Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-280/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Jasmini Vukalović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović u Varaždinu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po punomoćniku Zlatku Knezović, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri iz Zagreba, radi isplate, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-461/2019-26 od 15. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-461/2019-26 od 15. veljače 2022..

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, da tužitelju OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 144.089,10 kn, sa zakonskom zateznom kamatom i to za razdoblje do 31.12.2007.. po stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećane stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, i to:

- na iznos od 58,98 kn počam od 31.08.2005. pa do isplate

- na iznos od 82,34 kn počam od 30.09.2005. pa do isplate

- na iznos od 58,06 kn počam od 31.10.2005. pa do isplate

- na iznos od 63,75 kn počam od 30.11.2005. pa do isplate

- na iznos od 65,28 kn počam od 31.12.2005. pa do isplate

- na iznos od 63,47 kn počam od 31.01.2006. pa do isplate

- na iznos od 51,08 kn počam od 28.02.2006. pa do isplate

- na iznos od 54,62 kn počam od 31.03.2006.pa do isplate

- na iznos od 45,77 kn počam od 30.04.2006.pa do isplate

- na iznos od 196,73 kn počam od 31.05.2006.pa do isplate

- na iznos od 161,26 kn počam od 30.06.2006. pa do isplate

- na iznos od 159,40 kn počam od 31.07.2006. pa do isplate

- na iznos od 179,85 kn počam od 31.08.2006. pa do isplate

- na iznos od 213,30 kn počam od 30.09.2006. pa do isplate

- na iznos od 196,58 kn počam od 31.10.2006. pa do isplate

- na iznos od 185,42 kn počam od 30.11.2006. pa do isplate

- na iznos od 192,86 kn počam od 31.12.2006. pa do isplate

- na iznos od 196,58 kn počam od 31.01.2007. pa do isplate

- na iznos od 192,86 kn počam od 28.02.2007. pa do isplate

- na iznos od 204,01 kn počam od 31.03.2007. pa do isplate

- na iznos od 209,59 kn počam od 27.04.2007. pa do isplate

- na iznos od 181,71 kn počam od 31.05.2007. pa do isplate

- na iznos od 185,42 kn počam od 29.06.2007. pa do isplate

- na iznos od 170,56 kn počam od 27.07.2007. pa do isplate

- na iznos od 183,57 kn počam od 31.08.2007. pa do isplate

- na iznos od 174,27 kn počam od 28.09.2007. pa do isplate

- na iznos od 191,00 kn počam od 31.10.2007. pa do isplate

- na iznos od 189,14 kn počam od 30.11.2007. pa do isplate

- na iznos od 179,85 kn počam od 21.12.2007. pa do isplate

- na iznos od 152,12 kn počam od 31.01.2008. pa do isplate

- na iznos od 155,65 kn počam od 29.02.2008. pa do isplate

- na iznos od 516,49 kn počam od 31.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 151,95 kn počam od 30.04.2008. pa do isplate

- na iznos od 142,43 kn počam od 30.05,2008. pa do isplate

- na iznos od 140,90 kn počam od 30.06.2008. pa do isplate

- na iznos od 2.000,00 kn počam od 16.07.2008. pa do isplate

- na iznos od 130,12 kn počam od 31.07.2008. pa do isplate

- na iznos od 117,65 kn počam od 29.08.2008. pa do isplate

- na iznos od 97,30 kn počam od 30.09.2008. pa do isplate

- na iznos od 89,70 kn počam od 31.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 193,85 kn počam od 20.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 95,19 kn počam od 28.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 401,34 kn počam od 08.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 746,35 kn počam od 23.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 905,62 kn počam od 30.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 943,95 kn počam od 27.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 869,99 kn počam od 31.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 895,54 kn počam od 30.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 796,71 kn počam od 29.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 737,54 kn počam od 30.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 784,60 kn počam od 31.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 795,36 kn počam od 31.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 742,25 kn počam od 30.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 722,08 kn počam od 30.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 775,86 kn počam od 30.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 677,79 kn počam od 23.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 781,26 kn počam od 29.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 857,89 kn počam od 26.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 933,19 kn počam od 31.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 848,03 kn počam od 30.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 948,05 kn počam od 31.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 1.015,35 kn počam od 30.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 1.047,91 kn počam od 30.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 1.268,08 kn počam od 31.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 1.235,81 kn počam od 30.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 1.140,34 kn počam od 29.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 1.212,88 kn počam od 30.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 1.397,88 kn počam od 05.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 112.336,79 kn počam od 02.02.2011. pa do isplate

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, da tužitelju OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 26.490,71 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka koja teče od 15. veljače 2022. do isplate, u roku 15 dana."

