Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-458/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina, kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Viktoriji Knežević, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženika Atlantska plovidba d.d. Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 24, OIB: 61063868086, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rašica i partneri d.o.o. Zagreb, radi poništenja ugovora i brisanja uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-32/2024-5 od 24. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-32/2024-5 od 24. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Poništava se Dodatak broj 1 Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 5. ožujka 2018.g. sklopljen između ĆŽ iz [adresa], i Atlantske plovidbe d.d. iz Dubrovnika, ovjeren u potpisu prodavatelja kod javnog bilježnika Nikše Mozare pod posl.br. OV-2081/2018.

II. Dužan je tuženik trpjeti upis brisanja upisa u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku izvršenog pod posl.br. Z-1333/2018 radi provedbe uknjižbe prava vlasništva tuženika vrhu nekretnina označenih i opisanih kao 2/4 dijela prava vlasništva katastarske čestice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 2/4 dijela prava vlasništva E-1, zgrada bez dvije poslovne prostorije u prizemlju sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] u Ulici Nikole tesle 1, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u A II., 1/3 dijela prava vlasništva E-2, koje se sastoje od poslovne prostorije u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] u Ulici Nikole Tesle 1, površine 88 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u A II., 2/4 dijela prava vlasništva E-3, koje se sastoje od poslovne prostorije u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] u Ulici Nikole Tesle 1, površine 80 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u A II., 2/4 dijela prava vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 36.100,00 kn.“

II. Nalaže se tužitelju da po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplati tuženiku iznos od 18.750,00 kn u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za više zatraženi iznos od 9.300,00 kn zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe, ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe protiv presude.

2.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu VSRH (poslovni broj: Rev-235/2022.) kojom je prihvaćena revizija protiv drugostupanjske odluke jer je smatrao osnovanim da su dokazi koje je priložio tužitelj u vidu SMS poruka mogli utjecati na odluku o tužbenom zahtjevu tako da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku trebao provesti dokaz čitanjem navedenih SMS poruka i taj dokaz dovesti u vezu sa ostalim dokazima koji su izvedeni u postupku.

Na taj bi način pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odnosno pravilno ocijenio povedene dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da saslušani svjedoci Ć, Č i ČŽ nisu vjerodostojni svjedoci zbog svoje poslovne povezanosti sa tuženikom i osobne zainteresiranosti za ishod spora.

2.2. Svjedok ČŽ koji se predstavljao kao posrednik u predmetnom pravnom poslu je kontaktirao tužitelja i tražio da mu proda svoj suvlasnički dio jer je na nekretnini koja iako manja je od velike važnosti za projekt tuženika.

Tužitelj nije htio prodati suvlasnički dio na nekretnini obzirom da je isti njegovo obiteljsko nasljeđe za koje je emotivno vezan ali je bio spreman za neku vrstu zamjene odnosno da u novom objektu koji bi izgradio tuženik dobije jednako "kvadarata" koje je imao i u staroj nekretnini te je slijedom navedenog i sklopljen kupoprodajni ugovor prema kojem tužitelj za prodani suvlasnički dio umjesto isplate kupoprodajne cijene treba dobiti stan i poslovni prostor s parkirnim mjestom u novoj nekretnini pri čemu je bitna stavka da tužitelj prenosi svoje vlasništvo tek kad se dovrši postupak izgradnje nove zgrade.

2.3. Tužitelj je kontaktirao tuženika preko svjedoka ČŽ i zamolio zajam u kojem bi kao osiguranje ponudio jednu od tih nekretnina koje mu tek trebaju pripasti no isti je odbio takvu mogućnost i ponudio tužitelju isplatiti traženi novčani iznos uz uvjet da se odrekne jedne nekretnine odnosno stana.

Tužitelj je pristao na takvu pogodbu ali uz uvjet da sve druge odredbe osnovnog ugovora ostanu na snazi a poglavito odredba o prijenosu vlasništva koje će se izvršiti tek nakon što tuženik u cijelosti izvrši svoju ugovornu obvezu na isporuku poslovnog prostora.

