REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: LX P-5356/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Brkiću, odvjetniku, protiv tuženika MEDIA OZ d.o.o., Zagreb, Mlinovi 126, OIB: 11723381745, zastupanog po punomoćniku Goranu Vujaniću, odvjetniku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 05. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 30. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da kupoprodajna cijena osobnog vozila marke Renault Megan Scenic, model 1.5 DCI, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2010. , iznosi € 6.012,02.

II Nalaže se tuženiku na ime razlike isplaćene i utvrđene kupoprodajne cijene isplatiti tužitelju iznos od € 358,67 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.05.2019. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u visini od €1.474,04 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je od tuženika dana 21. svibnja 2019. g. kupio osobno vozilo marke Renault Megan Sceninc, model 1.5 DCI, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2010., za iznos od 48.000,00 kuna. U trenutku kupnje prijeđena kilometraža vozila iznosila je 177.178 km, a prema podacima koji su bili vidljivi na kilometar satu. Prilikom zahvata na naprijed navedenom vozilu zbog upaljene lampice motora kod ovlaštenog servisera ZAK d.o.o. Karlovac, Zagrebačka 15c, utvrđeno je da je stvarno prijeđena kilometraža na vozilu znatno veća od navedene. U tom smislu, tužitelj je zatražio od ovlaštenog servisera provjeru stvarnog stanja kilometraže putem dijagnostičkog uređaja, a nakon čega je utvrđeno da je stvarno prijeđena kilometraža na da 21.06.2019. g. 207.440 km, dok je na kilometar satu upisana kilometraža od 178.913 km. Tužitelj je pismenim putem dana 26.06.2019. g. obavijestio tuženika o činjenici da predmetno vozilo ima prijeđenih gotovo 28.000 km više nego što je to bilo navedeno na kilometar satu vozila u trenutku kupnje, te da smatra opravdanim sniženje kupoprodajne cijene. Tuženik se na dopis tužitelja u potpunosti oglušio. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da ne postoji materijalni nedostatak stvari. Tužitelj i tuženik nisu ugovorili kilometražu s kojom se rabljeni automobil prodaje, a što je vidljivo i iz računa u kojem ista nije navedena. Prema tome, svojstvo rabljenog automobila koje se odnosi na prijeđene kilometre nije sastojak predmetne prodaje. Također, tužitelj je kao kupac dobro pregledao vozilo prije kupnje, te ga preuzeo u viđenom stanju bez ikakve reklamacije. Čak i kada bi tvrdnja tužitelja bila istinita (a nije, niti to proizlazi iz isprava dostavljenih uz tužbu), odnosno kada bi zaista postojao materijalni nedostatak, takav nedostatak nije mogao sukladno čl. 402. st. 1. ostati tužitelju nepoznat. Naime, sam tužitelj otišao je kod ovlaštenog servisera te napravio pregled vozila, a za što nije bilo prepreke i prije kupnje samog rabljenog automobila, dok takva činjenica tuženiku nije bila poznata. Dakle, tužitelj je mogao tražiti da se u ovlaštenom servisu prije sklapanja ugovora provjeri stvarna kilometraža, te je kupio vozilo po sistemu viđeno-kupljeno pa nema pravo isticati ovaj prigovor. Tuženiku je predmetni automobil prilikom uvoza (vozilo je kupljeno u Italiji) predan sa stanjem brojčanika kakvo je poznato i tužitelju, a što se dokazuje ispisom s talijanske Internet stranice "Il portale dell`Automobilista", a preslika koje se dostavlja u prilogu. Sukladno podacima s navedene stranice, predmetni automobil je 07.05.2018. godine imao 172.330 km. Je li u tom trenutku isti imao više, tuženiku nije moglo biti niti je bilo poznato. Dana 07.05.2018. godine automobil ima prijeđenih 172.330 km, dana 26.10.2018. automobil ima prijeđenih 173.020 km dok dana 21.06.2019. ima prijeđenih 178.913 km. Navedeno dokazuje činjenicu da za vrijeme dok je predmetni automobil bio u posjedu tuženika, nikakva manipulacija s brojačem kilometraže nije izvršena, odnosno nema "skidanja kilometara". Opreza radi, čak i da se tokom postupka utvrdi da postoji nedostatak na koji se tužitelj poziva, teret dokaza da je tuženiku kao prodavatelju takav nedostatak bio poznat (a nije) je na tužitelju, a što tužitelj ničime ne dokazuje.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijedeće dokaze: uvid u račun R1: 56/POSL1/1 od 21.05.2019.g., prometnu dozvolu, račun, radni nalog i dijagnostičke podatke ZAK d.o.o., presliku podataka sa stranice, potvrdu o stanju brojača kilometara, ispis s računala automobila od dana 21.06.2019., vještački nalaz i mišljenje.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

U postupku je utvrđeno, da je tužitelj od tuženika dana 21. svibnja 2019. g. kupio korišteno osobno vozilo marke Renault Megan Sceninc, model 1.5 DCI godina proizvodnje 2010., za iznos od 48.000,00 kuna.

U trenutku kupnje prijeđena kilometraža vozila iznosila je 177.178 km, a prema podacima koji su bili vidljivi na kilometar satu.

Prilikom zahvata na naprijed navedenom vozilu zbog upaljene lampice motora kod ovlaštenog servisera ZAK d.o.o. Karlovac, Zagrebačka 15c, utvrđeno je da je stvarno prijeđena kilometraža na vozilu znatno veća od navedene.

U tom smislu, tužitelj je zatražio od ovlaštenog servisera provjeru stvarnog stanja kilometraže putem dijagnostičkog uređaja, a nakon čega je utvrđeno da je stvarno prijeđena kilometraža na da 21.06.2019. g. 207.440 km, dok je na kilometar satu upisana kilometraža od 178.913 km.

Tužitelj je pismenim putem dana 26.06.2019. g. obavijestio tuženika o činjenici da predmetno vozilo ima prijeđenih gotovo 28.000 km više nego što je to bilo navedeno na kilometar satu vozila u trenutku kupnje, te da smatra opravdanim sniženje kupoprodajne cijene. Tuženik se na dopis tužitelja u potpunosti oglušio.

Prometnim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dipl. ing. Ivani Višnić, sud je utvrdio da je stvarna tržišna vrijednost osobnog vozila marke Renault Megane Scenic, na dan 21.05.2019. iznosila je 45.297,60 kn, dakle i sama cijena vozila bila bi niža od plaćene. Vještakinja u svojem nalazu i mišljenju jasno citira (i prihvaća) rezultate ovlaštenog Renault servisa ZAK d.o.o. koji je utvrdio veću kilometražu na vozilu (stvarnu) od one koju prikazuje putno računalo, čime je jasna zaključak da su kilometri na vozilu mehanički i elektronski prepravaljani i smanjeni, sve kako bi se neopravdano povećala vrijednost a posljedično i cijena samog auta.

Tuženik - kao prodavatelj dakako odgovora za ovaj nedostatak sukladno Zakonu o obveznim odnosima, unatoč njegovim tvrdnjama u suprotno, tim više što ovaj postupak umanjenja kilometraže ima i obilježja prijevarnog postupanja prema kupcu - da li od tuženika ili treće osobe ne može se zaključiti sa sigurnošću, no kakogod bilo, tuženik je svakako odgovoran jer je takvo prepravljeno vozilo prodao kupcu, donosno tužitelju. Bitno je i da na dopis tužitelja o smanjenju kupoprodajne cijene tuženik opće nije reagirao, ignorirajući tužitelja koji je zbog toga očito zatražio sudsku zaštitu.

Kako je vještačenjem dakle utvrđena stvarna vrijednost vozila od € 6012,02, to je razlika u cijeni koju je tužitelj platio u visini od €358,67 koju je sukladno odredbi čl. 410. st. 1 i 3 tuženik dužan nadoknaditi tužitelju, sa zateznim kamatima od 22. svibnja 2019. godine pa do isplate, sukladno odredbi čl. 1086. i 29. ZOO-a.

Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP- a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to po Tbr. 7/1, 8/1 i 2 i 9/1 i 3 OT-a, za sastav tužbe 100 boova, 3 ročišta 100 bodova Tbr. 9/1, 1 ročište 50 bodova Tbr 9/3, satav žalbe 100 bodova Tbr 7/1, ukupno 650 bodova, što što uz vrijednost boda od 10 kuna odnosno 15,00 kuna za radnje iza 03. studenog 2022. godine, i PDV-t 25% ukupno iznosi 10.312,50 kuna / € 1369,52. Ovom iznosu valja pribrojiti trošak vještačenja €199,08, pristojbi na tužbu, povrat u prijašnje stanje i odluku od po €73,00, 18,25 i 13,27, ukupno €1.474,04. Tužitelju nije dosuđen trošak preostalih podneska jer predstavlja materijalni trošak odvjetničkog ureda koji se ne može prevaljivati na stranke, a podneskom od 25.09.2021. prvi je puta mijenjan tužbeni zahtjev, koji je u konačnici opet promijenjen tako da taj podnesak nije odlučan (čl. 155. ZPP-a) .

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tužitelja (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku).

Razumljivo je da punomoćnik tužitelja smatra da ima pravo na isti, no iako samo naizgled točno, to je pogrešno: ovaj sud ne prihvaća tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno.

Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, podivljale inflacije i cijena roba i usluga i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo ( u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno. Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda vezena za učinak promjene Tarife potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine.

U Zagrebu, dana 30. siječnja 2025. godine

Sudac:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. pun. tužiteljice - pristojba na odluku € 13,27

2. pun. tuženika