Dok je rješenjem prvostupanjskog suda riješeno:

"Dopušta se preinaka tužbe za isplatu predložena podneskom od 3. siječnja 2022. na način da je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev za isplatu u skladu sa nalazom i mišljenjem vještakinje."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu tuženiku svih troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i zbog toga se može ispitati zbog čega je neosnovan žalbeni navod tuženika kojim ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 144.089,10 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose na ime preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i na ime preplate temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je kako je:

- 28. srpnja 2005. sklopljen Ugovor kreditu broj 136-223/2005, zaključen između tužitelja, kao korisnika kredita, i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao kreditora, kao stambeni kredit u visini od 103.800,00 CHF, uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 3,99% godišnje s tim da se ista kamatna stopa može mijenjati u skladu s Odlukom banke uz rok otplate kredita od 25 godina;

- tijekom razdoblja otplate kredita, tuženik kao kreditor, u nekoliko navrata mijenjao visinu kamatne stope;

- pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka (među njima i protiv tuženika iz predmetne parnice) radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača;

- u navedenom predmetu 4. srpnja 2013. godine donesena presuda koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014., te Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.;

- navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate na štetu potrošača, kao i da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača - korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi a koja presuda je u pogledu ništetnosti načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., a u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2008.;

- saslušanjem djelatnika tužene banke DČ utvrđeno da isti nema nikakvih saznanja o sklapanju konkretnog Ugovora sa tužiteljem, ne sjeća se koje mu je informacije pružio, smatra kako je tužitelj vjerojatno dobio papir na kojem je navedena kamatna stopa i rizici kamatne stope jer su svi koji su zaključivali kredit dobili taj papir, te je načelno opisao postupak obrade kredita sa strankama;

- saslušanjem tužitelja kao stranke utvrđeno da je da isti nije sa svjedokom DČ pregovarao o uvjetima kredita, nitko mu nije objašnjavao što je promjenjiva, a što fiksna kamatna stopa, laički zna da se promjenjiva mijenja, a fiksna ne, ali nitko ne bi očekivao da može toliko porasti sa 3,99% na 6,2%, ugovor mu je prije potpisivanja predočen, bio je tipski ugovor i stavke u njemu nije mogao mijenjati, niti o njima pregovarati;

- nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka utvrđeno da je tužitelj preplatio iznos ostvarenog kredita tijekom razdoblja otplate kredita i to zbog promjena tečaja i kamatne stope, a uzevši u obzir prvotno ugovorenu kamatnu stopu, te tečaj CHF na dan isplate kredita, tuženik je isticao prigovore koji su bili isključivo pravne prirode i odnosili su se na metodologiju izračuna.

9. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja i pozivanjem na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da su sporne ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula, kao i promjenjiva kamatna stopa nepoštene ugovorne odredbe, a onda i ništetne, slijedom čega iste ne proizvode nikakve pravne učinke.

10. Slijedom navedenog, kako je iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko- knjigovodstvene struke, zbroja pojedinih iznosa po mjesecima tijekom otplatnog razdoblja, utvrđeno da je došlo do preplate zbog jednostranog povećanja kamatnih stopa od strane tuženika u iznosu od 34.490,95 kuna, kao i po osnovi povećanja tečaja u iznosu od 122.035,51 kuna, s time da je vještak nalaz i mišljenje sačinio po nalogu suda primjenom srednjeg tečaja tuženika za CHF na dan korištenja kredita, te prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 3,99 % godišnje, te su navedeni iznosi umanjeni za trošak naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 12.437,36 kuna, pa ukupna preplata iznosi 144.089,10 kuna, to sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom koji je tužitelj uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka.

11. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utemeljio svoju odluku na shvaćanjima presude iz ranije navedenog kolektivnog spora, te da pobijana presuda nema nikakvih razloga u pogledu odlučne činjenice zbog čega su predmetne odredbe ugovorene suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrebno je navesti da su isti žalbeni navodi tuženika potpuno neosnovani.

12. Naime, predmetnoj parnici prethodila je parnica u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu sa odredbama čl. 131.do 141 b. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.- u daljnjem tekstu ZZP/07).

12.1. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu sa odredbom članka 140. naprijed navedenog ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog temeljem članka 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u članku 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima.

12.2. Tužitelj u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platio tuženiku temeljem ništetnih odredbi. S obzirom da predmetnu parnicu tužitelj pokreće kao pojedini potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici on je, u skladu sa odredbom članka 502.c ZPP-a, ovlašten pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu sa odredbom članka 138.a ZZP/07 (članka 118. ZZP/22), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

13. Stoga se tužitelj, protivno navodima žalbe, u predmetnoj parnici s pravom pozvao na pravna utvrđenja i stavove izražene u pravomoćnim odlukama donesenim u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

14. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamatne stope odlukom kreditora, te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Tuženik to u provedenom postupku nije dokazao niti saslušanjem svoga djelatnika DČ, saslušanog kao svjedoka, koji nema nikakvih saznanja o sklapanju Ugovora sa tužiteljem. Dakle, tuženik predloženim dokazima nije dokazao da su njegovi zaposlenici protumačili i objasnili tužitelju značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivima, i to ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, odnosno na način da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

15. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i to čl. 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03- dalje ZZP/03) kada je zaključio da su odredbe ugovora o kreditu i to odredba o načinu promjene kamatne stope, te u dijelu odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF ništetne, te je također pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi koji iznosi su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22. - dalje: ZOO) i odredbe iz čl. 1111. istog Zakona.

16. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da su sukladno članak 502. c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje: ZZP/14) pravna shvaćanja iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača obvezujući za sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete, a u konkretnom slučaju da se radi o potraživanju s osnove stjecanja bez pravne osnove. Naime, to što se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnove stjecanja bez pravne osnove, ne znači da se predmetne odredbe ne primjenjuju u konkretnom slučaju. Te se odredbe ne mogu doslovno tumačiti u smislu da se odnose samo na postupke radi isplate s osnove naknade štete. Naknada štete, kao i obveza naknade ostvarene koristi su posljedice ništetnosti ugovorne obveze pa se pravila ugovorne odgovornosti trebaju primijeniti kako na štetu koju savjesna strana trpi zbog ništetnosti ugovora, tako i na druge postupke u kojima se zahtjeva vraćanje onoga što je druga strana primila po osnovi ništetnih odredbi. Tužitelj ne može biti doveden u neravnopravni položaj time što svoje potraživanje ostvaruje s druge pravne osnove, a ne s osnove naknade štete.

17. Sud prvog stupnja je pravilno, suprotno žalbenim navodima tuženika, odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose i to sukladno čl. 1115. ZOO- a, jer time što je u konkretnom slučaju utvrđeno da su pojedine odredbe ugovora o kreditu nepoštene i time ništetne isto podrazumijeva i nesavjesnost tuženika kao kreditne institucije.

18. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i visinu tražbine, te je precizirajući zadatak vještaku prilikom naloženog vještačenja naveo kako treba primijeniti prvotno ugovorenu kamatnu stopu (3,99%). Naime, na žalbeni navod tuženika vezano za pogrešno utvrđenu visinu tražbine koja je posljedica pogrešno zadanog zadatka vještaku temeljem kojih parametara je potrebno izvršiti vještačenje i utvrditi visinu tražbine, odgovorio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 708/2022- 2 od 29. lipnja 2022.. U navedenoj odluci se navodi kako ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao niti jedan jedinstveni parametar - uz koje bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, a koji bi se po sili zakona primjenjivao u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom. Dakle, tužitelju kao potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, te kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim.

19. U odnosu na žalbene navode da je tužitelj odvjetnik i da nije vjerojatno kako nije razumio razliku između ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i ugovora o kreditu s fiksnom stopom valja odgovoriti kako tužitelj, kao fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, predstavlja „potrošača“, a imajući u vidu da je ugovor o kreditu namjenski - stambeni kredit, s time da ga je tužitelj zaključio kao fizička osoba, pri čemu je pravno nevažno što je tužitelj ujedno i odvjetnik.

19.1. Naime, za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. nije odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača. Za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan je samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke, kreditora, koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni neovisni o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu u odnosu na banku, kreditora, dijele jednaki podređeni položaj. Nadalje, prema praksi Suda Europske unije za pojam potrošača, a to je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, nije odlučno što je potrošački ugovor prestao ispunjenjem, jer korisnici kredita, potrošači koji su otplatili kredit i traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove, s obzirom da su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao ispunjenjem.

20. Također je neosnovan istaknuti prigovor zastare tuženika.

21. Odredbom čl. 241. ZOO-a propisan je prekid zastare podnošenjem tužbe ili svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a takav stav zauzet je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. prema kojoj vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a u individualnim postupcima.

21.1. Nadalje, u istoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da restitucijski zahtjevi zastarijevaju u zastarnom roku od pet godina, dakle, primjenjuje se opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

21.2. U tom smislu je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 31. siječnja 2022., koje je obvezujuće za nižestupanjske sudove, a prema kojem zastare ponovno počinje teći od pravomoćnosti odluke iz kolektivnog spora.

21.3. Konkretni predmetni postupak je pokrenut tužbom podnesenom 28. svibnja 2019., tako da nije prošlo pet godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014 i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. do kada je trajao prekid zastare, a nakon te presude zastara je počela teći ispočetka od 14. lipnja 2014. odnosno 15. lipnja 2018. tako da se tuženik neosnovano poziva na zastaru, jer do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari zastara nije nastupila.

24. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

26. Kako tuženik žalbom nije pobijao rješenje prvostupanjskog suda isto ostaje neizmijenjeno.

U Vukovaru, 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin