Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: P-1302/2019-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Marku Kuna, odvjetniku iz Valpova, a u zamjeni Luki Kuduz, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. KD iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 19. prosinca 2024., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 30. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 2. i 4. Ugovora o kreditu br. 5140030242- 62000142439/2005 zaključenog 28. lipnja 2005. između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, potvrđen po javnom bilježniku Dinku Đurđević 30. lipnja 2005. pod br. OV-3719/05 u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope i ugovorena valutna klauzula.
II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju SD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 859,31 € zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke na iznose od:
- 7,64 € s danom dospijeća 05. listopada 2009. ,
- 6,43 € s danom dospijeća 05. studenoga 2009. ,
- 6,43 € s danom dospijeća 04. prosinca 2009. ,
- 6,43 € s danom dospijeća 05. siječnja 2010. ,
- 6,43 € s danom dospijeća 05. veljače 2010. ,
- 6,43 € s danom dospijeća 05. ožujka 2010. ,
- 6,43 € s danom dospijeća 06. travnja 2010. ,
- 6,43 € s danom dospijeća 05. svibnja 2010. ,
- 6,43 € s danom dospijeća 04. lipnja 2010. ,
- 6,43 € s danom dospijeća 05. srpnja 2010. ,
- 6,43 € s danom dospijeća 04. kolovoza 2010. ,
- 6,43 € s danom dospijeća 06. rujna 2010. ,
- 6,43 € s danom dospijeća 05. listopada 2010. ,
- 6,43 € s danom dospijeća 05. studenoga 2010. ,
- 5,52 € s danom dospijeća 06. prosinca 2010. ,
- 5,52 € s danom dospijeća 05. siječnja 2011. ,
- 5,52 € s danom dospijeća 04. veljače 2011. ,
- 5,52 € s danom dospijeća 04. ožujka 2011. ,
- 5,52 € s danom dospijeća 05. travnja 2011. ,
- 5,52 € s danom dospijeća 05. svibnja 2011. ,
- 5,52 € s danom dospijeća 06. lipnja 2011. ,
- 5,52 € s danom dospijeća 05. srpnja 2011. ,
- 5,52 € s danom dospijeća 08. kolovoza 2011. ,
- 5,52 € s danom dospijeća 05. rujna 2011. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 05. listopada 2011. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 04. studenoga 2011. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 05. prosinca 2011. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 05. siječnja 2012. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 06. veljače 2012. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 05. ožujka 2012. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 05. travnja 2012. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 04. svibnja 2012. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 05. lipnja 2012. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 06. srpnja 2012. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 03. kolovoza 2012. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 05. rujna 2012. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 05. listopada 2012. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 06. studenoga 2012. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 07. prosinca 2012. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 08. siječnja 2013. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 07. veljače 2013. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 04. ožujka 2013. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 04. travnja 2013. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 04. svibnja 2013. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 04. lipnja 2013. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 04. srpnja 2013. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 06. kolovoza 2013. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 04. rujna 2013. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 04. listopada 2013. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 04. studenoga 2013. ,
- 4,83 € s danom dospijeća 04. prosinca 2013. ,
- 135,29 € s danom dospijeća 04. veljače 2014. ,
- 23,24 € s danom dospijeća 04. ožujka 2014. ,
- 22,40 € s danom dospijeća 04. travnja 2014. ,
- 21,98 € s danom dospijeća 05. svibnja 2014. ,
- 21,33 € s danom dospijeća 04. lipnja 2014. ,
- 21,91 € s danom dospijeća 04. srpnja 2014. ,
- 22,61 € s danom dospijeća 04. kolovoza 2014. ,
- 23,01 € s danom dospijeća 04. rujna 2014. ,
- 23,31 € s danom dospijeća 04. listopada 2014. ,
- 23,88 € s danom dospijeća 04. studenoga 2014. ,
- 24,29 € s danom dospijeća 04. prosinca 2014. ,
- 24,16 € s danom dospijeća 05. siječnja 2015. ,
- 24,38 € s danom dospijeća 04. veljače 2015. ,
- 24,38 € s danom dospijeća 04. ožujka 2015. ,
- 24,38 € s danom dospijeća 04. travnja 2015. ,
- 24,38 € s danom dospijeća 04. svibnja 2015. ,
- 24,38 € s danom dospijeća 05. lipnja 2015. ,
- 24,38 € s danom dospijeća 04. srpnja 2015. ,
- 24,38 € s danom dospijeća 04. kolovoza 2015. ,
- 24,38 € s danom dospijeća 04. rujna 2015., sve u roku od 15 dana.
III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.408,84 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja tj. 30. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je 28. lipnja 2005. s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005 koji je potvrđen po javnom bilježniku Dinku Đurđević dana 30. lipnja 2005. pod brojem OV-3719/2005. na rok otplate od 15 godina u jednakim mjesečnim anuitetima.
1.1. Pored iznosa glavnice od 16.000,00 CHF sukladno čl. 3. Ugovora bio je dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja nije bila izričito ugovorena kao promjenjiva, no ugovoreno je kako će se promjena kamatnih stopa vršiti bez posebnog dodatka ugovoru a na dan sklapanja ugovora iznosila je 5,25 % godišnje. Osim promjenjive kamatne stope, čl. 2. Ugovora, ugovorena je i valutna klauzula kojom se mjesečni iznos otplate kredita računao prema vrijednosti valute švicarski franak. Tijekom otplate kredita tuženik je u više navrata jednostranom odlukom mijenjao ugovorenu kamatnu stopu zbog čega je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima. Osim toga, ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF došlo je do velike razlike u mjesečnim anuitetima jer je valuta CHF doživjela velike promjene u vrijednosti.
1.2. Navodi da je s tuženikom sklopio Aneks uz ugovoru o kreditu broj 5140030242-62000142439/2005, ali da izvršenom konverzijom nije riješeno sporno pitanje kamata i tečajne razlike jer je konverzija provedena sukladno odredbama ZID ZPK, a odredbom čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da konverzija podrazumijeva promjenu valute odnosno valutne klauzule u kojoj je kredit podignut, a odredbom čl. 19. b. ZID ZPK propisano je da je svrha konverzije da se krediti denominirani u CHF izjednače s položajem kredita denominiranih u EUR. Načinom na koji je tuženik proveo konverziju nije obeštećen po pitanju preplaćenih iznosa na ime kamata i tečajnih razlika. Ističe da je ovaj spor pokušao riješiti mirnim putem, ali je tuženik u svom odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora odbio njegov zahtjev.
1.3. Poziva se na presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž- 6632/2017 od 14.06.2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015.g. kojima je pravomoćno utvrđeno da je tuženik kamatne stope mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je za posljedicu imalo ništetnost navedene nepoštene ugovorne odredbe. Također je utvrđeno i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita time što je ugovorio švicarski franak kao valutu za koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja ugovora nije ga kao trgovac u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljen na potpunoj obavijesti. Navedeno je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
1.4. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), čl. 138a ZZP/07).
1.5. Smatra da je tuženik prekršio odredbe čl. 52. ZZP-a jer odredbe ugovora kojim se uređuje kamatna stopa i valutna klauzula nisu sastavljene jasno i razumljivo pa nije mogao pretpostaviti da bi ovakve posljedice za njega mogle proisteći iz predmetnog ugovora. Osim toga, smatra da je tuženik iskoristio svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnuo ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli o kojima on kao potrošač nije imao priliku pregovarati s obzirom na to da se radi o tipskom ugovoru tuženika. Navedeno ponašanje tuženika dovelo je do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka ugovora o kreditu i to na njegovu štetu jer su pojedine odredbe ugovora ostavljene na dispoziciju tuženika da ih kasnije izmijeni bez njegove suglasnosti, a što je suprotno čl. 26. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO) koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
1.6. Naveo je da će sukladno čl. 186.b st. 3. ZPP-a nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja specificirati tužbeni zahtjev. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.
2. Tužitelj je nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u podnescima od 4.11.2020. (list spisa 299-302) i 29.10.2024. (list spisa 333-335) specificirao tužbeni zahtjev, da bi ga konačno specificirao nakon dopune vještačenja u podnesku od 14.11.2024. (list spisa 351-354) opisan kao u izreci presude.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16. rujna 2019. i tijekom postupka u cijelosti prijepori osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe kako su sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu riješene sve posljedice koje bi proizlazile iz eventualne ništetnosti spornih odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zbog toga tužitelj nema pravni interes tražiti ono što potražuje u ovom postupku. Osim toga, prijepori da bi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu bile ništetne s obzirom na to da je ugovaranje promjenjive kamatne stope odgovaralo stvarnoj volji ugovorenih strana, a predmetni ugovor o kreditu sadržavao je sve bitne pretpostavke pod kojima se kamatna stopa mogla izmijeniti. Pri sklapanju ugovora postupao je sukladno svim važećim prisilnim propisima a posljedično čemu činidba iz predmetnog ugovora o kreditu zadovoljava sve kriterije poštenosti, dopuštenosti i odredivosti. Isto tako, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba u predmetnom ugovoru te je u skladu s prisilnim propisom, Zakonom o obveznim odnosima. Ističe prigovor zastare te predlaže sudu da tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.
4. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio 28. lipnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005 koji je potvrđen 30. lipnja 2005. po javnom bilježniku Dinku Đurđević iz D. Miholjca pod br. OV-3719/05 na iznos od 16.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate od 15 godina uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,25 %;
- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja;
- da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za deviza Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja, a uključene su u anuitete;
- da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru, a potvrđuje svojim potpisom na ugovoru;
- da su stranke zaključile 08.02.2016. Aneks uz Ugovor o kreditu broj 5140030242-62000142439/2005 kojim je utvrđena preplata na dan 30.09.2015. u iznosu od 6.332,90 kn;
- da je kredit otplaćen.
5. Među strankama je prijeporno i to:
- da li su ništetni dijelovi odredaba predmetnog ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu;
- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi a s obzirom da je između stranaka zaključen Dodatak ugovora o kreditu 08.02.2016.;
- da li je osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja i nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja kao i prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika i preinake tužbenog zahtjeva.
6. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, dok nije provodio dokaz saslušanjem javnog bilježnika Dinka Đurđević koji je u međuvremenu umro.
7. Tužitelj JD, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je 2005. zaključio ugovor o namjenskom kreditu bez depozita s bivšom Slavonskom bankom u poslovnici u Donjem Miholjcu za adaptaciju kuće u protuvrijednosti od 16.000,00 CHF, a što je iznosilo oko 10.000,00 eura. U to vrijeme je radio u policiji. Pregovarao je s djelatnikom banke MD koji mu je predložio kredit u CHF jer je bio najpovoljniji iako ga je pitao i za druge kredite. Prihvatio je njegov savjet jer ga poznaje te pribavio podatke o plaći i popunio zahtjev za kredit. Ne sjeća se da li ga je MD upozorio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na EUR. MD ga je upozorio da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i da zbog toga rate kredita mogu biti veće ili manje, ali neznatno. Pristao je na takav kredit i banka je sačinila predmetni ugovor po svojim uvjetima, a u odnosu na njegov zahtjev za iznosom kredita. Sačinjene ugovore nosio je kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića koji je u međuvremenu umro. Bilježnik mu nije tumačio pojedine odredbe ugovora niti objašnjavao ugovor već samo ovjerio potpis nakon čega je ugovore vratio u banku i odobren mu je kredit. Naveo je da je Slavonsku banku naslijedila Hypo-Alpe- Adria Bank koju je naslijedila sadašnja Addiko Bank, a čiji je klijent oduvijek. Kredit mu je isplaćen u kunama i rata mu je bila otprilike oko 700,00 kuna, a poslije se povećala na iznos od preko 1.000,00 kn. Pročitao je ugovor, ali se nije raspitivao u banci za pojašnjenje pojedinih odredbi. Da mu je početna rata trebala biti kao povećani iznos od 1.000,00 kn, ne bi niti ispunjavao uvjete za kredit. Moguće je da je dobio obavijest od banke o povećanju rata, ali nje išao u banku radi provjere povećanja rata i nastavio je plaćati povećani iznos. Novac od kredita je isključivo utrošio kao fizička osoba u obiteljsku kuću u kojoj živi i dan danas sa obitelji i kuća nije nikada iznajmljivana drugim osobama niti korištena u svojstvu obavljanja nekakve djelatnosti. Iz Hypo-Alpe-Adria Bank su ga pozvali radi sklapanja aneksa ugovora na što je pristao i banka je pod svojim uvjetima sačinila i aneks ugovora kojega je također odnio na ovjeru kod javnog bilježnika. Aneks ugovora nije čitao, a priznat mu je određeni iznos koji je uračunat u buduće rate kredita pretvorenog u EUR. Ne sjeća se kad je kredit u cijelosti isplaćen, ali zna da mu je nakon otplate banka izdala potvrdu o otplaćenom kreditu. Zasigurno ne bi podizao kredit da je znao da će mu rate biti znatno povećane uz napomenu da je već u to vrijeme imao podignut još jedan kredit u CHF.
8. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještaka Darija Dumančić od 31. ožujka 2020. zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da je tužitelj naspram početno ugovorene kamatne stope radi promjena istih više uplatio tuženiku iznos od 2.086,72 kn dok razlika tečaja iznosi 4.388,60 kn, odn. tužitelj je ukupno više uplatio 6.475,32 kn, a navedeni iznosi utvrđeni su nakon umanjenja za iznos priznate konverzije od 6.332,90 kn.
