REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-415/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Alija Hrastinski, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3, OIB: 23057039320, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, kao punomoćnicima, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2367/23-4 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2367/23-4 od 26. siječnja 2024., u cijelosti.

II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnima odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 2.11.2004. godine, koja glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke”, te dio odredbe čl. 7. istog ugovora koji glasi: „(...) Iznos anuiteta =1.010,41 CHF” (. ..) VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke (...)”.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.805,54 EUR s osnove razlike između iznosa koji je tužitelj trebao platiti tuženiku prema Ugovoru o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 2.11.2004. godine, da je tečaj švicarskog franka (CHF) za hrvatsku kunu (HRK) ostao isti kakav je bio u trenutku sklapanja tog ugovora i to u cijelom razdoblju otplate kredita, te, s druge strane, iznosa koje je tužitelj stvarno (pre)platio tuženiku radi promjena tečaja švicarskog franka (CHF) za hrvatsku kunu (HRK) u razdoblju otplate kredita, sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim u razdoblju do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, u razdoblju od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi iz članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena

-na iznos od 0,53 EUR od 2.1.2005. do isplate,

-na iznos od 0,79 EUR od 2.1.2009. do isplate,

-na iznos od 3,66 EUR od 2.2.2009. do isplate,

-na iznos od 6,56 EUR od 2.3.2009. do isplate,

-na iznos od 7,35 EUR od 2.2.2010. do isplate,

-na iznos od 4,97 EUR od 2.3.2010. do isplate,

-na iznos od 21,88 EUR od 2.4.2010. do isplate,

-na iznos od 18,22 EUR od 2.5.2010. do isplate,

-na iznos od 22,24 EUR od 2.6.2010. do isplate,

-na iznos od 67,24 EUR od 2.7.2010. do isplate

-na iznos od 57,28 EUR od 2.8.2010. do isplate,

-na iznos od 94,91 EUR od 3.9.2010. do isplate,

-na iznos od 75,74 EUR od 2.10.2010. do isplate,

-na iznos od 59,76 EUR od 2.11.2010. do isplate,

-na iznos od 106,34 EUR od 2.12.2010. do isplate,

-na iznos od 130,10 EUR od 4.1.2011. do isplate,

-na iznos od 112,32 EUR od 2.2.2011. do isplate,

-na iznos od 116,45 EUR od 3.3.2011. do isplate,

-na iznos od 102,91 EUR od 2.4.2011. do isplate,

-na iznos od 104,57 EUR od 3.5.2011. do isplate,

-na iznos od 150,95 EUR od 2.6.2011. do isplate,

-na iznos od 158,72 EUR od 2.7.2011. do isplate,

-na iznos od 251,22 EUR od 17.8.2011. do isplate,

-na iznos od 204,63 EUR od 2.9.2011. do isplate,

-na iznos od 153,25 EUR od 8.10.2011. do isplate,

-na iznos od 163,64 EUR od 4.11.2011. do isplate,

-na iznos od 151,18 EUR od 7.12.2011. do isplate,

-na iznos od 168,62 EUR od 3.1.2012. do isplate,

-na iznos od 180,68 EUR od 2.2.2012. do isplate,

-na iznos od 179,44 EUR od 8.3.2012. do isplate,

-na iznos od 173,43 EUR od 3.4.2012. do isplate,

-na iznos od 181,82 EUR od 24.5.2012. do isplate,

-na iznos od 180,78 EUR od 13.6.2012. do isplate,

-na iznos od 176,13 EUR od 3.7.2012. do isplate,

-na iznos od 176,60 EUR od 8.8.2012. do isplate,

-na iznos od 166,76 EUR od 8.9.2012. do isplate,

-na iznos od 165,52 EUR od 10.10.2012. do isplate,

-na iznos od 176,05 EUR od 13.11.2012. do isplate,

-na iznos od 170,47 EUR od 13.12.2012. do isplate,

-na iznos od 176,46 EUR od 2.1.2013. do isplate,

-na iznos od 164,85 EUR od 16.2.2013. do isplate,

-na iznos od 164,45 EUR od 15.3.2013. do isplate,

-na iznos od 175,77 EUR od 10.4.2013. do isplate,

-na iznos od 168,51 EUR od 2.5.2013. do isplate,

-na iznos od 155,96 EUR od 11.6.2013. do isplate,

-na iznos od 150,13 EUR od 9.7.2013. do isplate,

-na iznos od 157,24 EUR od 28.8.2013. do isplate,

-na iznos od 165,34 EUR od 25.9.2013. do isplate,

-na iznos od 163,02 EUR od 17.10.2013. do isplate,

-na iznos od 169,84 EUR od 5.1.2014. do isplate,

-na iznos od 182,17 EUR od 1.3.2014. do isplate,

-na iznos od 182,17 EUR od 1.3.2014. do isplate,

-na iznos od 178,27 EUR od 22.3.2014. do isplate,

-na iznos od 178,59 EUR od 29.3.2014. do isplate,

-na iznos od 173,07 EUR od 24.4.2014. do isplate,

-na iznos od 170,59 EUR od 31.5.2014. do isplate,

-na iznos od 176,92 EUR od 22.7.2014. do isplate,

-na iznos od 178,93 EUR od 22.8.2014. do isplate,

-na iznos od 183,84 EUR od 30.8.2014. do isplate,

-na iznos od 182,56 EUR od 30.9.2014. do isplate,

-na iznos od 187,19 EUR od 23.10.2014. do isplate,

-na iznos od 192,06 EUR od 30.11.2014. do isplate,

-na iznos od 191,28 EUR od 10.12.2014. do isplate,

-na iznos od 192,62 EUR od 9.1.2015. do isplate,

u roku od 15 (petnaest) dana.

3. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka uvećane za iznos zakonskih zateznih kamata koje na iznos tih troškova teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika spram tužitelja u iznosu od 2.241,67 eura/16.889,89 kn ( fiksni tečaj konverzije. 1 euro = 7,53450 kn )zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 13.18 eura( kn 99,33 od 02.02.2005. pa do isplate,

-8,50 eura/ kn 64,06 od 02.03.2005. pa do isplate,

-25,09 eura/ kn 189,05 od 02.04.2005. pa do isplate,

- 22,01 euro / kn 165,81 od 02.05.2005. pa do isplate,

- 23,63 eura/kn 178,04 od 02.06.2005. pa do isplate,

- 34,44 eura/kn 259,48 od 02.07.2005. pa do isplate,

- 36,74 eura/kn 276,85 od 02.08.2005. pa do isplate,

- 21,36 eura/kn 160,96 od 02.09.2005. pa do isplate,

- 24,15 eura/kn 181,98 od 02.10.2005. pa do isplate,

- 25,10 eura/kn 189,15 od 02.11.2005. pa do isplate,

- 25,70 eura/kn 193,60 od 02.12.2005. pa do isplate,

- 25,16 eura/kn 189,55 od 02.01.2006. pa do isplate,

- 29,93 eura/kn 225,53 od 02.02.2006. pa do isplate,

- 37,98 eura/kn 286,15 od 02.03.2006. pa do isplate,

- 42,03 eura/kn 316,66 od 02.04.2006. pa do isplate,

- 40,50 eura/kn 305,15 od 02.05.2006. pa do isplate,

- 39,01 eura/kn 293,93 od 02.06.2006. pa do isplate,

- 41,96 eura/kn 316,16 od 02.07.2006. pa do isplate,

- 42,87 eura/kn 323,03 od 02.08.2006. pa do isplate,

- 39,40 eura/kn 296,86 od 02.09.2006. pa do isplate,

- 38,23 eura/kn 288,07 od 02.10.2006. pa do isplate,

- 42,46 eura/kn 319,90 od 02.11.2006. pa do isplate,

- 41,47 eura/kn 312,42 od 02.12.2006. pa do isplate,

- 48,33 eura/kn 364,11 od 02.01.2007. pa do isplate,

- 52,92 eura/kn 398,71 od 02.02.2007. pa do isplate,

- 50,79 eura/kn 382,64 od 02.03.2007. pa do isplate,

- 52,03 eura/ kn 392,03 od 02.04.2007. pa do isplate,

- 63,66 eura/ kn 479,64 od 02.05.2007. pa do isplate,

- 66,52 eura/ kn 501,17 od 02.06.2007. pa do isplate,

- 70,28 eura/kn 529,56 od 02.07.2007. pa do isplate,

- 70,26 eura/kn 529,36 od 02.08.2007. pa do isplate,

- 65,10 eura/kn 490,46 od 02.09.2007. pa do isplate,

- 72,78 eura/kn 548,35 od 02.10.2007. pa do isplate,

- 72,97 eura/kn 549,77 od 02.11.2007. pa do isplate,

- 67,58 eura/kn 509,15 od 02.12.2007. pa do isplate,

- 68,17 eura/kn 513,59 od 02.01.2008. pa do isplate,

- 56,73 eura/kn 427,44 od 02.02.2008. pa do isplate,

- 49,06 eura/kn 369,63 od 02.03.2008. pa do isplate,

- 41,40 eura/kn 311,92 od 02.04.2008. pa do isplate,

- 64,86 eura/kn 488,69 od 02.05.2008. pa do isplate,

- 64,19 eura/kn 483,67 od 02.06.2008. pa do isplate,

- 58,80 eura/kn 443,03 od 02.07.2008. pa do isplate,

- 69,55 eura/ kn 524,02 od 02.08.2008. pa do isplate,

- 67,13 eura/kn 505,81 od 02.09.2008. pa do isplate,

- 56,52 eura/kn 425,82 od 02.10.2008. pa do isplate,

- 6,25 eura/kn 47,08 od 02.11.2008. pa do isplate,

- 44,49 eura/kn 335,20 od 02.12.2008. pa do isplate,

- 2,08 eura/kn 15,69 od 02.04.2009. pa do isplate,

- 2,70 eura/kn 20,34 od 02.05.2009. pa do isplate,

- 12,24 eura/kn 92,20 od 02.06.2009. pa do isplate,

- 23,42 eura/kn 176,43 od 02.07.2009. pa do isplate,

- 18,82 eura/kn 141,78 od 02.08.2009. pa do isplate,

- 10,72 eura/kn 80,75 od 02.09.2009. pa do isplate,

- 18,60 eura/kn 140,14 od 02.10.2009. pa do isplate,

- 19,37 eura/kn 145,96 od 02.11.2009. pa do isplate,

- 10,00 eura/kn 75,33 od 02.12.2009. pa do isplate,

- 2,48 eura/kn 18,70 od 01.01.2010. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju s osnova potplaćenih kamata slijedom čega je neosnovan prigovor radi prijeboja u iznosu od CHF 433,62 odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od kn 2.138,44 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- CHF 4,05 izraženo u kn 19,97 od 02.06.2011. pa do isplate,

- CHF 3,97 izraženo u kn 19,58 od 02.07.2011. pa do isplate,

- CHF 3,90 izraženo u kn 19,23 od 02.08.2011. pa do isplate,

- CHF 3,83 izraženo u kn 18,89 od 02.09.2011. pa do isplate,

- CHF 3,75 izraženo u kn 18,49 od 02.10.2011. pa do isplate,

- CHF 14,21 izraženo u kn 70,08 od 02.11.2011. pa do isplate,

- CHF 13,90 izraženo u kn 68,55 od 02.12.2011. pa do isplate,

- CHF 13,60 izraženo u kn 67,07 od 02.01.2012. pa do isplate,

- CHF 13,28 izraženo u kn 65,49 od 02.02.2012. pa do isplate,

- CHF 12,97 izraženo u kn 63,96 od 02.03.2012. pa do isplate,

- CHF 12,66 izraženo u kn 62,43 od 02.04.2012. pa do isplate,

- CHF 12,33 izraženo u kn 60,81 od 02.05.2012. pa do isplate,

- CHF 12,01 izraženo u kn 59,23 od 02.06.2012. pa do isplate,

- CHF 11,69 izraženo u kn 57,65 od 02.07.2012. pa do isplate,

- CHF 11,36 izraženo u kn 56,02 od 02.08.2012. pa do isplate,

- CHF 11,03 izraženo u kn 54,40 od 02.09.2012. pa do isplate,

- CHF 10,69 izraženo u kn 52,72 od 02.10.2012. pa do isplate,

- CHF 10,35 izraženo u kn 51,04 od 02.11.2012. pa do isplate,

- CHF 10,01 izraženo u kn 49,37 od 02.12.2012. pa do isplate,

- CHF 9,67 izraženo u kn 47,69 od 02.01.2013. pa do isplate,

- CHF 9,32 izraženo u kn 45,96 od 02.02.2013. pa do isplate,

- CHF 8,97 izraženo u kn 44,24 od 02.03.2013. pa do isplate,

- CHF 8,62 izraženo u kn 42,51 od 02.04.2013. pa do isplate,

- CHF 8,26 izraženo u kn 40,74 od 02.05.2013. pa do isplate,

- CHF 7,90 izraženo u kn 38,96 od 02.06.2013. pa do isplate,

- CHF 7,54 izraženo u kn 37,18 od 02.07.2013. pa do isplate,

- CHF 7,17 izraženo u kn 35,36 od 02.08.2013. pa do isplate,

- CHF 6,80 izraženo u kn 33,53 od 02.09.2013. pa do isplate,

- CHF 6,42 izraženo u kn 31,66 od 02.10.2013. pa do isplate,

- CHF 6,05 izraženo u kn 29,84 od 02.11.2013. pa do isplate,

- CHF 5,67 izraženo u kn 27,96 od 02.12.2013. pa do isplate,

- CHF 5,28 izraženo u kn 26,04 od 02.01.2014. pa do isplate,

- CHF 22,23 izraženo u kn 109,63 od 02.02.2014. pa do isplate,

- CHF 20,45 izraženo u kn 100,85 od 02.03.2014. pa do isplate,

- CHF 18,65 izraženo u kn 91,97 od 02.04.2014. pa do isplate,

- CHF 16,85 izraženo u kn 83,10 od 02.05.2014. pa do isplate,

- CHF 15,03 izraženo u kn 74,12 od 02.06.2014. pa do isplate,

- CHF 13,19 izraženo u kn 65,05 od 02.07.2014. pa do isplate,

- CHF 11,36 izraženo u kn 56,02 od 02.08.2014. pa do isplate,

- CHF 9,49 izraženo u kn 46,80 od 02.09.2014. pa do isplate,

- CHF 7,62 izraženo u kn 37,58 od 02.10.2014. pa do isplate,

- CHF 5,73 izraženo u kn 28,26 od 02.11.2014. pa do isplate,

- CHF 3,83 izraženo u kn 18,89 od 02.12.2014. pa do isplate,

- CHF 1,93 izraženo u kn 9,52 od 02.01.2015. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.980,67 eura uvećane za iznos zakonskih zateznih kamata koje na iznos tih troškova teku od 26. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.“

2. 2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbene zahtjeve uz naknadu troškova tuženiku ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 447,01 eura.

2.1. U uvodnom dijelu žalbe tuženik iznosi svoj stav o subjektivnoj i objektivnoj nepristranosti suda, navodeći da suci koji sude u ovom sporu ne bi trebali imati kredite u CHF, te smatra da je u ovom parničnom postupku potrebno razmotriti postoje li spomenute ili slične okolnosti u smislu odredbe članka 71. stavka 7. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a da ukoliko na strani suca/člana vijeća drugostupanjskog suda u ovom predmetu postoji bilo koja od navedenih okolnosti da se ovaj dio žalbe treba se smatrati zahtjevom za izuzeće tog suca u smislu odredbe članka 73. ZPP-a u vezi s odredbom članka 71. stavka 7. ZPP-a.

2.2. Osim navedenog u žalbi se ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je odredba članka 8. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, nepoštena, a time i ništetna, jer da je nerazumljiva i da uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, s tim da se u razlozima za takav zaključak prvenstveno pozvao na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, budući je nesporno da je tuženik o svakoj promjeni kamatne stope o tome pravovremeno obavijestio korisnika kredita i da mu je dostavio izmijenjeni otplatni plan pa da se ne može smatrati da bi tužitelju odredba o kamatnoj stopi bila nerazumljiva, nejasna ili neuočljiva, kao i da iz iskaza svjedoka službenika tuženika proizlazi kako je razlog radi kojeg su klijenti odabirali kredit u CHF valuti bio upravo taj što su imali nižu kamatnu stopu nego krediti u ostalim valutama, te da su znali da su takvi krediti uvijek rizični, ali da su to prihvaćali.

2.3. Tuženik, također, u žalbi navodi da je odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu; ZZP), određeno da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da takva odredba nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, osobito imajući u vidu da je nakon 1. svibnja 2011. kamatna stopa snižena ispod početno ugovorene, te da je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju ukupno platio manje kamata za iznos od 2,22 eura (16,71 kn), odnosno da iste uopće nije preplatio, kao i da je prema shvaćanju Suda EU u odlukama C-81/19 i C-243/20 ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO).

2.4. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi nejasni i proturječni, te u suprotnosti sa stanjem spisa i provedenim dokazima, kao i da je počinjena i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. i 338. ZPP-a iz razloga što prvostupanjski sud u obrazloženju nije naveo sve zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile te koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio i kojim dokazima, te što odluku nije donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno.

2.5. Zaključno tuženik žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor zastare, te da je pogrešno dosudio zatezne kamate koje teku od uplate svakog pojedinog iznosa obzirom da se tuženik nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem pa da zatezne kamate mogu teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost, odnosno najranije od podnošenja tužbe, kao i da je neosnovano odbio tuženikov prigovor radi prijeboja manje plaćenih anuiteta za razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit i manje plaćenih kamata za razdoblje kada se tužitelju primjenjivala niža kamatna stopa od početno ugovorene. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik smatra da je pogrešna i odluka o troškovima postupka, kao i zbog toga što je tužitelju priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 134,05 eura suprotno odredbi članka 11. stavka 1. točke 20. Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23).

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, a pobijana presuda potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci, zatim u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, te zahtjev za isplatom iznosa od 8.805,54 eura s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.

6. U odnosu na žalbu tuženika i navoda vezanih uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, prema kojima je tuženik pozivajući se na odredbu članka 71. točka 7. ZPP-a, predložio da se u ovom drugostupanjskom postupku razmotri postojanje okolnosti koje bi dovele u sumnju nepristranost suda, kao što su: da sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ili valutnom klauzulom u CHF, ili bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom društvu koje zastupa veći broj tužitelja u takvim ili sličnim predmetima protiv banke, a ukoliko na strani uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda postoji bilo koja od navedenih okolnosti, da se taj dio žalbe smatra zahtjevom za njegovo izuzeće (članak 73. u vezi sa člankom 71. točka 7. ZPP) uz prijedlog da o tim okolnostima sudac obavijesti predsjednika suda (članak 72. stavak 2. ZPP), koji će odlučiti o njegovom izuzeću, ovaj sud na smatra zahtjevom za izuzeće i po njemu nije postupio. Naime, ovakvi navodi tuženika predstavljaju uvjetno podneseni prigovor koji nije pravno obvezujući s obzirom da tuženik iznosi samo hipotetsku mogućnost, a odredbama ZPP-a ne predviđeno uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće, kako ga i sam tuženik naziva jer ga postavlja pod uvjetom da su na strani sudaca nastupile određene okolnosti, te se, po ocjeni ovog suda, ne radi o zahtjevu za izuzeće. Osim navedenog tuženik u zahtjevu ne konkretizira osobu suca, a niti opisuje situaciju u kojoj se sudac (članovi vijeća) ili njemu bliska osoba nalazi, a koja odgovara poziciji u kojoj su i stranke ovog postupka, pa da bi time, prema tvrdnjama tuženika, bila uvjetovana njihova pristranost.

7. Neosnovano, nadalje, tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući su u obrazloženju navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se ista presuda može ispitati. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom odredbom članka 8. i 338. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, budući je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo sve bitne elemente propisane člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, te je donio presudu na temelju dokaza za koje je ocijenio da ih je potrebno izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

8. Na temelju priložene dokumentacije u postupku je utvrđeno, a što prema žalbenim navodima nije niti sporno, da je Ugovor o [broj kredita] (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) zaključen 2. studenog 2004. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, kojim ugovorom je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 93.145,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, uz rok otplate kredita 120 mjeseci, te da je u članku 7. ugovoren način vračanja kredita u 120 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj, da kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu i da anuitet iznosi 1.010,41 CHF, a da je u članku 8. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja u na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,49 % godišnje, kao i da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope.

9. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u predmetnom Ugovoru o kreditu ništetne, te da li tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i u kojem iznosu, zatim od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate i da li je nastupila zastara potraživanja, kao i da li je osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.

10. Unatoč tome što je ugovaranje valutne klauzule dopušteno jer tako proizlazi iz članka 22. stavka 1. ZOO-a, a što osnovano ističe i tuženik u žalbi, odredba u Ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute švicarski franak u vrijeme plaćanja anuiteta tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti, jer valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kako je to smatrao i Ustavni sud RH u rješenju broj: U-I-392/2011. od 13. prosinca 2016. Osim toga nepoštenost navedenih ugovornih odredbi utvrđena je već u kolektivnom sporu na koji se pozvao prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a osobito imajući u vidu da iz iskaza svjedoka LT i tužitelja proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tužitelju bilo objašnjeno o čemu će ovisiti promjena kamatne stope, odnosno koji su to točno parametri koji utječu na promjenu kamatne stope, niti su mu pojašnjeni rizici vezani uz ugovaranje valutne klauzule u CHF koja je u to vrijeme bila stabilna, kao i da je ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužitelj nije mogao utjecati na njegov sadržaj, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. ZZP-a u vezi sa člankom 4. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnima ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Stoga je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. izreke potvrditi.

12. Prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi tuženika, pravilno utvrdio da je tuženik u smislu članka 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača jer je sporne odredbe nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja mjesečnih iznosa jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja preplaćenih iznosa.

13. Prvostupanjski sud je, također, pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 24. veljače 2020., tužba je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina, tako da zastara u odnosu na restitucijski zahtjev na ime ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli nije nastupila.

14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke ABC iz [adresa], na koji tuženik nije imao primjedbi u odnosu na matematički izračun, utvrđeno je da tečajna razlika između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i svakog plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita iznosi 8.805,54 eura, te da razlika između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF naspram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita te iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF naspram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta za razdoblje iz prigovora radi prijeboja istaknutog od strane tuženika iznosi ukupno 2.241,67 eura (16.889,89 kn), a da razlika između plaćene kamate i kamate prema početnom otplatnom planu za razdoblje kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene po prigovoru radi prijeboja iznosi 433,62 CHF odnosno 238,82 eura (2.138,44 kn).

15. Imajući u vidu sve izneseno, te da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 8.805,54 eura, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, zbog čega je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki II. izreke potvrditi.

16. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tuženika da se utvrdi da postoje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.241,67 eura (16.889,89 kn) u odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je zatražio isplatu s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i u iznosu od 433,62 CHF odnosno 238,82 eura (2.138,44 kn) s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i prigovore radi prijeboja navedenih tražbina tuženika sa tražbinama tužitelja.

16.1. Tuženik je, naime, istaknuo procesnopravni prigovor prijeboja kojim traži da se tražbina tužitelja prebije sa tražbinom koju on ima prema tužitelju u iznosu od 2.241,67 eura (16.889,89 kn), a svoju tražbinu zasniva na ništetnosti dijela odredbi ugovora o valutnoj klauzuli pozivajući se pri tome na odredbu članka 323. ZOO-a kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Obzirom da tužitelj plaćanjem otplatnih obroka kredita nije ništa primio, odnosno stekao bez osnove, pa time niti tražbinu tuženika po osnovi navedene ništetne odredbe, navedena tražbina tuženika i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne ispunjava zakonske pretpostavke iz odredbe članka 323. ZOO-a, kao niti prigovor radi prebijanja vezan za razdoblja kada je kamatna stopa bila niža od početne, i to u iznosu od 433,62 CHF odnosno 238,82 eura (2.138,44 kn), iz razloga što je za isticanje navedenog prigovora osnovni preduvjet postojanje tužiteljeve tražbine, a nedvojbeno je da tužitelj tužbom nije niti zatražio isplatu na ime preplate s osnova promjenjive kamatne stope.

16.2. Osim navedenog odredbom članka 323. stavka 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, da je odgovoran za štetu suugovaratelju koju trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a imajući u vidu da tuženik nije pregovarao sa tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim uz rizičnost valutne klauzule u CHF-u, u konkretnom slučaju krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženika, zbog čega je valjalo žalbu tuženika i u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki III. i IV. izreke potvrditi.

17. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka (točka V. izreke) temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, i to na način da su dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Pravilno je, nadalje, prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak pristojbe na presudu, koju je donio 4. ožujka 2022., te koju je tužitelj platio 14. ožujka 2022. u iznosu od 134,05 eura (list 420-421), a na temelju rješenja istog suda poslovni broj: P-293/2020-34 od 4. ožujka 2022., obzirom da je navedenu pristojbu tužitelj platio prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23, stupio na snagu 20. svibnja 2023.), kojim je u članku 6. izmijenjena odredba članka 11. stavka 1. točke 20. na način da su tužitelji oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

18. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nije uspio, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

19. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.

Slavonski Brod, 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak