REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-622/2022-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja BF iz [adresa], OB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Matiji Zoriću, odvjetniku, protiv tuženika HRVATSKA NARODNA STRANKA - LIBERALNI DEMOKRATI, Zagreb, Ulica kneza Mislava 8, OIB: 82435880635, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 30. siječnja 2025. godine
p r e s u d i o j e :
I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima iznos koji će od € 35.250, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi
− na iznos od 750,00 EUR od 6. ožujka 2018. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. travnja 2018. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. svibnja 2018. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. lipnja 2018. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. srpnja 2018. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. kolovoza 2018. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. rujna 2018. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. listopada 2018. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. studenog 2018. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. prosinca 2018. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. siječnja 2019. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. veljače 2019. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. ožujka 2019. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. travanja 2019. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. svibanja 2019. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. lipnja 2019. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. srpanja 2019. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. kolovoza 2019. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. rujna 2019. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. listopada 2019. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. studenog 2019. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. prosinca 2019. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. siječnja 2020. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. veljače 2020. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. ožujka 2020. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. travnja 2020. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. svibnja 2020. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. lipnja 2020. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. srpnja 2020. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. kolovoza 2020. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. rujna 2020. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. listopada 2020. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. studenog 2020. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. prosinca 2020. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. siječnja 2021. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. veljače 2021. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. ožujka 2021. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. travnja 2021. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. svibanja 2021. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. lipnja 2021. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. srpnja 2021. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. kolovoza 2021. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. rujna 2021. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. listopada 2021. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. studenog 2021. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. prosinca 2021. pa do isplate,
− na iznos od 750,00 EUR od 6. siječnja 2022. pa do isplate,
po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.
II U preostalom iznosu – do zatraženog iznosa od €35.250,00 – dakle za iznos od € 11.441,00 ukupno (€243,43 po mjesecu) tužbeni zahtjev nije osnovan te je kao takav, odbijen.
III Svaka strana snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.
Obrazloženje
Tužitelji su u tužbi naveli da su suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], č.ć. br. 3574, oznaka zemljišta ''KUĆA BR. 61 (POVRŠINE 246M2), ZGRADA BR. 61/1 (POVRŠINE 87M2), ZGRADA BR. 61/2 I 61/3 (POVRŠINE 148M2), ZGRADA BR. 61/4 (POVRŠINE 161 M2), ZGRADA BR. 61/5 (POVRŠINE 140M2), ZGRADA BR. 61/6 (POVRŠINE 101M2), ZGRADA (POVRŠINE 19M2) I DVORIŠTE (POVRŠINE 646 M2), ILICA'' ukupne površine 1548 m2, 11. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) Poslovni prostor na I. katu dvorišne zgrade, [adresa] površine 129,25 m2 koji se sastoji od više prostorija.
Tužitelji su suvlasništvo u 2/4 dijela nad predmetnim etažnim dijelom nekretnine, opisane u toč. I., stekli temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20.04.2021., a njihov pravni prednik ĐF temeljem ugovora o kupoprodaji od 5. ožujka 2018. kupivši istu od VF, dok je u ostalom dijelu nekretnina u suvlasništvu Republike Hrvatske, koja je pokrenula postupak radi utvrđivanja prava vlasništva Republike Hrvatske temeljem odredbe čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, prvom područnom odsjeku, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove. Tuženi se u posjedu predmetnog poslovnog prostora opisanog u toč. I. tužbe, nalazio još prije tužiteljeva stjecanja vlasništva i to bez valjane pravne osnove. Naime, tuženik u poslovnom prostoru na adresi [adresa], a što je vidljivo i na internetskim strancicama tuženika, ima Gradsku organizaciju HNS-a te za te potrebe isti i koristi i to bez odobrenja vlasnika i bez plaćanja zakupnine tužiteljima za korištenje prostora. Tužitelji su u više navrata pozivali tuženog na dogovor oko plaćanja polovice zakupnine, odnosno njihovog dijela, a kasnije i na predaju posjeda predmetnog poslovnog prostora.