ČŽ tužitelju nije dao do znanja koja je njegova pozicija već ga je držao u zabludi da će dodatak ugovora imati sadržaj koji su oni dogovorili te u dogovoru sa zakonskim zastupnikom tuženika sastavlja dodatak ugovora prema kojem se pravo vlasništva na tuženika prenosi odmah po potpisu dodatka odnosno prije ispunjenja tuženikovih obveza.

Kako tužitelj prilikom potpisa ugovora nije imao pravnog savjetnika bio je uvjeren da se mijenja samo taj jedan dio ugovora te je za prijevaru odnosno bitnu zabludu saznao tek kada je na kućnu adresu dobio rješenje o uknjižbi prava vlasništva nekretnine na ime tuženika

2.4. Imajući u vidu SMS poruke koje su priložene u spis proizlazi da svjedok ČŽ neistinito iskazuje u najmanje dvije stavke tj. bio je u stanju izmisliti sastanak u kafiću koji je prethodio njegovom sastanku sa tuženikom, nadalje izmisliti da je prvi put čuo za novčane probleme tužitelja tek 01. ožujka 2018. odnosno da je tužitelj bio u Dubrovniku još 28. veljače 2018. kao i da je želio nešto mijenjati u ponedjeljak ujutro odnosno izmisliti da tuženik daje prijedlog o kojem više nije bilo pregovora. Pri tome treba imati u vidu da je svjedok ČŽ suinvestitor tuženika a tužitelju se predstavljao kao posrednik koji radi u interesu obje strane slijedom čega se i dolazi do motiva tuženika i svjedoka da upravo dodatak ugovora takvog sadržaja daju tužitelju na potpis računajući na njegovo slabije znanje prava i njegovo životno iskustvo.

2.5. U pogledu iskaza svjedoka Č i Ć isti su koordinirani sa iskazima svjedoka ČŽ jer su zaposlenici tuženika.

Dakle da je sud uzeo u obzir dokaze u vidu SMS poruka ne bi mogao prihvatiti iskaze navedenih svjedoka kao istinite.

2.6. Ključna činjenica koja je tužitelja dovela u zabludu je ta što mu je rečeno "da će biti njegova verzija ugovora" a ne ona koja je potpisana tj. on zbog svog pravničkog neznanja nije razumio sve aspekte i pravne posljedice ugovora uzdajući se u to da je ugovor izmijenjen na način kako je to tužitelj i tražio.

3. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže drugostupanjskom sudu odbijanje iste uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra neosnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je zahtjev za poništenjem dodatka ugovora o kupoprodaji nekretnine zbog mana volje odnosno bitne zablude te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije sklapanja navedenog dodatka ugovora.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su parnične stranke 31. ožujka 2014. sklopile kupoprodajni ugovor prema kojem tužitelj prodaje tuženiku svoj suvlasnički udio na k.č.br. 646/2 iz z.k.ul. 1331 i k.č.br. 646/4 iz z.k.ul. 362 u k.o. Gruž

- ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 296.006,48 eura u kunskoj protuvrijednosti s time da se umjesto isplate kupoprodajne cijene tuženik kao kupac obvezuje tužitelju kao prodavatelju dati u vlasništvo jedan poslovni prostor ne manji od 90 m2 te jedan stan ne manji od 55 m2 sa parkirnim mjesto u zgradi koja će biti izgrađena

- tužitelj je ovlastio tuženika da na temelju sklopljenog ugovora, istodobno s upisom založnog prava u korist tužitelja na poslovnom prostoru tuženika zatraži i postigne upis prava vlasništva na nekretninama koje su predmet prodaje

- također je utvrđeno da su stranke 05. ožujka 2018. sklopile Dodatak I ugovoru o kupoprodaji kojim je izmijenjen način plaćanja kupoprodajne cijene tako da umjesto predajom u vlasništvo jednog poslovnog prostora, jednog stana i jednog parkirnog mjesta stranke ugovaraju plaćanje kupoprodajne cijene isplatom iznosa od 1.200.000,00 kuna i predajom u vlasništvo jednog poslovnog prostora a također je izmijenjen i članak 6. ugovora prema kojem tužitelj kao prodavatelj ovlašćuje tuženika kao kupca da na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji odnosno Dodatka I uknjiži svoje pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet prodaje

- nesporno je da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 1.200.000,00 kuna kao i to da je ishodio uknjižbu svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

8. Među strankama je sporno da li je tužitelj Dodatak I ugovora sklopio u zabludi odnosno suprotno dogovoru stranaka obzirom da tvrdi kako je uvjeren da potpisuje ugovor odnosno dodatak ugovoru kojim se jedino mijenja način isplate kupoprodajne cijene a ne i kojim se tuženiku omogućuje uknjižba pravo vlasništva.

9. Prvostupanjski sud cijeneći utvrđene činjenice u provedenom dokaznom postupku kao i uputu VSRH iz ukidbenog rješenja poslovni broj: Rev-235/2022-4 od 28. studenog 2023. odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbe članka 280. stavak 1. i 2., članka 284. stavak 1., članka 330. i članka 331. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO).

9.1. Svoju odluku u bitnom obrazlaže da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno niti je tužitelj to dokazao da je na njegovoj strani izazvana zabluda u pogledu sadržaja Dodatka I ugovora o kupoprodaji u vezi prijenosa prava vlasništva prodane nekretnine odnosno da tužitelj zbog navedene odredbe ne bi uopće niti potpisao predmetni dodatak ugovora.

9.2. Za svoje utvrđenje prvostupanjski sud daje jasne i dostatne razloge imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka, tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika dovodeći ih u korelaciju sa ostalim provedenim dokazima u postupku kao i SMS porukama koje je tužitelj priložio u spis.

9.3. U pogledu navedenih SMS poruka prvostupanjski sud navodi da iz istih uopće ne proizlazi tužiteljeva tvrdnja o drugačijem dogovoru parničnih stranka u vezi sadržaja Dodatka I ugovora o kupoprodaji napose imajući u vidu SMS korespodenciju s lista 10. spisa.

9.4. Prvostupanjski sud ne prihvaća niti navode tužitelja da je doveden u zabludu zbog skromnog poznavanja prava odnosno pravnih posljedica sklapanja navedenog ugovora sa Dodatkom I jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj aktivno sudjelovao u pregovorima, da je u tim pregovorima koristio savjete kvalificiranih osoba (odvjetnika)a imajući u vidu svoje životno iskustvo i zanimanje kao i način ostvarivanja prihoda proizlazi kako poznaje osnovne pravne institute vezane za sklapanje pravnih poslova u vezi nekretnina.

10. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelost prihvaća i ovaj sud a žalbeni navodi ne dovode u sumnju zakonitost pobijane odluke.

10.1. Prema odredbi članka 280. stavak 1. i 2. ZOO-a zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor,

Strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.

10.2. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je zabluda mana volje koja može dovesti do poništenja ugovora ako je bitna i ako je druga strana znala ili je morala znati za nju odnosno ako je stranka da je znala pravo stanje stvari i razumno procjenjivala okolnosti, ne bi sklopila ugovor ili bi ga sklopila pod drugačijim uvjetima.

10.3. Pri tome treba imati u vidu i odredbe članka 4. odnosno 10. stavak 1. ZOO-a u pogledu obveze sudionika ugovornog odnosa na pridržavanje načela savjesnosti i poštenja odnosno dužnosti sudionika u obveznom odnosu da u ispunjavanju svojih obveza postupaju s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

10.4. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je tužitelj od strane svjedoka odnosno zakonskog zastupnika tuženika tijekom pregovora, potom sklapanja kupoprodajnog ugovora kao i njegovog aneksa doveden u bitnu zabludu u smislu odredbe članka 280. stavak 1. ZOO-a odnosno da bi tuženik svojim ponašanjem u ispunjavanju preuzetih obveza postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

10.5. Upravo suprotno tužitelj je kroz pregovore prije sklapanja kupoprodajnog ugovora upoznat sa svim pravnim posljedicama ovoga pravnog posla a isto tako su mu na jasan i nedvosmislen način od strane tuženika prezentirani uvjeti u pogledu izmjene ugovora vezano za način isplate kupoprodajne cijene odnosno tužitelj je bio upoznat i prije sklapanja dodatka ugovora da način isplate kupoprodajne cijene koji je predložio tuženik može prihvatiti ali uz uvjet uknjižbe svoga prava vlasništva po isplati iznosa od 1.200.000,00 kuna.

10.6. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da je tužitelj doveden u zabludu zbog prijevarnog postupanja svjedoka ČŽ.

Prema odredbi članka 284. stavak 1. ZOO-a ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

10.7. Tvrdnja tužitelja da je u zabludi uslijed prevare potpisao dodatak kupoprodajnom ugovoru vezano za vrijeme uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika je po ocijeni ovoga suda neosnovana.

Naime upravo iz SMS korespodencije između tužitelja i svjedoka ČŽ (list 10. spisa) od 02. ožujka 2018. (Dodatak I je sklopljen 05. ožujka 2018.) proizlazi da tuženik pristaje da dio kupoprodajne cijene isplati tužitelju u novcu ali isto tako se u zadnjoj alineji navodi kao uvjet provedba uknjižbe.

Dakle tužitelj je prije sklapanja dodatka kupoprodajnog ugovora bio upoznat sa ovim uvjetom tuženika pri čemu je i sukladno odredbi članka 10. stavak 1. ZOO-a, ukoliko je smatrao da ne može pristati na taj uvjet trebao odustati od potpisivanja Dodatka I ugovora u kojem se jasno navodi (članak 5.) da se mijenja članka 6. kupoprodajnog ugovora na način da tužitelj kao prodavatelj ovlašćuje tuženika da na temelju toga ugovora bez daljnje suglasnosti ili odobrenja uknjiži svoje pravo vlasništva na predmetu kupoprodaje.

10.8. Slijedom gore navedenog niti iz SMS korespodencije kao pomoćnih činjenica ne proizlazi da je tužitelj doveden u zabludu u pogledu sadržaja Dodatka I ugovora niti da se radi o prijevarnom odnosno nesavjesnom postupanju tuženika u predmetnom ugovornom odnosu.

Žalbeni navodi kojima tužitelj preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka imajući u vidu navodne nedosljednosti u pogledu vremena održavanja sastanaka na kojima su se vodili pregovori su slijedom gore navedenog neodlučni obzirom, kao što je već rečeno, da je tužitelj prije sklapanja Dodatka I ugovora bio upoznat sa uvjetima tuženika u pogledu izmjene načina isplate kupoprodajne cijene.

10.9. Stoga ovaj sud ne prihvaća tvrdnju tužitelja niti njegove argumente da je doveden u zabludu zbog prijevarnog ponašanja tuženika koji je iskoristio njegovo skromno poznavanje prava pogotovo imajući u vidu činjenicu koja je nesporno utvrđena u postupku da je tužitelj prilikom pregovaranja koristio savjete kvalificirane osobe (odvjetnik Ucović).

11. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud zbog pogrešne ocijene dokaza, napose iskaza saslušanih svjedoka pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje a slijedom toga pogrešno primijenio materijalno pravo.

Naime prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 8. ZPP-a ocijenio provedene dokaze te je dao jasne i dostatne razloge zbog kojih prihvaća iskaze saslušanih svjedoka odnosno iz kojih razloga ne prihvaća iskaz tužitelja.

12. Stoga je ovaj sud sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.

Također je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o nužnom trošku u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

Vukovar, 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin