9 P-33/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZADRU
STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika VRATA KRKE d.o.o., OIB: 89474355302, zastupano po odvjetnicima Luki Vukšiću i Mihovilu Luciću iz OD Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., Zagreb, protiv tuženika-protutužitelja KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, utvrđenja otkaza ugovora i utvrđenja prestanka društva, na ročištu objave održanom dana 30. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, kao neosnovan, koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba 6.2. Ugovora o tajnom društvu od dana 01. kolovoza 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika, pod posl. br. OV-6472/05, sklopljenog između tužitelja VRATA KRKE d.o.o., OIB: 89474355302, Put Bioca 15/a, Šibenik 22000, kao poduzetnika, i tuženika KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao tajnog člana, koja odredba glasi: „Stranke su suglasne da tajni član u bilo koje vrijeme ima pravo zahtijevati da postane član društva VRATA KRKE d.o.o. u istom omjeru kakav ima omjer sudjelovanja u dobiti i gubitku kao tajni član, a poduzetnik je dužan u roku od 15 dana od dana zahtjeva ustupiti tajnom članu udjel u društvu i sklopiti društveni ugovor u koji će se unijeti odredbe koje reguliraju odnos stranaka kako je to određeno u ovom ugovoru.“.
II. Utvrđuje se da je Ugovor o tajnom društvu, od dana 01. kolovoza 2005. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika, pod posl. br. OV- 6472/05, sklopljen između tužitelja VRATA KRKE d.o.o., OIB: 89474355302, Put Bioca 15/a, Šibenik 22000, kao poduzetnika, i tuženika KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao tajnog člana, otkazan dopisom tužitelja s danom 19. siječanj 2023. godine.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana. "
2. Odbija se alternativni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, kao neosnovan, koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba 6.2. Ugovora o tajnom društvu od dana 01. kolovoza 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika, pod posl. br. OV-6472/05, sklopljenog između tužitelja VRATA KRKE d.o.o., OIB: 89474355302, Put Bioca 15/a, Šibenik 22000, kao poduzetnika, i tuženika KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao tajnog člana, koja odredba glasi: „Stranke su suglasne da tajni član u bilo koje vrijeme ima pravo zahtijevati da postane član društva VRATA KRKE d.o.o. u istom omjeru kakav ima omjer sudjelovanja u dobiti i gubitku kao tajni član, a poduzetnik je dužan u roku od 15 dana od dana zahtjeva ustupiti tajnom članu udjel u društvu i sklopiti društveni ugovor u koji će se unijeti odredbe koje reguliraju odnos stranaka kako je to određeno u ovom ugovoru.“.
II. Utvrđuje se da je Ugovor o tajnom društvu, od dana 01. kolovoza 2005. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika, pod posl. br. OV- 6472/05, sklopljen između tužitelja VRATA KRKE d.o.o., OIB: 89474355302, Put Bioca 15/a, Šibenik 22000, kao poduzetnika, i tuženika KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao tajnog člana, otkazan s danom 31. prosinac 2023. godine.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."
3. Odbija se alternativni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, kao neosnovan, koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba 6.2. Ugovora o tajnom društvu od dana 01. kolovoza 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika, pod posl. br. OV-6472/05, sklopljenog između tužitelja VRATA KRKE d.o.o., OIB: 89474355302, Put Bioca 15/a, Šibenik 22000, kao poduzetnika, i tuženika KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao tajnog člana, koja odredba glasi: „Stranke su suglasne da tajni član u bilo koje vrijeme ima pravo zahtijevati da postane član društva VRATA KRKE d.o.o. u istom omjeru kakav ima omjer sudjelovanja u dobiti i gubitku kao tajni član, a poduzetnik je dužan u roku od 15 dana od dana zahtjeva ustupiti tajnom članu udjel u društvu i sklopiti društveni ugovor u koji će se unijeti odredbe koje reguliraju odnos stranaka kako je to određeno u ovom ugovoru.“.
II. Utvrđuje se da je tajno društvo, koje je nastalo temeljem Ugovora o tajnom društvu, od dana 01. kolovoza 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika, pod posl. br. OV-6472/05, između tužitelja VRATA KRKE d.o.o., OIB: 89474355302, Put Bioca 15/a, Šibenik 22000, kao poduzetnika, i tuženika KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao tajnog člana, prestalo silom zakona.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."
4. Prihvaća se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, kao osnovan, koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tajni član društva tužitelja-protutuženika VRATA KRKE d.o.o., Šibenik, Put Bioca 15/a, OIB: 89474355302.
2. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ispunio obvezu o unosu vrijednosti od 250.000,00 kn u trgovačko društvo tužitelja-protutuženika VRATA KRKE d.o.o., Šibenik, Put Bioca 15/a, OIB: 89474355302, u skladu s Ugovora o tajnom društvu od 01. kolovoza 2005. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Ljlijanke Malenice, poslovni broj OV-6472/05.
3. Utvrđuje se da tužitelj KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ima pravo temeljem Ugovora o tajnom društvu od 2. kolovoza 2005. godine, ovjerenog od javnog bilježnika Ljiljanke Malenice pod poslovnim brojem OV- 6472/05 sklopljenog s tuženikom VRATA KRKE d.o.o., Šibenik, Put Bioca 15/a, OIB: 89474355302, na dostavu prijepisa:
- Godišnjih financijskih izvještaja za 2020. - 2023. godinu;
- Odluke o raspodjeli i uporabi dobiti za razdoblje od 2005. do zaključno 2023. godine;
- Bruto bilance za razdoblje od 2005. do zaključno 2023. godine;
- Analitike kupaca i dobavljača za 2023. godinu;
- Popisa dugotrajne imovine 2023. godine;
- Dokumentacije o zalihama društva 2023. godine;
- Strukture kredita i zajmova iz 2023. godine;
- Kapitalnih rezervi i revalorizacijski rezervi.
4. Nalaže se tuženiku VRATA KRKE d.o.o., Šibenik, Put Bioca 15/a, OIB: 89474355302 da dostavi tužitelju KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prijepise:
- Godišnjih financijskih izvještaja za 2020. - 2023. godinu;
- Odluke o raspodjeli i uporabi dobiti za razdoblje od 2005. do zaključno 2023. godine;
- Bruto bilance za razdoblje od 2005. do zaključno 2023. godine;
- Analitike kupaca i dobavljača za 2023. godinu;
- Popisa dugotrajne imovine 2023. godine;
- Dokumentacije o zalihama društva 2023. godine;
- Strukture kredita i zajmova iz 2023. godine;
- Kapitalnih rezervi i revalorizacijski rezervi.
sve u roku od 15 dana od donošenja ove presude i pod prijetnjom ovrhe."
5. Nalaže se tužitelju-protuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.337,62 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se na odnose iz trgovačkih ugovora određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
Tužitelj-protutuženik je u tužbi naveo da su dana 01. kolovoza 2005. godine tužitelj kao poduzetnik, i tuženik kao tajni član, sklopili Ugovor o tajnom društvu (dalje u tekstu: „Ugovor“), ovjeren kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika, pod posl. br. OV-6472/05, cilj kojeg Ugovora je bio ostvarivanje zajedničkog pothvata ulaganjem imovinske vrijednosti tajnog člana u poduzeće radi ostvarivanja ugostiteljske, turističke, trgovačke i druge djelatnosti te ostvarivanja dobiti iz te djelatnosti. Osnovna obveza tuženika, utvrđena člankom 2. Ugovora, bila je uložiti vrijednost od 250.000,00 kn u poduzetnika, ovdje tužitelja, i to najkasnije do dana 15. kolovoza 2005. godine, te mu je temeljem navedenog uloga trebalo pripasti pravo sudjelovanja u dobiti i gubitku poduzetnika u omjeru od 25%. Međutim, navedeni cilj koji se trebao ostvariti sklapanjem Ugovora nikada nije ostvaren, i to prvenstveno iz razloga što tuženik svoju obvezu nikada nije ispunio ni u kojem dijelu, odnosno nikada i ni na koji način nije uložio vrijednost od 250.000,00 kn u ovdje tužitelja, društvo VRATA KRKE d.o.o. Obzirom na tada planiranu suradnju među strankama i njihov planirani poslovni pothvat koji se nije ostvario, tužitelj je po tadašnjem zakonskom zastupniku, FŽ, a postupajući s povjerenjem u tuženika i njegove tvrdnje o uplati predmetnog iznosa, izdao potvrdu tuženiku da je isti uplatio navedenih 250.000,00 kn, no tuženik tako nešto nikada nije učinio, a koja činjenica je lako provjerljiva uvidom u poslovne knjige tužitelja iz čega nedvosmisleno proizlazi kako navedeni iznos nikada nije uplaćen, i na koju okolnost tužitelj predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
Nadalje, tužitelj-protutuženik je naveo da kao tajni član nije ispunio niti bilo koju drugu obvezu iz Ugovora koja bi za cilj imala ostvarivanje svrhe Ugovora. Cilj Ugovora bio je da tuženik, kao osoba sa bogatim iskustvom u turističkom sektoru, pomogne da tada novoizgrađeni hotel u vlasništvu tužitelja bude popunjen odnosno da se tuženik angažira u poslovanju i pomogne pri pronalasku gostiju, a što bi pak dovelo do većeg profita društva, no tuženik tako nešto nikada nije učinio niti je uopće sudjelovao u poslovanju društva. Uz to, došlo je i do poremećenih odnosa između ugovornih strana zbog čega također zajednički pothvat nije nikada ostvaren, a tužitelj u svakom slučaju smatra i kako su pojedine odredbe Ugovora ništetne. Obzirom da tuženik nije nikada ispunio svoju obvezu, niti je ispunjenje cilja predmetnog Ugovora više uopće bilo moguće, od trenutka sklapanja Ugovora 2005. godine pa sve do 2020. godine ugovorne strane uopće nisu izvršavale predmetni Ugovor odnosno bilo kakva prava i obveze iz istoga.
Također je naveo da tek 15 (petnaest) godina nakon sklapanja Ugovora, ovdje tuženik pokrenuo je postupak protiv ovdje tužitelja, koji se vodio pred naslovnim sudom, pod posl. br. P-40/2020, te u kojem postupku je tražio da mu ovdje tužitelj- protutuženik dostavi prijepise financijskih izvješća za godine 2005. – 2019. Obzirom da predmetni Ugovor do toga trenutka nije nikada formalno otkazan ili raskinut, sud je usvojio navedeni zahtjev i naložio ovdje tužitelju da dostavi predmetna financijska izvješća, što je ovdje tužitelj-protutuženik i učinio. Slijedom toga, iz naprijed navedenih razloga ovdje tužitelj-protutuženik je dopisom putem svog punomoćnika, koji dopis je upućen tuženiku-protutužitelju preporučenom poštom dana 14. srpnja 2022. godine, otkazao predmetni Ugovor. Obzirom da tuženik-protutužitelj navedeni otkaz nije htio zaprimiti, otkaz Ugovora upućen je tuženiku-protutužitelju i putem javnog bilježnika Alise Kale iz Šibenika te mu je isti nesporno uručen putem javnobilježničke dostave dana 19. siječnja 2023. godine. Usprkos navedenom, tuženik-protutužitelj se dopisom od dana 20. studenoga 2023. godine (na dopis je omaškom stavljen dan 20. studeni 2013. godine) ponovno obratio tužitelju- protutuženiku u kojem dopisu traži da mu se dostavi dokumentacija za razdoblje od 2019. – 2022. godine, te u kojem dopisu traži da se ovdje tuženiku sukladno čl. 6.2. Ugovora omogući da postane član društva VRATA KRKE d.o.o., odnosno član ovdje tužitelja.
Tužitelj je naveo da smatra kako su takvi zahtjevi tuženika-protutuženika iz više razloga sasvim neosnovani, stoga je odbio postupiti po istima o čemu je putem dopisa od dana 15. prosinca 2023. godine obavijestio tuženika-protutuženika, te je uz to prisiljen i ustati s ovom tužbom kako bi zaštitio svoja prava i interese. Odnosno, tužitelj smatra kako je predmetni Ugovor iz više razloga prestao proizvoditi pravne učinke, te kako su pojedine odredbe istoga u svakom slučaju ništetne. Članak 6.2. Ugovora glasi:
„Stranke su suglasne da tajni član u bilo koje vrijeme ima pravo zahtijevati da postane član društva VRATA KRKE d.o.o. u istom omjeru kakav ima omjer sudjelovanja u dobiti i gubitku kao tajni član, a poduzetnik je dužan u roku od 15 dana od dana zahtjeva ustupiti tajnom članu udjel u društvu i sklopiti društveni ugovor u koji će se unijeti odredbe koje reguliraju odnos stranaka kako je to određeno u ovom ugovoru.“
Navedena odredba je u cijelosti ništetna obzirom da je čl. 412., st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, dalje u tekstu: „ZTD“) propisano kako je za prijenos poslovnog udjela potreban ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik, te kako je takav ugovor potreban i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio. Identična zakonska odredba da je postojala i u trenutku sklapanja Ugovora.
Tužitelj-protutuženik je naveo da obzirom da su na predmetnom Ugovoru samo ovjereni potpisi stranaka, a isti nesporno nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave potvrđene po javnom bilježniku, navedena odredba u cijelosti je ništetna. Kao što je već navedeno, tuženik-protutuženik nije nikada ispunio svoju obvezu iz Ugovora obzirom da nije unio nikakvu imovinsku vrijednost u društvo, a isto tako nije napravio niti bilo što drugo u cilju ostvarenja svrhe tajnoga društva. Stoga, predmetni Ugovor tužitelj je tuženiku-protutuženiku otkazao s danom 14. srpnja 2022. godine kada je predmetni otkaz poslao tuženiku- protutuženiku preporučenom pošiljkom, no obzirom da je tuženik više puta odbio podignuti pošiljku, ista mu je uručena dana 19. siječnja 2023. godine putem javnog bilježnika Alise Kale. Sukladno čl. 155., st. 2. ZTD-a, svaki član društva može bez otkaznog roka otkazati ugovor o tajnome društvu, ako za to postoji važan razlog. Upravo gore navedena činjenica kako tuženik-protutuženik nikada nije unio imovinsku vrijednost u društvo niti kako je ispunio bilo kakvu drugu obvezu, a isto tako i činjenica da su odnosi među strankama već dugi niz godina poremećeni u toj mjeri da ostvarenje bilo kakve suradnje ili zajedničkog cilja, kako je to utvrđeno Ugovorom, nije moguće, predstavlja važan razlog za otkaz Ugovora sukladno čl. 155., st. 2. ZTD-a, stoga sukladno svemu navedenom, predmetni Ugovor otkazan je s danom 19. siječnja 2023. godine.
Nadalje je tužitelj-protutuženik naveo da podredno navedenom, člankom 155., st. 1. ZTD-a, propisano je kako se na otkaz ugovora o tajnom društvu primjenjuju i odredbe čl. 98., 100. i 101. ZTD-a. Sukladno navedenom čl. 98. ZTD-a, ako je društvo osnovano na neodređeno vrijeme, svaki član društva može otkazati društveni ugovor s posljednjim danom poslovne godine uz otkazni rok od najmanje šest mjeseci koji mora isteći do toga dana. Obzirom na gore navedene odredbe ZTD-a, navedena odredba primjenjuje se i na tajna društva, stoga ukoliko se ne bi prihvatila tvrdnja tužitelja kako je predmetni Ugovor otkazan sukladno čl. 155., st. 2. ZTD-a s danom 19. siječnja 2023. godine, onda je isti nesporno otkazan sukladno čl. 98. ZTD-a s danom 31. prosinca 2023. godine, obzirom da je to posljednji dan poslovne godine te je do toga trenutka nesporno istekao i eventualni otkazni rok od šest mjeseci.
Člankom 154., st. 1., t. 2. ZTD-a određeno je kako je razlog za prestanak tajnoga društva, između ostaloga, i ako ostvarivanje cilja zbog kojega je sklopljen ugovor o tajnome društvu postane nemoguće. Kao što je već naveo ranije u tužbi, cilj Ugovora bio je da tuženik-protutužitelj, uz obvezu samog uloga, a kao osoba sa bogatim iskustvom u turističkom sektoru pomogne da tada novoizgrađeni hotel u vlasništvu tužitelja-protutuženika bude popunjen odnosno da se tuženik angažira i pomogne pri pronalasku gostiju što tuženik nikada nije učinio niti se na bilo koji način uključio u poslovanje tužitelja-protutuženika. Uz to, došlo je i do znatno poremećenih odnosa između ugovornih strana zbog čega također zajednički pothvat nije nikada ostvaren. Slijedom toga, očigledno je kako je ostvarivanje cilja zbog kojega je sklopljen Ugovor postalo nemoguće.
Nadalje je tužitelj-protutuženik naveo da je člankom 152. ZTD-a određeno kako tajni član društva sudjeluje u gubitku poduzetnikovog poduzeća do iznosa uplaćenoga uloga, odnosno do visine uloga koji se obvezao uplatiti na temelju ugovora o tajnome društvu, a za navedeni iznos gubitka iskazanog poslovanjem društva smanjuje se ulog tajnog člana. Tužitelj-protutuženik je ponovno istakao kako tuženik nikada nije uplatio ulog koji se obvezao uplatiti temeljem Ugovora, no ulog koji se on obvezao uplatiti sasvim je amortiziran obzirom da je društvo od trenutka sklapanja Ugovora ostvarivalo značajne gubitke koji su doveli do potpunog smanjenja predmetnog uloga odnosno uslijed navedenih gubitaka njegov ulog u potpunosti je iskorišten za pokriće gubitaka pa više isti ni ne postoji. Identična situacija bila bi i u slučaju da je tuženik-protutužitelj unio ulog koji se obvezao unijeti. Da je tuženikovog ulog u cijelosti potrošen na pokrivanje gubitaka proizlazi iz godišnjih financijskih izvješća tužitelja-protutuženika:
- 2005. g. gubitak u iznosu od 4.838,00 kn,
- 2006. g. gubitak u iznosu od 367,498,00 kn,
- 2007. g. gubitak u iznosu od 1.480.921,00 kn,
- 2008. g. gubitak u iznosu od 189.099,00 kn,
- 2009. g. dobit u iznosu od 0,00 kn,
- 2010. g. dobit u iznosu od 270.250,00 kn,
- 2011. g. dobit u iznosu od 10.546,00 kn,
- 2012. g. dobit u iznosu od 10.010,00 kn,
- 2013. g. dobit u iznosu od 23.220,00 kn,
- 2014. g. dobit u iznosu od 34.723,00 kn,
- 2015. g. dobit u iznosu od 58.438,00 kn,
- 2016. g. dobit u iznosu od 58.885,84 kn,
- 2017. g. gubitak u iznosu od 5.583,00 kn,
- 2018. g. dobit u iznosu od 404,00 kn,
- 2019. g. dobit u iznosu od 38.895,00 kn,
- 2020. g. gubitak u iznosu od 3.893.231,00 kn,
- 2021. g. gubitak u iznosu od 426.089,00 kn,
- 2022. g. gubitak u iznosu od 285.892,00 kn.
Slijedom navedenoga, tužitelj-protutuženik je naveo da je očigledno kako je došlo do prestanka predmetnog tajnog društva obzirom na visinu gubitaka poduzetnika, a u kojim gubicima je tuženik-protutužitelj morao sudjelovati razmjerno visini svoje obveze na unos uloga, što je naposljetku dovelo do prestanka tajnog društva. Slijedom svega navedenoga, tužitelj smatra kako je čl. 6.2. Ugovora u svakom slučaju ništetan te kako ne postoji niti je ikada postojala obveza da se tuženiku-protutužitelju prenese poslovni udio u društvu. Isto tako, tužitelj-protutuženik smatra kako predmetni Ugovor nije snazi iz razloga što je isti nesporno otkazan, a u svakom slučaju je trebao prestati i po sili zakona iz naprijed navedenih razloga. Stoga, tužitelj-protutuženik smatra kako su bilo kakvi zahtjevi tuženika-protutužitelja, vezani za predmetni Ugovor, sasvim neosnovani te kako tuženik tokom cijelog razdoblja od sklapanja Ugovora pa do danas postupa protivno svim osnovnim načelima ovoga odnosa, a posebice načelu obveze na lojalno postupanje i načelu obveze postupanja s dužnom pažnjom.
Tužitelj-protutuženik je naveo da tuženik-protutužitelj nikada nije ispunio niti jednu svoju obvezu utvrđenu u Ugovoru, niti je na bilo koji način sudjelovao u radu društva. Odnosno, tuženik-protutužitelj od 2005. godine nije bio uključen u poslovanje društva niti je tražio bilo kakve informacije vezane za društvo. Drugim riječima, tuženik-protutužitelj tokom svih ovih godina nije učinio apsolutno ništa da bi se ostvario cilj Ugovora i poboljšalo poslovanje društva, već jedino što je tuženik- protutužitelj učinio jest da je skoro dvadeset godina nakon sklapanja predmetnog Ugovora počeo postavljati tužitelju-protutuženiku i g. FŽ sasvim neosnovane zahtjeve, usmjerene k stjecanju nepripadne koristi, a bez da je dao bilo što kao protučinidbu.
Nadalje, tužitelj-protutuženik je u odgovoru na protutužbu naveo da se u cijelosti protivi protutužbenom zahtjevu, smatrajući kako je isti neosnovan obzirom na sve do sada istaknuto. Prije svega, da protutužbeni zahtjev iz t. II. i t. III. (koju je tuženik-protutužitelj omaškom naznačio kao t. 4.) treba odbaciti. U odnosu na t. II. protutužbe, kojom se traži utvrđenje da je tuženik-protutužitelj ispunio obvezu o unosu vrijednosti od 250.000,00 kn, ističe se kako je takav tužbeni zahtjev protivan čl. 187. ZPP-a. Naime, čl. 187., st. 1. ZPP-a jasno je propisano da tužitelj- protutuženik u tužbi za utvrđenje može tražiti da sud samo utvrdi postojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitosti isprave. Tuženik-protutužitelj da je u ovom slučaju tražio da se utvrdi činjenica – ispunjenje obveze o unosu vrijednosti od 250.000,00 kn, a što se ne može tražiti tužbom na utvrđenje. Stoga, ne samo da je takav tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga što tuženik-protutužitelj nije ispunio svoju obvezu, već je ovakav tužbeni zahtjev iz t. II. protivan navedenom čl. 187. ZPP-a i treba ga odbaciti. U skladu s navedenim shvaćanjem ide i cjelokupna praksa viših sudova i Vrhovnog suda RH,.
Nadalje je tužitelj-protutuženik naveo da u odnosu na t. III. protutužbe (koju je tuženik-protutužitelj omaškom naznačio kao t. 4.), a kojom traži da se utvrdi kako tuženik-protutužitelj ima pravo na dostavu prijepisa naznačene dokumentacije, ističe se kako je takav tužbeni zahtjev također protivan čl. 187. ZPP-a iz razloga što tuženik-protutužitelj nema pravni interes za tako nečim. Naime, čl. 187., st. 2. ZPP-a jasno je propisano da tužitelj tužbu za utvrđenje može podići kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa. Sasvim je jasno da je u ovom slučaju dospio zahtjev za činidbu iz istog odnosa, koji zahtjev je sadržan u kondemnatornom zahtjevu iz t. IV. protutužbe (omaškom naznačen kao t. 5. protutužbe), pa da stoga deklaratorni tužbeni zahtjev sadržan u t. III. protutužbe (omaškom naznačena kao t. 4. protutužbe) također treba odbaciti. Ne može tuženik- protutužitelj istovremeno postaviti i deklaratorni zahtjev tj. utvrđenje svoga prava (t. III. protutužbe) i kondemnatorni zahtjev (t. IV. protutužbe).
Također je tužitelj-protutuženik naveo da bi, primjera radi, to bilo kao da tužitelj u tužbi za povrat zajma, kao prvu točku naznači tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi da on ima pravo na povrat zajma, a onda u drugoj točki naznači tužbeni zahtjev kojim traži da mu se zajam uistinu i vrati. U suštini, radi se o istovjetnim zahtjevima te tužitelj-protutuženik nema pravni interes za postavljanjem takvog tužbenog zahtjeva.
Slijedom svega navedenoga, tužitelj-protutuženik ja naveo da moli da se i predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u cijelosti, a u odnosu na protutužbeni zahtjev moli se i predlaže da sud isti u dijelu pod t. II. i t. III. odbaci, a u preostalom dijelu odbije.
Tuženik-protutužitelj je u odgovoru na tužbu i tijeku raspravljanja naveo da je nesporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o tajnom društvu (u daljnjem tekstu: Ugovor), a koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Ljiljane Malenice u Šibeniku pod poslovnim brojem OV-6472/05 dana 2. kolovoza 2005. godine. Nesporan je i cilj Ugovora koji se navodi u tužbi, budući da je on sadržan u čl. 1.2. Ugovora. Nesporno je također da je tuženik-protutužitelj trebao uložiti 250.000,00 kuna, a što proizlazi i iz čl. 2.1. Ugovora. Suprotno navodima iz tužbe, netočno je da tuženik tu obvezu nikada nije ispunio. Upravo suprotno – tuženik-protutužitelj je navedenu obvezu ispunio, a zbog čega je zastupnik tužitelja-protutuženika tuženiku- protutužitelju izdao potvrdu kojom potvrđuje uplatu, a kako je to utvrđeno i u postupku pred naslovnim sudom poslovni broj P-40/2020 u kojem je 14. siječnja 2022. godine donesena presuda potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1130/2022-3 od 7. ožujka 2023. godine te je, stoga, postala pravomoćna i ovršna. U zadnjem odlomku četvrte stranice presude Trgovačkog suda u Zadru Stalna služba u Šibeniku P-40/2020 od 14. siječnja 2022. godine navodi se kako je tužitelj-protutuženika tuženiku-protutužitelju izdao potvrdu o tuženikovom-protutužiteljevom ulaganju od 250.000,00 kuna. U isti spis je tuženik- protutužitelj i dostavio potvrdu iz koje proizlazi da je tuženik-protutužitelju unio vrijednost od 250.000,00 kuna i time ispunio ugovor o tajnom društvu, a što se navodi u četvrtom odlomku sedme stranice presude Trgovačkog suda u Zadru Stalna služba u Šibeniku P-40/2020 od 14. siječnja 2022. godine u kojoj da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. Pž-1130/2022-3 od 7. ožujka 2023. godine navodi: „…žalitelj nije s uspjehom osporio tužiteljevu legitimaciju upravo na činjenici postojanja ugovora o tajnom društvu kojeg su potpisali tužitelj i FŽ kao zastupnik po zakonu poduzetnika koji je i potvrdio da je tužitelj unio novčani iznos u poduzetnika“.
Nadalje je tuženik-protutužitelj je naveo da su potpuno životno, a još više poslovno, nelogične tvrdnje tužitelja da bi zakonski zastupnik tužitelja izdao potvrdu o plaćanju iznosa koji nije plaćen zbog planirane suradnje između stranaka i postupajući s povjerenjem u tuženika i njegove tvrdnje o uplati. Da u samoj potvrdi od 03. listopada 2005. godine izričito se u prvom odlomku potvrde navodi da je tuženik na temelju Ugovora o tajnom društvu od 01. kolovoza 2005. g. za ostvarivanje zajedničkog pothvata imao obvezu uložiti vrijednost od 250.000,00 kn, a u drugom odlomku se izričito navodi da tuženik unio vrijednost od 250.000,00 kn „…pa tako ispunio obvezu…“. Tuženik da je omogućio stjecanje strateške nekretnine prijenosom prava na tužitelja što je uzeto u obzir prilikom izdavanja potvrde. Tuženik je naveo da nije mogao sudjelovati u knjiženjima i nije upoznat s vođenjem poslovnih knjiga tužitelja zbog čega je i pokrenuo prethodni postupak koji je pravomoćno dovršen pred ovim sudom. Stoga da je potpuno nepotrebno provoditi vještačenja radi utvrđenja da tužitelj nije knjižio vrijednost koju je unio tuženik. Budući da je riječ o trgovačkom sporu, valjana potvrda izdana i potpisana od ovlaštene osobe uz pečat društva – tužitelja, dovoljan je dokaz da je tuženik ispunio svoju obvezu.
Također, tuženik-protutužitelj je naveo da budući da je sud u postupku P- 40/2020 već saslušavao parnične stranke na tu okolnost i o tome donio odgovarajuće zaključke, da se protivi provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kao nepotrebnom budući da je činjenica plaćanja iznosa od 250.000,00 kuna od tuženika-protutužitelja već dovoljno raspravljena i dokazana potvrdom i saslušanjem stranaka. Da je nesporno također da je došlo do poremećenih odnosa između stranaka. Kako je tuženik već naveo, nesporno je da se pred naslovnim sudom vodio postupak pod P-40/2020 u kojem je 14. siječnja 2022. godine donesena odluka potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 1130/2022-3 od 7. ožujka 2023. godine.
Tuženik-protutužitelj je naveo da je nesporno također da je tužitelj- protutuženik postupio u skladu s nalogom iz presude naslovnog suda P-40/2020 od 14. siječnja 2022. godine te je dostavio tuženiku-protutužitelju prijepis financijskih izvješća za 2005. - 2019. godinu, da je nesporno da je tuženik-protutužitelj dopisom od 20. studenoga 2023. godine zatražio od tužitelja financijsku dokumentaciju i to: 1. Godišnje financijske izvještaje za 2020., 2021. i 2022. godinu;
2. Odluku o raspodjeli i uporabi dobiti za razdoblje od 2005. do zaključno 2022. godine;
3. Bruto bilance za razdoblje od 2005. do zaključno 2022. godine;
4. Analitiku kupaca i dobavljača za 2022. godinu;
5. Popis dugotrajne imovine 2022. godine;
6. Dokumentaciju o zalihama društva 2022. godine;
7. Struktura kredita i zajmova iz 2022. godine;
8. Kapitalne rezerve i revalorizacijske rezerve.
Nadalje, tuženik-protutužitelj je naveo da je navedeno zatražio budući da dokumentacija, koju je tužitelj-protutuženik dostavio, nije bila dostatna tuženiku- protutužitelju kako bi izradio analizu poslovanja tužitelja-protutuženika potrebnu za ostvarenje njegovih članskih prava u tužitelju-protutuženiku. Osim dostave dokumentacije, tuženik-protutužitelj je zatražio sklapanje društvenog ugovora kako bi postao član društva tužitelja-protutuženika, odnosno prestao biti tajni član društva, ustupanje 25% poslovnog udjela u tuženiku-protutužitelju te ostala prava, uključujući pravo na isplatu dobiti. Nesporno je, također, kako tužitelj-protutuženik navodi, da je tužitelj-protutuženik odbio dostavu dokumentacije tražene u dopisu tužitelja- protutuženika od 20. studenoga 2023. godine s obrazloženjem da ne postoji obveza tužitelja-protutuženika za dostavom dokumentacije navodeći da je Ugovor nevaljan, ne proizvodi pravne učinke, i da je otkazan jer da tuženik-protutužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu. Budući da se tužitelj-protutuženik o otkazu Ugovora očituje pod točkom 5. tužbe, tuženik-protutužitelj će se o navodima o otkazu Ugovora, koje tužitelj-protutuženik spominje i pod točkom 3. tužbe, očitovati u nastavku odgovora na tužbu.
Tuženik-protutužitelj je naveo kako tužitelj-protutuženik navodi da bi odredba čl. 6.2. Ugovora, koja određuje pravo tuženika-protutužitelja zahtijevati da postane član društva, a da je tužitelj-protutuženik dužan u roku od 15 dana od dana zahtjeva ustupiti udjel u tužitelju-protutuženiku i sklopiti društveni ugovor, ništetna jer je čl. 412. st. 3. ZTD-a propisano kako je za prijenos poslovnog udjela potreban ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik, a da Ugovor nije sklopljen u tom obliku, već su na Ugovoru samo ovjereni potpisi. Nadalje, tužitelj-protutuženik navodi kako spomenuta odredba propisuje jednak oblik (javnobilježnički akt ili privatna isprave koju potvrdi javni bilježnik) i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio. Međutim, tužitelj-protutuženik, očito namjerno, izostavlja sljedeću rečenicu istog čl. 412. st. 3. ZTD-a koja glasi:
Nedostatak propisanog oblika ugovora kojim se preuzima obveza da će se prenijeti poslovni udio otklanja se sklapanjem ugovora o prijenosu poslovnog udjela u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Nadalje je tuženik-protutužitelj naveo da je upravo to i učinio tuženik- protutužitelj, pozvao tužitelja-protutuženika na sklapanje ugovora o prijenosu poslovnog udjela i to zaključenjem ugovora u propisanom obliku. Podredno, ističe se kako su sudovi, Trgovački sud u Zadru Stalna služba u Šibeniku i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, odlučujući o tužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja za dostavom financijskih izvještaja za 2005. -2019. godinu posredno utvrdili da je Ugovor sklopljen i valjan. Trgovački sud u Zadru Stalna služba u Šibeniku u presudi posl.br. P-40/2020 od 14. siječnja 2022. godine izričito navodi: „…. neosnovan je navod tuženika da navedeni Ugovor nije valjan. Naime, tuženik nije ugovor raskinuo, a niti je tražio poništenje istog niti je pobijao istog niti je tražio utvrđenje istog ugovora ništetnim niti je u tom pravu predložio izvođenje bilo kakvog dokaza.“
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. Pž-1130/2022-3 od 7. ožujka 2023. godine navodi:
„…žalitelj nije s uspjehom osporio tužiteljevu legitimaciju upravo na činjenici postojanja ugovora o tajnom društvu kojeg su potpisali tužitelj i FŽ kao zastupnik po zakonu poduzetnika koji je i potvrdio da je tužitelj unio novčani iznos u poduzetnika“.
Tuženik-protutužitelj je naveo da tužitelj-protutuženik najprije u točki 3. tužbe spominje da bi otkazao Ugovor dopisom od 14. srpnja 2022. godine, a da je otkaz upućen i putem javnog bilježnika Alise Kale te da je otkaz nesporno uručen tuženiku- protutužitelju putem javnobilježničke dostave 19. siječnja 2023. godine. Tuženik- protutužitelj je zaprimio zapisnik javnog bilježnika Alise Kale od 11. studenoga 2022. godine posl.br. Ou-198/22-2 u kojem se navodi kako je javna bilježnica zaprimila zahtjev za priopćavanjem izjave vezano uz otkaz Ugovora koji je potrebno prema odredbama čl. 83. Zakona o javnom bilježništvu priopćiti tuženiku-protutužitelju, a da je u prilogu zahtjeva dostavljen Otkaz ugovora i punomoć za zastupanje uz molbu da se podnositelj zahtjeva (ovdje tužitelj-protutuženik) izvijesti o poduzetim radnjama nakon postupanja. U dopisu, koji je nazvan Otkaz ugovora, a što tužitelj-protutuženik navodi i u točki 5. A) tužbe, navodi se kako je, temeljem čl. 155. st. 2. važećeg Zakona o trgovačkim društvima (u daljnjem tekstu: ZTD), propisano da svaki član društva može bez otkaznog roka otkazati ugovor o tajnome društvu i kada je on sklopljen na određeno vrijeme, ako za to postoji važan razlog.
Nadalje je tuženik-protutužitelj naveo da prema navodima tužitelja- protutuženika, u konkretnom slučaju, taj važan razlog bi postojao jer da tuženik- protutužitelj nije ispunio preuzete ugovorne odredbe i nije sudjelovao u ostvarivanju dobiti odnosno nije sudjelovao u zajedničkom pothvatu odnosno da tuženik- protutužitelj nije u društvo unio imovinsku vrijednost od 250.000,00 kuna kako se obvezao Ugovorom niti da je na bilo koji drugi način ulaganjem imovine ili novca pokušao unaprijediti poslovanje tužitelja-protutuženika. Nije točno da bi bio ispunjen važan razlog za otkaz ugovora o tajnom društvu kojeg tužitelj-protutuženika navodi budući da je tuženik-protutužitelj unio u tužitelja-protutuženika imovinsku vrijednost od 250.000,00 kuna kako se obvezao Ugovorom, a što je tužitelj-protutuženik izričito potvrdio u Potvrdi od 03. listopada 2005. godine, neovisno o tome je li tužitelj- protutuženik to pravilno knjižio ili nije, jer tajni član na to nije mogao utjecati.
Također je tuženik-protutužitelj naveo da u zadnjem odlomku četvrte stranice presude Trgovačkog suda u Zadru Stalna služba u Šibeniku P-40/2020 od 14. siječnja 2022. godine navodi se kako je tužitelj-protutuženiku tuženiku-protutužitelju izdao potvrdu o tuženikovom-protutužiteljevom ulaganju od 250.000,00 kuna. U isti spis je tuženik-protutužitelj i dostavio potvrdu iz koje proizlazi da je tuženik- protutužitelj unio vrijednost od 250.000,00 kuna i time ispunio ugovor o tajnom društvu, a što se navodi u četvrtom odlomku sedme stranice presude Trgovačkog suda u Zadru Stalna služba u Šibeniku P-40/2020 od 14. siječnja 2022. godine. Slijedom navedenog, jasno je da ne postoji važan razlog za otkaz Ugovora.
Nadalje, tuženik-protutužitelj je naveo kako tužitelj-protutuženik navodi da ako se ne bi prihvatila tvrdnja da je Ugovor otkazan sukladno čl. 155. st. 2. ZTD-a, da je Ugovor nesporno otkazan s danom 31. prosinca 2023. godine sukladno čl. 98. ZTD-a koji određuje da ako je društvo osnovano na neodređeno vrijeme, svaki član društva može otkazati društveni ugovor samo s posljednjim danom poslovne godine uz otkazni rok od najmanje šest mjeseci koji mora isteći do toga dana. Ništetan je svaki sporazum kojim se isključuje pravo člana društva da otkaže ugovor ili kojim mu se otežava to pravo. Nejasno je, niti je tužitelj-protutuženik bilo čime dokazao, od kojeg bi to trenutka počeo teći rok od 6 mjeseci da bi istekao 31. prosinca 2023. godine. Čak i da je Ugovor otkazan temeljem čl. 98. ZTD-a, to ne znači da su time prestala sva međusobna prava i obveze ugovornih strana. Čak i da je Ugovor otkazan, to bi značilo da je Ugovor prestao na jedan od zakonom mogućih načina – otkazom i da od tada, pa nadalje (ex nunc) ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane odnosno, dakle, da otkaz djeluje isključivo pro futuro. Navedeno stajalište jasno proizlazi iz odredbi važećeg Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) te iz pravne teorije. Čl. 212. st. 6. ZOO-a određuje:
„Vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obveza prestala protekom roka ili otkazom.“
„Iz te odredbe proizlazi da protek vremena i otkaz djeluju samo pro futuro i za posljedicu nemaju nastanak obveze vraćanja onoga što je ispunjeno prije prestanka trajnog obveznog odnosa, a načelno ne dovode ni do nastanka obveze popravljanja štete pretrpljene zbog prestanka tog odnosa.“…
„Otkaz se uobičajeno definira kao jednostrano očitovanje volje kojim se okončava trajni obvezni odnos zasnovan na neodređeno vrijeme, a redovito se ističe kako proizvodi učinke samo pro futuro.“
„Istovjetno kao i protek vremena, otkaz kao način prestanka trajnoga obveznog odnosa djeluje samo pro futuro, pa vjerovnik u skladu s odredbom čl. 212. st. 6. ZOO-a ima pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje obveza dospjelih prije nego što je trajna obveza prestala u povodu otkaza.“
Tuženik-protutužitelj je naveo da drugim riječima, čak i da je ugovor otkazan, kako navodi tužitelj-protutuženik, otkaz ne utječe na prava tuženika-protutužitelja koja je tuženik-protutužitelj imao za vrijeme trajanja tog Ugovora, a koja proizlaze iz odredbi važećeg ZTD-a o tajnom članu i sklopljenog Ugovora.
Odredbom čl. 152. st. 1. važećeg Zakona o trgovačkim društvima (u daljnjem tekstu: ZTD) propisano je da se na kraju poslovne godine utvrđuje dobit ili gubitak poduzetnikovog poduzeća, te se tajnome članu isplaćuje njegov udio u dobiti. Odredbom čl. 150. st. 1. i 2. ZTD-a propisano je da tajni član ima pravo zahtijevati da mu se preda prijepis godišnjih financijskih izvješća radi provjere njihove ispravnosti, da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige i dadu potrebna razjašnjenja. Kada za to postoji opravdan razlog, sud će na zahtjev tajnog člana u svako doba naložiti poduzetniku da tajnome članu priopći financijska izvješća društva u pisanom obliku, te da mu dade druga razjašnjenja i omogući uvid u poslovne knjige društva i druge isprave.
Tuženik-protutužitelj je naveo da su paušalni i nedokazani navodi tužitelja- protutuženika pod točkom 6 A) tužbe da bi odnosi između stranaka bili znatno poremećeni te bi stoga ostvarenje cilja društva bilo nemoguće. Budući da tužitelj- protutuženik iz navedenih tvrdnji povlači važan zaključak – prestanak društva po sili zakona, jasno je da općenito navođenje „znatno poremećenih odnosa“ i „nemogućnosti ostvarenja cilja društva“ nije dovoljno kako bi se mogao izvesti zaključak o prestanku društva po sili zakona. Također je kontradiktoran tužitelj- protutuženik u svojim navodima, budući da u točki 5. tužbe tvrdi da bi ugovor prestao otkazom, a u točki 6. tužbe tvrdi da bi ugovor prestao po sili zakona. Nejasno je iz kojeg razloga tužitelj-protutuženik navodi obvezu tuženika-protutužitelja da, temeljem čl. 152. ZTD-a, sudjeluje u gubitku društva, budući da bilo kakav zahtjev za isplatu nije predmet ovog postupka, već se, kao prethodna pitanja trebaju riješiti pitanje valjanosti Ugovora i pravnih učinaka tog Ugovora za ugovorne strane. Stoga tuženik- protutužitelj smatra da je bespredmetno dalje raspravljati o pitanju sudjelovanja u dobiti ili gubitka tuženika-protutužitelja u društvu - tužitelju-protutuženiku. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika kao neosnovan te obvezati tužitelja-protutuženika na naknadu parničnih troškova tuženiku-protutužitelju.
Nadalje je tuženik protutužitelj naveo kako ima kontradiktorne navode o pravima i obvezama temeljem Ugovora, a o čemu ovisi ostvarenje njegovih prava temeljem Ugovora, tuženik-protutužitelj je podnio protutužbeni zahtjev. Naime, sukladno čl. 189. st. 1., tuženik-protutužitelj ima pravni interes utvrđenja prava tuženika-protutužitelja odnosno pravnog odnosa tajnog člana Društva jer o postojanju tog prava i odnosa ovisi u cijelosti ili djelomično odluka i o tužbenom zahtjevu (tzv. Incidentalni tužbeni zahtjev u svezi sa čl. 187. ZPP-a). Tuženik- protutužitelj ovaj zahtjev podnosi u zakonom određenom roku tj. do zaključenja prethodnog postupka pred istim sudom.
Tužitelj-protutuženik je u odgovoru na protutužbu naveo da se u cijelosti protivi protutužbenom zahtjevu, smatrajući kako je isti neosnovan obzirom na sve do sada istaknuto. Prije svega, da protutužbeni zahtjev iz t. II. i t. III. (koju je tuženik- protutužitelj omaškom naznačio kao t. 4.) treba odbaciti. U odnosu na t. II. protutužbe, kojom se traži utvrđenje da je tuženik-protutužitelj ispunio obvezu o unosu vrijednosti od 250.000,00 kn, ističe se kako je takav tužbeni zahtjev protivan čl. 187. ZPP-a. Naime, čl. 187., st. 1. ZPP-a jasno je propisano da tužitelj- protutuženik u tužbi za utvrđenje može tražiti da sud samo utvrdi postojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitosti isprave. Tuženik-protutužitelj da je u ovom slučaju tražio da se utvrdi činjenica – ispunjenje obveze o unosu vrijednosti od 250.000,00 kn, a što se ne može tražiti tužbom na utvrđenje. Stoga, ne samo da je takav tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga što tuženik-protutužitelj nije ispunio svoju obvezu, već je ovakav tužbeni zahtjev iz t. II. protivan navedenom čl. 187. ZPP-a i treba ga odbaciti. U skladu s navedenim shvaćanjem ide i cjelokupna praksa viših sudova i Vrhovnog suda RH,.
Nadalje je tužitelj-protutuženik naveo da u odnosu na t. III. protutužbe (koju je tuženik-protutužitelj omaškom naznačio kao t. 4.), a kojom traži da se utvrdi kako tuženik-protutužitelj ima pravo na dostavu prijepisa naznačene dokumentacije, ističe se kako je takav tužbeni zahtjev također protivan čl. 187. ZPP-a iz razloga što tuženik-protutužitelj nema pravni interes za tako nečim. Naime, čl. 187., st. 2. ZPP-a jasno je propisano da tužitelj tužbu za utvrđenje može podići kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa. Sasvim je jasno da je u ovom slučaju dospio zahtjev za činidbu iz istog odnosa, koji zahtjev je sadržan u kondemnatornom zahtjevu iz t. IV. protutužbe (omaškom naznačen kao t. 5. protutužbe), pa da stoga deklaratorni tužbeni zahtjev sadržan u t. III. protutužbe (omaškom naznačena kao t. 4. protutužbe) također treba odbaciti. Ne može tuženik- protutužitelj istovremeno postaviti i deklaratorni zahtjev tj. utvrđenje svoga prava (t. III. protutužbe) i kondemnatorni zahtjev (t. IV. protutužbe).
Također je tužitelj-protutuženik naveo da bi, primjera radi, to bilo kao da tužitelj u tužbi za povrat zajma, kao prvu točku naznači tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi da on ima pravo na povrat zajma, a onda u drugoj točki naznači tužbeni zahtjev kojim traži da mu se zajam uistinu i vrati. U suštini, radi se o istovjetnim zahtjevima te tužitelj-protutuženik nema pravni interes za postavljanjem takvog tužbenog zahtjeva.
Slijedom svega navedenoga, tužitelj-protutuženik ja naveo da moli da se i predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u cijelosti, a u odnosu na protutužbeni zahtjev moli se i predlaže da sud isti u dijelu pod t. II. i t. III. odbaci, a u preostalom dijelu odbije.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o tajnom društvu, od dana 01.08.2005. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika, pod posl. br. OV-6472/05, potvrde od dana 03. listopada 2005. godine, presude naslovnog suda, posl. br. P-40/2020, od dana 14.01.2022. godine, presude VTS, posl. br. Pž-1130/2022, od dana 07.03.2023. godine, dopisa tužitelja od dana 14.07.2022. godine s povratnicom, javnobilježničke potvrde od dana 24.01.2023. godine, posl. br. OU-198/22, dopisa tuženika od dana 20.11.2023. godine, dopisa tužitelja od dana 15.12.2023. godine, zapisnik javnog bilježnika Alise Kale od 11. studenoga 2022. godine posl.br. OU-198/22-2, financijska izvješća (list 45-203) saslušanjem svjedoka FŽ, zakonskog zastupnika tužitelja- protutuženika JŽ i tuženika-protutužitelja KŽ.
Odbijen je prijedlog za izvođenjem dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, kao suvišno, obzirom na dokaze koje prileže spisu te bi predstavljalo odugovlačenje postupka.
Tužbeni zahtjev tužitelja-protutužitelja je neosnovan, kao i alternativni tužbeni zahtjevi tužitelja-protutuženika,
Protutužbeni zahtjev je osnovan.
Odredbom čl. 148 st. 1 i 2 Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24 dalje: ZTD-a) propisano je da tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika), te na temelju toga uloga stječe pravo sudjelovanja u dobiti i u gubitku poduzetnika i da ulog tajnoga člana ulazi u imovinu poduzetnika. Ulog tajnog člana može se sastojati u novcu, stvarima i pravima čija se vrijednost može izraziti u novcu.
Odredbom čl. 154 ZTD-a propisani su razlozi za prestanak društva: protek vremena na koji je sklopljen ugovor o tajnome društvu, ostvarivanje cilja zbog kojega je sklopljen ugovor o tajnome društvu ili ako ostvarivanje toga cilja postane nemoguće, bez obzira na to je li ugovor sklopljen na određeno ili na neodređeno vrijeme, smrt ili prestanak poduzetnika koji je pravna osoba, ako poduzetnik prestane obavljati gospodarsku djelatnost, otvaranje stečajnog postupka nad poduzetnikom ili nad tajnim članom. U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka do prestanka tajnoga društva dolazi po sili zakona, izuzev ako je što drugo predviđeno ugovorom.
Odredbom čl. 155 st. 1 ZTD-a propisano je da se na otkaz ugovora o tajnome društvu primjenjuju odredbe članka 98., 100. i 101. ZTD-a.
Pregledom ugovora o tajnom društvu od 01. kolovoza 2005. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica pod posl. br. OV-6472/05 razvidno je da su stranke ugovorile osnivanje tajnog društva u kojem će tajni član društva KŽ, ovdje tuženik-protutužitelj uložiti u društvo vrijednost od 250.000,00 kuna, a koji ulog ulazi u imovinu društva tuženika, te je ugovoreno kako će tajnom članu GŽ, ovdje tuženiku-protutužitelju pripasti 25% udjela u dobiti i gubitku društva tuženika. Odredbom 3.1 ugovora jasno proizlazi da su stranke ugovorile da je cilj sklapanja ovog ugovora zajednički pothvat kako bi poduzetnik, ovdje tužitelj- protutuženik na zemljišnoknjižnoj čestici nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] izgradio ugostiteljski trgovački i drugi objekt za obavljanje djelatnosti poduzetnika ovdje tužitelja-protutuženika u tim izgrađenim objektima, pa i stoga obavljanja djelatnosti ostvariti dobit, koji ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme. Odredbom članka 6.2 stranke su ugovorile da su suglasne da tajni član u bilo koje vrijeme ima pravo zahtijevati da postane član društva VRATA KRKE d.o.o u istom omjeru kakav ima omjer sudjelovanja u dobiti i gubitku kao tajni član, a poduzetnik (ovdje tuženik-protutuženik) je dužan u roku od 15 dana od dana zahtjeva ustupiti tajnom članu udjel u društvu i sklopiti društveni ugovor u koji će se unijeti odredbe koje reguliraju odnos stranaka kako je to određeno u ovom ugovoru. Imajući u vidu sve naprijed navedeno a kako je tužitelj-protutuženik u tužbenom zahtjevu tako i u postavljenim alternativnim tužbenim zahtjevima tražio da se utvrdi ništetnost ugovorne odredbe pod točkom 6.2 ugovora o tajnom društvu ovaj sud je ocijenio da navedena odredba nije ništetna, naime, navedena odredba je sastavni dio ugovora o tajnom društvu koji je ovjeren kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenice dana 02. kolovoza 2005. godine pod posl. brojem OV-6472/05 te navedena odredba ne predstavlja prijenos udjela tužitelja na tuženika već je navedenom odredbom ugovoreno kako to jasno i stoji da će se sklopiti društveni ugovor u koji će se unijeti odredbe kojima reguliraju odnose stranaka odnosno u kojima će tajni član društva postati član i prenijeti udjele to stoga navedena odredba ugovora nije ništetna već egzistira i ugovorena je sukladno zakonu i na zakonom propisani način. Pregledom presude ovog suda pod posl. br. P-40/20 od dana 4. siječnja 2020. godine a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Pž-1130/22 od 07. ožujka 2023. godine prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja KŽ, ovdje tuženika-protutužitelja u kojem je obvezan tuženik VRATA KRKE d.o.o. ovdje tužitelj-protutuženik, na dostavu financijskih izvješća za razdoblje od 2005.-2019. godine te je obvezan tuženik VRATA KRKE d.o.o. na isplatu troškova parničnog iznosa u ukupnom iznosu od 15.220,00 kuna.
Nadalje, pregledom financijskih izvješća koja prileže spisu (list 245-203 spisa) nije sporno da je tužitelj VRATA KRKE d.o.o. tuženiku KŽ dostavio ta financijska izvješća po navedenoj presudi. Nadalje, pregledom potvrde koja prileži spisu (list 15 spisa) a za koju je svjedok FŽ u svom iskazu naveo da je potpisao jasno proizlazi da je tajni član KŽ uplatio trgovačkom društvu VRATA KRKE d.o.o. ovdje tužitelju-protutuženiku iznos od 250.000,00 kuna pa tako ispunio obvezu iz ugovora o tajnom društvu od 01. kolovoza 2005. godine, a koju potvrdom je upravo FŽ kao odgovorna osoba u tom periodu ovjerila svojim potpisom.
Pregledom zapisnika javnog bilježnika Alisa Kale od 11.11.2022. godine te dopisa Odvjetničkog društva Jureško i Buntak upućenog KŽ od 07. studenog 2022. godine proizlazi da je tužitelj-protutuženik dostavio KŽ ovdje tuženiku-protutužitelju odluku o otkazu ugovora o tajnom društvu.
U postupku saslušani svjedok FŽ naveo je da je on 2005. godine bio zakonski zastupnik tužitelja te je potpisao ugovor sa KŽ u ime VRATA KRKE d.o.o. te da je pristupio sklapanju ugovora smatrajući da je KŽ uspješan turistički djelatnik te da će puniti hotel, ali da KŽ nije doveo niti jednog gosta niti je ispunio ugovornu obvezu. Nadalje je naveo da spletom okolnosti, a na traženje KŽ je potpisao priznanicu da je isti dao iznos od 250.000,00 kuna VRATA KRKE d.o.o. jer mi je isti prezentirao da mu je to potrebno, međutim navedeni iznos nikad nije plaćen niti u kakvom obliku, a malo je neobično da bi toliki iznos netko plaćao u gotovini, a isti nije nikad niti evidentiran na računu VRATA KRKE d.o.o., a prije davanja te potvrde da mu je KŽ ispričao da mu je ta potvrda potrebna da bi u banci predočio da bi mogao prebaciti taj iznos. Također je naveo da sa KŽ nije u nikakvim poslovnim odnosima od potpisivanja ugovora od 2005.g., da nema nikakve odnose, da kao fizička osoba on nije imao nikakve obaveze, a da je ugovor potpisao negdje u kolovozu 2005., da ne zna točno, te da je potvrda potpisana istog dana. Svjedok je naveo da je odmah neposredno nakon potpisivanja ugovora shvatio da KŽ neće ispuniti obveze dogovorene ugovorom, jer da ga je u više navrata zvao da počne puniti kapacitete hotela, a da nije raskinuo ugovor jer da je jednostavno smatrao da je to gotova stvar, da KŽ više neće poslovati. Nadalje je naveo da je od kupnje zemljišta dio hotela bio gotov 2005. g. koji se mogao bukirati, odnosno s kojim se mogla započeti turistička djelatnost, a da je hotel u cijelosti dovršen 2007. g., a da KŽ pomogao pri sklapanju kupoprodajnog ugovora za nekretninu na kojoj je izgradio hotel, a da su cijene bile više od tržišnih.
U postupku saslušani zakonski zastupnik tužitelja-protutuženika TŽ je na ročištu glavne rasprave naveo da je od 2020. g., a od 2023. g. vlasnik i direktor tužitelja-protutuženika, te mu je ranije poslovanje poznato samo po priči oca, danas saslušanog svjedoka, te mu je poznato da nigdje kroz knjige nema iznosa od 250.000,00 kuna. Nadalje, naveo je da nikad nije upoznao gosp. KŽ niti mu je poznato da su ikad poslovali sa Slaptoursom ili gosp. KŽ.
U postupku saslušani tuženik-protutužitelj KŽ je na ročištu glavne rasprave naveo da je prodao gosp. TŽ teren na kojem je građen hotel te da mu prodao i lokacijsku dozvolu sa idejnim projektom, odnosno TŽ je ušao u projekt osnivanje tvrtke i moram naglasiti da je na taj način isti stekao 75% vlasništva, dok je on uplatio iznos od 250.000,00 kuna i time stekao 25% vlasništva. Nadalje je naveo da je njegov jedini uvjet bio da bude tajni član društva, a hotel da se gradio tri godine. Također je naveo da nije nikad doveo goste i bukirao, te navodi da nije bukirao jer da se odgađalo otvorenje hotela, da je on bio u vezi sa svim značajnijim agencijama, međutim, kako se sve odužilo da nije želio svoje ime stavljati u neugodnu situaciju jer da je imao dobar renome poslovanja i da dan danas posluje u turizmu. Nadalje je naveo da je iznos od 250.000,00 kuna koje je isplatio bila njegova ušteđevina i njegovih roditelja, da transakcija nije vršena preko računa, već da je isplatu obavio u uredu javne bilježnice Ljiljanke Malenice, ali da prilikom predaje novca osim FŽ nije bilo svjedoka, a da je do realizacije sklapanja ugovora jer da je FŽ trčao za njim po gradu, a da je sve to bilo na inicijativu Erste banke, odnosno inzistiranje ŽŽ.
Imajući u vidu ovako suprostavljene iskaze svjedoka ZŽ, koji je u vrijeme potpisivanja ugovora o tajnom društvu bio zakonski zastupnik tužitelja- protutuženika, te sadašnjeg zakonskog zastupnika tužitelja-protutuženika TŽ, ovaj sud je prihvatio iskaz KŽ, budući je isti u suglasnosti sa ostalim u postupku izvedenim dokazima. Naime iz dostavljene potvrde jasno proizlazi da je KŽ kao tajni član uplatio iznos od 250.000,00 kuna te je osporavanje tužitelja navedene uplate sad samo prouzročeno činjenicom što je KŽ kao tajni član pokrenuo postupak pred ovim sudom pod posl. br. P- 40/20 jer u protivnom bi se postavilo pitanje je li FŽ kao zastupnik tadašnjeg VRATA KRKE d.o.o. sada tužitelja izdao potvrdu neistinitog sadržaja.
Imajući u vidu sve naprijed navedeno a posebno uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik-protutužitelj ispunio svoju preuzetu obvezu uplate iznosa od 250.000,00 kuna, po utvrđenju ovog suda ugovor je na snazi te nema razloga za raskid istog a kako je ugovorom ugovoreno tužitelj-protutuženik je imao na raspolaganju pravo prvokupa od tajnog člana KŽ i time riješiti međusobna potraživanja to ovaj sud smatra da se nisu ostvarili uvjeti za raskid ugovora propisanih člankom 98., 100. i 101. ZTD-a, to je stoga, sukladno svemu navedenom te sukladno gore citiranim zakonskim odredbama valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao i alternativne tužbene zahtjeva kao neosnovane te presuditi kao u točci 1., 2. i 3. izreke ove presude.
Odredbom članka 187. stavak 2 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11, 25/16, 70/19 i 80/22) propisano je da se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
Odredbom čl. 152. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 ) propisano je da na kraju poslovne godine se utvrđuje dobit ili gubitak poduzetnikovog poduzeća, te se tajnome članu isplaćuje njegov udio u dobiti, dok je odredbom čl. 150 propisano da tajni član ima pravo zahtijevati da mu se preda prijepis godišnjih financijskih izvješća radi provjere njihove ispravnosti, da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige i dadu potrebna razjašnjenja. Kada za to postoji opravdan razlog, sud će na zahtjev tajnog člana u svako doba naložiti poduzetniku da tajnome članu priopći financijska izvješća društva u pisanom obliku, te da mu dade druga razjašnjenja i omogući uvid u poslovne knjige društva i druge isprave. Isto tako, tužitelj je naveo kako prava tajnoga člana iz stavka 1. i 2. ovog članka ne mogu se ugovorom isključiti ni ograničiti, dakle, da navedene odredbe Zakona o trgovačkim društvima, a koje se odnose upravo na prava tajnog člana na uvid u poslovnu dokumentaciju društva, u cijelosti su suglasne pravima tužitelja utvrđenima u Ugovoru kojeg su stranke ovog postupka sklopile.
Imajući u vidu sve naprijed navedeno i gornja utvrđenja ovog suda da su tužitelj-protuženik i tuženik-protutužitelj dana 01. kolovoza 2005. godine sklopili ugovor o tajnom društvu ovjerenog kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica pod posl. br. OV-6472/05 te da je KŽ ovdje tuženik-protutužitelj sukladno navedenom ugovoru uplatio iznos od 250.000,00 kuna za što mu je tužitelj- protuuženik VRATA KRKE d.o.o. izdao potvrdu to je stoga nesporno KŽ tajni član tužitelja–protoutuženika VRATA KRKE d.o.o. te je ispunio svoju ugovornu obvezu u iznosu od 250.000,00 kuna, a kako isti sukladno odredbama članka 150. ZTD-a ima pravo na dostavu financijskih izvješća to je sud u cijelosti prihvatio protutužbeni zahtjev tužitelja KŽ u cijelosti iako bi navedeni dio za dostavom financijskog izvješća bio predmet izvanparničnog postupka ovaj sud smatra da je svrsishodno odlučiti o cjelokupnom potraživanju tuženika-protutužitelja u parničnom postupku.
Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je prihvatiti protutužbeni zahtjev tuženika-protutuženika kao osnovan te presuditi kao u toč. 4 izreke.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, pa je tuženiku-protutužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, sukladno Tbr. 7. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 625,00 eura, sastav obrazloženog podneska sa protutužbenim zahtjevom od 27.05.2024.g. u iznosu od 625,00 eura, pristup na ročište od 28.05.2024. g. u iznosu od 156,25 eura te zastupanje na ročištu od 17. rujna 2024. g. i 17. prosinca 2024. g. (2X 625,00 eura) te trošak podneska od 04. rujna 2024. g. u iznosu od 625,00 eura to bi trošak tuženika-protutužitelja iznosio 3.281,25 eura.
Ujedno je tuženiku-protutužitelju priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 56,37 eura tbr.1. i 2. Tbr. 2. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 37/23).
Slijedom navedenog tuženiku-protutužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.337,62 eura, kako je to i odlučeno u točci 6. Izreke ove presude.
U Šibeniku, 30. siječnja 2025. godine
SUDAC
Terezija Goreta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog izostanka dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka.
DN-a:
- Pun. stranaka