Budući da do dogovora oko plaćanje dijela zakupnine tužiteljima nije došlo, tužitelji su bili primorani ustati ovom tužbom.
Sukladno odredbi čl. 165. st. 1. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Također, odredbom čl. 1120 Zakonom o obveznim odnosima propisano je da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
Odredbom čl. 1115 ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da su tužitelj od 5. ožujka 2018. (putem prednika) vlasnici ½ predmetnog poslovnog prostora opisanog u toč. I. ove tužbe, te da je tuženi znajući da za korištenje istog nema valjanu pravnu osnovu, te da nema dopuštenje vlasnika, koristio poslovni prostor za potrebe svog poslovanja te pritom ostvarivao koristi u vidu zakupnine koju nije plaćao tužiteljima, a na što bi inače bila primorana, tužitelji sukladno ZVDSP ovom tužbom potražuju i naknadu koristi koju je tuženi imalo korištenjem tužiteljeve stvari. Predmetni poslovni prostor, u naravi je poslovni prostor na katu dvorišne zgrade, ukupne površine 129,25 m2 na [adresa] na broju 61m u blizini Britanskog trga. Cijena zakupa poslovnih prostora slične kvadrature u navedenoj ulici iznosi otprilike između 1500,00 € - 6.000,00 €.Kako tužitelji bez provedenog vještačenja ne mogu postaviti određeni tužbeni zahtjev u odnosu na nadoknadu koristi u vidu zakupnine, to tužitelji pridržavaju pravo specificirati tužbeni zahtjev nakon što se provede vještačenje.
Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su tužitelji u tužbi naveli da su suvlasnici 11. suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] oznake zk.č.br. 3574 koja se sastoji od KUĆA BR. 61 ( POVRŠINE 246M2), ZGRADA BR. 61/1 ( POVRŠINE 87M2), ZGRADA BR. 61/2 I 61/3 ( POVRŠINE 148M2), ZGRADA BR. 61/4 ( POVRŠINE 161M2), ZGRADA BR. 61/5 ( POVRŠINE 140M2), ZGRADA BR. 61/6 (POVRŠINE101M2), ZGRADA (POVRŠINE 19M2) I DVORIŠTE ( POVRŠINE 646M2), ILICA, s kojim suvlasničkim dijelom je povezano i iz kojeg proizlazi vlasništvo posebnog dijela (E-11) u naravi poslovni prostor na I. katu dvorišne zgrade, [adresa] površine 129,25 m2 koji se sastoji od više prostorija. Ističu da su suvlasništvo opisanog posebnog dijela predmetne nekretnine u ½ dijela stekli na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 20. travnja 2021., dok je njihov pravni prednik ĐF stekao predmetnu nekretninu na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 5. ožujka 2018. Nadalje, tužitelji navode da se tuženik bez valjane pravne osnove nalazi u posjedu gore opisanog poslovnog prostora, pri čemu ne plaća zakupninu tužiteljima za njegovo korištenje unatoč tome što su ga isti u više navrata pozivali na dogovor oko plaćanja polovice zakupnine. Slijedom navedenog, tužitelji u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima potražuju naknadu koristi koju je tuženik imao korištenjem tužiteljeve stvari u visini polovice minimalne prosječne cijene zakupa poslovnih prostora slične površine u istoj ulici. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.
Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/2019; u daljnjem tekstu: ZZK/19.) propisano je da se u vlastovnicu upisuje pravo vlasništva cijeloga zemljišnoknjižnog tijela. Nadalje, prema odredbi članka 36. stavka 1. ZZK/19. suvlasništvo se upisuje po udjelima koji se određuju s obzirom na cjelinu, a izražavaju se razlomkom. Tužitelji su kao dokaz prava vlasništva predmetne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. dostavili neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige u kojem nisu upisani svi suvlasnički udjeli s obzirom na cijelo zemljišnoknjižno tijelo. Tuženik osporava vjerodostojnost zemljišnoknjižnog izvatka budući da isti, s obzirom na prethodno opisane nedostatke, nije dokaz prava vlasništva tužitelja. Okolnost da je upis tužitelja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sporan, proizlazi i iz zabilježbe spora koji se vodi kod Naslovnog suda pod poslovnim brojem P-8606/2021 upisan pod brojem Z-57542/2021. Budući da bi ishod postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-8606/2021 mogao utjecati na postojanje prava tužitelja, a time i na aktivnu legitimaciju u ovom sporu, tuženik predlaže Naslovnom sudu da u smislu odredbe članka 12. i članka 213. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019; u daljnjem tekstu: ZPP/91.) odredi prekid postupka poslovni broj gornji. Iako je prema dostavljenom zemljišnoknjižnom izvatku pravni prednik tužitelja bio upisan u zemljišne knjige od 5. ožujka 2018. tužitelji ni u kojem slučaju nisu ovlašteni zahtijevati isplatu zakupnine za razdoblje koje prethodi upisu prava vlasništva za njihovu korist, odnosno prije 28. svibnja 2021. Naime, uknjižba prava vlasništva za njihovu korist provedena na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 20. travnja 2021. između tužitelja kao davatelja uzdržavanja i ĐF kao primatelja uzdržavanja.
Prema tome, tužitelji su se upisali kao suvlasnici sporne nekretnine na temelju pravnog posla, tj. ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog čega u ovom predmetu nisu univerzalni sukcesori pokojnog ĐF i time što su pravnim poslom stekli njegov suvlasnički dio, na njih nisu prešla eventualna prava i obveze ĐF koje on ima prema drugim osobama. Pored navedenog, tužitelji niti tvrde niti dokazuju da je iza pokojnog ĐF proveden ostavinski postupak, a sve i kada bi isti bio proveden nekretnina koja je predmet ovog spora, u smislu odredbe članka 5. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019; u daljnjem tekstu: ZN/03.) ne bi ulazila u sastav ostavine. Navedenim člankom propisano je da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Tuženik koristi poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa] na temelju ugovora o privremenom korištenju prostora od 29. travnja 2014. (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojim je Grad Zagreb dao, a tuženik je kao korisnik, primio na privremeno korištenje prostor koji se nalazi u [adresa], a sastoji se od 4 prostorije, hodnika, čajne kuhinje i 2 sanitarna čvora na I katu dvorišne zgrade, ukupne površine 100,50 m2. Budući da se opis poslovnog prostora iz Ugovora razlikuje od opisa nekretnine na koju tužitelji polažu pravo, nije jasno je li prostor na koji se odnosi predmetna tužba istovjetan prostoru u čijem se posjedu tuženik nalazi.
U skladu s odredbom članka 18. stavka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
Dakle, sve i kada bi se radilo o istim poslovnim prostorima, tuženik ne bi bio nepošteni posjednik tuđe stvari, kako to neosnovano ističu tužitelji, a što ni na koji način ne dokazuju. Tužitelji paušalno navode da se cijena zakupa poslovnih prostora na istoj lokaciji slične kvadrate kreće između 1.500,00 do 6.000,00 EUR, a što nisu potkrijepili bilo kakvim dokazima. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Slijedom svega navedenog, a budući da je upis prava vlasništva za korist tužitelja u odnosu na predmetnu nekretninu sporan, te da isti nisu univerzalni sukcesori iza preminulog ĐF niti su dokazali pasivnu legitimaciju i nepoštenje na strani tuženika, a u odnosu dio utužene tražbine je nastupila zastara, tuženik predlaže Naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz dosudu parničnog troška tuženiku.
Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijedeće dokaze: uvid u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, dopis RH, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, izvadak iz registra političkih stranaka za tuženika - preslika internetskih stranica za tuženika, sentenca Županijskog suda u Rijeci Gž 1865/2021-2, preslika Ugovora o privremenom korištenju prostora od 29.4.2014., vještačenje dipl. ing. CF, očevidi 20.10.2023. i 17.11.2023, presliku sudske nagodbe u predmetu P-8606/2021 od 10.10.2023.
Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).
Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.
Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.
Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
Sud je prvo raspravio pitanja prigovora aktivne i pasivne legitimacije, te zastare koje ističe tuženik.
Uvidom u zemljišne knjige, utvrđeno je da su I i II - tužitelji suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], č.ć. br. 3574, i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) Poslovni prostor na I. katu dvorišne zgrade, [adresa] površine 129,25 m2 koji se sastoji od više prostorija.
Nejasan je prigovor tuženika kojim osporava stanje u zemljišnim knjigama kao nevjerodostojno, a i netočan jer je upravo ta isprava dokaz vlasništva I i II- tužtielja imajući u vidu odredbu čl. 119 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Isto tako, očevidom na licu mjesta, utvrđeno je da je riječ o praktički navedenom poslovnom prostoru, s time da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da koristi poslovni prostor površine 100,50m² na 1. katu te zgrade, pa ističe i da je taj prostor različit od utuženog. Vještačenjem je, međutim utvrđeno da taj prostr nema niti tu površinu već je točna površina 109,64 m². Čitajući zemljišno knjižni izvadak za zgradu, jasno da je da je riječ o samo jednom poslovnom prostoru na 1. katu zgrade, tako da razlika kvadrature u naravi, u podacima u zemljišnoj knjizi i u tužbi, kao i u ugovoru na koji se poziva tuženik sa Gradom Zagrebom, nije ništa dugo nego sasvim uobičajena anomalija u podacima u nesređenim zemljišnim knjigama kao rezultat višedekadne zapuštenosti i nebrige o točnosti podataka u istima, koja se zadnjih 10-ak godina ispra valja elektronizacijom podataka.
Dakle, riječ je o istoj nekretnini samo pogrešno opisanoj u više medija, s time da je očito da niti sama zgrada nije uopće etažirana – dakle niti točna kvadratura nije definirana elaboratom etažiranja - što je simptomatično za ogroman broj zgrada u [adresa], pogotovu u užem centru.
Osim toga, pravni slijed stjecanja nekretnine preko Rajke Grljević 2018. godine kako se detaljnije navodi u tužbi, tuženik niti ne osporava, s time da je nesporno da su I i II- tužitelji upisani kao knjižni vlasnici (činjenica da prostor stoga koristi navodno temeljem ugovora sa Gradom nije odlučna s obzirom na činjenicu postojanja knjižnih vlasnika).
Time su istovremeno otklonjeni prigovori pogrešne pasivne i aktivne legitimacije koje ističe tuženik.
Osim toga, nije osnovan niti prigovor zastare u konkretnom slučaju imajući u vidu da se ima primijeniti općezastrani rok od 5 godina, s obzirom da je riječ o isplati sukladno odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima.
Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zdravu Štimcu, sud je utvrdio da je iznos najamnine za kompletan predmetni poslovni prostor na prvom katu poslovne zgrade u [adresa] za razdoblje od 06. ožujka 2018. do 06. siječnja 2022. godine procjenjuje se na iznos od €47.619. Prema tužbi, tužitelji su u vlasništvu 2/4 dijela predmetnog poslovnog prostora, te prema tome navedena najamnina iznosi €23.809.
Valja reći da ovaj nalaz i mišljenja vještaka, kao i dopunski iskaz vještaka, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaze i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvih nalaza i mišljenja.
Tužitelji nisu uskladili tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju.
Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 1120 kao i 1115. Zakona o obveznim odnosima, tužena strana je obvezna isplatiti tužiteljima ukupan iznos od €23.809, podijeljen po mjesecima za razdoblje od 06. ožujka 2018. godine do zaključno do 06. siječnja 2022. godine (47 mjeseci) jednostavnim matematičkim izračunom od po € 506,57 po mjesecu.
U preostalom iznosu – do zatraženog iznosa od €35.250,00 – dakle za iznos od € 11.441,00 ukupno (a €243,43 po mjesecu) tužbeni zahtjev nije osnovan. Što se tiče troškova parničnog postupka, sud je odlučio o istima primjenom odredbe čl. 154. st. 4 ZPP-a.
U Zagrebu, dana 30. siječnja 2025. godine
SUDAC:
Marko Duk
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana sukladno Zakonu o parničnom postupku.
DNA
1. tužiteljima po pun. – uz nalog za plaćanje pristojbe 2.143,00 kn / € 284,59
2. tuženiku po pun.
