Poslovni broj: Pn-19/2020-47
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU
Pavla Lončara 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Karlu Novosel, protiv tuženika ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Ivici Škunca, radi naknade štete, nakon usmene, glavne i javne rasprave koja je održana 19. prosinca 2024. i zaključena u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o je
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tuženik i to SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uslijed štetnog događaja od dana 15. 04. 2019. godine, dužan naknaditi štetu tužitelju, i to ČZ iz [adresa] br. OIB: [osobni identifikacijski broj].
II. Nalaže se tuženiku, i to SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju, i to ČZ iz [adresa] br. OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 30.000,00 HRK (slovima: tridesettisuća kuna), i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a koja kamata teče od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku, i to SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju, i to ČZ iz [adresa] br. OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.000,00 HRK (slovima: šest tisuća kuna), i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a koja kamata teče od dana 12.05.2019.godine pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku podmiriti tužitelju trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, na svaki od dužnih iznosa, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa, pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.100,00eur, u roku 15 dana.
Obra zloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da ga je tuženik, za vrijeme dok je sudio nogometnu utakmicu u Savskom Marofu, vrijeđao i nazivao pogrdnim imenima, te mu upućivao neprimjerene izraze prijeteći da će ga ubiti, da bi nakon utakmice i fizički nasrnuo na njega (tužitelja) i udario ga šakom u glavu nanijevši mu tako tjelesne ozljede, pa zato predlaže sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da mu na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 30.000,00 kuna/3.981,68eur, zajedno sa zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.
2.U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, tuženik je osporio, kako osnovanost i visinu istaknutoga tužbenog zahtjeva, tako i nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju tužitelja i svoju pasivnu legitimaciju i odgovornost, kao i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i tjelesnih ozljeda tužitelja.
3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o utakmici od 1. travnja 2019., Potvrdu Policijske postaje Zaprešić od 1. svibnja 2019., Potvrdu Nogometnog središta Zaprešić od 16. svibnja 2019., ispis internetske stranice www.nszapresic.hr, zapisnik sa 7. sjednice disciplinskog suca Veterani, NS Zaprešić, liječničku dokumentaciju tužitelja, Službeni glasnik Nogometnog središta Zaprešić od 15. svibnja 2019., presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, broj: Pp J-718/2019 od 25. listopada 2019. i u sam prekršajni spis, dopis Hrvatskog nogometnog saveza od 23. kolovoza 2021. i od 23. rujna 2021., dopis Nogometnog saveza Karlovačke županije od 5. listopada 2023. i dopis Nogometnog središta Zaprešić od 11. prosinca 2023., saslušao je stranke i svjedoke VZ, DZ, ŽZ, ZZ i GZ, te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim liječnicima vještacima Srećku Vuletić i Gordanu Makarić.
4.Druge dokaze ovaj sud nije provodio jer se nakon provedene medicinske ekspertize nisu više pokazali potrebnim za utvrđivanje činjenica važnih za odlučivanje i odlučnim za drukčiju ocjenu sveukupnog raspravnog materijala.
5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavu zdravstvenog kartona tužitelja i dopunsko vještačenje po dostavi istog jer prema kazivanju liječnika vještaka Srećka Vuletić isto ne bi utjecalo na izmjenu zaključaka iz vještva. Također je odbijen i dokazni prijedlog tužitelja da se u svojstvu svjedoka sasluša i liječnik IZ povodom njegova nalaza od 15. travnja 2019. jer je prema stručnom i vrlo uvjerljivom kazivanju liječnika vještaka Srećka Vuletić šifra "S00 površinska ozljeda glave" ovdje korištena temeljem izjave samog tužitelja koji se žalio na ozljedu glave, koja, pak, niti u nalazu liječnika JZ, niti u nalazu liječnika kirurga UZ ("glava izvana b.o., bez vidljivih kontuzijskih otisaka") nije objektivizirana, pa niti minimalnim vanjskim znakovima ozljeđivanja, što medicinski nije vjerojatno kada bi tužitelj doista imao subjektivne simptome koje je naveo.
6.Smatrajući da se time ovaj postupak samo nepotrebno odugovlači sud je odbio prijedlog tužitelja za dodjeljivanje roka radi očitovanja na dopis Nogometnog središta Zaprešić od 11. prosinca 2023. jer se radi o činjeničnim podacima na koje se tužitelj, jer se odnose baš na njega, mogao očitovati već na ročištu, a usto očitovanje tužitelja na taj dopis ne bi utjecalo na drukčiju odluku suda. Također, iz istoga razloga odbijen je i prijedlog tužitelja za dodjeljivanje roka radi konačnog uređenja tužbenog zahtjeva jer je tužbeni zahtjev tužitelj mogao i trebao konačno postaviti i ranije, nakon što je primio vještvo, ili pak urediti ga odmah na ročištu jer mu je za to potrebno samo pravničko znanje kojim već raspolaže.
7.Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 11/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je uzeo da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.
8.U konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete.
9.Tužitelj, naime, tvrdi da ga je tuženik 15. travnja 2019. najprije vrijeđao i prijetio mu da će ga ubiti, a potom fizički napao i tjelesno ozlijedio, dok s druge strane tuženik negira da bi tužitelju prijetio ubojstvom i da bi ga fizički napao i tjelesno ozlijedio.
10.U konkretnom slučaju između stranaka su sporne sve zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu: štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete na način da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje, te protupravnost (čl. 1045. st. 1. i 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).
11.Teret dokazivanja svih zakonom predviđenih pretpostavki odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene leži u konkretnom slučaju na tužitelju.
12.Saslušan o elementima činjenične osnove spora tužitelj je iskazao da mu je tuženik kritične zgode za vrijeme nogometne utakmice prijetio riječima "kunem ti se djetetom, ubit ću te", da bi ga poslije utakmice i fizički napao udarivši ga u zatiljni dio glave.
13.Saslušan o elementima činjenične osnove spora tuženik je iskazao da kritične zgode nije prijetio tužitelju da će ga ubiti, te da ga nije fizički napao i tjelesno ozlijedio.
14.Iskaze stranaka sud je cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu i u vezu s ostalim dokazima provedenim na glavnoj raspravi.
15.Uvidom u prekršajni spis Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj: Pp J-718/2019 utvrđeno je da je tuženik presudom od 25. listopada 2019. prekršajno kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100,00eur "što je dana 15. travnja 2019. u 19,00 sati na ŠRC Savski Marof u Prudnicama, A. Kovačića 1, narušavao javni red i mir, jer je nakon odigravanja nogometne utakmice veterana glavnog suca utakmice ČZ koji je napustio teren i ušao u službene prostorije kluba fizički napao ispred svlačionice udarivši ga šakom u desnu stranu donje usne, dakle, tučnjavom na javnom mjestu remetio javni red i mir". Mada je navedena presuda pravomoćna, ovaj sud nije za nju vezan, pa u ovoj parnici može zaključiti i drukčije.
16.Uvidom u potonju presudu Prekršajnog suda u Zaprešiću, broj Pp J- 718/2019 od 25. listopada 2019., kao i u taj prekršajni spis, proizlazi da je tužitelj, dajući sudu svoj iskaz, izjavio da ga je kritične zgode 15. travnja 2019. tuženik udario rukom u predjelu desne strane lica, pored usnice, dok iz iskaza svjedoka MZ proizlazi da mu je tužitelj rekao da je dobio udarac u predjelu usnice, da ih je stalno dodirivao prstima "govoreći da ga tu nešto smeta i pokazivao je kao da ima neku porezotinu". U iskazu koji je, pak, dao u ovoj parnici tužitelj govori da je dobio udarac u zatiljni dio glave.
17.U konkretnom slučaju nije sporno da nema svjedoka-očevidaca štetnog događaja, što osim tog proizlazi i iz svih provedenih personalnih dokaza (list 72, 112- 116).
18.Uvidom u povijest bolesti Kliničke bolnice Sveti Duh za tužitelja od 15. travnja 2019. proizlazi da se tužitelj javio radi pregleda u tu bolnici "jer je na utakmici dobio udarac u glavu". Također, proizlazi i da liječničkim pregledom nije utvrđeno da bi na tijelu (licu) tužitelja bilo hematoma (krvnih podljeva koji zaostaju nakon udarca), štoviše, u opisanomu statusu jasno stoji "glava izvana b.o., bez vidljivih kontuzijskih otisaka".
