Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], GC

Poslovni broj: P-19/2021-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja EC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bacinger Bojanu, odvjetniku iz Čakovca protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupana po OD Kožul i Petrinović d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 18.prosinca 2024., u nazočnosti tužitelja uz punomoćnika, dana 30.siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I.Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj: 146- 433/2008 godine solemniziranog po javnom bilježniku Mirjani Zvonarek iz Čakovca dana 25.11.2008. godine, poslovni broj OV-3246/08 iz čl. 8. koja glasi: …U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo-Alpe- Adria Bank d.d.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju EC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 1.240,14 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 04.03.2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju NC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.276,54 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 25.1.2020. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je sa tuženikom dana 21.11.2008. sklopio Ugovor o kreditu broj: 146-433/2008, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Zvonarek Mirjane, poslovni broj: OV-3246/08 od 25.11.2008. Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje stambeni kredit u iznosu od 50.250,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti.

2. Ugovor o kreditu sastavljen je i pripremljen od strane tuženika, te je u čl. 8. ugovorena naknada u slučaju prijevremene otplate kredita koja nije određena niti fiksno, tj. u nominalnom iznosu niti u postotku. U predmetnom članku navodi se da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za Hypo Alpe-Adria Bank d.d. ( prednik tuženika).

3. Tužitelj je 3.3.2020. izvršio prijevremenu konačnu otplatu kredita , te je prema obavijesti tuženika bio dužan uplatiti iznos od sveukupno 43.093,22 eura , plativo u kunama po srednjem tečaju banke, na dan plaćanja, a u obavijesti je tuženik jasno naznačio kako naknada za prijevremeni povrat iznosi 1.249,79 eura, bez posebnog obrazloženja i bez pozivanja na Odluku i parametre na temelju kojih je određena takva izlazna naknada. Tužitelj se usmenim prigovorom obratio tuženiku u pogledu storniranja naknade ali je odbijen od strane službenika banke.

4. Izlazna naknada koju je tužitelj platio je ništetna, jer nije određena, niti odrediva, sukladno čl. 269. i 270. Zakona o obveznim odnosima, u vezi čl. 322. ZOO. Isto tako tuženik izlaznu naknadu nije bio ovlašten naplatiti , niti temeljem odredbe čl. 1024. ZOO, jer nije pretrpio nikakvu štetu prijevremenom otplatom kredita. Prema sadržaju ugovora jasno je kako je tužitelj potrošač , pa se imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača , recentna sudska praksa nacionalnih sudova i Europskog suda pravde. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 81.st.1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, na odredbu čl. 87.st.4. ZZP, te presudu od 30.travnja 2014. u predmetu broj: C-26/13 glede tumačenja čl.4.st.2. Direktive 93/13 EEZ.

5. Slijedom navedenog kako tužitelj nije mogao pregovarati o predmetnoj odredbi, kao niti o bilo kojoj drugoj odredbi ugovora, te nije primio razumljive i potpune obavijesti na kojima se temelji izračun izlazne naknade predmetna ugovorna odredba je ništetna, tuženik se ima smatrati nepoštenim stjecateljem sukladno čl. 1115. ZOO i istu naknadu treba vratiti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

6. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja o ništetnosti odredbe čl.8.st.2. Ugovora o kreditu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita. Navodi da predmetna odredba nije protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Tuženik se poziva na odredbu čl. 1024. ZOO kojom je propisano da tuženik ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita. Ističe da je Zakonom o potrošačkom kreditiranju propisano pravo banke da obračuna naknadu prilikom prijevremene otplate kredita. Tužitelj je potvrdio da mu je ugovor o kreditu protumačen , da prihvaća prava i obveze kojim iz njega proističu, kao i pravne posljedice , te je vlastoručno potpisao i solemnizirao ugovor kod javnog bilježnika. Predmetni ugovor o kreditu nije tipski ugovor jer je sadržaj ugovora o kreditu nastao kao rezultat pregovora između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika kao banke. Ugovorne strane su sadržaj ugovora o kreditu prilagodile potrebama tužitelja u pogledu iznosa na koji se kredit odobrava, namjene kredita, pregovarali su oko visine kamatne stope, o roku otplate, sredstvima osiguranja i konačni sadržaj ugovora o kreditu rezultat je potrebe tužitelja i njegove kreditne sposobnosti. Tuženik ističe da se o odredbi o naknadi za prijevremenom otplatom kredita pregovaralo prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

7. Tuženik ističe kako trpi štetu koja se očituje u pogledu negativnih kamata koje tuženik plaća na novčana sredstva u trenutku prijevremene otplate kredita zato jer sredstva koja je primio tijekom prijevremene otplate kredita nije mogao dalje plasirati na tržište zbog prevelike likvidnosti, te je ista bio prisiljen oročiti kod City bank i Deutsche bank, te je na oročena sredstva navedenim bankama trebao plaćati negativnu kamatu.

