REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-59/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sutkinji Katarini Franković, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupan po punomoćniku ŠG iz OD Grgić & partneri, Split, protiv tuženika ad 1. LOVAČKA UDRUGA „DUBRAVA“ DUBROVNIK, Komolac 31, Komolac, OIB: 46434635028, zastupan po punomoćniku Zvonku Kristović, odvjetniku u Dubrovniku, i tuženika ad 2. HRVATSKE CESTE d.o.o, OIB: 55545787885, Vončinina 3, Zagreb, zastupan po punomoćniku po zaposlenju i generalnoj punomoći NG, radi regresne isplate 4.499,73 eura, nakon glavne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2025. u prisutnosti direktora podružnice Dubrovnik tužitelja SG, punomoćnika tuženika ad 1 i punomoćnika tuženika, dana 30. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ad.2 HRVATSKE CESTE d.o.o , Vončinina 3 iz Zagreba OIB 55545787885 isplatiti tužitelju iznos od 4.499,73 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 10.03.2021. godine do isplate po stopi do 31. prosinca 2022. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku ad.1) LOVAČKA UDRUGA „DUBRAVA“ DUBROVNIK , Komolac 31, Komolac OIB 46434635028 solidarno isplatiti tužitelju iznos od 4.499,73 eurA sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 10.03.2021. godine do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ad 2 u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura, a tuženiku ad 1 u iznosu od 1.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se dana 29.12.2020. godine na državnoj cesti D8 u Općini Dubrovnik unutar područja kojim gospodari tuženik ad.1 kao lovo-ovlaštenik dogodila prometna nezgoda na način da je na vozilo Toyota kojim je upravljao PG naletjela divlja životinja- divlja svinja koja nakon kontakta sa vozilom nije pronađena, a na spomenutom vozilu osim pretrpljenih oštećenja, utvrđeni su tragovi dlake divlje svinje na prednjem braniku, te kako je do naleta vozila na divlju životinju došlo zbog njenog iznenadnog istrčavanja, pa vozač nije ni bio u prilici istu izbjeći, posljedica čega je nastala materijalna šteta na vozilu. Tužitelj ističe kako područjem koje se nalazi oko mjesta štetnog događaja gospodari tuženik ad.1., te da je tužitelj temeljem police kasko osiguranja naknadio štetu koja je nastala na vozilu osiguranika u iznosu od 33.903,23 kn / 4.499,73 eura, te da isplatom navedenog iznosa na ime imovinske štete tužitelj je stekao pravo na regres od tuženika temeljem čl.963 Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj nadalje navodi da obzirom da tuženik ad.1 nije postupio sukladno čl.75 Zakona o lovstvu isključivo je odgovoran za nastalu štetu , sve temeljem odredbi čl.83 Zakona o lovstvu kao i sukladno općim propisima odgovornosti za štetu od opasne stvari odnosno opasne djelatnosti , sve u skladu sa odredbama čl.1063 i 1064. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje tužitelj navodi da solidarno sa tuženikom ad.1 odgovoran je i tuženik ad.2 zbog doprinosa nastanku štete budući da nije bila postavljena prometna signalizacija i znakovi koji bi upozorili sudionike u prometu na opasnost od mogućeg naleta divljači.

2. Tuženik ad.1. u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe kako isti nije odgovoran za nastanak predmetne štete. Ističe kako tragovi dlake sami po sebi ne znače da je u konkretnom slučaju došlo do naleta na divlju svinju, te da divlja životinja nije pronađena na mjestu događaja te je samim time sporno je li se uopće radilo o divljoj svinji, a da u vrijeme nastanka štetnog događaja tuženik ad.1 nije provodio nikakav lov kojim bi eventualno prouzročio izljetanje divljači na cestu, te da ne postoji način na koji bi tuženik ad.1. mogao kontrolirati divljač kada nije pod njegovom ingerencijom. Nadalje ističe kako se prometna nezgoda dogodila na državnoj cesti, te da je tuženik 08. prosinca 2020.g. podnio Godišnje izvješće o migraciji divljači u lovištima Hrvatskim cestama, Ispostavi Dubrovnik te je time postupio u skladu s čl.80.st.7. Zakona o lovstvu, te da tuženik ad.2. nije poduzeo potrebne mjere kako bi spriječio prelazak divljači preko ceste i da nije bilo postavljenog prometnog znaka ‘Divljač na cesti’.

