REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-63/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja MARKOS-AMBALAŽA d.o.o., OIB: 85201870420, Šašinovec, Ulica Ivana Granđe 36, koga zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. tuženice IVB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Zoran Vukelić, odvjetnik u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-79/2023-32 od 15. studenoga 2024., 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba IVB iz [adresa] i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-79/2023-32 od 15. studenoga 2024. u odnosu na tuženicu HVB.

II. Uvažava se žalba IV i preinačuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-79/2023-32 od 15. studenoga 2024. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju MARKOS-AMBALAŽA d.o.o., Zagreb, Vladimira Ruždjaka 16, OIB: 85201870420, solidarno s tuženicom HVB isplati iznos od 3.534,75 EUR/ 26.632,58 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi: -na iznos od 2.927,45 EUR /22.056,88 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 02.01.2017.g. pa do konačne isplate, i to od dana 02.01.2017.g. pa do 31.12.2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, - na iznos od 265,54 EUR/2.000,70 kuna, na ime nastalih troškova ovršnog postupka posl. br. Ovrv-1309/17, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 28.04.2017.g. pa do 31.12.2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na 2 Poslovni broj: P-79/2023-32 stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, -na iznos od 129.40 EUR/975,00 kuna, na ime troškova ovršnog postupka posl. br. Ovrv-1309/17, u postupku pred FINA-om, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 22.08.2017.g. pa do 31.12.2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, -na iznos od 212,36 EUR/1.600,00 kuna na ime daljnjih nastalih troškova ovršnog postupka posl. br. Ovr-3385/17, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba IVB i potvrđuje točka III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-79/2023-32 od 15. studenoga 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženici IVB tužitelju MARKOS-AMBALAŽA d.o.o. naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.313,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose, u roku od 15 dana.

II. Uvažava se žalba tuženice IVB i preinačuje točka III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-79/2023-32 od 15. studenoga 2024. u dijelu kojim je tuženici IVB naloženo tužitelju MARKOS- AMBALAŽA d.o.o. iz Zagreba naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.486,16 EUR i rješava:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja MARKOS-AMBALAŽA d.o.o. iz Zagreba za naknadu troška postupka u iznosu od 1.486,16 EUR.

III. Uvažava se žalba tuženika IV i preinačuje točka III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-79/2023-32 od 15. studenoga 2024. u odnosu na tuženika IV te se rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja MARKOS-AMBALAŽA d.o.o. iz Zagreba da mu tuženik IV iz [adresa] naknadi trošak postupka u iznosu od 5.799,40 EUR kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 286,50 EUR.

V. Odbacuje se žalba tuženika protiv točke II. izreke rješenja kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženicima IV iz [adresa] i IVB iz [adresa] solidarno tužitelju isplatiti iznos od 3.534,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos 2.927,45 EUR od 2. siječnja 2017. do isplate, a na iznos 265,54 EUR od 28. travnja 2017. do isplate, na iznos 129,40 EUR od 22. kolovoza 2017. do isplate i na iznos od 212,36 EUR od dana donošenja prvostupanjske presude, 15. studenoga 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana. Točkom II. rješenja je odbačen zahtjev za polaganje računa odnosno predaju pregleda imovine i obveza, a pobijanom točkom III. izreke rješenja tuženicima je naloženo solidarno tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.799,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje na ostale odnose od dana donošenja prvostupanjske presude 15. studenoga 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev kojeg tužitelj postavlja u odnosu na tuženika IV kao člana uprave i osobe ovlaštene za zastupanje trgovačkog društva ARD j.d.o.o. a u odnosu na tuženicu HVB kao jedinog člana tog trgovačkog društva i to primjenom odredbe čl. 252. st. 5. i 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23; dalje: ZTD). Sud je utvrdio uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3385/17 da se u tom predmetu tužitelj, tamo ovrhovoditelj protiv društva ARD j.d.o.o. nije uspio namiriti, a sve na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa] poslovni broj Ovrv-1309/2017 od 28. travnja 2017. Utvrđeno je uvidom u stečajni spis toga suda poslovni broj St-523/17 da se nad društvom ARD j.d.o.o. vodio skraćeni stečajni postupak i u tom je postupku donijeto rješenje od 27. listopada 2017. o otvaranju i istovremenom zaključenju stečajnog postupka, u kojem se nisu utvrdile tražbine vjerovnika, niti su vjerovnici prijavili svoje tražbine. Iz rezultata provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja sud je u bitnome utvrdio da je društvo ARD j.d.o.o. na dan 31. prosinca 2016. iskazalo stanje novca u blagajni u iznosu od 97.095,26 kn što je iznos veći od propisanog blagajničkog maksimuma i da taj novac nikada nije položen na račun društva, što znači da je iskorišten za gotovinsko plaćanje u vrijeme prezaduženosti. Da je taj novac sukladno zakonskim odredbama položen na račun društva zadnji dan 2016. godine odnosno prvi radni dan 2017. godine društvo ARD j.d.o.o. bilo bi u mogućnosti podmiriti prema tužitelju obveze koji iznose 22.056,88 kn, pa sud zaključuje da je taj novac korišten za plaćanje nakon 31. prosinca 2016. u vrijeme blokade računa društva, odnosno da je izuzet iz imovine društva i nije bio stvarno u imovini društva niti na dan 31. prosinca 2016. niti u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. S obzirom na ta utvrđenja sud utvrđuje da tuženik IV nije kao član uprave trgovačkog društva ARD j.d.o.o. vodio poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, zbog čega je tužitelj odgovoran na temelju čl. 252. st. 2. ZTD-a, dok tuženica kao jedini član i osnivač toga društva potpisuje financijske izvještaje za 2016. godinu i pripadajuće odluke da bi postigla nedopušteni cilj i to nakon što je prenijela svoj poslovni udjel u društvo ARD j.d.o.o. na treću osobu 2. ožujka 2017. Time je zlorabila okolnost da kao bivši član trgovačkog društva ARD j.d.o.o. ne odgovara za obveze tog društva u vrijeme kada je bila jedini član toga društva. Odluka o trošku se temelji na odredaba čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Tuženici su protiv presude podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno postoji proturječje između razloga obrazloženja pobijane presude i isprava u spisu pa se presuda ne može ispitivati. Žalitelji citiraju u bitnome razloge iz obrazloženja o tome što je sud utvrdio iz nalaza vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, a ukazuju na to da sud nije uvažio dio iskaza tužene IVB kao stranke prema kojem ona, iako je bila vlasnica i član društva, nije bila upućena u poslove društva i da se ne sjeća da je potpisivala nešto za poslove društva ARD j.d.o.o., jer je to u suprotnosti sa priloženom dokumentacijom. Također sud je odbacio dio tužbe koja se odnosi na zahtjev za polaganje računa, a žalitelji smatraju da takvo obrazloženje nije dovoljno za bilo kakvu presudu, pa podnose žalbu i predlažu presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika osporavajući žalbene navode u cijelosti s prijedlogom žalbu odbiti i tužitelju dosuditi trošak sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 286,50 EUR.

5. Žalba tuženika IV protiv presude i rješenja je osnovana, a žalba tuženice IVB nije osnovana protiv presude, dok je protiv rješenja djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana. Žalba tuženika je dijelom nedopuštena.

6. Tuženici podnose žalbu protiv presude, a sadržajno žalbom pobijaju i rješenje koje osim odluke o trošku sadrži i odluku o odbacivanju dijela zahtjeva. Tuženici nemaju pravni interes pobijati rješenje u točki II. izreke kojom je sud odbacio zahtjev tužitelja naložiti tuženicima položiti račun odnosno predati pregled imovine i obveza trgovačkog društva ARD j.d.o.o., jer su u tom dijelu tuženici uspjeli u sporu, slijedom čega je žalbu tuženika u odnosu na točku II. izreke valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 358. st. 3. u svezi s odredbom čl. 366. st. 1. ZPP-a te je riješeno kao u izreci rješenja.

7. Presuda i rješenje su u pobijanom dijelu ispitani na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a pri čemu je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presudu i rješenje je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti, kako je navedeno u izreci.

8. Nisu ostvarene bitne povrede postupka na koje ukazuju žalitelji, odnosno ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, koja bi se sastojala u nerazumljivosti razloga pobijane presude, odnosno u proturječnosti tih razloga za sadržajem isprava i izvedenih dokaza. Naprotiv, sud je dao jasne razloge za svoju odluku, međutim, dijelom ju je donio uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

9. Iz spisa proizlazi pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj zahtijeva prema tuženiku IV naknadu štete u iznosu do 3.534,75 EUR, kao prema osobi ovlaštenoj za zastupanje tuženika, a zbog povrede dužne pažnje u vođenju poslova tuženika u smislu odredbe čl. 252. st. 2. u svezi s odredbom čl. 252. st. 5. ZTD-a.

10. Također, nesporno je i proizlazi iz isprava u spisu da je nad trgovačkim društvom ARD j.d.o.o. u kojem je tuženik IV imao svojstvo jedinog člana uprave, a tuženica IVB jedinog člana društva u vrijeme kada su dospijevale tražbine tužitelja kao vjerovnika toga društva, na temelju rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-523/17 od 27. listopada 2017. istovremeno otvoren i zaključen skraćeni stečajni postupak.

11. S obzirom na tu odlučnu činjenicu prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio da je tužitelj kao vjerovnik navedenog trgovačkog društva nad kojim je istodobno otvoren i zaključen stečajni postupak, nakon okončanja tog postupka legitimiran ostvarivati pravo na naknadu štete zbog nemogućnosti naplate svoje tražbine od navedenog trgovačkog društva. Trenutkom otvaranja stečajnog postupka tužitelj gubi aktivnu legitimaciju za postavljanje zahtjeva u smislu odredbe čl. 252. st. 5. ZPP-a, i ta aktivna legitimacija pripada stečajnom upravitelju, kako to proizlazi iz citirane zakonske odredbe. Dakle, kada je nad društvom otvoren stečajni postupak, a otvoren je i u situaciji kada se istodobno otvori i zaključi stečajni postupak, prava vjerovnika društva protiv članova uprave može ostvarivati samo stečajni upravitelj, i to prema pravilima stečajnoga prava, a takvo ovlaštenje stečajnog upravitelja ne prestaje niti zaključenjem stečajnog postupka, jer je on ovlašten i nakon zaključenja stečajnog postupka zastupati stečajnu masu te pokretati i voditi postupke radi pribavljanja imovine koja ulazi u stečajnu masu. Dakle, u stečajnom postupku vrijede stroga pravila namirenja tražbina vjerovnika i stečajni vjerovnik može svoju tražbinu ostvarivati u skladu s tim pravilima. U postupku koji se nad trgovačkim društvom ARD j.d.o.o. vodio pod poslovnim brojem St-523/17, sukladno odredbama Stečajnog zakona, vjerovnici su pozvani sukladno odredbi čl. 430. Stečajnog zakona predložiti otvaranje stečajnog postupka, u kojem bi se onda mogle prijaviti tražbine i iste ostvarivati sukladno pravilima koja se odnose na provođenje stečajnog postupka.

12. Dakle, tužitelj u odnosu na tuženika, člana uprave društva nad kojim je otvoren stečajni postupak, nije aktivno legitimiran ostvarivati pravo na naknadu štete, jer aktivnu legitimaciju za to ima stečajni upravitelj trgovačkog društva ARD j.d.o.o., slijedom čega je tužbeni zahtjev u odnosu na toga tuženika valjalo ocijeniti neosnovanim pravilnom primjenom odredbe čl. 252. st. 5. ZTD-a, koju je sud propustio pravilno primijeniti.

13. Zbog navedenog je u odnosu na tuženika IV presudu i točku III. izreke rješenja valjalo preinačiti primjenom odredbe čl. 373. t. 3. i čl. 380. t. 3. ZPP-a te je presuđeno i riješeno kao u izreci.

14. Presuda je, međutim, pravilna i zakonita u odnosu na tuženicu HVB kao jedinu članicu društva ARD j.d.o.o. u vrijeme kada su dospijevale tražbine tužitelja, vjerovnika toga društva, a radi se o obvezama po računima za koje je tužitelj ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa] poslovni broj Ovrv-1309/2017 od 28. travnja 2017. za naplatu tražbine u iznosu od 22.056,88 kn, dospjele 1. siječnja 2017. i troškova ovršnoga postupka.

15. Prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da postoji odgovornost tuženice u smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZTD-a jer iz rezultata dokaznog postupka, naročito iz provedenog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke pravilno zaključuje da je tuženica zloupotrijebila okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva i da se na to ne može pozvati. Naime, iz provedenog vještačenja, rezultate kojeg niti tužiteljica posebno ne osporava u žalbi, sud je utvrdio da je na dan 31. prosinca 2016. društvo ARD j.d.o.o. iskazalo stanje novca u blagajni u iznosu od 97.095,26 kn, što je veći iznos od propisanog blagajničkog maksimuma, da taj novac nije položen na račun društva niti zadnjeg dana 2016. niti prvog dana 2017. Da je taj novac bio položen na račun društva, u vrijeme dospijeća tužiteljeve tražbine 2. siječnja 2017., tužitelj bi mogao namiriti svoju tražbinu. Sud je pravilno utvrdio i činjenicu da je tuženica kao jedini član društva bila upoznata s radnjama koje je obavljao u vođenju poslova društva tuženik IV, njezin suprug, te je pravilno odbio prihvatiti iskaz tuženice da nije znala što potpisuje, potpisujući isprave tijekom 2017. godine o financijskim izvještajima za 2016. godinu za predmetno društvo. Dakle, sud je pravilno zaključio, s obzirom na okolnost da je odluke o raspolaganju iznosom gotovog novca u blagajni na dan 31. prosinca 2016. mogao donositi član uprave, njezin suprug, znala za raspolaganje tim novcem, odnosno očito je da je tuženica raspolagala sa sredstvima društva kao s vlastitim sredstvima, dakle upravlja imovinom društva kao da je njezina imovina, a morala je znati za obveze društva, čime su ostvarene pretpostavke za odgovornost tuženika kao člana društva u smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZTD-a, dakle za obveze društva ARD j.d.o.o.

16. Stoga je u odnosu na tuženicu HVB presudu valjalo potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

17. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnoga prava pri donošenju odluke o trošku postupka sadržane u točki III. izreke rješenja, ovaj sud nalazi da je rješenje u odnosu na tuženicu HVB bilo moguće djelomično potvrditi, dok ju je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo djelomično preinačiti. Naime, pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da će sud pri odlučivanju o troškovima postupka odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a pri tome ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, vodeći računa o pravilima postupka o pripremanju glavne rasprave, ovaj sud ocjenjuje da na teret suprotne strane nije bilo moguće tužitelju dosuditi troškove koji se odnose na materijalne troškove dolaska punomoćnika tužitelja na ročišta kod Trgovačkog suda u Bjelovaru. Ovo stoga što je to trošak nepotreban za vođenje postupka, s obzirom na činjenicu da i u sjedištu suda u [adresa] postoje punomoćnici, odvjetnici koji su mogli zastupati tužitelja, te je angažiranje punomoćnika iz Zagreba za dolazak na ročišta u [adresa] trošak koji nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. To naravno ne utječe na obračun troškova između tužitelja i njegova punomoćnika u smislu odredba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/23), s obzirom na odredbu Tbr. 47. Tarife kojom je propisano da odmjeravanje i naplata troškova na teret protivne stranke ne utječe na obračun troškova između odvjetnika i stranke za izvršeni rad i izdatke u vezi s izvršenim radom. Stoga pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužitelju nije bilo moguće dosuditi troškove dolaska punomoćnika tužitelja na ročišta 22. siječnja 2018., 26. veljače 2018., 23. travnja 2018., 29. listopada 2018. i 23. studenoga 2021. u iznosu od po 101,22 EUR, odnosno za dolazak na ročišta 17. ožujka 2022., 13. listopada 2023. i 11. listopada 2024. u iznosima od po 122,02 EUR jer se ne radi o trošku koji se može dosuditi na teret protivne strane.

18. Pravilnom primjenom čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, odnosno pravilnom primjenom Tarife, nije bilo moguće za pripremni podnesak od 11. listopada 2018. (list 120. – 122- spisa), kojim tužitelj samo uređuje tužbeni zahtjev dosuditi naknadu po Tbr. 8.1, već po Tbr. 8.4 u visini od 25 bodova, zatim za zastupanje na ročištu 29. listopada 2018. na kojem se nisu izvodili dokazi niti se raspravljalo o glavnoj stvari, bilo je moguće dosuditi nagradu po Tbr. 9.2 visini od 50 bodova, a ne 100, kako je to dosudio prvostupanjski sud te za ročište 17. ožujka 2022. (list 186. spisa) koje je odgođeno radi mirnog rješenja spora, bilo je moguće dosuditi nagradu po Tbr. 9.5 u visini od 25. bodova. Također sudsku pristojbu na tu tužbu bilo je moguće dosuditi u iznosu od 81,63 EUR, kao što je dosuđena sudska pristojba na presudu, jer suprotna strana nije dužna snositi trošak koji je nastao zbog nepravodobnog plaćanja sudske pristojbe.

19. S obzirom na navedeno, ukupno je tužitelju valjalo dosuditi trošak postupka koji je dužna naknaditi tuženica u iznosu od 4.313,24 EUR, u kojem je iznosu valjalo potvrditi točku III. izreke pobijanog rješenja, dok je istu valjalo preinačiti u odnosu na tuženika IV, u odnosu na kojeg tužitelj nije uspio u parnici, i u odnosu na tog tuženika odbiti zahtjev na naknadu troškova u cijelosti, a u odnosu na tuženicu HVB valjalo je odluku o trošku preinačiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbiti za iznos od 1.486,16 EUR.

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ocijenjen je neosnovanim na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Jagoda Crnokrak