gospodinu KG osim Excel tablica s popisom kupaca nije slao druge mailove. Navodi da je registracije slao ili putem whatsappa KG ili pisanim putem jer su registracije bitne za povrat trošarine. Zadužnice koje je nosio kod tužitelja bi trebao tužitelju, dok tom prilikom nije potpisivao nikakav primopredajni zapisnik. Navodi da nije imao kopije ugovora koji je sklopljen između tužitelja i kupaca koje je doveo jer to nije bio njegov posao, već je njegov posao bio samo da dovede kupce. Navodi da nema niti kopija zadužnica koje su kupci izdavali tužitelju niti je siguran da li se takve zadužnice uopće smiju kopirati. Na poseban upit pun. tužitelja zašto je račune za usluge posredovanja izdao tek krajem 2023., a ne onda kada tvrdi da su takve usluge pružene, tuženik navodi da je tužitelj priznao njegova 2 računa i umanjio račun za točeno gorivo, a kako je zaprimio od javnog bilježnika rješenje o ovrsi, što nije očekivao, te je onda ispostavio i tužitelju račune za usluge posredovanja. Na daljnji upit pun. tužitelja kako su izdani računi 25.10. 2023., dok je na računima naznačen datum izdavanja 26.10.2023., 27.10.2023. i 28.10.2023., tuženik pojašnjava da se radi o grešci, a računi se odnose na usluge posredovanja pružene u 2022.

18. Kako su iskazi tuženika i svjedoka UG međusobno proturječni jer je tuženik iskazivao da je s tužiteljem (kojeg je zastupao UG) sklopio usmeni ugovor o savjetovanju, dok svjedok UG navodi da takav ugovor nije nikada bio sklopljen, to sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje ugovornog odnosa između stranaka, slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a utvrdio da tuženik (protutužitelj) nije dokazao da je bio u ugovornom odnosu s tužiteljem (protutuženikom) temeljem usmeno sklopljenog ugovora o posredovanju. Pri ocjeni vjerodostojni iskaza tuženika, sud je cijenio isto tako da tuženik nije dostavio niti jedan jedan mail, presliku poruka ili bilo kakvog dopisivanja iz kojeg bi bilo vidljivo da je tuženik slao popis kupaca ili registracije kupaca tužitelju, kako to navodi u svom iskazu, pa tako niti navodnog maila s Excel tablicom za koju tuženik navodi da je slao KG. Stoga je sud, primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a, zaključio da tuženik nije dokazao da je usmeni ugovor o posredovanju sklopljen.

19. Sud nije izveo dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka IG jer se, prema tuženikovim navodima, radi o jednom od kupaca koji su kupovali gorivo. Kako su navodnom razgovoru na kojem je prema tužiteljevim navodima sklopljen ugovor bili nazočni gospodin UG, KG i gospodin AG, dok predloženi svjedok nije bio nazočan tom razgovoru, to je sud našao da izvođenje tog dokaza nije potrebno jer se očito radi o osobi koja nije bila prisutna kada je prema tuženikovim navodima došlo do sklapanja ugovora, a ovo osobito iz razloga što je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247. ZOO-) pa je kod usmeno sklopljenog ugovora potrebno utvrditi je li između stranaka koje su sudjelovale u sklapanju određenog pravnog posla došlo do do suglasnog očitovanja volje o bitnim sastojcima ugovora, dok je saslušavanje trećih osoba koje nisu bile prisutne navodim pregovorima i sklapanju pravnog posla suvišno.

20. Osim toga, tuženik je ispostavio tužitelju račune za "Usluge u posredovanje", za koje u protutužbi navodi da su pružene od mjeseca kolovoza do studenog 2022., a na kojima je kao datum i vrijeme izdavanja naveden 25. – 28. listopada 2023., pa je nejasno zašto bi tuženik za usluge koje su izvršene tijekom 2022. ispostavio tužitelju račune tek godinu dana kasnije i to nakon donošenja rješenja o ovrsi. Iz dopisa na str. 99. spisa proizlazi da je ispostavljene račune tužitelj vratio tuženiku uz dopis u kojem navodi da tuženik nije izvršio nikakve usluge za tužitelja. Iz povratnica na str. 104. spisa proizlazi da je tuženik zaprimio dopis i vraćene račune, pa je jasno da je već takvom radnjom vraćanja računa tužitelj osporio postojanje ugovornog odnosa posredovanja s tuženikom.

21. Popis kupaca na str. 46. – 47. spisa, s evidencijom prodanih litara goriva za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2022., je jednostrana isprava (tablica) sastavljena od strane tuženika, a na temelju koje sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje ugovornog odnosa između ovdje parničnih stranaka iz ugovora o posredovanju (čl. 221.a ZPP-a) jer se radi o neadekvatnom dokaznom sredstvu budući da se ugovor stvara suglasnošću volja ugovornih stranaka o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247. ZOO-a) pa je za sklapanje takvog ugovora potrebna i suglasnost tužitelja.

22. Sud nije prihvatio tuženikov dokazni prijedlog da naloži tužitelju da dostavi račune iz predmetnog razdoblja jer izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno niti je tuženik odredio koje račune predlaže da tužitelj dostavi, a sve imajući u vidu da iz dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj veliki poduzetnik, koji zapošljava preko 150 ljudi, i da dnevno kroz pumpu prođe preko 100 ljudi pa nije jasno koje bi to tužitelj račune trebao dostaviti. Kako je sud utvrdio da između stranaka nije sklopljen usmeni ugovor o posredovanju, to se računi koje je tužitelj ispostavljao kupcima ne smatraju u smislu odredbe čl. 233. st. 2. ZPP-a zajedničkim za obje strane, a ne radi se niti o ispravi koju je tužitelj po zakonu dužan predati ili pokazati.

23. Sud sukladno odredbi čl. 461.a st. 2., 6. i 7. ZPP-a nije uzeo u obzir dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka koje je tuženik predložio na pripremnom ročištu održanom 15. studenog 2024. Premda je tuženik naveo u prigovoru protiv rješenja o ovrsi da po potrebni predlaže saslušanje drugih svjedoka, tuženik nije već tada, a niti do dana održavanja pripremnog ročišta naznačio koje svjedoke predlaže niti na koju okolnost, a koja dužnost proizlazi iz odredbe čl. 241. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba da svjedoči i navesti njezino ime i prezime i boravište, pri čemu je takav prijedlog dužna postaviti u skladu s odredbama koje se primjenjuju u sporovima male vrijednosti, kao što je ovaj spor.

24. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog za iznos od 665,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se promjenjuje na tražbine proizašle iz trgovačkih ugovora (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a), dok je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev.

25. Tužitelj koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a). Vrijednost predmeta spora po tužbenom zahtjevu iznosi 665,54 eura, a po protutužbenom zahtjevu od 15. travnja 2024. iznosi 2.230,00 eura. Kako se radi o zahtjevima koji ističu različiti tužitelji, odnosno koji su istaknuti protiv različitih tuženika, to se sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

27. Tužitelju su opravdano nastali troškovi sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 149,25 eura (Tbr.11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 130/23) uvećano za 25% pdv-a te trošak javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura (potvrda o plaćanju na str. 23. spisa i str. 30. spisa). Dakle, tužitelju su opravdano nastali troškovi ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 211,56 eura pa je u tom dijelu primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a sud održao na snazi platni nalog, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

28. Tužitelju su opravdano nastali troškovi: sastava podneska od 12. ožujka 2024. kojim se očituje na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 11.1. Tarife), odgovor na protutužbu od 6. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanje na pripremnom ročištu od 15. studenog 2024. na kojem se raspravljalo o tužbenom i protutužbenom zahtjevu u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), sastav podneska od 15. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura kojim se raspravlja o protutužbenom zahtjevu (Tbr.8.1.Tarife), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 20. prosinca 2024. na kojem se raspravljalo o tužbenom i protutužbenom zahtjevu u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1.Tarife), te zastupanje na ročištu za objavu u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9.3. Tarife), sve uvećano za pdv od 25%.

29. Sud nije priznao trošak sastavljanja podneska od 22. studenog 2024. jer u tom podnesku tužitelj ponavlja navode iz podneska od 15. studenog 2024., dok je tužitelj mogao svoje očitovanja na tuženikov podnesak od 8. studenog 2024. iznijeti u jednom podnesku.

30. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju u iznosu od 1.312,50 eura, dok je u preostalom dijelu koji iznosi 312,50 eura odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Zagreb, 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na koje je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.