REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2101/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UN, ranije iz [adresa], a sada [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Dalia Kanceljak, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika LUKOIL Croatia d.o.o. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 84740716328, koju zastupa Damir Pokupec, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. prosinca 2024., održane u nazočnosti tužiteljice osobno, uz punomoćnicu Daliu Kanceljak, odvjetnicu iz Rijeke i punomoćnika tuženika Damira Pokupeca, odvjetnika u Zagrebu, dana 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljica UN, ranije iz [adresa], a sada [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku LUKOIL CROATIA d.o.o. Capraška ulica 6, Zagreb OIB: 84740716328 tužiteljici UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti ukupan iznos od 5.778,13 kn na ime naknade štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2020 godine do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici UN, ranije iz [adresa], a sada [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku LUKOIL Croatia d.o.o. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 84740716328, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na isto počev od 30. siječnja 2025. godine pa do isplate, koje kamate su po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je dana 24.08.2020. godine ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj navodi da je dana 16. veljače 2020. godine, u 10.05 sati, tužiteljica izvršila kupoprodaju 37,03 litara goriva 6 ECTO Eurosuper BS 95 tuženika na BP Zagorska, Zagreb u iznosu od 358,45 kn, navodeći da je tuženik navedenog dana objavio akcijsku prodaju navedenog goriva što je tužitelja i privuklo kako bi kod istog izvršio uslugu kupnje i točenja navedenog goriva. Tužiteljica navodi da odmah po točenju goriva, nakon par stotina metara, točnije na Kuniščaku, vozilo se počelo tresti i trokirati, te ga je tužiteljica bila prisiljena parkirati na Šestinskom dolu do dolaska vučne službe. Napominje se da se radi o novijem vozilu proizvedenom 2016. godine, Toxota auris Hybrid koje do tada nije imalo kvarova.

2. Tužiteljica navodi da je potom vozilo prevezeno ovlaštenom Toyota servis gdje tužiteljica uobičajeno servisira navedeno vozilo, te je isto popravljeno dana 21. veljače 2020. godine. Na računu je navedeno da je uzrok kvara izuzetno loša kvaliteta goriva koje je pomiješano sa vodom.

3. Tužitelj se obratio tuženiku s navedenim zahtjevom za mirno rješenje ovog spora, no isti su odgovorili da je osim primjedbe tužitelja, postojala samo još jedna primjedba na lošu kvalitetu goriva, istog dana, točeno u 10:07 sati, odmah nakon točenja tužiteljice. Uvidom u dokument prodaje navedenog vozila vidljivo je da je isti kupac izvršio kupnju i točenje goriva nepune 2 minute nakon tužiteljice, te da je isti platio račun visa karticom.

4. Sukladno članku 404. i 410. Zakonu o obveznim odnosima kupac je ovlašten od prodavatelja zahtijevati naknadu štete prouzročene nedostacima na stvari koju je isti prodao, te je isti dužan naknaditi kupcu cjelokupnu prouzročenu štetu koju je kupac zbog toga pretrpio. Tužiteljica ponavlja da je izvršila kupoprodaju i točenje 37.3 litre goriva kod tuženika dana 16.02.2020 godine u 10:05 h, te da je 6 minuta nakon točenja nastao kvar na vozilu zbog kojeg ista nije mogla nastaviti vožnju. Nadalje navodi da je nesporno da je ovlašteni Toyota servis dijagnosticirao kvar uzrokovan izuzetno lošom kvalitetom goriva, pomiješanom s vodom. Također je nesporno da je istog dana, nepune 2 minute nakon točenja tužiteljice tuženik zaprimio još jedan prigovor loše kvalitete goriva na istoj BP koji je navedenom kupcu također uzrokovao kvar na vozilu. Državni inspektorat je razgovarao sa navedenim kupcem, koji je isto potvrdio, ali tužitelju nisu predani njegovi kontakt podaci zbog zaštite osobnih podataka. Također je nesporno da tužitelj nikada nije imao nikakav kvar na navedenom vozilu do navedenog štetnog događaja.

5. Tužiteljica navodi da je ona pretrpjela štetu i to iznos popravka vozila u iznosu od 5.044,68 kn, novčani iznos kupljenog nekvalitetnog i ispražnjenog netom utočenog i goriva loše kvalitete u iznosu od 358,45 kn, te trošak vučne službe u iznosu od 375,00 kn, odnosno ukupni iznos od 5.778,13 kn.

6. Kako se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti, tužitelj je dokazao uzročno posljedični slijed štetne radnje i posljedice, kao i više nego dovoljan stupanj sigurnosti da je upravo tuženik prouzročio štetu na vozilu tužiteljice obzirom da je istoj prodao gorivo loše kvalitete, predlaže se da sud, slobodnom ocjenom dokaza, po kriteriju pravičnosti donese slijedeću presudu:

„I Nalaže se tuženiku LUKOIL CROATIA d.o.o. Capraška ulica 6, Zagreb OIB: 84740716328 tužiteljici UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti ukupan iznos od 5.778,13 kn na ime naknade štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2020 godine do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

7. U daljnjem tijeku postupka, tužiteljica je svojim podneskom od 02.11.2020. godine se očitovala na tuženikov odgovor na tužbu, u kojem podnesku tužiteljica navodi da je potpuno suvišno od strane ovdje tuženika negirati uzročno-posljedičnu vezu između točenja PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95 goriva na benzinskoj postaji LUKOIL Croatia d.o.o. u [adresa] i kvara automobila koji se dogodio netom nakon spomenutog točenja goriva na spomenutoj benzinskoj postaji, budući da da se radi o vozilu iz 2016. godine, dakle novijem vozilu koje dosad nije imalo apsolutno nikakvih kvarova. Također je evidentno kako je ovaj kvar bio uzrokovan PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95 gorivom koje se prodavalo na gore spomenutoj benzinskoj postaji obzirom da isto dokazuje dokumentacija u spisu, 2 prigovora kupaca u svega 2 minute vremenskog odmaka, te uzročno posljedična reakcija kvara nakon točenja.

8. Nadalje, tužiteljica navodi da je tuženik u svom odgovoru na tužbu netočno naveo da nije zaprimio druge primjedbe na utočeno gorivo, a tužiteljica navodi da je evidentno da postoji još primjedba potrošača, koji je isti dan, par minuta nakon tužiteljice utočio gorivo iste vrste na istoj benzinskoj postaji i kojemu se također pokvarilo vozilo par minuta nakon točenja goriva, što samo dokazuje da su navodi koje tuženik iznosi neosnovani te potvrđuju zaključak ovlaštenog Toyota servisera, a to je da je uzrok kvara tužiteljičinog vozila izuzetno loša kvaliteta goriva koje je pomiješano s vodom. Također, tužiteljica navodi da je tuženik neposredno prije ove svoje tvrdnje naveo kako je bila još jedna primjedba potrošača, čime je kontradiktoran sam sebi u navodima u odgovoru na tužbu, obzirom da postoji mail korespondencija u kojem tuženik priznaje prigovor kupca koji je točio u 10.07 istog dana, pa tužiteljica zaključuje da je nemoguće da se u vremenskom periodu od par minuta, nakon točenja iste vrste goriva na istoj benzinskoj postaji pokvare dva vozila, a da to nema nikakve povezanosti sa kvalitetom goriva koje se prodavalo taj dan po akcijskoj cijeni na gore spomenutoj benzinskoj postaji, kako tuženik neosnovano tvrdi u odgovoru na tužbu, a da je nejasno kako sad tuženik ne spominje kvar i prigovor drugog kupca koji se dogodio istog dana u 10:07 h, a sam je isto naveo u mailu od dana 06. ožujka 2020. godine.

9. Tužitelj napominje da navodi da tuženik u odgovoru na tužbu koja se odnose na pitanje osposobljenosti i objektivnosti ovlaštenog servisera nisu ničim potkrijepljeni, već služe samo i jedino izbjegavanju odgovornosti, pa tužiteljica ističe da su ovlašteni serviseri osobe koje imaju dugogodišnje iskustvo te koji su upoznati sa svim vrstama kvarova te je malo vjerojatno da će sa sigurnošću tvrditi nešto u što nisu sigurni, te da ne postoji nikakav motiv ovlaštenog servisera da daje subjektivna mišljenja i procjene, budući da brizgaljke (jedan od dijelova na koji se popravak odnosio) nisu uključene u redoviti plan održavanja vozila. Stoga, tuženik sasvim neosnovano iznosi tvrdnje o subjektivnosti ovlaštenog servisera. Tužiteljica smatra da i negodovanje tuženika na predloženo vještačenje pokazuje namjeru tuženika koja je usmjerena ka izbjegavanju odgovornosti za navedeni događaj, tj. za kvar na vozilu.

10. Tužiteljica navodi da temeljita kontrola koju je 21. veljače 2020. godine tuženik izvršio i detaljnu provjeru tehničkih postrojenja vezanih uz distribuciju PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95 goriva te da je istom kontrolom utvrđeno kako nije došlo do kontaminacije rezervoara, cjevovoda i agregata vodom i/ili bilo kojom drugom tekućinom ili emulzijom, ali da se sve navedeno odnosi na stanje na dan 21. veljače 2020. godine, a ne na dan 16. veljači 2020. godine, te da se radi o vremenskom periodu od 5 dana u kojem je tuženik vrlo lako mogao ispraviti sve nepravilnosti. Stoga, sve tvrdnje tuženika, kao i provedeni inspekciji nadzor, izvršavali su se više dana ili mjeseci nakon štetnog događaja, te ne mogu biti dokaz da isto gorivo nije bilo nekvalitetno dana 16. veljače 2020. godine kako je utvrdio ovlašteni serviser Toyota servisa.

11. Tužiteljica napominje da Zapisnik o inspekcijskom nadzoru trgovačkog društva LUKOIL Croatia d.o.o. od dana 20. svibnja 2020. godine, na koji se tuženik poziva, ni u jednoj točki ne spominje ispitivanje kvalitete goriva niti se u svezi sa ispitivanjem prilažu određene potvrde o kvaliteti goriva, ali i da je Inspekcijskim nadzorom od 20. svibnja 2020. godine ispitana kvaliteta goriva, to ne bi imalo nikakvu snagu u ovom postupku, budući da je upitna kvaliteta goriva na dan 16. veljače 2020. godine. Stoga spomenuti zapisnik nije relevantan dokaz u ovom postupku jer je u vremenskom periodu od više od 3 mjeseca svakako moguće ispraviti svaki nedostatak i svaku nepravilnost. Slijedom svega navedenog, zaključuje se kako tuženik u Odgovoru na tužbu iznosi neosnovane tvrdnje i nedokazane činjenice, pa kako je tužitelj dokazao uzročno-posljedični slijed štetne radnje i posljedice, kao i više nego dovoljan stupanj sigurnosti da je upravo tuženik prouzročio štetu na vozilu tužiteljice obzirom da je istoj prodao gorivo PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95 loše kvalitete na benzinskoj postaji LUKOIL Croatia d.o.o. u [adresa], a pogotovo na temelju činjenice da se u istom danu nakon točenja iste vrste goriva na istoj benzinskoj postaji pokvarilo još jedno vozilo, tužiteljica ostaje pri svom tužbenom zahtjevu od 10. kolovoza 2020. godine te predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

12. U daljnjem tijeku postupka, nakon dostave joj podneska tuženika od 13.12.2021. godine, tužiteljica se na poziv suda očituje na isti svojim podneskom od 24.01.2022. godine, u kojem navodi da tužiteljica u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, jer smatra da je dokazala uzročno-posljedičnu vezu između nastanka štete na svom vozilu i goriva koje tužitelj toči na svojoj BP Zagorska, dok tuženik nema dokaz o ispravnosti Premium Ecto Eurosuper BS 95 goriva sa BP u [adresa] od 16.02.2020. godine, niti je zbog njegove loše kvalitete imao interesa uzorkovati ga u periodu nakon reklamacije do isteka akcije “ECTO NEDJELJA NA LUKOIL-U (16.02.2020. - do 22.03.2020.). Tužiteljica navodni da je ona suprotno navodu tuženika imala volju da uzorkovanje napravi neovisni Državni inspektorat, a ne jedna od dvije strane, no on je to propustio učiniti i još je zatajio izjavu drugog oštećenog kupca, jer se podudara s onim tužiteljice u zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 20.05.2020. godine.

13. Utemeljenost tužbe prema stručnoj ocjeni ovlaštenog servisera Tužiteljica dodatno dokazuje postojanjem još najmanje jednog oštećenog kupca koji je utočio isto gorivo, na istoj BP Tuženika u [adresa], neposredno nakon Tužiteljice, a koji se također žali na kvar vozila uzrokovan lošim gorivom, što Tuženik ignorira, odnosno umanjuje.

14. Istovremeno, u nedostatku argumenata, Tuženik neistinito navodi da je ovlašteni Toyotin servis imao izravan interes dijagnosticirati uzrok kvara injektora zbog lošeg goriva kako ne bi snosio trošak otklanjanja kvara na injektoru, premda on nema motiv, jer injektori nikad nisu bili predmet garancije vozila tužiteljice kupljenog u 01/2016, a kojem je trogodišnja garancija ionako istekla te tužiteljica ima arhiv svih računa iz kojih je vidljivo da sve stavke redovnih servisa plaća u cijelosti. Tuženik neistinito navodi svjedočenje voditelja servisa HN koji je rekao da Toyota može, ali ne mora, u sklopu good will politike prema klijentu pokriti neki zamjenski dio.

15. Tuženik dovodi u pitanje i stručnost ovlaštenog servisa, iako svaka osoba prosječnog vida i kongnitivnih sposobnosti može vidjeti prisutnost vode u benzinu zbog njihovih kemijskih svojstava koja onemogućuju miješanje pa voda pada na dno dok se benzin pritom izdiže.

16. Tuženik spominje disprepanciju iskaza svjedoka i kupca o predanom uzorku spornog goriva, insinuirajući na njihovo nepoštenje, jer je svjedok u prvom momentu na ročištu rekao da nije predao suprugu tužiteljice uzorak, da bi odmah potom dodao da se ne sjeća dobro i da nije siguran, što je i logično, jer svaki dan zaprima brojna vozila; tužiteljica, pak, kao oštećena stranka kojoj je ovo prvi kvar na tom vozilu još uvijek posjeduje bocu Coca Cole od ½ litre.

17. Navodi o podudarnosti iskaza svjedoka i tužiteljice o datumu kada je vozilo dovezeno u servis također je bespredmetno, jer voditelj servisa ne može s razmakom od skoro dvije godine pamtiti dolazak svakog vozila u servis, a datum nije niti sporan, jer je isti vidljiv iz računa vučne službe. Tužiteljica navodi da tuženik nastavlja diskreditirati svjedoka, voditelja servisa koji je zaprimio i vršio nadzor popravka vozila, kao i cijeli tim servisera sumnjom da sporni benzin nije istočen iz tog vozila, premda je svjedok odmah izjavio da posjeduje slike koje to mogu dokazati.

18. Nadalje, tužiteljica komentira da je tuženika na ročištu zanimala veličina spremnika goriva vozila i količina utočenog goriva, jer da je tužiteljica na BP stigla s jednom litrom goriva argument bi mu bio da to nisu stručne preporuke za očuvanje vozila, kako je međutim u spremniku bilo desetak litara goriva imao je spreman drugi odgovor i optužbu da je za kvar krivo neutvrđeno porijeklo i kakvoća ranije utočenog goriva. S ranije utočenim gorivom vozilo je bez problema došlo na BP u [adresa] i nije ono predmet spora, već gorivo izuzetno loše kvalitete pomiješano s vodom Lukoila (navod s računa Toyotinog ovlaštenog servisa, što tvrdi još najmanje jedan kupac i to onaj koji toči isto gorivo, na istoj postaji, neposredno nakon Tužiteljice).

19. Neosnovano je od tuženika na ročištu postaviti pitanje zašto tužiteljica nije testirala dobiveni uzorak istočenog goriva, nakon što je na pokušaju mirenja pri HGK tuženik izjavio da takvu analizu ne bi bio priznao, odnosno da bi priznao samo analizu goriva istočenog u prisutnosti Lukoila i ovlaštene kuće za analizu goriva: to bi značilo posve novi i nepostojeći protokol servisiranja vozila, jer bi za svako vozilo u servisu prvo trebalo u prisutnosti delegacije izvaditi i testirati gorivo, kako bi se preliminarno ono isključilo kao uzrok kvara, tako da bi početna cijena svakog servisa u RH iznosila oko 8.000,00 kuna, koliko bi otprilike koštala analiza goriva.

20. Tužiteljica u ovom svom podnesku navodi da ponuđena neovisna kontrola postrojenja za utakanje i istakanje goriva na BP Zagorska od strane Državnog zavoda za mjeriteljstvo i mjerodavnih institucija RH je irelevantna za slučaj tužiteljice; od značaja bi bilo da je Državni inspektorat kontrolirao sporno gorivo, sa sporne BP u [adresa], za vrijeme trajanja sporne akcije, a što je on je propustio učiniti jednako kao i tuženik kojem to nije bilo u interesu znajući da prodaje nekvalitetno gorivo. 21. Ističe se da čl. 43. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da ukoliko se nedostatak na robi pojavi u roku od šest mjeseci od dana prijelaza rizika na potrošača, a trgovac smatra da nedostatak u tom trenutku nije postojao, troškove vještačenja snosi trgovac.

22. Tužiteljica navodi da kada bi bila točna izjava tuženika da je „nemoguće da na istoj benzinskoj postaji kvar na dva vozila od ukupno 85 bude dokaz da je do kvara došlo upravo uslijed loše kvalitete goriva i da je s gorivom na navedenoj benzinskoj postaji uistinu bilo problema, da bi se problemi sigurno manifestirali kod svih vozila“, značilo bi da se tog dana točila samo voda: obzirom da se voda ne miješa s benzinom i pada na dno spremnika, a crpka spremnika na postaji benzin crpi s dna, vodu je moglo pokupiti svega nekoliko ranih kupaca (Tužiteljica utače gorivo u 10:05:51, a drugi oštećeni kupac neposredno nakon nje).

23. Tuženik sam tvrdi da su njegovi cjevovodi i sonde za mjerenje vode ispravne, što se ne može uzeti u obzir kao vjerodostojan i objektivan dokaz njihovim tvrdnjama. Tužiteljica je osobno svjedočila pretakanju goriva iz cisterne u spremnik na BP Tuženika u [adresa] dok je padao pljusak i poklopac šahta stajao nekoliko minuta otvoren, što je uslikala mobitelom, pa je netočna izjava da ne može doći do kontaminacije benzina i vode, jer nipošto nije riječ o laboratorijskim uvjetima.

24. Tužiteljica ponavlja da tuženik u prilog ispravnosti rada predmetne BP navodi nadzor Državnog inspektorata od 20.05.2020. godine koji je obavljen na način da nije imao nikakve veze s kontrolom nekvalitetnog goriva točenog 16.02.2020. godine. Naime, Inspektor je tom prilikom kontrolirao naljepnice s oznakama benzina i kupio čokoladnu torticu za koju mu je izdan račun, umjesto da mu tuženik predoči posjedovanje dokumenata o ispravnosti goriva koje je točio 16.02.2020. na akciji, a da sam Inspektor navede u zapisniku da je kontaktirao drugog oštećenog kupca u sklopu nadzora i da mu je on potvrdio što i tužiteljica – da mu se vozilo pokvarilo zbog lošeg goriva tuženika.

25. Što se tiče navoda tuženika da tužiteljica uopće nije dokazala da je baš u vozilo na kojem je nastao kvar točila benzin na tuženikovoj BP Zagorska, ističe se kako svaka BP ima kamere pa se tuženik pregledom svojih kamera mogao uvjeriti da je sporno gorivo utočeno u jedino vozilo tužiteljice, a kako nije propisano da BP na računu navode i registarsku tablicu vozila u koje je gorivo utočeno, argument je i dodatno neosnovan.

26. Iz izjave tuženika da je sporno moglo biti gorivo s kojim je tužiteljica došla na BP Tuženika, izvodi se da bi tuženik priznao prigovor samo ukoliko bi gorivo bilo uzorkovano iz vozila koje je na BP dovezeno vučnom službom nakon što je potrošilo posljednju kap prethodnog goriva, isključivo u prisustvu svog predstavnika i ovlaštene kuće za analizu goriva te prije nego vozilo napusti BP, jer je na ročištu još izjavio i da se gorivo može kontaminirati prije i nakon dolaska na BP, drugim riječima – nikad.

27. Osim što takav način podnošenja prigovora nije naveden u prostorijama tuženika, uvažavanje takvih argumenata značilo bi da je gorivo u RH jedina kategorija proizvoda koja ne podliježe odredbama Zakona o zaštiti potrošača, što nije točno. Zabrinjavajuća je i činjenica da je zbog Zakona o zaštiti privatnosti u ovom konkretnom primjeru nemoguće realizirati podizanje kolektivne tužbe, jer tužitelj ne može na temelju ispisa kupaca spornog goriva tog dana koji su plaćali kartično s njima stupiti u kontakt.

28. Kad se doda klijentelistički način uzorkovanja goriva u RH, sva odgovornost za poštivanje prava kupaca počiva na sudu kao posljednjoj instanci kojoj se potrošač jedne države članice EU može obratiti u svojoj zemlji, a do kojega će stići tek rijetki uporni oštećeni potrošači, jer će većini već i popravak štete biti financijski udar. Tužiteljica se osvrće na ohol stav tuženika kao moćne ruske kompanije koja posluje u RH koja odbija preuzeti svoju evidentnu odgovornost isplatom odštetnog zahtjeva koji predstavlja tek 34,42% prihoda od samo jedne vrste goriva, u samo 24 sata, na samo jednoj - spornoj BP - tuženika od njih ukupno 46 u RH (oholim je tuženik naveo odštetni zahtjev tužiteljice na pokušaju mirenja pri HGK koji pak njoj znači 1,3 netto suprugove plaće).

29. Tužiteljica navodi da su činjenice predmetnog postupka sljedeće:

1. Ispravnost vozila tužiteljice nedugo prije spornog točenja potvrđuje stanica za tehnički pregled, a ne ona sama, kao što to tvrdi tužitelj za svoja postrojenja;

2. Vozilo tužiteljice iz 2016. nije imalo kvarova prije, a niti nakon predmetnog slučaja i prema servisnoj knjižici vozila, svjedočenju svjedoka te evidenciji izdanih računa ovlaštenog servisa koje čuva tužiteljica redovito je održavano;

3. Vozilo signalizira kvar ubrzo nakon točenja spornog goriva (u kratkom vremenskom roku i nakon kratke relacije);

4. Još najmanje jedan kupac prijavljuje kvar, a koji toči isto gorivo, na istoj BP, neposredno nakon tužiteljice;

5. Toyotin ovlašteni servis koji nema motiva za neistinite tvrdnje te ustanovljuje da je kvar vozila uzrokovan gorivom izuzetno loše kvalitete pomiješano s vodom;

Kvar injektora uzrokuje loše gorivo;

6. Vozilo tužiteljice Toyota auris hybrid je vozilo nove generacije i tehnologije te kao takvo osjetljivo na kvalitetu goriva;

7. Voda u benzinu vidljiva je bez analize jer voda pada na dno;

8. Tuženik nema analizu goriva točenog tog dana ili barem za trajanja sporne akcije sa BP u [adresa];

9. Sporni dan 16.02.2020. godine prvi je dan isključivo nedjeljne akcije spornog goriva Premium Ecto Eurosuper BS 95;

10. Godinu dana prije spornog točenja u cijeloj RH gorivo Lukoila nijednom nije kontrolirano nedjeljom prema dopisu Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave za klimatske aktivnosti od 02.10.2020. godine poslanom tužiteljici 11. Godinu dana prije spornog točenja nijednom nije kontroliralo gorivo sa sporne Lukoilove postaje prema dopisu Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave za klimatske aktivnosti od 02.10.2020. poslanom tužiteljici;

12. Gorivo tuženika uzorkuje i analizira Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o. iz Siska, a ne neovisno državno tijelo zbog čega je takav odnos klijentelistički i kao takav podložan koruptivnom odnosu;

13. Posljednja ozbiljna državna kontrola kvalitete goriva bila je 2014. godine na veliki pritisak javnosti, jer je gore spomenuta analiza goriva kakva se provodi u RH izigravanje zakona;

14. Državni inspektorat propustio je uzorkovati sporno gorivo za vrijeme trajanja akcije po prijavi koju tužiteljica dostavlja na propisan način 06.03.2020. godine u 19:32 (oznaka predmeta 30762), nakon što je primila negativni odgovor tuženika na pritužbu istog dana u 16:58 sati; to je bio posljednji dan zakonskog roka za odgovor čime se, za pretpostaviti je, kupovalo vrijeme kako bi se istočilo svo sporno gorivo prije mogućnosti poduzimanja sljedećeg koraka kupca u ostvarivanju svojih prava; 15. Inspekcijski nadzor od 20.05.2020. koji utvrđuje da je istaknuta maloprodajna cijena čokoladne tortice (?!) ne može biti potvrda kvalitete goriva od 16.02.2020, a inspektor GN prešućuje da mu je prilikom nadzora kupac koji je točio gorivo nakon tužiteljice izjavio isto što i ona, prema navodu samog inspektora tužiteljici u telefonskom razgovoru koncem svibnja;

16. Tek 13.07.2020. godine u 14:22 sati tužiteljica prima odgovor Državnog inspektorata u kojem je pogrešno naveden datum primitka prijave kao 26.03.2020. godine kada je nedjeljna akcija spornog goriva završila, umjesto 06.03.2020. godine; 17. Ne bi li tužiteljica odustala od podizanja tužbe na pokušaju mirenja pri HGK tuženik pokušava zastrašiti tužiteljicu troškovima nastalima u sklopu nadzora Državnog inspektorata koje će od nje potraživati, a koji su nastali kao kontrola izdavanja računa za čokoladnu torticu;

18. Državni inspektorat na dva zahtjeva tužiteljice ne dostavlja podatak o broju pritužbi na kvalitetu goriva tuženika.

30. Tužiteljica navodi da je ona u cijelosti ispoštovala Zakon o zaštiti potrošača, Zakon o obveznim odnosima i EU propise prema kojima je kupac dužan dokazati uzročno-posljedični odnos te slijedom istih propisa tuženik u ovom postupku nije otklonio svoju odgovornost za nastanak štete, odnosno nije dokazao da bi tog dana gorivo koje je tužiteljica utočila bilo ispravne kvalitete te se slijedom toga predlaže sudu da u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice.

31. Tužiteljica se svojim podneskom od 16.12.2022. godine očituje na podnesak tuženika kojeg je zaprimila 23. studenog 2022. godine na način da u odnosu na navod tuženika da tužiteljica tek sad ističe činjenice i dokaz o pretakanju goriva iz cisterne u spremnik na BP tuženika u [adresa] dok je padao pljusak, ista navodi da je istome svjedočila nakon što je pokrenut ovaj spor, a što znači da tužiteljica iste nije mogla istaknuti već prilikom podnošenja tužbe i to bez svoje krivnje. Naprotiv, tuženik u svom podnesku ističe određene dokaze i iznosi činjenice, a koje je isti nesporno mogao dostaviti već u odgovoru na tužbu, budući da se ne radi o novim činjenicama ili dokazima koje je tuženik saznao nakon podnošenja odgovora na tužbu.

32. Što se tiče navoda o vodi u gorivu, koja pada na dno, tužiteljica ističe kako se istoj prilikom pisanja podneska dogodio lapsus, a ne nerazumijevanje materije, a da neovisno od tog lapsusa, u svom podnesku tuženik priznaje mogućnost da u gorivu ima vode, a što dakle samo potvrđuje navode tužiteljice.

33. Nadalje, tužiteljica ističe da nije poznato kakva vozila 18 ranijih kupaca posjeduju, niti koliku je količinu goriva koji od ranijih kupaca utočilo u svoje automobile. Zasigurno je da sva vozila ne reagiraju jednako na kontaminirano gorivo, dok je vozilo tužiteljice nove generacije, i to hybrid. Također se ponovno ističe činjenica da je nakon tužiteljice još jedan kupac prijavio kvar zbog kontaminiranog goriva, a što nesporno i sam tuženik priznaje u svom podnesku, navodeći da drugi oštećeni kupac utače gorivo neposredno nakon nje, a što nikako nije i ne može biti slučajnost, već je samim time dokazana uzročno-posljedična veza između točenja kontaminiranog goriva i kvara na vozilu. Tužiteljica zaključuje da dva kupca, neposredno jedan nakon drugog toče gorivo na istoj benzinskoj postaji tuženika, a nakon točenja goriva na benzinskoj postaji tuženika u [adresa], prijavljuju kvar na vozilu radi loše kvalitete goriva, a koje kvarove su dijagnosticirala dva različita servisa. Tužiteljici je navedenu informaciju, o postojanju drugog oštećenog kupca, dao sam tuženik u dopisu, odnosno odgovoru na reklamaciju, čime ista nije prekršila Zakon o zaštiti privatnosti. S tim u vezi, sasvim su bespredmetni navodi tuženika o tome da bi tužiteljica animirala drugog oštećenog kupca, i to na licu mjesta. Naime, nije u potpunosti jasno, na koji način bi tužiteljica animirala drugog oštećenog kupca na licu mjesta i zašto bi ista to radila, budući da ista prilikom točenja goriva zasigurno nije znala niti mogla znati da je isto gorivo kontaminirano, pa da su bespredmetni i navodi da tužiteljica ima namjeru animirati i ostale kupce, a isti navodi su očito usmjereni samo kako bi tuženik otklonio svoju odgovornost za štetu koja je nastala tužiteljici nakon točenja kontaminiranog goriva u svoje vozilo na benzinskoj postaji tuženika.

34. S druge strane, ističe se kako tuženik nije priložio nikakav dokaz o ispravnosti goriva nakon zaprimljenih reklamacija, već se poziva na provedeni inspekcijski nadzor od 20. svibnja 2020. godine, a u kojem je nadzoru inspektor utvrdio da je istaknuta maloprodajna cijena čokoladne tortice. (?!)

35. Također, što se tiče navoda da tužiteljica diskriminira tuženika, isti navodi se ukazuju u potpunosti netočnim, jer navod tužiteljice da je tuženik dio ruske i moćne kompanije je činjenica, a ne diskriminatorno ponašanje.

36. U odnosu na navode koje tuženik iznosi konkretno u toč. III svog podneska ističe se slijedeće:

-Državni inspektorat je tek postupio po drugoj prijavi tužiteljice i to tek nakon što je akcija spornog goriva istekla te se u dva navrata krivo navodi datum prijave

-način na koji je izvršen zakašnjela kontrola državnog inspektora MN, a koji prileži spisu ne odnosi se na kontrolu kvalitete spornog goriva, kako je već naprijed navedeno te isti u odgovoru na prijavu tužiteljici ne navodi da je prilikom kontrole kontaktirao drugog oštećenog kupca koji je također uložio reklamaciju, a što priznaje sam tuženik, kao i državni inspektor telefonskim putem, dok isti na e-mail tužiteljice s upitom zašto isto nije naveo u izvještaju o kontroli ne odgovara

-Ministarstvo gospodarstva na upit tužiteljice odgovara da godinu dana ranije nije rađeno uzrokovanje na spornoj benzinskoj postaji tuženika

-Zavod za kontrolu goriva iz Siska na upit tužiteljice o kvaliteti spornog goriva tuženika ne daje nikakve podatke.

37. Tužiteljica navodi da se osporavaju navodi tuženika o teorijama zavjere, koje se uzgred rečeno, smatraju sasvim nepotrebnima i bez ikakvog uporišta, obzirom da tužiteljica sukladno članku 6. Ustava RH ima pravo na pravično suđenje, odnosno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Stoga se ističe kako su takvi navodi tuženika tendenciozni i isti se u cijelosti osporavaju, budući da tužiteljica ovim sporom nastoji zaštiti svoja prava koja joj pripadaju, i to konkretno pravo na naknadu štete koju joj je dužan naknaditi tuženik kao štetnik. U konačnici se ističe kako se o nekvaliteti goriva već ranije pisalo u medijima te su na zahtjev medija provođene akcije kontrole 2014. godine. Također, dostavlja se ovim putem i članak Glasa Istre o točenju vode uz benzin radi čega je pet vozila završilo kod mehaničara, te tužiteljica navodi da dostavljenim člankom se dokazuje da gorivo kontaminirano vodom nije rijetkost, pa tužiteljica ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

38. U tijeku postupka, do zaključenja glavne rasprave tužiteljica ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, odustaje od dokaznog prijedloga za vještačenjem uzroka goriva obzirom na protek vremena, dok odustaje od ostalih istaknutih dokaznih prijedloga. Potražuje troškove postupka prema troškovniku i na trošak potražuje zatezne kamate od presuđena pa do isplate.

39. U odgovoru na tužbu tuženik napominje da tužiteljica u tužbi navodi da je dana 16.02.2020.g. na benzinskoj postaji tuženika, LUKOIL Croatia d.o.o. u Zagrebu, na adresi [adresa], izvršila kupoprodaju 37,03l goriva ECTO Eurosuper BS 95 po cijeni u iznosu od 358,45 kn, privučena akcijskom prodajom predmetnog goriva, koju je tuženik objavio istog dana.

40. Tužiteljica dalje navodi kako je, odmah po točenju goriva, nakon par stotina metara, točnije na Kuniščaku, vozilo počelo tresti i „trokirati“, zbog čega da ga je tužiteljica bila prisiljena parkirati na Šestinskom dolu, do dolaska vučne službe. Tužiteljica napominje da se radi o vozilu Toyota auris Hybrid, godina proizvodnje 2016.g., dakle da se radi o novijem vozilu, na kojem da do tada nije bilo kvarova. Tužiteljica u tužbi navodi da je vozilo potom prevezeno ovlaštenom Toyota servisu, gdje tužiteljica uobičajeno servisira predmetno vozilo te da je isto popravljeno dana 21. veljače 2020.g. te da je na računu navedeno da je uzrok kvara „izuzetno loša kvaliteta goriva“ koje da je bilo pomiješano s vodom.

41. Nastavno na gornji navod tužiteljice da je serviser kao uzrok kvara naveo „izuzetno loša kvaliteta goriva“, na ovom mjestu se postavlja pitanje na koji način je ovlašteni serviser s neupitnom sigurnošću utvrdio da je uzrok kvara gorivo pomiješano s vodom i „izuzetno loša kvaliteta goriva“. Drugim riječima, postavlja se pitanje da li je serviser ujedno i ovlaštena osoba za ispitivanje kvalitete goriva te da li raspolaže tehničkim sredstvima za ispitivanje kvalitete goriva, pomoću kojih bi izvan svake sumnje utvrdio da je uzrok kvara vozila Toyota Auris hibrid upravo gorivo koje je navodno pomiješano s vodom. Budući da tužiteljica kao dokaz predlaže da Sud naloži Toyota servisu da dostavi predmetni uzorak goriva te po potrebi vještačenje istog, postavlja se također pitanje gdje, na kojem mjestu je Toyota servis čuvao i konzervirao uzorak predmetnog goriva u razdoblju od 16.02. 2020.g. nadalje i što je dokaz da je uzorak koji bi serviser dostavio na zahtjev Suda upravo uzorak goriva koji je tužiteljica utočila dana 16.02.2020.g. na BP Zagorska u [adresa].

42. Tužiteljica se dana 21.02.2020.g. obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, pozivom na tvrdnje ovlaštenog servisera. Tuženik je u zakonskom roku odgovorio na zahtjev tužiteljice, uz obrazloženje da je povodom njezinog prigovora izvršena temeljita kontrola i detaljna provjera tehničkih postrojenja vezanih uz distribuciju PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95 goriva, kojom kontrolom je utvrđeno da nije došlo do kontaminacije rezervoara, cjevovoda i agregata vodom i/ili bilo kojim drugom tekućinom ili emulzijom. Uz to, na svim rezervoarima pa tako i na rezervoaru PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95 goriva ugrađena je elektronska mjerna sonda sa senzorima (osjetilima) prisutnosti vode, koji senzori bi odmah signalizirali i alarmirali osoblje u slučaju prisutnosti vode. U nijednom trenutku sonda nije zabilježila prisutnost vode u rezervoaru. Sve mjerne sonde, kao i agregati za točenje goriva ovjereni su i plombirani od strane Državnog zavoda za mjeriteljstvo, što dokazuje njihovu ispravnost i funkcionalnost, kao i nemogućnost manipuliranja uređajima od strane osoblja ili trećih osoba.

43. Tuženik navodi da je navedenom odgovoru tužiteljici navedeno da je dana 16. 02.2020.g., na BP Zagorska, bilo ukupno 85 točenja goriva PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95, u ukupnoj količini od 1.889 litara, o čemu je tužiteljici dostavljen dokaz. Drugih primjedaba, niti prigovora kupaca na manjkavosti kvalitete goriva ili na kontaminaciju goriva vodom ili drugim tvarima, osim još jedne primjedbe, na navedenoj benzinskoj postaji, kao niti na drugim benzinskim postajama u sustavu LUKOIL-a, nije bilo.

44. U čitavoj maloprodajnoj mreži LUKOIL Croatia d.o.o. tog je dana, 16.02.2010.g., prodano ukupno 30.609 litara goriva PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95, a LUKOIL Croatia nije zaprimilo druge primjedbe na utočeno gorivo. Budući da iste cisterne opskrbljuju gorivom sve benzinske postaje u maloprodajnoj mreži LUKOIL Croatia, za očekivati bi bilo da je zaprimljen čitav niz primjedaba na kvalitetu goriva, što se nije dogodilo. Vezano uz ove navode, kao i sukladno istima, kao dokaz rečenog, tuženik posjeduje pravovaljanu dokumentaciju vezano uz nabavu i prodaju goriva PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95 na dan 16. 02. 2020. g., kao i za sve ostale dane, koja je dostavljena uz odgovor potrošaču.

45. Tuženik napominje da je nesporno među strankama da je tuženik dostavio tužiteljici odgovor na njezin prigovor, kao potrošača, budući da tužiteljica u tužbi iznosi taj podatak.

46. Također je dana 01.06.2020.g. punomoćnik tuženika dostavio odgovor na Opomenu pred tužbu punomoćnici tužiteljice, u kojem ponavlja svoje navode, iznesene u odgovoru tužiteljici kao potrošaču.

47. Dana 20.05.2020.g., po prijavi tužiteljice, na benzinskoj postaji LUKOIL Croatia u [adresa] izvršen je inspekcijski nadzor po ovlaštenom inspektoru Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, te je u Zapisniku o provedenom nadzoru navedeno da se nadzor provodi prema predstavci potrošača UN.

48. Provedenim nadzorom je ovlašteni inspektor Zapisnikom utvrdio da se na BP Zagorska poštuje primjena odredaba Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), jer je u poslovnim prostorijama vidljivo istaknuta Obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora, te je potrošačima omogućeno podnošenje pisanog prigovora u poslovnim prostorijama ili putem pošte na adresu Lukoil Croatia d.o.o., Capraška ulica 6, Zagreb ili putem telefaksa ili elektroničke pošte.

49. Pregledom označavanja benzina i dizelskog goriva, mjernog uređaja za prodaju goriva te kontrolirane mlaznice („pištolja“) mlaznog uređaja na benzinskoj postaji (BP Zagorska) u [adresa], utvrđeno je da postoje obvezni identifikacijski znakovi za goriva (krug za motorne benzine, kvadrat za dizelska goriva) te da su goriva dodatno označena jednoznačnim oznakama definiranim normom HRN EN 16942:2016. Benzin Eurosuper 95 (komercijalni naziv Ecto plus Eurosuper 95) oznake E 5. A Eurodiesel (komercijalni naziv Ecto Diesel Eurodiesel) oznakom B7, sve u skladu s člankom 9. Zakona o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (NN 120/2016), a temeljem Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva.

50. Tuženik navodi da su tekuća naftna goriva popraćena Izjavom o sukladnosti s propisanim graničnim vrijednostima sastavnica i značajki kvalitete tekućih naftnih goriva utvrđenih Uredbom o kvaliteti tekućih naftnih goriva i načinu praćenja i izvješćivanju te metodologiji izračuna emisija stakleničkih plinova u životnom vijeku isporučenih goriva i energije (NN 57/17).

51. Slijedom naprijed navedenog, kao i temeljem činjenice da ovlašteni inspektor prilikom kontrole poslovanja i kvalitete goriva na BP Zagorska nije utvrdio nedostatke, proizlazi da do kvara na automobilu tužiteljice nije došlo uslijed loše kvalitete goriva koje je utočila na BP Zagorska dana 16.02.2020.g., već iz drugog, tuženiku nepoznatog razloga, iz čega proizlazi da je mišljenje i dijagnoza servisera vrlo subjektivna i isključiva, bez da je popraćena odgovarajućom dokumentacijom o provjeri kvalitete goriva, točnije odgovarajućom provjerom kvalitete goriva.

52. Po nalogu nadležnog inspektora, sadržanom u Zapisniku o obavljenom nadzoru, tuženik se dana 22.05.2020.g. očitovao na pritužbu tužiteljice, uz dostavu dokumentacije o prodanim količinama goriva ECTO PLUS EUROSUPER 95.

53. Tuženik napominje da je tijekom komunikacije s tužiteljicom, ponudio tužiteljici, kao potrošaču, da se provede neovisna kontrola svih postrojenja za utakanje i istakanje goriva na BP Zagorska od strane Državnog Zavoda za mjeriteljstvo i mjerodavnih institucija RH, na koji prijedlog se tužiteljica nije očitovala.

54. Prema stajalištu tuženika, tužiteljica nije dokazala da je tuženik LUKOIL Croatia d.o.o. štetnik, pa time nije dokazala štetnu radnju štetnika, iz čega proizlazi da nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između štetne radnje štetnika i štetne posljedice, niti je dokazala protupravnost radnje ovdje tuženika, u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima, kojima je regulirana izvanugovorna odgovornost za štetu, pa slijedom navedenog tuženik predlaže da Naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovan te da naloži tužiteljici da tuženiku plati troškove ovog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

55. Nakon očitovanja tužiteljice na tuženikov odgovor na tužbu, tuženik se svojim podneskom od 13.01.2021. očituje na navode tužiteljice iz tog podneska, pa napominje da u uvodnom dijelu podneska tužiteljica ponavlja svoj navod o postojanju uzročno-posljedične veze između točenja goriva u njezin automobil na benzinskoj postaji tuženika u Zagorskoj 10 u Zagrebu i kvara na njezinom automobilu marke Toyota iz 2016.g., koju smatra nedvojbeno utvrđenom i ponavlja svoje, očito po vlastitom stajalištu retoričko pitanje, zbog čega tuženik poriče postojanje predmetne uzročno-posljedične veze kao nedvojbeno utvrđene.

56. Tuženik osporava postojanje uzročno-posljedične veze između točenja goriva na benzinskoj postaji tuženika i nastanka kvara na automobilu tužiteljice iz razloga što tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev isključivo na tvrdnji ovlaštenog servisera da je do kvara na vozilu došlo radi loše kvalitete goriva, koje da je bilo pomiješano s vodom.

57. Nastavno na navedeno, tuženik ukazuje se sudu na navod tužiteljice da joj je serviser nakon popravka vozila uručio plastičnu posudu, u kojoj da se je nalazio uzorak istočenog goriva, na kojem navodi da su prostim okom bile vidljive dvije tekućine različite boje i gustoće, kao i talog. Slijedom rečenog navoda tužiteljice postavlja se pitanje zbog čega tužiteljica u tom trenutku uzorak istočenog goriva nije dala na analizu ovlaštenoj kontrolnoj kući, koja analiza bi pokazala sastav istočenog goriva, a time i istinitost ili neistinitost tvrdnje servisera i tužiteljice. Tim više što je tuženik tijekom korespondencije s tužiteljicom, koja je prethodila ovom sporu, ponudio tužiteljici da se provede uzorkovanje goriva od strane ovlaštene kontrolne kuće, na koji prijedlog tužiteljica nije odgovorila. Tuženik također napominje da je tužiteljici ponudio mogućnost da se provede neovisna kontrola svih postrojenja za utakanje i istakanje goriva na BP Zagorska od strane Državnog Zavoda za mjeriteljstvo i mjerodavnih institucija RH, na koji prijedlog se tužiteljica također nije očitovala.

58. Obzirom na navedeno, kao i obzirom na činjenicu da je teret dokaza u ovom sporu na tužiteljici, tuženik smatra da tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno- posljedične veze između goriva koje je utočila na benzinskoj postaji tuženika i kvara na automobilu.

59. Tuženik ovim podneskom ponavlja svoje navode iz odgovora na tužbu o tome da je povodom prigovora tužiteljice izvršena temeljita kontrola i detaljna provjera tehničkih postrojenja vezanih uz distribuciju PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95 goriva, kojom kontrolom je utvrđeno da nije došlo do kontaminacije rezervoara, cjevovoda i agregata vodom i/ili bilo kojom drugom tekućinom ili emulzijom, kao i o elektronskim mjernim sondama sa senzorima prisutnosti vode, te su sve mjerne sonde, kao i agregati za točenje goriva ovjereni su i plombirani od strane Državnog zavoda za mjeriteljstvo, što dokazuje njihovu ispravnost i funkcionalnost, kao i nemogućnost manipuliranja uređajima od strane osoblja ili drugih osoba.

60. Tuženik ponavlja da je dana 16. 02. 2020. g., kada je tužiteljica točila gorivo na BP Zagorska, bilo ukupno 85 točenja goriva PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95, u ukupnoj količini od 1.889 litara te da drugih primjedaba, osim jednog kupca koji je gorivo natočio neposredno nakon tužiteljice, nije bilo, niti prigovora kupaca na manjkavosti kvalitete goriva ili na kontaminaciju goriva vodom ili drugim tvarima, kako na navedenoj benzinskoj postaji, tako niti na drugim benzinskim postajama u sastavu LUKOIL Croatia.

61. U odnosu na navod tužiteljice da je nemoguće da ne postoji uzročno-posljedična veza između dva kvara na dva vozila nakon uzastopnog točenja istog goriva na istoj benzinskoj postaji u razmaku od nekoliko minuta, tuženik odgovara da je nemoguće da je, nakon 85 točenja istog goriva na istoj benzinskoj postaji, kvar na dva vozila od ukupno 85 dokaz da je do kvara na ta dva vozila došlo uslijed loše kvalitete goriva.

62. Tuženik napominje da navod tužiteljice o navodnom negodovanju tuženika na predloženo vještačenje, koje da služi izbjegavanju odgovornosti za navodnu štetu je bespredmetno, jer je, kako je naprijed navedeno, tuženik predlagao tužiteljici uzorkovanje goriva od strane ovlaštene kontrolne kuće, pri čemu bi imalo smisla uzorkovanje upravo onog goriva koje je serviser navodno istočio i uručio tužiteljici u plastičnoj posudi, na koji prijedlog se je tužiteljica oglušila. Jednako tako je tuženik tužiteljici predložio mogućnost da se provede neovisna kontrola svih postrojenja za utakanje i istakanje goriva na BP Zagorska od strane Državnog Zavoda za mjeriteljstvo i mjerodavnih institucija RH, na koji prijedlog se tužiteljica također nije očitovala.

63. Tuženik napominje da vještačenje u ovom trenutku, obzirom na protek vremena od samog događaja tuženik smatra bespredmetnim, posebno kad se uzme u obzir navod tužiteljice da je tuženik proveo kontrolu postrojenja 21.02.2020.g., a da se je sporni događaj dogodio 16.02.2020.g., zbog čega tužiteljica prigovara da je od nastanka spornog događaja do predmetne provjere postrojenja proteklo 5 dana, zbog čega je kontradiktoran ovom navodu njezin prijedlog da se u ovom postupku provede vještačenje u ovom postupku, budući da je od spornog događaja do ovog trenutka protekla skoro godina dana.

64. U odnosu na prigovor tužiteljice o neaktualnosti Zapisnika Državnog inspektorata, tuženik ponavlja, kako je naveo u odgovoru na tužbu, da je Državni inspektor Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača proveo nadzor na [adresa] po prijavi (predstavci) tužiteljice, kako je i navedeno u dostavljenom Zapisniku, a da tužiteljica, temeljem čije predstavke je proveden nadzor, očito nije zadovoljna činjenicom da inspektor tijekom nadzora nije pronašao nedostatke u poslovanju tuženika, zbog čega rezultate nadzora, koji je sama inicirala, smatra irelevantnima za ovaj postupak. Obzirom da je tužiteljica sama inicirala nadzor Državnog inspektorata na benzinskoj postaji tuženika, za pretpostaviti je da bi u slučaju kad bi rezultati nadzora bili nepovoljni za tuženika, tužiteljica predmetni Zapisnik smatrala relevantnim.

65. Tuženik napominje da on smatra predmetni Zapisnik relevantnim za ovaj postupak, budući da je istim utvrđeno da u radu benzinske postaje tuženika nisu utvrđene nepravilnosti, te da prema stavu tuženika, tužiteljica nije dokazala da je tuženik LUKOIL Croatia d.o.o. štetnik, pa time nije dokazala štetnu radnju štetnika, iz čega proizlazi da nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između štetne radnje štetnika i štetne posljedice, niti je dokazala protupravnost radnje ovdje tuženika, u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima, kojima je regulirana izvan-ugovorna odgovornost za štetu, pa slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovan te da naloži tužiteljici da tuženiku plati troškove ovog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

66. U daljnjem tijeku postupka, nakon provođenja dokaza saslušanjem svjedoka JN i tužiteljice osobno, tuženik svojim podneskom od 13.12.2021. godine navodi da nije došlo do mirnog rješenja spora, te da se tuženik očituje na dosadašnji tijek postupka na način da i nadalje u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te da je iz dosadašnjeg tijeka postupka razvidno da tužiteljica nije uspjela dokazati uzročno-posljedičnu vezu između nastanka štete na njenom vozilu i goriva koje tužitelj toči na svojoj BP Zagorska.

67. Tuženik napominje da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji isključivo na tvrdnji ovlaštenog servisera da je do kvara na tužiteljičinom vozilu došlo radi loše kvalitete goriva, za koje tužiteljica tvrdi da je utočila u predmetno vozilo na tuženikovoj BP Zagorska, a koje da je bilo pomiješano vodom. Na tu je okolnost na ročištu od 14. listopada 2021. godine saslušavan i svjedok HN kao direktor servisa kod kojeg je tužiteljica servisirala svoje vozilo.

68. Tuženik ističe da se takva tvrdnja servisera ne može uzeti kao vjerodostojna budući da ne postoji konkretan dokaz o neispravnosti goriva koje je ispumpano iz tužiteljičinog vozila prilikom servisa, niti su na istome izvršene potrebne analize od strane za to ovlaštenih nadležnih tijela kojim bi se analizama nedvojbeno utvrdila neispravnost tog goriva.

69. Tuženik u vezi s navedenim osobito skreće pozornost na izravnu kontradikciju između iskaza svjedoka HN kao direktora servisa kod kojeg je tužiteljica servisirala svoje vozilo i same tužiteljice. Njihovi se iskazi dani na ročištu od 14. listopada 2021. godine, naime, izravno kose po pitanju preuzimanja uzorka navodno neispravnog goriva ispumpanog iz tužiteljiičinog vozila budući da svjedok HN tvrdi kako od servisa nitko nije preuzeo ispumpani uzorak goriva iako je na to bio pozvan suprug tužiteljice, dok tužiteljica tvrdi kako je njenom suprugu prilikom preuzimanja vozila uručena bočica s predmetnim uzorkom goriva koju da nije dala na analizu ''jer je analiza jako skupa, a pitanje je da li bi odvjetnik (!) priznao vještačenje''.

70. Tuženik napominje da bez obzira na to koja je od ovih suprotstavljenih tvrdnji istinita, da je zajedničko ovim tvrdnjama da na strani tužiteljice u svakom slučaju nije postojala volja da se ispumpani uzorak goriva odnese na analizu, pa da se slijedom iznesenog nameće pitanje zašto tužiteljica odmah nije u cilju nedvojbenog utvrđenja za ovaj predmet odlučne činjenice o ispravnosti ispumpanog goriva dala taj uzorak goriva na analizu ovlaštenom tijelu čime bi se otklonile sve nedoumice oko njegove ispravnosti, a time i istinitosti tvrdnji tužiteljice i ovlaštenog servisera.

71. Prema ocjeni tuženika, on smatra da su krajnje neuvjerljivi navodi tužiteljice da predmetni uzorak goriva nije dala na analizu, jer je analiza skupa, već je daleko vjerojatniji razlog takvom postupanju tužiteljice njena svijest o tome da se navedenom analizom ne bi utvrdile nikakve nepravilnosti, pa da je stoga procijenila da je za nju oportunije takvu analizu izbjeći. Ove navode tuženika potkrepljuje i okolnost da tuženik tijekom korespondencije s tužiteljicom koja je prethodila ovom sporu ponudio da se provede uzorkovanje goriva od strane ovlaštene kontrolne kuće, a na koji prijedlog tužiteljica nije odgovorila. Tuženik također još jednom napominje da je tužiteljici ponudio mogućnost da se provede neovisna kontrola svih postrojenja za utakanje i istakanje goriva na BP Zagorska od strane Državnog zavoda za mjeriteljstvo i mjerodavnih institucija RH, a na koji se prijedlog tužiteljica također nije očitovala.

72. Tuženik dovodi u pitanje vjerodostojnost ovlaštenog servisera i svjedoka HN kad se radi o tvrdnjama da je uzrok kvara na tužiteljičinom automobilu neispravno gorivo, jer prema iskazu svjedoka HN, Toyota je odbila o svom trošku otkloniti kvar na injektorima i snositi trošak njihove zamjene kad su vidjeli kakvo je gorivo bilo zatečeno u vozilu tužiteljice jer Toyota ne priznaje kvar injektora nastao zbog lošeg goriva, no injektori bi bili obuhvaćeni garancijom da je kvar nastao iz nekog drugog razloga. Tuženik smatra da je iz navedenoga razvidno kako su servis i Toyota imali izravan interes dijagnosticirati uzrok kvara injektora zbog lošeg goriva kako ne bi snosili trošak otklanjanja kvara na injektoru. Slijedom izneseno mišljenje servisa o neispravnom gorivu kao uzroku kvara na tužiteljičinom vozilu, krajnje nevjerodostojno i kao takvo nikako ne može predstavljati valjan temelj za donošenje pravilnog zaključka o tome je li neispravno gorivo uzrokovalo štetu na tužiteljičinom vozilu bez da to bude potvrđeno barem kemijskom analizom ovlaštenog kontrolnog tijela.

73. Tuženik ističe kako iz iskaza tužiteljice i svjedoka HN proizlazi da je zapremina rezervoara tužiteljičinog vozila 45-50 litara, a iz iskaza tužiteljice također proizlazi da je natočila 37 litara benzina nakon čega je rezervoar bio pun. Iz navedenih okolnosti proizlazi zaključak kako je u rezervoaru tužiteljičinog vozila osim natočenih 37 litara goriva bilo još barem desetak litara goriva neutvrđenog porijekla i kvalitete koje je također moglo biti uzrokom kvara na predmetnom vozilu pod pretpostavkom da je do navedenog kvara uistinu i došlo zbog neispravnog goriva, pa da je slijedom navedenog nemoguće decidirano i nedvojbeno utvrditi kako je do kvara na predmetnom vozilu došlo upravo zbog navodno neispravnog tuženikovog goriva kad se u trenutku navodnog točenja na tuženikovoj pumpi u rezervoaru predmetnog vozila nalazilo barem desetak litara goriva neutvrđenog porijekla i kakvoće kojim je gorivom uslijed miješanja moglo biti kontaminirano i kasnije utočeno gorivo.

74. Uz navedeno, tuženik ukazuje i na činjenicu da je iskaz svjedoka HN i tužiteljice nepodudaran i u pogledu datuma s kojim je tužiteljica vozilo dovezla na servis što je okolnost koja također u pitanje dovodi vjerodostojnost tužiteljičinih navoda u pogledu kronologije spornog događaja.

75. Tuženik opetovano ističe što je sve učinio u povodu prigovora tužiteljice, a vezano uz temeljnu kontrolu i detaljnu provjeru tehničkih postrojenja vezanih uz distribuciju PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95 goriva, kojom kontrolom je utvrđeno da nije došlo do kontaminacije rezervoara, cjevovoda i agregata vodom i/ili bilo kojom drugom tekućinom ili emulzijom, o mjernoj sondi koja registrira eventualnu prisutnost vode i dr. na svim rezervoarima, pa tako i na rezervoaru PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95 goriva, te da u nijednom trenutku sonda nije zabilježila prisutnost vode u rezervoaru, a da su sve mjerne sonde, kao i agregati za točenje goriva ovjereni su i plombirani od strane Državnog zavoda za mjeriteljstvo, što dokazuje njihovu ispravnost i funkcionalnost, kao i nemogućnost manipuliranja uređajima od strane osoblja ili drugih osoba, kao i da je dana 16. 02. 2020. g., kada tužiteljica tvrdi da je točila gorivo na BP Zagorska, bilo ukupno 85 točenja goriva PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95, u ukupnoj količini od 1.889 litara te da drugih primjedaba, osim jednog kupca, nije bilo, kao niti prigovora kupaca na manjkavosti kvalitete goriva ili na kontaminaciju goriva vodom ili drugim tvarima, kako na navedenoj benzinskoj postaji, tako niti na drugim benzinskim postajama u sastavu LUKOIL Croatia.

76. Tuženik ističe da je nemoguće da nakon 85 točenja istog goriva na istoj benzinskoj postaji kvar na dva vozila od ukupno 85 bude dokaz da je do kvara na ta dva vozila došlo upravo uslijed loše kvalitete goriva. Valja skrenuti pažnju da je transakcija točenja za koju Tužiteljica tvrdi da je to njena transakcija bila 18. (osamnaesta) po redu tog dana u smislu prodaje goriva PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95, pa tuženik napominje da je s gorivom na navedenoj benzinskoj postaji uistinu bilo problema, oni bi se sigurno manifestirali kod puno većeg broja vozila ili kod svih vozila koja su točila gorivo na predmetnoj benzinskoj postaji, no budući da to nije bio slučaj nije opravdano niti pretpostaviti da je gorivo bilo neispravno, osobito u svjetlu činjenice da niti jednom analizom niti provjerom nije utvrđeno da bi to bio slučaj, a da je po predstavci tužiteljice državni inspektor Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača proveo je nadzor na BP Zagorska te je navedenim nadzorom utvrđeno kako u radu predmetne benzinske postaje nisu pronađeni nikakvi nedostaci.

77. Tuženik ovim svojim podneskom uz sve navedeno zaključno ističe i kako Tužiteljica uopće nije dokazala da je baš u vozilo na kojem je nastao kvar točila benzin na tuženikovoj BP Zagorska. Naime, tužiteljica je u spis predmeta kao dokaz da je svoje vozilo punila upravo na BP Zagorska dostavila tek račun izdan na toj benzinskoj postaji, no iz navedenog računa nije razvidno da je izdan upravo tužiteljici, kao što se iz navedenog računa ne može utvrditi u koje je točno vozilo točen benzin koji je naplaćen na navedenom računu pa stoga nema niti dokaza koji bi nedvojbeno potvrđivali da je tužiteljica u vozilo na kojem je nastao kvar točila gorivo baš na tuženikovoj BP Zagorska.

78. Slijedom svega navedenoga, a osobito s obzirom na činjenicu da je u dosadašnjem tijeku postupka nedvojbeno utvrđeno da:

- Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji isključivo na nevjerodostojnoj tvrdnji servisera kako je uzrok kvara na njenom vozilu neispravno gorivo;

- Tužiteljica nije ispumpani uzorak spornog goriva odnijela na analizu kod ovlaštenog tijela kako bi se utvrdila njegova kakvoća iako je imala priliku to učiniti;

- se tužiteljica oglušila na poziv tuženika da se provede uzorkovanje goriva od strane ovlaštene kontrolne kuće te da se provede neovisna kontrola svih postrojenja za utakanje i istakanje goriva na BP Zagorska od strane Državnog zavoda za mjeriteljstvo i mjerodavnih institucija RH;

- se u rezervoaru tužiteljičinog vozila prije točenja spornog goriva nalazilo barem desetak litara goriva neutvrđenog porijekla i kakvoće;

- je temeljitom kontrolom i detaljnom provjerom tehničkih postrojenja vezanih uz distribuciju PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95 goriva utvrđeno da nije došlo do kontaminacije rezervoara, cjevovoda i agregata vodom i/ili bilo kojom drugom tekućinom ili emulzijom;

- je dana 16. 02. 2020. g., kada tužiteljica tvrdi da je točila gorivo na BP Zagorska, bilo ukupno 85 točenja goriva PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95, u ukupnoj količini od 1.889 litara te da drugih primjedaba, osim jednog kupca, nije bilo, kao niti prigovora kupaca na manjkavosti kvalitete goriva ili na kontaminaciju goriva vodom ili drugim tvarima;

- elektronska mjerna sonda sa senzorima (osjetilima) prisutnosti vode na rezervoaru PREMIUM ECTO EUROSUPER BS 95 goriva u nijednom trenutku nije zabilježila prisutnost vode u rezervoaru;

- po predstavci tužiteljice državni inspektor Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača proveo nadzor na BP Zagorska te je navedenim nadzorom utvrđeno kako u radu predmetne benzinske postaje nisu pronađeni nikakvi nedostaci;

- u iskazima tužiteljice i svjedoka HN postoje brojne kontradikcije i nelogičnosti; 79. Slijedom svega iznesenog, tuženik smatra da tužiteljica nije dokazala kauzalni neksus između tuženikovog goriva i štete na tužiteljičinom vozilu, odnosno nije dokazala da je tuženik LUKOIL Croatia d.o.o. štetnik, pa time nije dokazala štetnu radnju štetnika niti je dokazala protupravnost radnje Tuženika, u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima, kojima je regulirana izvanugovorna odgovornost za štetu.

80. Tuženik smatra da je poduzeo sve što je u njegovoj moći da bi se u potpunosti rasvijetlile okolnosti predmetnog slučaja te ističe kako su sve provedene kontrole utvrdile kako na strani tuženika nije bilo nikakvih nepravilnosti koje bi mogle dovesti do nastanka štete na način na koji to prezentira tužiteljica.

81. Zbog svega navedenoga tuženik ostaje kod svega iznesenoga u dosadašnjem tijeku postupka te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovane te da naloži tužiteljici da tuženiku plati troškove ovog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a podredno da provede sve dokaze predložene po tuženiku i tada odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom i naloži tužiteljici da tuženiku plati troškove ovog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

82. U daljnjem tijeku postupka i nakon očitovanja tužiteljice iz njezina podneska od 31.01.2022. godine tuženik odgovorio svojim podneskom od 22.11.2022. godine na način da navodi da se u citiranom podnesku tužiteljice posebno ističe navod tužiteljice koji nije iznijela niti u tužbi, niti na pripremnom ročištu, a radi se o navodu na stranici 3 podneska, gdje stoji da je tužiteljica osobno svjedočila pretakanju goriva iz cisterne u spremnika na BP tuženika u [adresa] dok je padao pljusak, pri čemu da je poklopac šahta stajao nekoliko minuta otvoren, što da je uslikala mobitelom, pa zaključuje u svom nepoznavanju stvarne situacije, da je netočna izjava da ne može doći do kontaminacije benzina vodom, jer da „nipošto nije riječ o laboratorijskim uvjetima“.

83. Tuženik ističe da temeljem članka 461.a. ZPP-a, u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze, potrebne za utvrđenje iznijetih činjenica. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele na pripremnom ročištu protivno članku 461.a. st. 6. ZPP-a, sud neće uzeti u obzir. 84. Obzirom da se radi o činjenici (pljusak na BP Zagorska prilikom utakanja goriva) i dokazu za navedenu činjenicu (snimka mobitelom) koja je iznijeta protivno odredbama članka 461.a. ZPP-a, tuženik predlaže da sud iste ne uzme u obzir, ali opreza radi, tuženik se očituje na gornji navod tužiteljice, jer smatra kako postupak tužiteljice, koja slika utakanje goriva na BP Zagorska za vrijeme dok traje pljusak, nedvojbeno upućuje na jasnu, unaprijed planiranu i strogo usmjerenu namjeru tužiteljice da tereti tuženika za lošu kvalitetu goriva radi navodnog miješanja benzina s vodom. Ovo posebno iz razloga što nije jasno kada je to tužiteljica slikala utakanje goriva na BP Zagorska za vrijeme dok pada pljusak – da li prije 16.02.2020.g., kada je utakala gorivo na BP Zagorska, da li neposredno nakon što je utočila gorivo 16.02.2020.g. ili općenito nakon 16.02.2020.g., nepoznato kojeg datuma nakon utakanja goriva. Ako je slikanje mobitelom bilo prije utakanja goriva ili neposredno nakon utakanja goriva, dok se još nije dogodio kvar na vozilu, takav čin svjedoči o unaprijed planiranoj namjeri tužiteljice da našteti tuženiku. Tuženik navodi da je nejasan razlog radi kojeg tužiteljica ove činjenice i ovaj dokaz iznosi tek sada, protivno odredbama Zakona o parničnom postupku, kada isti ne mogu biti uzeti u obzir.

85. Tuženik vezano uz isto, prije svega, ukazuje na činjenicu da, po naravi stvari, za vrijeme istakanja goriva iz autocisterne šaht mora biti otvoren iz jednostavnog razloga što utakanje goriva kroz zatvoreni šaht ne bi bilo moguće. Međutim, gorivo se ne utače na način kako to zamišlja i pokušava predstaviti očito neupućena tužiteljica. Gorivo se ne utače u spremnik na način da se otvori šaht, pa da se onda gorivo ulijeva u spremnik u slobodnom padu u otvoreni šaht, zajedno s kišom koja pada, nego se ulijeva u spremnik putem crijeva autocisterne, koje ulazi u šaht te se spaja sa spremnikom. Dakle, radi se o cjevovodu, pri čemu su svi spojevi takvog cjevovoda u samom šahtu zabrtvljeni i vodonepropusni te pod stalnom vizualnom kontrolom zaposlenika benzinske postaje. Nadalje, usisna cijev iz spremnika, koja služi za prijenos goriva do agregata za istakanje je od dna spremnika, zajedno s usisnom košarom odmaknuta je oko 10-15 cm, tako da i ako se pojavi neka minimalna količina vode (nekoliko milimetara) to gorivo sigurno neće, jer ne može, dospjeti u spremnike automobila.

86. Na pogrešan navod tužiteljice da je gorivo po svom kemijskom sastavu teže od vode tuženik odgovara da nije teže od vode, nego je lakše, pa se zbog toga diže iznad vode, a netočan navod tužiteljice ukazuje na nerazumijevanje tužiteljice materije o kojoj si dopušta raspravljati. Voda, ako je u nekom slučaju ima u spremniku pada na dno spremnika zbog veće specifične gustoće. Sve benzinske postaje tuženika imaju ugrađene sonde za mjerenje razine goriva koje također bilježe i razinu eventualne vode u spremniku i to u milimetrima. Ako se pokaže da ima vode, sustav to odmah bilježi i alarmira na displayu sonde koja se nalazi u svakom uredu poslovođe, koju poslovođe benzinskih postaja svakodnevno kontroliraju, a nove sonde su na BP Zagorska montirane dana 07.02.2020.

87. U smislu naprijed navedenog, potpuno je netočan i bespredmetan navod tužiteljice da „obzirom da se voda ne miješa s benzinom i pada na dno spremnika, a crpka spremnika na postaji benzin crpi s dna, vodu je moglo pokupiti svega nekoliko ranih kupaca (tužiteljica utače gorivo u 10:05:51, a drugi oštećeni kupac neposredno nakon nje)“. Budući da benzinske postaje tuženika rade 24 sata /sedam dana u tjednu, tužiteljica koja je utakala gorivo u 10:05:51 svakako nije rani kupac, a to tim više što je toga dana prije tužiteljice, kojoj je 10 sati rano, gorivo utočilo 18 kupaca, pa je tih 18 kupaca, prema razmišljanjima tužiteljice već odavno trebalo „pokupiti“ svu tu navodnu vodu na dnu spremnika.

88. Bespredmetan je i navod tužiteljice da „još najmanje jedan kupac prijavljuje kvar.“, a s tim u vezi navodi tužiteljice da je zabrinjavajuća činjenica da je zbog Zakona o zaštiti privatnosti u ovom konkretnom primjeru nemoguće realizirati podizanje kolektivne tužbe, jer da tužiteljica ne može na temelju ispisa kupaca koji su platili karticama, kontaktirati sve kupce i podići kolektivnu tužbu.

89. Prema stajalištu tuženika, svaki kupac je, u slučaju kada smatra da su njegova prava povrijeđena, ovlašten svoja prava ostvarivati prema vlastitoj odluci. Činjenica što preostalih 83 kupca tog dana nije reklamiralo kvalitetu utočenog goriva, prema stajalištu tuženika, prije svega znači da ostali kupci, osim tužiteljice i kupca iza nje, kojeg je očito animirala na licu mjesta, nisu imali prigovora na kvalitetu goriva. Zabrinjavajuća je činjenica što tužiteljicu zabrinjava Zakon o zaštiti privatnosti, koji postoji s razlogom, sa svrhom zaštite svačije privatnosti, jer je njezina namjera očito bila animirati i druge kupce, kršeći njihovu privatnost, na podizanje kolektivne tužbe, za koju nema osnova, s očitom namjerom da iz samo njoj znanog razloga našteti tuženiku.

90. Tuženik napominje da je neprimjeren i netočan navod tužiteljice o „oholom stavu moćne ruske kompanije“, jer je isti prije svega netočan, jer je Lukoil Croatia d.o.o., iako član Lukoil Grupe sa sjedištem u [adresa], trgovačko društvo koje je osnovano i posluje sukladno zakonima Republike Hrvatske, zbog čega je društvo tuženika hrvatska pravna osoba, koja zapošljava 406 hrvatskih državljana i obavlja svoju poslovnu djelatnost u skladu sa zakona na snazi u RH. Pridjev „ruska“ kompanija, koja se veže uz pridjev „ohola“, diskriminatorna je izjava, kojom tužiteljica pripadnicima cijele jedne nacije pripisuje oholost kao zajedničku karakteristiku, što je protivno odredbama Zakona o zabrani diskriminacije, te navedenu izjavu čini protuzakonitom.

91. Tuženik navodi da je tužiteljica u nedostatku daljnjih argumenta protiv tuženika, svoj „pravednički“ gnjev usmjerila redom: na inspektora Državnog inspektorata, koji je utvrdio, protivno željama tužiteljice, da prilikom inspekcijskog nadzora, koji je proveden na njezin zahtjev, u poslovanju BP Zagorska nisu utvrđeni nedostaci; na Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, koje da godinu dana nije kontroliralo kvalitetu goriva na BP Zagorska; na Državni inspektorat, koji da je propustio uzorkovati „sporno“ gorivo za vrijeme trajanja akcije; na trgovačko društvo Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o. iz Siska, koje obavlja kontrolu kvalitete goriva na benzinskim postajama tuženika.

92. Prema stajalištu tužiteljice, svi naprijed navedeni državni službenici, najviše tijelo izvršne vlasti i pravne osobe su u klijentelističkom odnosu i kao takvi podložni koruptivnom odnosu, dok se tužiteljica prikazuje kao moralna vertikala i zadnja linija obrane u borbi između dobra i zla, a tuženik navodi da su ta stajališta tužiteljice iznesena u maniri, u posljednje vrijeme u mnogim segmentima prisutne teorije zavjere, vrve neistinama, poluistinama, neznanjem i pretencioznošću, u takvoj mjeri da je potpuno jasno iz njezinih navoda da o materiji o kojoj govori, nema puno saznanja i da je svoje stajalište izgradila na unaprijed formiranoj tezi, formiranoj isključivo za postizanje njezinih ciljeva.

93. Tuženik navodi da posebno, vezano uz kontrolu kvalitete goriva, tuženik ističe kako Ministarstvo gospodarstva na, temelju odredaba Zakona o zaštiti zraka, za svaku godinu donosi Program praćenja kvalitete tekućih naftnih goriva koja se stavljaju na tržište Republike Hrvatske, a tim Programom se propisuje broj uzorkovanja tekućih naftnih goriva na benzinskim postajama po dobavljačima/distributerima, te se temeljem utvrđenog Programa vrši kontrola kvalitete tekućih naftnih goriva, sukladno Uredbi o kvaliteti tekućih naftnih goriva. Kao dobavljač/distributer tekućih naftnih goriva tuženik je obveznik provedbe Programa praćenja kvalitete tekućih naftnih goriva na tržištu RH svake godine, a da uzorkovanje i ocjenu rezultata laboratorijske analize može obavljati samo pravna osoba koja je akreditirana pri nadležnom tijelu, kao i akreditirani laboratorij.

94. Tuženik svake godine putem tenderske procedure bira Izvoditelja uzorkovanja (akreditiranog pri nadležnom tijelu ), pri čemu je svaki takav akreditirani izvoditelj uzorkovanja dužan dostaviti Ministarstvu plan uzorkovanja, koji dobavljaču/distributeru nije poznat, a uključuje mjesto i vrijeme uzorkovanja te koji, nakon provedenog postupka uzorkovanja, Ministarstvu dostavlja izvješće o ocjeni rezultata ispitivanja tijekom tromjesečja. Tuženik je putem tendera birao pri nadležnom tijelu akreditirana društva, među kojima i spomenuto trgovačko društvo Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o. iz Siska. Međutim, upravo te, 2020.g. na tenderu nije odabrano imenovano društvo, već je bilo angažirano, također valjano akreditirano društvo Saybolt Pan Adriatica d.o.o., akreditirano za kontrolu kvalitete naftnih goriva, a uz navedeno, tuženik napominje da su oba društva su akreditirana pri Hrvatskoj akreditacijskoj agenciji (HAA).

95. Tuženik napominje da iz navedenog proizlazi vrlo jasan zaključak da se kontrola kvalitete goriva na benzinskim postajama tuženika obavlja svake godine, sukladno Zakonu, prema naprijed opisanom Programu, prema proceduri u koju je u svakom segmentu uključeno nadležno Ministarstvo te da je dosadašnjim godišnjim kontrolama utvrđeno da je kvaliteta goriva na benzinskim postajama tuženika u skladu s Uredbom o kvaliteti tekućih naftnih goriva.

96. Tuženik i nadalje osporava postojanje uzročno-posljedične veze između točenja goriva na benzinskoj postaji tuženika i nastanka kvara na automobilu tužiteljice iz razloga što tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev isključivo na ničim dokazanoj tvrdnji ovlaštenog servisera da je do kvara na vozilu došlo radi loše kvalitete goriva, pa obzirom na navedeno, kao i obzirom na činjenicu da je teret dokaza u ovom sporu na tužiteljici, tuženik smatra da tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između goriva koje je utočila na benzinskoj postaji tuženika i kvara na automobilu. Tuženik cijeni da tužiteljica nije dokazala da je tuženik LUKOIL Croatia d.o.o. štetnik, pa time nije dokazala štetnu radnju štetnika, iz čega proizlazi da nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između štetne radnje štetnika i štetne posljedice, niti je dokazala protupravnost radnji ovdje tuženika, u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima, kojima je regulirana izvan-ugovorna odgovornost za štetu, pa tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovan te da naloži tužiteljici da tuženiku plati troškove ovog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

97. Do zaključenja glavne rasprave, tuženik ustraje kod odgovora na tužbu, svih svojih prigovora i iznesenih navoda, te u svom podnesku od 18.01.2023. godine, očituje se i na podnesak tužiteljice od 16.12.2022. godine, te tuženik navodi da tužiteljica navodi kako je slikala prizor pretakanja goriva iz cisterne u spremnik za vrijeme dok je padao pljusak, te da je opisani prizor slikala nakon što je pokrenula spor, pa da zbog toga slike nije mogla dostaviti već prilikom podnošenja tužbe. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica i nakon podnošenja tužbe dolazila na benzinsku postaju tuženika u [adresa], radi točenja goriva ili s namjerom prikupljanja dokaza, kojima bi potkrijepila svoju pogrešno postavljenu premisu o odgovornosti tuženika. Na naivan, ali i tendenciozan navod tužiteljice da, kada pada kiša, zajedno s gorivom u spremnik istovremeno ulazi i voda tuženik je opširno i podrobno odgovorio u podnesku datiranom s 23. studeni 2022.g.

98. Tuženik, nadalje navodi da tužiteljica svoju tvrdnju kako je gorivo po svom kemijskom sastavu teže od vode, na kojoj pogrešnoj tvrdnji, između ostalog, temelji svoju tezu o odgovornosti tuženika za štetu na vozilu, tužiteljica naziva lapsusom. Tuženik navodi da je nejasno koji navodni lapsus tužiteljica ima na umu (lapsus u pisanju, tzv. tipfeler, lapsus u govoru ili lapsus sjećanja), jer se u konkretnom slučaju ne radi niti o jednoj vrsti lapsusa, već se radi o opširno elaboriranom opisu zamišljene situacije, utemeljene na potpuno pogrešnoj postavci o odnosu gustoće vode i goriva, koju tužiteljica koristi kao dokaz odgovornosti tuženika za kvar na njezinom automobilu, iz čega proizlazi potpuno nerazumijevanje materije koju tužiteljica opširno, ali pogrešno tumači. Tuženik ističe da je on o odnosu vode i goriva obzirom na specifičnu težinu već opširno elaborirao u podnesku datiranom s 23. studeni 2022.g.

99. Tuženik navodi da članak iz „Glasa Istre“ od 05.01.2021.g, o tome da je u gorivu koje je točeno na benzinskoj crpki INA-e u Labinu nađena voda, tužiteljica koristi kao dokaz u konkretnom postupku povodom točenja goriva na benzinskoj pumpi tuženika LUKOIL Croatia d.o.o. u [adresa] dana 16.02.2020.g. Navedenim člankom tužiteljica je eventualno dokazala da je teoretski ili načelno moguće, pod uvjetima koje nije obrazložila, miješanje vode i goriva, ali dostavljeno nije dokaz da je na njezinom automobilu došlo do kvara, jer da je navodno gorivo bilo pomiješano s vodom. Tužiteljica je, slijedom pravila o teretu dokaza dužna dokazati da je navedenog datuma na BP Zagorska u Zagrebu u gorivu koje je utočila bila voda, zbog čega da je došlo do kvara na njezinom automobilu, što do sada tijekom postupka nije dokazala. Prema stajalištu tuženika, tužiteljica tijekom ovog postupka nije dokazala odgovornost tuženika za štetu na njezinom automobilu, zbog čega tuženik i nadalje osporava postojanje uzročno-posljedične veze između točenja goriva na benzinskoj postaji tuženika i nastanka kvara na automobilu tužiteljice iz razloga što tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev na ničim dokazanoj tvrdnji ovlaštenog servisera, koji se i ne sjeća konkretnog događaja, da je do kvara na vozilu došlo radi loše kvalitete goriva, na pogrešnoj tezi o odnosu specifične gustoće vode i goriva, na usporedbi sa stanjem na benzinskoj postaji drugog dobavljača te na navodnim propustima nadležnih državnih tijela, što nije predmet ovog postupka. 100. Obzirom na sve navedeno, kao i obzirom na činjenicu da je teret dokaza u ovom sporu na tužiteljici, tuženik smatra da tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između goriva koje je utočila na benzinskoj postaji tuženika u [adresa] u [adresa] dana 16.02.2020.g. i kvara na njezinom automobilu. 101. Prema stajalištu tuženika, tužiteljica nije dokazala da je tuženik LUKOIL Croatia d.o.o. štetnik, pa time nije dokazala štetnu radnju štetnika, iz čega proizlazi da nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između štetne radnje štetnika i štetne posljedice, niti je dokazala protupravnost radnji ovdje tuženika, u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima, kojima je regulirana izvanugovorna odgovornost za štetu, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovan te ustraje kod ovih svojih i svih ranijih navoda, kao i odgovora na tužbu, sve do zaključenja glavne rasprave, te potražuje troškove prema troškovniku koji dostavlja u spis do zaključenja glavne rasprave, te potražuje na iste troškove zatezne kamate od presuđenja pa do isplate.

102. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u spis dostavljenu dokumentaciju po strankama, proveo je dokaz saslušanjem tužiteljice osobno kao stranke, te saslušanjem svjedoka JN, dok je tužiteljica odustala od izvođenja dokaza vještačenjem uzorka goriva obzirom na protek vremena, a sud je odbio preostale dokazne prijedloge tužiteljice i odustao od izvođenja tih dokaza predloženih po tužitelju na okolnosti navedene u tužbi i dosadašnjem tijeku postupka, dok tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, pa je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

103. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti kao pod toč. I. izreke ove presude, a zahtjev tuženika za naknadom troškova osnovan kao pod toč. II. izreke ove presude. 104. Među strankama je sporno da li je tužiteljica predmetne zgode točila gorivo na navedenoj benzinskoj pumpi tuženika, da li je gorivo bilo neispravno, te da li je zbog upravo navedenog goriva, kako to tvrdi tužiteljica, nastala šteta na vozilu tužiteljice koja je predmet ovog spora, te je sporno da li je tuženik štetnik, kao i uzročno- posljedična veza između navodnog točenja goriva na pumpi tuženika dana 16.02.2020. kako to navodi tužiteljice i štete koja je nastala na njezinu vozilu, a koja je predmetom ovog spora.

105. Nesporno je da je tužiteljica dostavila račun za gotovinsko plaćanje goriva na predmetnoj benzinskoj pumpi tuženika, kao i da iz istog računa od 16.02.2020. godine nije vidljivo niti tko je račun platio, kao što nije moguće iz istog, utvrditi da je plaćeno gorivo po tom računu upravo utočeno u rezervoar tužiteljičina vozila. Nesporno je i da je tužiteljica dostavila račun za prijevoz njezina vozila po ovlaštenom prijevozniku koji je račun izdao dana 12.03.2020. za uslugu učinjenu tužiteljici 16.02.2020. godine (skoro mjesec dana kasnije za što sud ne utvrđuje razlog).

106. Tuženik osporava da bi i da je tužiteljica dokazala da je točila predmetnog dana u predmetno vrijeme upravo na predmetnom benzinskoj pumpi tuženika, gorivo koje je utočila bilo neispravno, te da je ono uzrokovalo kvar koji je nastao na vozilu tužiteljice, kako ona navodi dana 16.02.2020. godine, par minuta nakon točenja, tj. izdavanja predmetnog računa.

107. O točenju drugog vozila, koje je očito platilo uslugu kupnje goriva dvije minute nakon tužiteljice (sudu nije poznato koliko je na predmetnoj pumpi točionih mjesta za isto gorivo, te kada je točno i koliko goriva taj drugi kupac natočio u svoj rezervoar, koliko je trajalo isto točenje obzirom da mu je račun izdan dvije minute nakon onog kojeg predočava tužiteljica sudu), te o posljedicama ovog drugog točenja navodno neispravnog goriva, nema podataka, kao niti dokaza da je bilo kakva šteta na tom vozilu nastala zbog neispravnog goriva upravo utočenog na istoj benzinskoj pumpi. 108. Postoji nesporan podatak da je predmetnog dana bilo ukupno 85 kupaca, te je prodano predmetnog goriva u količini od 1.889 litara, što je prosječno po jednom od 85 kupaca u tijeku tog 16.02.2020. bilo oko 22,2235 litara po kupcu.

109. Tužiteljica temeljem računa za gotovinsko plaćanje koje predočava tvrdi da je tog dana utočila u svoj vozilo 37,03 litre i platila 358,45 kn isto, a privučena akcijskom prodajom predmetnog goriva upravo tog dana.

110. Tužiteljica je u tijeku postupka učinila nespornim da je predmetne zgode natočila 37 litara ovog spornog goriva, kojim točenjem je imala pun rezervoar od 50 litara, što znači da je razlika u količini od 37 litara do 50 litara već bila u njezinom rezervoaru, ne navodeći podatak kada je i gdje utočila to ranije gorivo. Tužiteljica je iskazala u svom iskazu da kada su ih nazvali iz servisa gdje su ostavili vozilo nakon što se pokvarilo 16.02.2020. godine svega par minuta nakon vožnje nakon utakanja goriva na spornoj BP tuženika, iz servisa im rečeno da je prva sumnja zbog kvara injektora da su umjesto benzina utankali dizel, pa da je tužiteljicu njezin muž tražio da po računu provjere što su utočili dana 16.02.2020. godine, a da je ona po računu utvrdila da se radi o benzinu. Iz ovog dijela iskaza tužiteljice jasno proizlazi da niti sama tužiteljica nije bila sigurna koje je gorivo utočila navedene zgode. 111. U bitnome je iskazala da je svjedok koji je iskazivao prije nje i bio predložen po svjedokinji očito zbog proteka vremena netočno rekao da oni nisu preuzeli uzorak goriva ispumpanog iz njezina vozila, jer su njezinu suprugu prilikom preuzimanja vozila dali bočicu Coca-Cole u kojoj je bilo do pola tekućine od čega je jednu petinu činila vodu, a oni to nisu dali na analizu, jer je analiza jako skupa, a pitanje je da li bi odvjetnik priznao vještačenje, a prema Zakonu o zaštiti potrošača da je teret dokazivanja na prodavatelju, a ne na kupcu.

112. Sud ovdje treba naglasiti, da niti jedno zakonsko rješenje ne podrazumijeva da netko samo treba ustvrditi da je pretrpio štetu, a da pri tome ne sačuva i ne osigura dokaze, a institut osiguranja dokaza postoji i nadalje u pravu Republike Hrvatske, a tužiteljica ga nije iskoristila, kao što tužiteljica nije dokazala niti ustvrdila da bi istu stvar prijavila policiji, kao da joj je netko npr. razbio prozor na autu, kući ili sl., pa time omogućila i policiji da provjeri što je, kako, kada i pod kojim uvjetima nastalo, a da bi za posljedicu imao imovinsku štetu na vozilu tužiteljice.

113. I iz iskaza same tužiteljice jasno proizlazi da ona nije bila nazočna kada je gorivo ispumpano iz njezina auta, te da je samo riječ servisera za nju dokaz da je gorivo iz njezinog auta. To gorivo, koje opisuje, nije dala nikome da analizira niti da usporedi s uzorkom s iste pumpe i mjesta za točenje, što je moglo biti i tog ponedjeljka o kojem govori, jer je gorivo mogla natočiti u npr. kanister na toj istoj pumpi, neposredno nakon te spoznaje o problemu s gorivom i da je to uzrok kvara na njezinom vozilu, ali to tužiteljica nije učinila, iako je nakon tog događaja otišla na istu pumpu i snimala za kišnog dana utakanje goriva iz cisterne na toj istoj pumpi, a nije navela u tijeku postupka, da li je ponovo točila na istoj pumpi, ili bila samo u „čeki“ kako bi pokušala dokazati svoje viđenje i mogućnost ulaska vode u rezervoar iz kojeg se gorivo toči.

114. Tužiteljica je učinila velik napor prijavama koje je vršila na adrese raznih institucija, ali nije učinila minimum u vidu osiguranja dokaza i time dokazivanja uzročno-posljedične veze između njezina navodnog točenja na predmetnoj pumpi tuženika navodno neispravnog goriva, a što se moglo učiniti samo na način da ovlašteno nepristrano tijelo utvrdi koje se gorivo nalazilo u rezervoaru tužiteljice, a koje u predmetnoj pumpi na navedenom točionom mjestu, te utvrđenjem kvalitete tih goriva utvrdi njihova identičnost propisanom kemijskom analizom, a ne golim okom, te utvrdi eventualno neispravnost goriva u rezervoaru tužiteljice, te da je takvo neispravno gorivo i u spremištu BP tuženika iz kojeg je tužitelja neposredno točila. 115. Tuženik dokazuje da je po prigovoru tužiteljice ponudio istoj tijekom komunikacije s tužiteljicom, ponudio tužiteljici, kao potrošaču, da se provede neovisna kontrola svih postrojenja za utakanje i istakanje goriva na BP Zagorska od strane Državnog Zavoda za mjeriteljstvo i mjerodavnih institucija RH, te da se provede uzorkovanje goriva od strane ovlaštene kontrolne kuće, a na koji prijedlog se tužiteljica nije očitovala, a tužiteljica ne daje u ovoj parnici logično objašnjenje ili bilo kakvo objašnjenje zašto na isto nije pristala, jer očito, prema njezinoj procjeni i ocjeni osim, njezinog servisera koji je samo pogledom na izvađeno gorivo, po koje kako je rekao nije došao suprug tužiteljice iako je bio pozvan iz servisa, nitko nije došao niti uzeo uzorak izuzetog goriva iz vozila tužiteljice, utvrdio da se radi o gorivu izuzetno loše kvalitete, čemu tužiteljica bezrezervno vjeruje, dok Državni Zavod za mjeriteljstvo i druge za to ovlaštene mjeriteljske institucije joj ne ulijevaju povjerenje. Dakle, osim njezina servisera i nje, kako ona to tvrdi, dok serviser tvrdi suprotno, tj. da nitko nije uzeo uzorak goriva izvađen u servisu iz rezervoara vozila tužiteljice, da nitko drugi, a posebno ne netko od za to specijaliziranih, kvalificiranih i ovlaštenih pravnih i fizičkih osoba, nije imao priliku vidjeti navodno izuzeto gorivo iz njezina auta i navodno sipano na pumpi tuženika.

116. Upravo iz tih razloga, sud je utvrdio da tužiteljica nije dokazala, bez pregleda samog goriva za koje bi bila dokazana i utvrđena nesporno autentičnost i usporedba s onim na spornoj benzinskoj pumpi, jer se identičnost morala utvrditi, kako bi se mogla utvrditi uzročno-posljedična veza između točenja goriva predmetne zgode kako navodi tužiteljica s onim koje je trebalo bili nesporno dokazano da je izvađeno iz njezina vozila.

117. Mora se uočiti da se tužiteljica interesira za ono što joj konvalidira, da se poziva i tumači propise kako joj konvalidira, pa da čak i suprotno tadašnjem Zakonu o mirenju govori detalje iz postupka mirenja koje je s tuženikom provodila pred HGK. 118. Iskaz JN, servisera servisa u kojem tužiteljica stalno servisira svoje vozilo, a saslušanog kao svjedoka po prijedlogu tužiteljice, ne potvrđuje datum preuzimanja vozila tužiteljice, kako to tužiteljica tvrdi, kao niti da bi tužiteljica ili netko od njezinih bliskih preuzeo uzorak goriva koje su serviseri ispumpali, kako navodi u svom iskazu, kada opisuje način otklanjanja kvara.

119. Svjedok ne može znati gdje je, kada i kako tužiteljica utakala gorivo, niti zadnjim utakanjem niti onima koji su prethodili kvaru. Simptomatično je i da je on prvenstveno iskazao da se kod utakanja neispravnog goriva dešava kvar, brzo, unutar dana ili dva od točenja lošeg goriva, a da to iskazuje prema svom iskustvu, da bi naknadno u iskazu dodao da se to može dogoditi i već priliko izlaska iz pumpe, ali najčešće za dan ili dva.

120. Nasuprot tome, sama tužiteljica tvrdi u tužbi da se kvar desio nakon par stotina metara vožnje nakon spornog točenja, a u svom iskazu, za razliku od ovog navoda iz same tužbe, tužiteljica navodi da se dogodilo 2,2 km nakon odlaska s BP tuženika, znači par minuta nakon točenja, a ne dan ili dva, kao i ne nakon par stotina metara, već nakon 2.200,00 metara. Treba napomenuti da sud smatra da je i u udaljenosti koje je vozilo prošlo nakon utakanja goriva kod tuženika, kako tvrdi tužiteljica, bitna razlika da li se radi o par stotina metara ili o udaljenosti od 2,2 km, ali da je evidentno da bi to značilo u oba slučaja izuzetno brzo nakon utakanja, što se u bitnome, vezano uz brzinu nastanka kvara u bitnome razlikuje od osnovne tvrdnje o istim okolnostima od tog dijela iskaza svjedoka, koji navodi da mu iskustvo govori da se to događaja za dan ili dva nakon točenja, dok je tek pri kraju svog iskaza naveo da je moguće i odmah kod izlaska s pumpe, ali i tada navodi da je to ipak nakon dan ili dva.

121. Sud iskaz svjedoka o načinu otklanjanja kvara na vozilu tužiteljice prihvaća kao istinit, logičan i uvjerljiv, ali njegovu ocjenu kvalitete goriva ne prihvaća kao istinitu i uvjerljivu, jer svjedok nije za isto ovlašten, a ne postoji dokaz da bi bočica Coca – Cole bila ispunjenja upravo gorivom ispumpanim predmetne zgode iz rezervoara tužiteljice, a posebno ne postoji dokaz da je isto gorivo natočeno na BP tuženika predmetne zgode, a da se radi o bilo kojem gorivu sud, sud također ne može utvrditi samo uz pomoć vida, jer ne posjeduje posebna stručna znanja, niti se kvaliteta goriva utvrđuje "odokativno", već u za to propisanim postupcima i metodama, koje svakako uključuju kemijsku analizu, koja nesporno nije u ovom slučaju učinjena. 122. U slučaju da je tužiteljica svoju istragu koju je sama provodila i snimanjem mobitelom na kiši, prepustila ovlaštenim tijelima kojima je to zadatak, imala bi pravilno izuzeto gorivo iz spornog točionog mjesta tuženika, kao i iz svog rezervoara, te usporedbu tih goriva i utvrđenje o identičnosti ili izostanka identičnosti istih, i utvrđenje stupnja kvalitete tako izuzetih goriva, jer da je šteta nastala tužiteljici od točenja neispranog goriva na pumpi tuženika, tada bi takav ili sličan kvar prijetio i drugim potrošačima, na zaštitu kojih se tužiteljica intenzivno poziva u ovom sporu, ali ništa vezano uz isto nije učinila, pa je tako predmetne zgode njih ukupno 85 točilo predmetno gorivo kod tuženika, a nekvaliteta predmetnih 1889 litara goriva taj dan na toj pumpi, ne bi prošla nezamijećeno, te bi bilo puno više od dvije primjedbe na kvalitetu goriva, što nalaže sam logičan zaključak, jer se gorivo istakalo iz velike mase goriva i to u brojna vozila, pa je krajnje nelogična tvrdnja da samo dvoje korisnika i potrošača u razmaku od dvije minute imaju problem, dok preostalih 83 nema, i nikome bilo kakav problem ne prijavljuju, a da se ne govori o ostalim pumpama gdje je isto gorivo istovremeno prodavano. 123. Tužiteljica, prema utvrđenju ovog suda nije dokazala da bi tuženik bio štetnik, nije dokazala protuzakonitost bilo kojeg postupka tuženika, nije dokazala korumpiranost sustava koji ide, kako to proizlazi iz njezinih navoda, na ruku tuženiku, a same neispravnosti goriva utvrđene godinama ranije i drugdje, kod drugih vlasnika benzinskih pumpi, zaista nisu nikakav dokaz u ovoj konkretnoj pravnoj stvari, a posebno ne u prilog tvrdnjama tužiteljice, za koje ona iskreno smatra da je dostatno samo da ih iznese, a da je tuženik taj koji se braneći mora dokazivati.

124. Tužiteljica nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu između navodnog točenja kod tuženika goriva dana 16.02.2020. i kvara koji je prema računu ovlaštenog servisa nastao na njezinom vozilu, niti da je izuzetno loša kvalitete goriva u njezinom rezervoaru utočena na BP tuženika, a nije niti pristala na prijedlog tuženika da se po ovlaštenim i nezavisnim tijelima utvrdi kvaliteta i učini uzrokovanje goriva te ispravnost uređaja i postrojenja na predmetnoj BP tuženika, na koju upire tužiteljica. 125. Za tužiteljicu, kao i za ostale oštećene, vrijede ista pravila, kako Zakona o zaštiti potrošača, povjerljivost postupka mirenja prema Zakonu o mirenju po čijim odredbama je mirenje pred HGK vođeno, kao i Zakona o obveznim odnosima, a posebno odredbe čl. 1045., čl. 1046., čl. 1049., kao i u vezi odredbe čl. 1063., čl. 1064., te u vezi odredbe čl. 1067. – sve ZOO-a.

126. Dakle, prema utvrđenju ovog suda, tužiteljica nije dokazala da je tuženik štetnik, da joj je nastala šteta posljedica propusta ili djelovanja tuženika i točenja goriva upravo kod tuženika, te nije dokazala time uzročno-posljedičnu vezu između goriva koje je utočila na benzinskoj postaji tuženika u [adresa] u [adresa] dana 16.02.2020.g. i kvara na njezinom automobilu, pa kako je sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala da je tuženik LUKOIL Croatia d.o.o. štetnik, pa time nije dokazala štetnu radnju štetnika, iz čega proizlazi da nije dokazala postojanje uzročno- posljedične veze između štetne radnje štetnika i štetne posljedice, niti je dokazala protupravnost radnji ovdje tuženika, u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima, kojima je regulirana izvanugovorna odgovornost za štetu, pa niti u smislu odredbi čl. 404. i čl. 410. Zakona o obveznim odnosima, a koje je sud već ranije citirao.

127. Treba napomenuti da bez adekvatnog pregleda i utvrđenja identičnosti goriva izvađenog iz rezervoara vozila tužiteljice i onog koje je bilo u spremniku tuženika na spornoj BP za koje navodi da ga je natočila neposredno prije nastupanja kvara na njezinu vozilu, ne može se retroaktivno utvrđivati uzročno-posljedična veza koja je osporena, pa su ostali dokazi koje je predložila tužiteljica postali bespredmetni i suvišni, zbog čega je s istima sud i odbio tužiteljicu te odustao od njihova izvođenja, pa se sud nije niti upuštao u ocjenu visine zatražene naknade štete, i temeljem stanja spisa odbio tužiteljicu zbog toga što nije dokazala postojanje osnova za raspravljanje o naknadi štete na njezinu vozilu.

128. Tužitelj je taj, koji dokazuje osnov, visinu i dospjelost svog tužbenog zahtjeva i sve ostale za odluku o predmetu spora relevantne okolnosti, a tužiteljica je propustila utvrditi da bi upravo gorivo tuženika prouzročilo štetu na njezinu vozilu, tj. uzročno posljedičnu vezu o čemu je sud već obrazlagao, a tuženik je tužiteljici pružio priliku da to učini provođenjem neovisnih kontrola, na što se tužiteljica nije niti očitovala.

129. Sud je utvrdio da tuženik nije učinio bilo što protupravno, a tužiteljica nije dokazala niti da bi prekršio odredbe Zakona o zaštiti potrošača, a kamoli ZOO-a, prema kojem se cijeni da li postoje uvjeti neophodni za dosudu naknade štete. Sud se nije upuštao u to da li je kvar koji je otklonjen na vozilu tužiteljice bio pod garancijom proizvođača ili nije, ali je raspravio i utvrdio da isti kvar nije posljedica djelovanja ili propuštanja dužnog djelovanja tuženika, niti goriva koje je tužiteljica, kako tvrdi, natočila na BP tuženika, a koje je prema njezinim tvrdnjama, za koje je sud utvrdio da ih nije dokazala i zbog propuštanja prikupljanja i osiguranja dokaza, više niti ne može valjano dokazati. Tvrdnje i indicije koje navodi tužiteljice nisu za odluku suda dostatne kako bi se utvrdila odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari da naknadi tužiteljici štetu obuhvaćenu ovom parnicom.

130. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odbiti u cijelosti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom kako je isti postavljen u tužbi, bez provođenja konverzije zatraženih kuna u EUR, jer isto nije niti učinila u ovom postupku, bez obzira na njegovu dugotrajnost, a sve kao je sud presudio pod toč. I. izreke ove presude. 131. Odluka suda o stopi zateznih kamata donesena je prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao pod toč. II. izreke ove presude.

132. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tuženika po punomoćniku koji je odvjetnik. 133. Trošak je određen na slijedeći način: sastav odgovora na tužbu, podnesak 12.01.2021., ročište 10.02.2021., ročište 14.10.2021., podnesak 10.12.2021., podnesak 22.11.2023., ročište 16.12.2024. – svaka od ovih parničnih radnji po 75 bodova što čini ukupno 525 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 1.050,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 262,50 EUR, te čini zbir od 1.312,50 EUR, i koji je dosuđen tuženiku u cijelosti, kao pod toč. II. izreke ove presude.

134. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 30. siječnja 2025. godine pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 3. Ovršnog zakona.

135. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje za naplatu sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR

2. tuženiku po pun.