3. Tuženik ad.2. Hrvatske ceste d.o.o. u svom odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći kako na strani tuženika ne postoji odgovornost za štetu opisanu u tužbenom zahtjevu, a sve temeljem članka 50. Zakona o cestama (N.N. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19,144/21, 114/22, 04/23) Ističe kako je tuženik ad.2. na državnoj cesti broj 8, na području lovišta XIX/104 Slano, po uputama tuženika ad.1. Lovačke udruge Dubrava, označio cestu i postavio znakove opasnosti „Divljač na cesti“ i to isključivo na temelju utvrđenja lokacija od strane tuženika ad.1., a u skladu s Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama. Navodi kako su prometni znakovi opasnosti A33 „divljač na cesti“ postavljeni nakon komisijski obavljenog pregleda državne ceste broj 8 u srpnju 2015.g. kojem pregledu su nazočili predstavnik tuženika ad.1. g. BG – lovoovlaštenik i predstavnik tuženika ad.2. RG dipl. ing. Prom, a da su o obavljenom pregledu sastavljeni zapisnici, te je odmah po potpisivanju izdat nalog za postavljanje prometne signalizacije sukladno sastavljanim zapisnicima, koji nalog je i proveden. Ističe tuženik ad 2 kako je prometna signalizacija, u skladu s Pravilnikom i utvrđenim posebno opasnim mjestima gdje divljač često prelazi cestu, na području lovišta u kojem se dogodila prometna nesreća postavljena je 2015.g. Nadalje ističe kako je naknadno, 15. prosinca 2020.g. tuženik ad.1. zatražio postavljanje prometnih znakova opasnosti A33 na cijeloj dionici državne ceste koja prolazi kroz lovište kojim upravlja tuženik.ad.1., pa je od strane tuženika ad.2. upozoren da se znakovi postavljaju sukladno Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (N.N. 92/19) i to čl. 18. u kojem jasno stoji kako se prometnim znakom A33 „divljač na cesti“ označava posebno opasno mjesto na kojem divljač često prelazi cestu. Navedeni zahtjev tuženika ad.1. ističe tuženik ad 2 u cijelosti je bio u suprotnosti s mjerodavnim propisima, budući je zatraženo postavljanje znakova na dionici državne ceste broj 8 dugoj više od 40 km, na svakom raskrižju, a što zasigurno ne predstavlja označavanje posebno opasnih mjesta na kojima divljač često prelazi cestu, već pokušaj tuženika ad.1. jednim dopisom „prebaciti“ odgovornost na tuženika ad.2, pa da je tuženik ad.1. tom prilikom ponovno pozvan, sukladno Pravilniku, predložiti eventualno nova posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi cestu, što tuženik ad.1. nije napravio sve do 2022.g. Ističe tuženik ad 2 kako divljač na cesti predstavlja opasnu stvar kojom gospodari nadležno lovačko društvo, dakle tuženik ad.1. koji jedini ima saznanja o kretanju divljači i eventualnoj opasnosti od iste, te obvezu sprečavanja štete i opasnosti, pa sukladno tome i odgovara za štetu koju prouzroči divljač iz njihovog lovišta.

4. Predmet ovog spora je isplata iznosa od 4.499,73 eura na ime naknade štete koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku za materijalnu štetu nastalu na vozilu u štetnom događaju od 29.12.2020. kada je osiguranik tužitelja naletio na divlju svinju. Kako su na tužitelja isplatom naknade iz osiguranja svom osiguraniku prešla po samom zakonu sva prava do visine isplaćene naknade, to je tužitelj temeljem čl. 963. st. 1. ZOO-a aktivno legitimiran potraživati utuženi iznos prema osobi koja je odgovorna za nastalu štetu. Među strankama nije sporno da je prvotuženik lovoovlaštenik na području kroz koje prolazi državna cesta na kojoj je nastala šteta, te da je drugotuženik društvo koje upravlja tom cestom. U predmetnoj pravnoj stvari sporna je odgovornost prvotuženika i drugotuženika.

5. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu i to: prijava i zahtjev za naknadu štete predmet 208803200650, Potvrda PP Dubrovnik od 04.01.2021 g., obvezujuća ponuda kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068800001089, račun broj 14/1/68, knjižica vozila, fotografije oštećenja na vozilu reg oznake DU478GI, izvid štete broj 208803200650, sporazum o izvansudskoj nagodbi, detalji naloga plaćanja od 9.3.2021, dopis – regresni zahtjev tužitelja tuženiku ad 1 od 6.6.2022, Dopis tuženika ad.1. od 15. prosinca 2020.g i tuženika ad.2. od 29.12.2020.g., godišnje izvješće o migraciji divljači u lovištima od 8.12.2020., Zapisnici o obavljenim pregledima lokacija s učestalim prelaženjem krupne (papkarske) divljači preko ceste od 13. srpnja 2015.g., polica osiguranja br. [broj police osiguranja], te je sud zatražio od MUP-a spis povodom prometne nezgode i podatke o prometnoj signalizaciji i prometnim nesrećama na predmetnoj mikrolokaciji, te podatke o gustoći prometa, te su dostavili spis predmeta i to službenu zabilješku, zapisnik o ispitivanju PG, zapisnik o alkotestu, te je sud zatražio podatak od DHMZ podatak o vremenskim prilikama na dan 29.12.2020.g., saslušan je svjedok PG, RG i BG Izveden je i očevid suda uz prisustvo sudskog vještaka. Sud nije izveo ostale predložene dokaze iz razloga jer je na temelju izvedenih dokaza mogao donijeti jasnu i nedvojbenu odluku i utvrdio je sve pravno relevantne činjenice.

6. Saslušan svjedok PG iskazuje kako je vozio vozilo Toyota, a da je suvozač bila njegova supruga, a nazad je sjedilo dijete, iz pravca Splita prema Dubrovniku i pri ulasku u mjestu Trsteno, iznenada da je izletjela divlja svinja u jednoj krivini i udarila u vozilo. Iskazuje kako je divlja svinja pretrčavala s jednog kraja na drugi, a naglašava da je bio mrak i da je vozio sporo. Na tom mjestu nije bilo javne rasvjete, niti upozorenja da je divljač na cesti, a da su na cesti bili kišni uvjeti i da je maksimalno prilagodio brzinu uvjetima na cesti. Navodi da je sprijeda na vozilu bila polomljena cijela plastika, hladnjak od motora je bio udubljen, te su se farovi oštetili kao i maglenke. Čini mu se da je trošak popravka bio od oko 5.000,00 eura i to je platilo osiguranje temeljem kasko police Jadranskog osiguranja. Na mjestu udara navodi da nije postojala zaštitna ograda pa da je divlja svinja preletjela cestu, odnosno odbila se od vozilo, a da se nesreća dogodila baš na velikom zavoju, ali kako je uspio auto pomaknuti malo dalje na obližnju stanicu. Ističe kako kad je policija došla, napravili su ophodnju da vide postoji li znak upozorenja divljač na cesti, ali nisu našli takav znak, a isto je napravila i osoba, ophodar cesta. Upoznat je da sada postoji znak upozorenja na tom području, ali u vrijeme nezgode nije postojao takav prometni znak. Iskazuje kako su on i policajac pokušali pronaći divlju svinju ali je bila noć, kišno i puno drače okolo pa je nisu mogli pronaći, iako su čuli kako diše negdje u blizini. Navodi da je maksimalno vozio oko 60km/h.

7. Svjedok RG, zaposlenik tuženika ad.2., na radnom mjestu naziva viši suradnik 1, a na tom radnom mjestu je radio i 2020. godine i između ostalog njegov posao je redovno održavanje cesta. Poznata mu je prometna nezgoda o kojoj je u ovom sporu riječ. Iskazuje kako imaju ugovor s društvom Dubrovnik ceste d.d. i da njihovi ophodari izlaze na teren i to tako da njihov ophodar im dostavi izvješće odnosno zapisnik o nezgodi, a da dionica na kojoj se dogodila prometna nezgoda njima kao društvu kojim upravlja cestama nije bila prijavljena kao lokacija na kojoj učestalo divljač prelazi preko ceste od strane lovačkog društva. Iskazuje kako lovačko društvo tuženik ad.1. je njima prijavio lokaciju od Raca do Brsečina, a da ova predmetna lokacija nije nikada prijavljena, te da je tek 2022. godine tuženik ad.1. upozorio na ovu predmetnu lokaciju pa su i nju označili prometnim znakovima, koja do tada nije bila označena. Iskazuje kako su lovačka društva, pa i ovo konkretno, tražila da se znak divljači na cesti postavi cijelom dužinom lovišta što nije moguće i u suprotnosti je sa pravilnikom o prometnoj signalizaciji na cestama, pa su im rekli da ih obavijeste o mjestima gdje divljač učestalo prolazi preko ceste, ali da nisu odbili ni jednu lokaciju koju su prijavili kao mjesto učestalog prelaska životinja. Svjedok navodi da na ovoj konkretnoj poziciji nije bio takav nalog niti je zapisnički to utvrđeno, a nakon ove nezgode postavili su znak, a obzirom da u pravilniku o prometnim znakovima stoji da se znak postavi ukoliko se radi o učestalom prelasku životinja, tražili su takve pozicije.

8. Svjedok BG član udruge i tajnik tuženika ad.1. saslušan iskazuje kako imaju koncesiju na lovište koje obnavljaju svakih 10 godina i imaju osobu koja im provodi lovnu gospodarsku osnovu, te da imaju dva lovišta, lovište Slano i lovište Dubrava, te da je njihova stručna osoba Jurica Kuran tražio od Hrvatskih cesta i od drugih cesta da se postave znakovi divljač na cesti na određenim lokacijama izvan naselja da odmah ide znak divlja svinja jer da se u naselju to ne može staviti. Htjeli su biti pokriveni na cijelom području, a da su znakovi postavljeni tamo gdje su Hrvatske ceste odredile, a ne oni. Rečeno im je da ne mogu označiti sve nego samo mjesta gdje divljač prelazi, a da ovo mjesto gdje se dogodila konkretna nezgoda nije mjesto gdje divljač inače prelazi, te da je ovo bio jedini put na tom mjestu da se dogodila ta nezgoda, što je njemu poznato. Ističe kako lovačko društvo obavlja sve potrebne radnje radi zaštite ljudi i imovine i dijele repelente i lovcima i ljudima koji imaju zemlju i životinje. Želi napomenuti da je tu odmah iza mjesta nezgode, jer se radi o usjeku, postavljen prometni znak opasnosti od divljači na cesti i prije nego se ova nezgoda dogodila. Hrvatske ceste su nam rekle da je tu naselje i da se ne može tu postaviti znak, nego tek iza krivine, a naknadno su taj znak ipak prebacili prije krivine, na njihovo traženje. Iskazuje kako je lovište cijelim putem pokriveno znakovima opasnosti od divljači na cesti i to prije 2020. godine.

9. S obzirom na sporne relevantne činjenice u ovoj pravnoj stvari sud je proveo očevid na licu mjesta sa vještakom. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Ivice Hrdalo proizlazi da je nedvojbeno vještak zaključio da je do ove prometne nesreće došlo kad je vozač osobnog vozila Toyota Yaris svojim vozilom naletio na divlju životinju koja je istrčala s njegove desne strane, gledajući u smjeru vožnje i pri tome mu oštetila prednji desni dio vozila, da je visina štete iznosila 4.499,73 €, a da prema podatcima iz Potvrde MUP-a (l.s. 8 i 9) na dan nastanka prometne nesreće nije bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“, te da vozač nije imao tehničkih mogućnosti za izbjegavanje naleta na divlju životinju jer je vrijeme, koje je bilo potrebno toj divljoj životinji da prijeđe put od gustog raslinja do mjesta kontakta s vozilom (tdž = 0,29 sekundi) kraće od vremena reakcije vozača (tr = 0,5 sekundi). Sud smatra da su nalaz i mišljenje vještaka izrađeni stručno i objektivno i nepristrano u skladu s pravilima struke te je vještak i na ročištu otklonio primjedbe stranaka u svom usmenom nalazu i mišljenju primjedbi.

10. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu, te iskaza svjedoka i nalaza i mišljenja vještaka nakon očevida sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na tuženika ad 2. Zaključeno je da se štetni događaj dogodio na način kako je iskazao svjedok PG i kako stoji u potvrdi PP Dubrovnik i da nema krivnje PG kao vozača jer je prilagodio svoju vožnju uvjetima, o čemu u nalazu i mišljenju navodi i vještak.

11. Važeći Zakonom o lovstvu (NN 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje u tekstu ZL) u vrijeme nezgode u čl. 76 propisuje da lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini. U čl. 77 -79 ZL su propisane mjere zaštite sprječavanja štete. Dok je st. 6 čl. 80. ZL-a propisano kako za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, a lovoovlaštenik je dužan radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanim granicom lovišta. Sukladno članku 9.st.1 ZL-a divlja svinja je navedena kao krupna divljač, te u čl. 3. ZL-a divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobnu zaštitu. S obzirom na odredbu članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), a kako divljač predstavlja opasnu stvar, a za opasnu stvar odgovara njen vlasnik. Prema odredbi članka 76 ZL, odnosno primjenom odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima riječ je o objektivnoj odgovornosti ovlaštenika za štete od opasne stvari i prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je divljač koja se slobodno kreće okolišem stvar od koje prijeti povećana opasnost od nastanka štete.

12. Objektivna odgovornost ovlaštenika divljači - opasnih stvari može biti umanjena ako dokaže da na stani oštećenika postoji doprinos nastanku odnosno visini štete u obliku nedostatne ili neadekvatne primjene preventivnih mjera (članak 1067. ZOO-a). Odgovornost tuženika ad 1 proizlazi iz odredbe čl.1064. ZOO-a kao vlasnika/imatelja opasne stvari – divlje svinje, koja u konkretnim okolnostima pretrčavanja preko ceste nesumnjivo predstavlja opasnu stvar slijedom čega se za štetu koja potječe od opasne stvari temeljem odredbe čl. 1045. stav. 2. ZOO-a odgovara bez obzira na krivnju, dok se prema članku 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema odredbi čl.1067. stav.2. ZOO-a vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti.

13. Sud ne nalazi da je bilo doprinosa vozača jer se isti kretao odgovarajućom dozvoljenom brzinom, a po vještaku nije bilo tehničkih mogućnosti za izbjegavanje naleta na divljač. Također, iz policijskog zapisnika proizlazi da vozač nije pokazivao reakciju na alkohol prilikom alkotestiranja. Vozač oštećenog vozila nije imao razloga očekivati nalet divljači jer na navedenoj dionici tada nisu postojali istaknuti znakovi opasnosti divljači na cesti, kretao se dopuštenom brzinom, pa se ne nalazi da je oštećenik vozač na bilo koji način doprinio predmetnom štetnom događaju ili da bi bio isključivo odgovoran za isti.

14. Odredbom čl. 21. st. 1. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama propisano je da se znakovi opasnosti, u pravilu, postavljaju izvan naselja na udaljenosti 150 do 250 m ispred opasnog mjesta na cesti, dok je st. 3. određeno ako sigurnost prometa zahtijeva, osobito brzina kojom se vozila kreću ili nepreglednost ceste, ti će se znakovi opasnosti postaviti i na udaljenosti većoj od 250 m ispred opasnog mjesta na cesti. Nadalje, određeno je i da znakovima opasnosti, koji su postavljeni na udaljenosti manjoj od 150 m ili većoj od 250 m, moraju biti pridružene i dopunske ploče na kojima se označuje udaljenost od opasnog mjesta zbog kojeg se ti znakovi postavljaju. Istim čl. propisano je i da na nepreglednim cestama ili na cestama na kojima je dopuštena veća brzina vožnje te u drugim slučajevima u kojima postoji opasnost da vozač iznenada i nepripremljen naiđe na opasno mjesto na cesti, između znaka opasnosti postavljenog na udaljenosti iz stavaka 1. i 2. ovog članka i toga opasnog mjesta na cesti moraju biti postavljeni jedan znak ili više istih znakova, uz koje će se postaviti i dopunske ploče s naznakom udaljenosti do opasnog mjesta.

15. Za odgovornost tuženika 1. bi bile mjerodavne opće odredbe o odgovornosti za štetu propisane u Zakonu o obveznim odnosima obzirom na to da se divljač na cesti smatra opasnom stvari iz razloga što predstavlja povećanu opasnost za nastanak štete, potrebno je primijeniti čl. 1063. - 1067. ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Takav pravni stav iznijet je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U I 6264/2014 od 4. ožujka 2015. u slučaju sudara motornog vozila i divljači na javnoj cesti, motorno vozilo se ne smatra opasnom stvari jer se radi o šteti koju je počinila divljač kao opasna stvar. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, pa za nju odgovara njezin vlasnik bez obzira na krivnju. Na temelju čl. 50. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar odgovara za takvu štetu nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom u skladu s posebnim propisima. U slučaju štete nastale u vezi s opasnom stvari, uzročnost se predmnijeva, pa je na oštećeniku samo teret dokazivanja da je stvar sudjelovala u štetnom događaju, a što je u konkretnom slučaju prema mišljenu ovog suda utvrđeno. U tom trenutku teret dokazivanja prelazi na imatelja opasne stvari koji, da bi se oslobodio odgovornosti, mora dokazati da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