19.Uvidom u dokumentacijski list pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije od 15. travnja 2019. proizlazi da je tužitelj po dolasku k liječniku izjavio da nema bolova i da je dobio udarac šakom u bradu, te da je liječnik postavio dijagnozu "S00 površinske ozljede glave" i Y04 napad tjelesnom silom".
20.Budući da parnični sud, ni parnične stranke nemaju stručnog znanja da bi valjano protumačile i posve razjasnile potonju medicinsku dokumentaciju i doveli je u izravan kauzalni neksus s okolnostima nastanka štetnog događaja kako ga opisuje tužitelj, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima za medicinu Srećku Vuletić i Gordanu Makarić.
21.Iz pisanoga nalaza i mišljenja potonjih liječnika vještaka tako proizlazi da s neurokirurškog gledišta nije bilo moguće utvrditi da je tužitelj bio fizički ozlijeđen u štetnom događaju, odnosno da bi kod tužitelja došlo do povrede tjelesnog zdravlja, te da po toj osnovi nema stoga uvjeta za iskazivanje ocjene zadanih kvalifikatornih okolnosti. S druge, pak, psihijatrijske strane, proizlazi da između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja kod tužitelja postoji izravna uzročno-posljedična veza, jer je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje da je trpio sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta ukupno 6 sati, te umjereni oscilirajući strah ukupno 2 dana, a potom i slabiji oscilirajući strah ukupno do tjedan dana, s time da mu je status psihičkih funkcija stabiliziran sredinom svibnja 2019.
22.Budući da neurokirurškom ekspertizom nije, dakle, bilo moguće utvrditi da je kod tužitelja došlo do tjelesnoga ozljeđivanja u štetnom događaju, što znači da onda nema niti povrede njegovoga duševnog zdravlja iz toga događaja provociranog fizičkim napadom koji opisuje, liječnik vještak Gordan Makarić je u svojemu pisanomu dopunskom očitovanju od 8. veljače 2024. pojasnio da je prethodno citirana ocjena kvalifikatornih okolnosti s psihijatrijskog gledišta dana tek temeljem izjavljene prijetnje tuženika "kunem se ubit ću te, rođene mi djece", koja da je kod tužitelja dovela do poremećaja duševne ravnoteže.
23.Svoj stručni nalaz i mišljenje vještaci su i detaljno usmeno obrazložili na ročištu glavne rasprave održanom 19. prosinca 2024.
24.Sud je u cijelosti prihvatio zaključke medicinske ekspertize smatrajući ih vrlo stručnim i valjano obrazloženim. Iako sud nema stručnog znanja potrebnoga za razjašnjenje svih okolnosti dane medicinske situacije, prihvatio je nalaz i mišljenje liječnika vještaka i iz razloga jer je našao da izneseni stavovi i odgovori mogu odoljeti baš svakoj kritici zasnovanoj na pravilima logičkog zaključivanja i životnog iskustva, a osim toga, u mišljenju vještaka nema proturječja ili nedostataka, niti se pak, unatoč kritičkoj analizi stranaka, pojavila bilo kakva sumnja u pravilnost konačnih zaključaka vještva, pa zbog toga nije bilo uvjeta za primjenu čl. 261. ZPP-a i provođenje novoga vještačenja, kako je to predložio tužitelj.
25.Naime, zadatak vještaka bio je da na temelju svoga stručnog znanja ocijene kvalifikatorne okolnosti štetnog događaja kojeg opisuje tužitelj polazeći pritom od priložene medicinske dokumentacije i izjava samog tužitelja, te dadu svoje stručne zaključke o eventualnom ozljeđivanju i posljedicama ozljeđivanja i liječenja na podlozi nalaza ordinirajućih liječnika i anamnestičkog pregleda tužitelja.
26.Provedenom neurokirurškom ekspertizom utvrđeno je da nema dovoljno podataka koji bi opisivali natučenje mekog oglavka ili lica tužitelja. Dijagnoza contusio capitis da je postavljena temeljem anamnestičkog kazivanja tužitelja o zadobivenom udarcu, dok rezultati kliničkoga pregleda na dan štetnog događaja (po kirurgu glava izvana b.o. (bez osobitosti) bez vidljivih kontuzijskih otisaka) to ne potvrđuju. Također je utvrđeno da nema ama baš nikakvih podataka da bi tužitelj u štetnom događaju zadobio potres mozga (jer je komocijski sindrom negativan), dok RTG donje čeljusti nije pokazao da bi došlo do bilokakvih prijeloma. Konačno, kliničkim neurokirurškim pregledom tužitelja nisu pronađeni nikakvi pokazatelji eventualne tjelesne ozljede iz štetnog događaja, ili njezinih posljedica, pri čemu je upadljivo proturječno iskazivanje samoga tužitelja o vrsti tjelesne ozljede koju da je zadobio u štetnom događaju, jer je najprije tijekom primarnog zbrinjavanja u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć na dan događaja tako naveo da je dobio udarac šakom u bradu, na ročištu glavne rasprave 4. rujna 2023. da je dobio udarac u zatiljni dio glave, a tokom njegova neurokirurškog pregleda da je dobio udarac u sljepoočni dio glave lijevo. Obzirom da su ova tri dijela glave (donja čeljust, zatiljni dio glave i temporalni dio glave) anatomski vrlo različiti dijelovi glave smješteni na različitim i dovoljno međusobno udaljenim mjestima, nije ih bilo moguće istodobno zahvatiti jednim udarcem šakom. Zbog tog su navodi i tvrdnje tužitelja o pretrpljenim tjelesnim ozljedama ocijenjeni neistinitim, nelogičnim i životno posve neuvjerljivim.
27. U smislu odredbe iz čl. 7. st. 1. ZPP-a, dužnost je stranaka da u parnici iznesu sve tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože sve dokaze kojima se te tvrdnje mogu provjeriti, odnosno da iznesu sva činjenična i dokazna sredstva prikladna i potrebna kako bi sud uvjerile u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva.
28.Prema mišljenju ovog prvostupanjskog suda, tužitelj nije u konkretnom slučaju na posve izvjestan i nesumnjiv način uvjerio sud da se štetni događaj dogodio upravo na način kako ga opisuje u tužbi i u svojemu iskazu i da ga je upravo tuženik tjelesno ozlijedio kritičnoga dana 15. travnja 2019. nanijevši mu tako tjelesne ozljede glave prema dijagnozama opisanim u medicinskoj dokumentaciji. Valja svakako reći da tjelesne ozljede tužitelja nisu u medicinskoj dokumentaciji objektivizirane kliničkim pregledom, niti su pak klinički opisane u smislu vidljivih rana, ogrebotina, hematoma, modrica, krvarenja, crvenila i sl., a prema mišljenju liječnika vještaka, medicinski nije vjerojatno da tužitelj ne bi imao barem nekih minimalnih znakova ozljeđivanja, a to je kontuzijski areal u području glave i lica, a da istodobno ima simptome koje ističe i da ima posve uredan neurološki status zjenica i vida. Dakle, u konkretnom slučaju nema nikakvih objektivnih medicinskih pokazatelja da je tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu, a da i jest, takva tjelesna ozljeda, bez objektivnih medicinskih pokazatelja, po mišljenju liječnika vještaka, nije od nikakvog sudskomedicinskog značaja.
29.Također, tužitelj nije na posve izvjestan i nesumnjiv način dokazao da postoji jasna uzročno posljedična veza između štetne radnje koju pripisuje tuženiku i štete, to jest da su tjelesne ozljede mogle nastati djelovanjem koje on (tužitelj) stavlja tužbom na teret tuženiku, jer upravo suprotno proizlazi iz zaključaka liječnika vještaka neurokirurga.
30.Zbog svega toga sud je uzeo da navodi i tvrdnje tužitelja o činjenicama važnim za donošenje odluke nisu istiniti, tj. da nisu istiniti navodi i tvrdnje tužitelja da se štetni događaj dogodio na način kako ga u tužbi - pozivajući se na dokumentaciju (udarac u desnu stranu donje usne) i iskazu (udarac u zatiljni dio glave) on opisuje i da ga je u tomu štetnom događaju tjelesno ozlijedio upravo tuženik i upravo na način da mu je nanio one tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji (površinska ozljeda glave), te da postoji potreban kauzalni neksus. S druge strane, sud je uzeo da su tvrdnje i iskazi tuženika kojima negira tužbene navode i kazivanje tužitelja istinit i vjeran i maksimalno mogući odraz relevantne (objektivne) stvarnosti.
31.Prema tome nema, dakle, uvjeta da se tužitelju dosudi tražena pravična novčana naknada neimovinske i nenovčane imovinske štete i izgubljene zarade zbog povrede prava njegove osobnosti u smislu odredaba iz čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. i čl. 1100. ZOO-a, jer prema rezultatima provedenoga parničnoga raspravljanja nije povrijeđeno njegovo zakonom ustanovljeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje i pravo osobnosti na čast, ugled, dostojanstvo i duševno zdravlje zbog njegovog tjelesnog ozljeđivanja.
32.Što se tiče, pak, onog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje od tuženika novčanu naknadu neimovinske i nenovčane imovinske štete i izgubljene zarade zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled, dostojanstvo i duševno zdravlje provocirane riječima tuženika "kunem ti se djetetom, ubit ću te", stav je ovog suda da tužitelj nije ničime dokazao da bi mu tuženik prijetio na taj način, jer to ne proizlazi niti iz ijednog materijalnog ili personalnog dokaza provedenoga na glavnoj raspravi, a niti pak proizlazi iz personalnih dokaza provedenih u prekršajnom spisu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj: Pp J-718/2019, gdje je tužitelj, na glavnoj raspravi, izjavio da mu je tuženik (samo) prijetio da će ga fizički napasti, a ne i da će ga ubiti.
33.Dakle, nema niti jednoga dokaza koji bi potvrdio tvrdnje tužitelja da mu je kritične zgode tuženik izrekao riječi koje su po mišljenju liječnika vještaka psihijatra mogle dovesti do privremenoga poremećaja njegove duševne ravnoteže i povrede prava osobnosti na njegovo duševno zdravlje, a osim toga, tužitelj nije niti dokazao uzročno posljedičnu vezu između poremećaja njegove duševne ravnoteže provocirane takvim verbalnim izričajem tuženika i nenovčane imovinske i novčane imovinske štete koju potražuje od tuženika, pri čemu valja primijetiti da i sam tužitelj navodi (list 2 i 72) da je bio na bolovanju (jer je bio u radnom odnosu) i nije mogao suditi zbog pretrpljenih tjelesnih ozljeda, a ne zbog poremećaja duševne ravnoteže provocirane prijetnjom tuženika.
34.Konačno, tužitelj nije ničime dokazao niti samu visinu izgubljene zarade zbog nemogućnosti suđenja, jer ona ne proizlazi niti iz ijednog dokaza provedenoga na glavnoj raspravi, i to kako po svojoj visini, tako ni po svojoj osnovi u smislu jasnih i određenih kriterija i uvjeta njezinoga određivanja u odnosu na konkretnog tužitelja u konkretnom razdoblju (termini i rang odigravanja utakmica koje da je mogao suditi).
35.Zbog toga je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u cijelosti i zato presuditi kao u točki 1. izreke.
36.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove.
37.Obzirom da tuženik nije izgubio parnicu, nema uvjeta da mu se naloži da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka, pa je zato tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki 1. izreke presude.
38.Sud je u skladu s odredbom iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti slučaja, tuženiku dosudio samo one troškove koji su mu bili potrebni radi vođenja ove parnice.
39.Visina parničnih troškova odmjerena je tuženiku prema odredbama iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).
40.Tuženiku su priznati i dosuđeni slijedeći parnični troškovi (čl. 2. ZPP-a):
- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00eur (Tbr. 8.1. OT),
- trošak sastava podneska od 19. veljače 2024. u iznosu od 200,00eur (Tbr. 8.1. OT),
- trošak zastupanja na ročištu održanom 7. srpnja 2021. u iznosu od 100,00eur (Tbr. 9.2. OT),
- trošak zastupanja na ročištu održanom 4. rujna 2023. u iznosu od 200,00eur (Tbr. 9.1. OT),
- trošak zastupanja na ročištu održanom 30. studenog 2023. u iznosu od 200,00eur (Tbr. 9.1. OT),
- trošak zastupanja na ročištu održanom 19. prosinca 2024 u iznosu od 200,00eur (Tbr. 9.1. OT),
što sveukupno iznosi 1.100,00eur, kao u točki 2. izreke presude.
41.Slijedom svega navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.
U Zaprešiću 30. siječnja 2025.
Sudac:
mr. sc. Zvonimir Dodig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
Tužitelju, po pun., uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 94,23eur,
2. Tuženiku, po pun.