10. Tuženik je u podnesku od 03. lipnja 2020. prigovorio pismenom nalazu i mišljenju u cijelosti ističući kako vještak nije odgovorio je li tuženik sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na temelju Ugovora o kreditu pa tako i one uplate koje je tužitelj izvršio s osnove promjene kamatne stope i tečajne razlike iskoristio za zatvaranje obaveza tužitelja po Aneksu uz Ugovor o kreditu, sve sukladno izračunu konverzije i metodologiji određenoj ZID ZPK, a ostali prigovori su pravna pitanja o kojima odlučuje sud.
11. Vještak se u 23. listopada 2020. očitovao na podnesak tuženika navodeći kako je provedenom konverzijom tuženik tužitelju priznao umanjenje obveza u iznosu od 6.332,90 kn, a što je uzeo u obzir prilikom obračuna u pismenom nalazu i mišljenju i za isto umanjio utvrđene rezultate. Stoga je dao jasan odgovor u zaključku pismenog nalaza i mišljenja kako su utvrđeni iznosi umanjeni za iznose priznate konverzije.
12. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještaka, ali je podneskom od 4. listopada 2024. (list spisa 322-323) predložio dopunu vještačenja odn. da vještak odgovori na pitanja vezana uz konverziju.
13. Vještak je u podnesku od 29. listopada 2024. izradio dopunu nalaza i mišljenja budući je u međuvremenu došlo do promjene valute HRK u EUR iz koje je razvidno da tužitelj naspram početno ugovorene kamatne stope radi promjena istih više uplatio tuženiku iznos od 276,84 € dok razlika tečaja iznosi 582,47 €, odn. tužitelj je ukupno više uplatio 859,31 €, a navedeni iznosi utvrđeni su nakon umanjenja za iznos priznate konverzije.
13.1. U odnosu na konverziju vještak je naveo da je tuženik s danom 30. rujna 2015. proveo konverziju sukladno metodi propisanoj čl. 19.c ZID ZPK te je tuženik uzeo u obzir preplate tužitelja s obzirom na promjene u kamatnim stopama i tečaju kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije. Banka je radila konverziju na način da je iznos kredita u kunama na dan realizacije kredita preračunala u EUR prema tečaju za EUR na taj dan i dobila iznos kredita u EUR. Za taj kredit iskazan u EUR banka je napravila otplatni plan počev od dana realizacije kredita pa do konverzije i nadalje, pri tome koristeći promjenjive kamatne stope za kredite u EUR i tečaj banke za EUR. Za utvrđenje efekta konverzije banka je računala razliku između anuiteta u EUR i iznos uplate koju je klijent uplatio dok je otplaćivao kredit u CHF, ali taj iznos preračunat u EUR. Efekt konverzije iznosi 6.332,90 kn / 840,52 €.
13.2. Vještak navodi da u provedenoj konverziji tužitelju nije priznat cjelokupan iznos preplate po osnovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a uzimajući u obzir iznos povećanja mjesečnog anuiteta zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i povećanje nominalnog iznosa mjesečnog anuiteta u dijelu koji se odnosi na kamatu zbog povećanja tečaja CHF niti mu je priznat cjelokupan iznos preplate po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
13.3. Prema izračunima izvršenim temeljem zadatka suda mišljenje vještaka je da proizlazi da je provedena konverzija imala za cilj djelomično priznati tužitelju samo preplaćene iznose po osnovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. S obzirom na način provedbe konverzije tuženik nije uzeo u obzir preplaćene iznose po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a s ciljem postizanja ravnoteže u odnosima ugovornih strana. Provedenom konverzijom nije uspostavljan ekonomska ravnoteža u odnosu banke kao trgovca i korisnika kredita kao potrošača jer konverzijom nisu u cijelosti priznati iznosi preplate po osnovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
14. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje, očitovanje kao i dopunu nalaza i mišljenja vještaka jer su isti dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.
15. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaz tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, opisan kao u izreci presude.
16. Sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i prednika tuženika nije prijeporan, prijeporna su odredbe Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula CHF – švicarski franak i kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Upravo taj dio gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za adaptaciju kuće pa je banka u konkretnom slučaju banka jača strana koja određuje pravila igre tako i promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da ugovor o kreditu precizno utvrde, način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daju bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Uz to ta promjenjivost je izrazito nepoštena, bez jasnih parametara jer je nejasna prosječnom potrošaču odnosno korisniku kredita obzirom da nije naznačeno jasno kako je to naznačeno za visinu kamate koja je određena na dan sklapanja ugovora po kreditu iznosila 5,25 %, godišnje, dekurzivno, pa je tako banka mogla jasno naznačiti do kojih granica može ići promjenjiva kamatna stopa, a ne koristiti se visokom stručnom terminologijom nerazumljivom prosječnom građaninu, korisniku kredita, bez stručnih uputstava što to znači i kakve su posljedice za iste. Jedina zaštićena strana u predmetnom ugovoru je banka, ovdje tuženik jer kamatna stopa ovisi o njezinom poslovanju, tržištu što je također moglo biti naznačeno s gornjom granicom kamata, iako je nelogično da banka kao institucija koja posluje s novcem i svoje poslovanje bazira na zaradi, i to nije prijeporno, no prijeporan je rizik koji prebacuje na teret klijenta.
17. Nije prijeporno da naša pravna regulativa poznaje i priznaje promjenjivu kamatnu stopu no ista mora biti razumljiva i određena parametrima, kvalitativno i kvantitativno razrađena uzročno posljedična veza kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, kao i određenje razdoblja za donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o Odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati.
18. Prema odredbi čl. 96. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje odredba čl. 49. ZZP-a/2014, tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao. 19. Ni odredbe ZZP-a ni Zakona o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja.
20. U čl. 4. ZOO-a samo je propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.
21. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.
22. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužitelju ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
23. Odredbom čl. 138.a ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
24. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
25. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
26. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
27. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
28. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015.g. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
29. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u razdoblju od 10.09. 2003.g. do 31.12. 2008.g., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".
30. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.
31. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 01. srpnja 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
32. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
33. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanja kamata, tako i po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Aneks ugovoru.
34. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.
35. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013.
36. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:
"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:
– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,
– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,
Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,
7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,
8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:
– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i – iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.
(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."
37. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu, sukladno mišljenju vještaka u dopuni nalaza i mišljenja, ali smatra da tužitelj nije u cijelosti obeštećen.
38. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, dok je ovaj izračun po drugoj osnovi, a kako je to objasnio vještak u svojoj dopuni nalazu i mišljenju. Zato je i vještak u svom nalazu i mišljenju od ukupne izračunate razlike između obveze i plaćanja po kreditu odbio preplatu priznatu u konverziji.
39. Sud je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.
40. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.
41. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.
42. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20 kao i odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022- 4 o 5.11.2024.).
43. Stoga sud smatra da je tužitelj oštećen te mu pripada pravo na povrat onoga što je temeljem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a, pa je usvojio specificirani tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.
44. Sud ne prihvaća navode tuženika da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer prihvaća navode tužitelja da sukladno revizijskoj odluci VSRH br. Rev-2221/18 od 03.09.2019. nije isključio postojanje pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite korisnika konvertiranih kredita s obzirom da pravo na utvrđenje ništetnosti ne zastarijeva.
45. Osim toga, sud ne prihvaća niti prigovor tuženika preinaci tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je već u prvo postavljenom tužbenom zahtjevu naveo da će konačni zahtijevani novčani iznos moći postaviti tek nakon provedenog vještačenja, a što je i učinio, jer nema stručna znanja po kojima bi mogao utvrditi visinu potraživanja zbog čega je provođeno vještačenje.
46. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik. Iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank, temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovore zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.
46.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).
47. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14.06.2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 07.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 11.06.2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225 ZOO-a.
48. Odluka o kamatnom potraživanju zasniva se na odredbi čl. 29. st.1 i 2.ZOO- a.
49. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a.
50. Tužitelju su priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 2.408,84 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 187,50 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14., 138/23. dalje: Tarife), četiri iznosa od po 187,50 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 11.10.2019, 18.09.2020., 11.11.2020. i 04.10.2024. sve po Tbr. 8/1. Tarife, šest iznosa od po 187,50 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 14.10.2019., 25.11.2019, 04.11.2020., 14.12.2020., 29.10.2024. i 19.12.2024. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 46,87 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 29.10.2024. po Tbr. 8/4. Tarife, iznosa od 93,75 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 14.11.2024. po Tbr. 8/3. Tarife – svi iznosi su s uključenih 25 % PDV- a, iznosa od 165,90 € na ime troškova vještačenja te iznosa od 39,82 € na ime plaćene pristojbe na tužbu.
51. Slijedom iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci presude.
U Valpovu 30. siječnja 2025.
Sudac
Zvonimir Rogić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
