REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-374/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to mr. sc. Ane Brkić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ante Bačića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nives Jović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NA, zbog kaznenog djela iz čl. 226. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18, 126/19 I 84/21– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, te o žalbama okrivljenika podnesenim osobno i po branitelju Pavlu Peršiću, odvjetniku u Puli protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-40/2024 od 17. srpnja 2024. temeljem čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i okrivljenika NA kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 17. srpnja 2024., Općinski sud u Pazinu proglasio je krivim okrivljenika NA zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – obijesnom vožnjom u cestovnom prometu iz čl. 226. KZ/11, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik se oslobađa obveze da naknadi troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužne izdatke postavljenog branitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo ODO u Pazinu zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri (čl. 471. st. 1. i 2. ZKP/08), te predlaže da županijski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu u odluci o kazni na način da okrivljeniku izrekne strožu kaznu i to vremenski dulju kaznu bezuvjetnog zatvora te da mu izrekne mjeru opreza iz čl. 72. KZ/11.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik osobno i putem branitelja Pavla Peršića, odvjetnika iz Pule koje je sud razmatrao kao jedinstvu žalbu. Navedenu presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlažu prihvatiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.2. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, branitelj okrivljenika predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

3. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

4. Na temelju odredbe čl. 475. st. 2. i 3. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u prisutnosti okrivljenika i njegova branitelja, čija nazočnost je osigurana putem audio- video uređaja iz Zatvora u Puli, a u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika.

4.1. Branitelj okrivljenika Pavle Peršić, odvjetnik iz Pule je naveo da ostaje kod žalbe i navoda iz odgovora na žalbu te predlaže kao u žalbi i u odgovoru na žalbu.

4.1. Okrivljenik se u cijelosti pridružio navodima svog branitelja, te ostaje kod svih navoda iznesenih u žalbi.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Iako okrivljenik pobija žalbu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći u bitnom da u obrazloženju presude nema razloga o odlučnoj činjenici temeljem koje je sud zaključio da je okrivljenik imao utvrđenu koncentraciju alkohola od 2,43 g/kg, a uslijed čega da se presuda ne može ispitati. Međutim, u odnosu na ovu žalbenu osnovu treba reći da okrivljenik sadržajno dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u daljnjem tekstu obrazloženja.

6.1. Suprotno navodima žalbe okrivljenika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je dao dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, uključujući i njegovu ocjenu svih okolnosti u konkretnom slučaju, pa time i zaključak da je kod okrivljenika kritične prigode utvrđena koncentracija alkohola od 2,43 g/kg. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, odnosno, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su i valjano obrazloženi, a druga je stvar što ih žalitelj kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

6.2. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Okrivljenik ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 jer da je sud pri donošenju presude nepravilno primijenio odredbu čl. 450. st. 1. ZKP/08, odnosno nije izveo dokaz čitanjem na raspravi obrasca AUK-2 (na l.s. 97), a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

7.1. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu kaznenog postupka, jer je pobijanu presudu temeljio na nalazu i mišljenju vještaka Ranke Ferček, a koji dokaz je izveden na raspravi, a činjenica je da je vještakinja za potrebe nalaza i mišljenja koristila obrazac AUK-2, te je provedenim vještačenjem utvrdila da je okrivljenik upravljao vozilom s koncentracijom alkohola od 2,43 g/kg. Prema tome, prvostupanjski sud samim time što na raspravi nije pročitao navedeni obrazac, već je izveo dokaz čitanjem nalaza i mišljenja navedene vještakinje, nije ostvario navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka s obzirom da navedena činjenica nije utjecala niti mogla utjecati na presudu, jer je odlučujuću činjenicu o koncentraciji alkohola u organizmu okrivljenika prvostupanjski sud utvrdio provedenim vještačenjem. Dakle, žalitelj svojim navodima nije dokazao postojanje uzročnog odnosa isticane povrede postupka i kvalitete presude, čime nije počinjena bitna povreda iz čl. 468.st.3. ZKP/08.

8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik u bitnom navodi da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno jer sud nije utvrdio odlučnu činjenicu, konkretno točnu dinamiku prometne nesreće provjerom da li postoje očevici prometne nesreće i neprovođenjem rekonstrukcije ili očevida na licu mjesta uz nazočnost prometnog vještaka.

8.1. Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te se ističe da je prvostupanjski sud pravilno odbio dokazne prijedloge obrane da se ispita svjedok RA i dopunski da se ispita svjedok BA kao i da se provede rekonstrukcija događaja uz prisustvo vještaka prometne struke te da se provede medicinsko vještačenje ozljeda koje je okrivljenik zadobio u inkriminiranom događaju, kao nevažne. U tom pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda navedene pod toč. 10. – 10.1 i na njih upućuje žalitelja.

8.2. Naime, iako je okrivljenik porekao činjenice koje mu se optužbom stavljaju na teret, pravilno je prvostupanjski sud držao njegovu obranu neosnovanom i usmjerenu u pravcu otklona od kaznene odgovornosti, te je pozitivno cijenivši iskaze svjedoka-oštećenika BA te nalaze i mišljenje vještaka Željka Petkovića i Ranke Ferček utvrdio da je optuženik 24. ožujka 2019. oko 18:08, u naselju Flengi, upravljao osobnim automobilom marke Volkswagen Vento registarske oznake [registarska oznaka], u teško alkoholiziranom stanju, vozeći brzinom od oko 65 km/h, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom, iako mu je ta prometnica bila poznata (što optuženik ne osporava) i znajući da je ondje brzina ograničena na 40 km/h te znajući da mu je na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije (što isto nije sporno), uslijed čega je na dijelu prometnice kod kućnog broja 22 vozilom prešao na suprotnu prometnu traku kada je došlo do udara s teretnim vozilom marke MAN kojim je upravljao BA.

8.3. Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije sporno da je optuženik inkriminiranog dana kršio propise o cestovnom prometu koji sami po sebi ukazuju da je optuženik kršeći te propise na tako grub način postupao obijesno. U konkretnom slučaju, optuženiku se inkriminira vožnja s najmanje 2,43 g/kg alkohola u krvi, dakle, ne inkriminira se uobičajeno pijanstvo u prometu, već tako izrazit stupanj pijanstva koji pokazuje da je osoba koja se u tako teško alkoholiziranom stanju upustila u upravljanje automobilom već postupila itekako obijesno u odnosu na kršenje prometnih propisa, a kojoj obijesti je imanentna neobuzdanost i bezobzirnost u upravljanju vozilom. Pored vožnje pod utjecajem alkohola, optuženiku se inkriminira i da brzinu kretanja vozila nije prilagodio osobinama i stanju ceste tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom znaku ili pravilu, kao i da je vozio brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom, odnosno vozeći iako je znao da mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. U ovako opisanim radnjama optuženika (kojima je optuženik prekršio čak četiri odredbe blanketnih propisa o sigurnosti prometa na cestama) nastupila je konkretna opasnost za život i tijelo ljudi. Konkretna opasnost postoji u slučaju postojanja bliske, neposredne mogućnosti nastupanja štetne posljedice (izazivanja opasnosti za život ili tijelo ljudi). Izazivanje opasnosti nastupa čim je povreda zaštićenog dobra bliska ili kada postoji neposredna mogućnost nastanka opasnosti, kada počinitelj uglavnom nije više u mogućnosti upravljati danom prometnom situacijom, a izostajanje povrede ovisi od slučaja, sreće ili ponašanja druge osobe. Optuženik je svojom inkriminiranom vožnjom prešao na suprotnu kolničku traku i sudario se s vozilom kojim je upravljao BA, čime je svojom vožnjom izazvao konkretnu opasnost za život ili tijelo BA, bez obzira na izostanak težih posljedica.

8.4. Također pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik djelo počinio s neizravnom namjerom jer je vožnjom osobnog vozila, iako mu je bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, a u stanju znatne alkoholiziranosti, čime je teško kršio prometne propise (odredbe članaka 51., 53. 199., i 289. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) bio svjestan da može ostvariti konkretnu opasnost i pristao je na to.

8.5. Prema tome, suprotno navodima žalbe, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, nakon što je prvostupanjski sud proveo sve dokaze sukladno čl. 418. st. 1. u vezi čl. 9. st. 1. ZKP/08, a potom je cijenio svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, a posebice iskaz oštećenika BA i nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, te prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je upravo okrivljenik kritične prigode postupao na inkriminirani način, čime se u njegovom ponašanju ostvaruju sva obilježja kaznenog djela iz čl. 226. KZ/11.

8.6. Stoga nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. t. 1. ZKP/08), jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je okrivljenik kritične prigode postupio na način kako mu se to inkriminira u činjeničnom opisu izreke presude, pa je počinio kazneno djelo iz čl. 226. KZ/11, a kako je to obrazloženo u pobijanoj presudi.

9. ODO u Pazinu se žali zbog odluke o kazne i sigurnosnoj mjeri, pri čemu i žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnost stanja a sukladno odredbe čl. 478. ZKP/08 sadrži u sebi i odluku o kazni, te odluku o sigurnosnoj mjeri.

9.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okrivljeniku primjereno izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti, kako je to obrazloženo pod toč. 14. obrazloženja pobijane presude. Također je prvostupanjski sud pravilno obrazložio i iz kojeg razloga okrivljeniku nije izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće i na njih upućuje žalitelja. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika.

9.2. Slijedom toga pravilan je zaključak suda da će se izrečenom kaznom zatvora u osam mjeseci ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na stranici 7. i 8. pobijane prvostupanjske presude, pa je žalba državnog odvjetnika u tom pravcu neosnovana.

10. Budući da žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale povrede kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 30. siječnja 2025.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Nives Jović

mr. sc. Ana Brkić