16. Dakle, u konkretnom slučaju, da bi se tuženik 1. odnosno lovoovlaštenik oslobodio odgovornosti za štetu koja je nastala tužitelju, morao bi dokazati kako ona potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a to je u ovom postupku i učinio, te dokazao odgovornost tuženika ad 2.

17. U odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika 2., sud ističe ista proizlazi iz odredbi čl. 50. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023) prema kojoj se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko ta cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik ad 1. tražio od tuženika ad 2 postavljanje znakova opasnosti divljač na cesti, a da ih tuženik ad 2 nije postavio nego tek nakon predmetne prometne nesreće.

18. Krivnja pravne osobe koja upravlja cestom može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta na divljač. Lovačka udruga Dubrava je i podnijela zahtjev drugotuženiku kao osobi koja upravlja cestom da postavi prometnu signalizaciju s popisom lokacija, a drugotuženik u trenutku nastanka prometne nezgode još uvijek nije postavio prometne znakove upozorenja na opasnost od nailaska divljači na cesti. Činjenica da je drugotuženik tražio dodatno dostavu lokacija gdje divljač učestalo prelazi cestu, ga ne oslobađa odgovornosti što nije postavio prometne znakove koje je bio dužan postaviti u smislu odredaba Zakona o cestama. Eventualno usklađivanje oko lokacija za postavljanje prometnih znakova ne može biti opravdanje za njihovo ne postavljanje tako dugo (par godina od podnošenja zahtjeva) jer je znak u konačnici ipak postavljen ali nakon predmetne prometne nezgode i nastale štete.

19. Stoga ovaj sud nalazi da je na strani drugotuženika koji odgovara po načelu krivnje bilo propusta u postupanju radi čega je drugotuženik odgovoran za nastalu štetu u smislu čl. 50. Zakona o cestama.

20. Visina predmetnog potraživanja utvrđena je uvidom u račun kao i provedenim prometnim vještačenjem gdje vještak naveo kako visina štete na vozilu tužitelja iznosi 4.499,73 eura.

21. Nadalje, tužitelju je primjenom odredbe čl. 1086. ZOO-a dosuđena i zatezna kamata na iznos naknade za imovinsku štetu od trenutka nastanka štete do isplate, a što bi bio dan štetnog događaja, pa kako tužitelj navedene kamate potražuje i od kasnijeg datuma, a što je povoljnije za tuženike, to je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I. izreke. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a. Dakle sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tužitelja i tuženika ad 1 (l.s. 184 i 185), sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove i to za tužitelja : tužba 100 bodova (Tar.br. 7 toč. 1 OT-a), za obrazloženi podnesak 100 bodova (Tar.br. 8. toč. 1 OT-a), te za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 10.1.24, 6.3.24, 15.1,25. po 100 bodova po ročištu (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a) što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 1.000,00 eura te sa PDV-om pa iznosi ukupno 1.250,00 eura, za trošak vještačenja 1.000 eura, dakle ukupno 2.250,00 eura u odnosu na tužitelja, te za tuženika ad 1 .odgovor na tužbu 100 bodova (Tar.br. 8 toč. 1 OT-a), za obrazloženi podnesak 100 bodova (Tar.br. 8. toč. 1 OT-a), te za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 30.10.23, 10.1.24, 6.3.24, 15.1,25. po 100 bodova po ročištu (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a) što temeljem Tar.br. 50. OT- a iznosi 1.200,00 eura te sa PDV-om pa iznosi ukupno 1.500,00 eura, u odnosu na tuženika ad 1 i odlučeno je kao u toč. III izreke.

23. Sukladno zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22 i 88/22) bilo je nužno iskazati sve iznose u uvodu i izreci odluke u eurima uz fiksni tečaj konverzije od 7,53450.

24. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 30. siječnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava