REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-1074/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektre d.o.o. iz Zagreba, Vukovarska 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa odvjetnik Vladimir Terešak iz Zagreba, protiv tuženika NŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 16. prosinca 2024. godine, u nazočnosti zamjenika tužiteljeva opunomoćenika te izočnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Trkman Pajić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-240/2020 od 17. studenog 2020. kojim se tuženiku NŠ iz [adresa], nalaže platiti tužitelju HEP Elektri d.o.o. iz Zagreba, 357,48 eur s zateznim kamatama od 5. ožujka 2020. godine do isplate, te naknaditi nastali trošak ovršnog postupka od 98,19 eur, s zateznim kamatama od 17. studenog 2020. do isplate i predvidivi trošak ovršnog postupka od 89,80 eur s zateznim kamatama od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi u roku 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu od 18. prosinca 2020., sada tužbi, tvrdi da mu tuženik za neplaćenu, a isporučenu uslugu isporuke struje u kućanstvu duguje 357,48 eur te je javni bilježnik Mirjana Trkman Pajić iz Zagreba donijela rješenje o ovrsi na osnovi vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-240/2020 od 17. studenog 2020. kojim se tuženiku NŠ iz [adresa], nalaže platiti tužitelju HEP Elektri d.o.o. iz Zagreba,357,48 eur s zateznim kamatama od 5. ožujka 2020. godine do isplate, te naknaditi nastali trošak ovršnog postupka od 98,19 eur, s zateznim kamatama od 17. studenog 2020. do isplate i predvidivi trošak ovršnog postupka od 89,80 eur s zateznim kamatama od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi u roku 8 dana.
2. Tuženik u prigovoru od 3. prosinca 2020., sada odgovoru na tužbu poriče osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te prigovara zastari.
3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-4394/2020 od 19. siječnja 2021.godine je stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi na osnovi vjerodostojne isprave istoga javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene radnje, a postupak se nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Sud je proveo dokaz uvidom u izvadak iz tužiteljevih poslovnih knjiga.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Neosnovan je prigovor zastare.
7. Nije prijeporno da je riječ o isporuci električne energije kućanstvu, koju je tužitelj isporučio tuženik, kao na ročištu 9. lipnja 2022.godine.
8. Uvidom u tužiteljev izvadak iz poslovnih knjiga je utvrđeno da je prvi račun na 741,29 kn dospio 21. kolovoza 2019., drugi računa istu svotu je dospio 21. rujna 2019., treći računa istu svotu je dospio 21. listopada 2019.,a četvrti račun na 469,60 kn je dospio 21. studenog 2019.
9. Na osnovi odredbe čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05-29/18) za jednu godinu zastarijevaju tražbine naknada za isporučenu električnu energiju kada je isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.
10. Kako je prvi račun dospio 21. kolovoza 2019., taj jednogodišnji zastarni rok istječe 21. kolovoza 2020., drugi je dospio 21. rujna 2019., te ovaj jednogodišnji zastarni rok istječe 21. rujna 2020., treći je dospio 21. listopada 2019., te ovaj jednogodišnji zastarni rok istječe 21. listopada 2020., a četvrti je dospio 21. studenog 2019., te ovaj jednogodišnji zastarni rok istječe 21. studenog 2020. godine.
11. Kako je tužba podnesena prije toga tj. 4. kolovoza 2020.godine, to je neosnovan prigovor zastare.
12. Glede osnove tužbenog zahtjeva, prijeporno je jesu li su stranke u ugovornom odnosu po odredbi čl. 46, st. 6. Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13-52/19), a tužitelj u tom dijelu ne dokazuje ništa, premda je na njemu dokazni teret te tu činjenicu sud ocjenjuje nedokazanom.
13. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj se poziva na odredbu čl. 66, st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN85/15- 49/20), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka obveze.
14.Točno je da nema dokaza da je tuženik postupio po odredbi čl. 66, st. 5. istih Općih uvjeta tj da bi podnio prigovor, za što je dokazno teret na njemu, ako su stranke bile u ugovornom odnosu, no nema ni dokaza da je tužitelj obračunao visinu tražbine po odredbi čl. 66, st. 1. istih, za što je dokazni teret na njemu.
15.Naime, tužitelj je priložio samo izvadak iz poslovnih knjiga, a dužan je dokazati pravilnost obračuna tražbine i samim tim visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, nakon što je to osporio tuženik.
16. Odredbom čl.230. st.1. Zakona o parničnom postupku propisano je što je javna isprava kao dokaz u parničnom postupku tj. ona isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javne ovlasti koja joj je povjerena zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu, te tako dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a također je propisana i presumpcija istinitosti sadržaja te javne isprave dok se ne dokaže suprotno u stavku 3. iste zakonske odredbe , dočim 2. stavak iste zakonske odredbe propisuje da istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama.
17. Izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga u ovom slučaju predstavlja vjerodostojnu ispravu, sukladno odredbi čl. 23. Ovršnog zakona (NN 112/12-114/22), ali ne i javnu ispravu te posebnim propisom nije u pogledu dokazne snage izjednačena s javnom ispravom već samo kao vjerodostojna isprava s obzirom da ju je izdao tužitelj i njen sadržaj vjerojatno ukazuje na postojanje njegove tražbine.(tako i Županijski sud u Zagrebu Gž-18/07 i Gž-2343/08 Gž-5279/09).
18. Međutim, kako je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva to je tužitelj bio dužan dokazati upravo tu visinu tužbenog zahtjeva ispravom iz odredbe čl.230. Zakona o parničnom postupku a u svezi s odredbama čl.4, 7, 8. i 9.. Zakona o računovodstvu (NN 78/15-82/23), koji je tada bio na snazi te je bio dužan dostaviti takve isprave koje propisuju oba ova zakonska propisa kako bi dokazao osnovanost i visinu svog zahtjeva, što je isključivo njegov teret.
19. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Revt- 55/02-2 od 2. travnja 2002. godine i Rev-1283/07 od 29. travnja 2008. godine izražava stajalište da u slučaju kad tuženik ospori vjerodostojnost računa, a da tužitelj nije dostavio nikakvu dokumentaciju niti je ponudio druge dokaze na okolnost vjerodostojnosti spornih računa i izvršenih isporuka tuženiku, prvostupanjski i drugostupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine tj da izvadak iz konta jest ovjerovljena isprava, no kako je tuženik osporio sadržaj te isprave, tužitelj je bio dužan dokazati istinitost te isprave, budući izvadak iz konta upućuje na sadržaj iz poslovnih knjiga, odnosno na knjiženje tužiteljeve tražbine prama tuženiku , ali iz tog izvatka nije vidljiv činjenični i pravni odnos knjiženja pa je tužitelj nakon tuženikova prigovora tj. poricanja istinitosti izvatka iz konta bio dužan dokazati odgovarajućim ispravama ili drugim dokazima istinitost sadržaja.
20. Kako tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu tražbine ničim, to je odbijen tužbeni zahtjev.
U Zagrebu, dana 30. siječnja 2025. godine
Sudac
Nikola Raguz
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od primitka prijepisa. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovoga suda, a može biti pobijana zbog bitne povrjede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrjede iz čl.354.st.2. točka 3. istog Zakona i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. tuženiku