8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u obavijest o prijevremenom zatvaranju kredita ( list 5 spisa), ugovor o kreditu i solemnizaciju istog ( list 6-12 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 13 spisa), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu uz solemnizaciju ( list 14-17 spisa), tečajnu listu Addiko bank, potvrde o izvršenim plaćanjima ( list 18-19 spisa), odgovor na tužbu s prilozima (list 25-137 spisa), očitovanje na odgovor na tužbu (list 138-140 spisa), podnesak tuženika (list 146-149 spisa), podnesak tužitelja (list 150-151 spisa), podnesak tužitelja (list 166-167 spisa), podnesak tuženika (list 168-170 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 186-202 spisa), podnesak tužitelja (list 208-211 spisa), podnesak tuženika (list 212 -215 spisa), očitovanje vještaka (list 244 spisa), podnesak tuženika s prilozima (list 225-281 spisa), podnesak tužitelja (list 282-283 spisa), dopunu nalaza i mišljenja ( list 286-290 spisa), podnesak tuženika (list 293-295 spisa), podnesak tužitelja (list 296-298 spisa), iskaze svjedoka CC, IC, vještaka Jadranke Dejanović, te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja.

9. Svjedok CC je izjavio da je on izvršni direktor Riznice i financijskog kontrolinga kod tuženika, kod kojeg je bio zaposlen i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. On ne radi s klijentima , nije sudjelovao u sklapanju konkretnog ugovora o kreditu, niti ima saznanja o tom ugovornom odnosu. Njemu su poznate opće okolnosti vezano za likvidnost banke, ukoliko dolazi do prijevremene otplate kredita. Ima informaciju da je predmetni kredit prijevremeno otplaćen 2020.godine, u to vrijeme kamatne stope na plasman viška sredstava bile su negativne, tako da pri svakoj prijevremenoj otplati dolazi do viška likvidnosti, što je dodatni trošak za banku, jer u bankarskom poslovanju dolazi do gubitka sa svakom prijevremenom otplatnom kredita ukoliko su kamatne stope negativne kao što je bilo u vrijeme prijevremene otplate kredita, od strane tužitelja. Iskazao je da se glede konkretnog ugovornog odnosa ne može izjasniti i ne zna koliko bi eventualna šteta iznosila.

10. Svjedok IC je izjavila da radi kao osobni bankar kod tuženika što je radila i tijekom 2008.godine. Ne sjeća se da li je sudjelovala u sklapanju konkretnog ugovornog odnosa s tužiteljem , da li je pregovarala s istim vezano za odredbu o izlaznoj naknadi. Ugovor o kreditu, pa tako i u konkretnom slučaju, je tipizirani obrazac banke, i sa klijentom se ne pregovara o pojedinim ugovornim odredbama, pa tako niti o odredbi o prijevremenoj otplati kredita, već je ista dio tipiziranog obrasca. Misli da u tom obrascu stoji da se prijevremena naknada plaća prema Odluci o naknadama za usluge banke i u ugovoru ne stoji postotak koji se obračunava. Kad stranka izrazi želju da prijevremenoj otplati kredit vrši se obračun sukladno Odluci banke. Ne zna da li je tužitelj primio odluku o naknadi za usluge banke, te ne zna da li se u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora klijentima davala navedena odluka. S klijentima se ne može pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi , pa tako niti o odredbi o prijevremenoj otplati kredita. Klijentima se ne predočava što čini strukturu izlazne naknade. Iskazala je da nema saznanja da bi neki klijent mogao biti oslobođen naknade za prijevremenu otplatu kredita.

11. Tužitelj je izjavio da je predmetni kredit uzeo za kupnju stana za vlastite potrebe u kojem stanu i sada stanuje. Cijena stana je bila izražena u eurima, pa je on tražio kredit u eurima. Vezano uz kredit bio je u više banaka i na kraju se odlučio za prednika tuženika. S djelatnikom banke razgovarao je kakav će biti iznos kredita, visina anuiteta i rok otplate. Djelatnik banke nije mu objasnio , predočio niti uručio odluku banke o naknadama za usluge uz koju je vezana visina naknade glede prijevremene konačne otplate kredita. Pročitao je ugovor o kreditu. U vrijeme uzimanja kredita nije razmišljao o prijevremenoj otplati radi čega nije obraćao previše pažnje na predmetnu odredbu ugovora. Nakon nekog vremena otplate kredita uočio je da druge banke imaju povoljnije uvjete odnosno nižu kamatu , pa je bio kod djelatnika tuženika tražeći drugi povoljniji kredit kako bi otplatio postojeći. Bilo mu je odgovoreno da više nemaju u ponudi stambene kredite , već su mu ponudili gotovinski kredit sa gotovo istim uvjetima kakvi su bili u predmetnom ugovoru o kreditu. Stoga se odlučio na uzimanje povoljnijeg kredita u drugoj banci, Raiffeisen banci, kako bi otplatio postojeći kredit kod tuženika , time da je jedan od uvjeta kredita bilo da donese dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno koliko mu je još preostalo za otplatiti kredita koji je uzeo kod tuženika. Razgovarao je o tome sa djelatnikom tuženika kojom prilikom nije bila spomenuta izlazna naknada, a kada je dobio traženu dokumentaciju u istoj je bila navedena izlazna naknada. Pitao je djelatnika tuženika o čemu se radi , no isti mu nije baš znao objasniti na što se izlazna naknada odnosi i zašto je treba platiti. Zvao je Raiffeisen banku vezano uz tu izlaznu naknadu, te su mu kazali da oni više istu ne naplaćuju. Glede sklapanja osnovnog ugovora o kreditu izjavio je da nakon što je sa djelatnikom banke razgovarao o kreditu, ugovor je sastavljen od strane banke , on nije imao utjecaja niti je mogao utjecati na bilo koju odredbu osnovnog ugovora o kreditu. Ugovor je dobio samo na potpis, te je s ugovorom bio kod javnog bilježnika koji mu je posebno naveo da mora plaćati rate kredita, i što će se desiti ako iste ne plaća. Kod sklapanja osnovnog ugovora o kreditu kao i prilikom razgovora s djelatnikom banke koji je prethodio sklapanju istog nije bilo riječi o nikakvim administrativnim troškovima banke.

12. Podneskom od 5.5.2023. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka JC.

13. U postupku je saslušana vještakinja Jadranka Dejanović koja je iskazala da je glede dopune nalaza uspoređivala vještačenje Zrinka Ručevića sa konkretnim predmetom , pa je koristila podatke iz tog nalaza, za stope, za obračun negativne kamate kod inozemnih banaka, koji podatak je taj vještak ( Ručević) imao , a koji se nalaz odnosi na konvertirani ugovor. Ona od tuženika nije dobila podatke , tako da sud treba odlučiti da li se takvim nalazom može poslužiti. Da bi se izračunali troškovi financiranja za konkretni predmet tuženik treba dostaviti podatke o marži za cijeli utuženi period za konkretan kredit. Glede troškova likvidnosti trebali bi dostaviti dnevne obračune, negativne kamate kod inozemnih banaka, koja se obračunavala na depozite, a koja dokumentacija nije dostavljena u spis. Glede izračuna iz točke II. nalaza u odnosu na 7.930,60 eura, isto se odnosi na gubitak u kamati zbog prijevremenog raskida ugovora.

14. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza zasebno, te u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

15. Nakon provedenog dokaznog postupka sud među parničnim strankama nalazi činjenično nespornim:

- da je tužitelj kao korisnik kredita dana 21.11.2011..godine sa prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria bank sklopili Ugovor o kreditu broj: 146-433/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine,

- da je dana 25.11.2008. izvršena solemnizacija predmetnog ugovora kod javnog bilježnika Mirjane Zvonarek,

- da je čl.8. st.2. predmetnog ugovora o kreditu određeno da u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria bank,

- da iz obavijesti o prijevremenom zatvaranju kredita proizlazi da je na dan 10.2.2020. ukupno dugovanje tužitelja iznosilo 43.093,22 eura, a da je naknada za prijevremeni povrat iznosila 1.249,79 eura,

- da je temeljem citirane ugovorne odredbe tuženik tužitelju zbog prijevremene otplate kredita obračunao i naplatio iznos od 1.249,79 eura,

16. Između stranaka je sporno da li je ugovaranjem i naplate naknade za prijevremeni povrat kredita od strane tužitelja u iznosu od 1.249,79 eura tuženik povrijedio zakon na štetu tužitelja, da li je tuženiku prijevremenom otplatom kredita nanesena šteta, u čemu se ona sastoji, da li ta povreda povlači ništetnost dijela ugovornih odredbi o pravu na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita, te da li tako ugovorena naknada predstavlja po svom sadržaju ugovornu kaznu.

17. Odredbom čl. 1024. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 – dalje ZOO) kao mjerodavnog prava obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku. Prema st. 3. istog članka korisnik kredita u tom slučaju je dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio, time da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti, a kako je to propisano odredbom čl. 1024. st. 4. ZOO-a.

18. Dakle, odredba čl. 1024. ZOO-a propisuje dužnost naknade štete samo ako je davatelj kredita pretrpio štetu zbog vraćanja kredita prije dospjelosti, time da kod prijevremene otplate kredita banka nema pravo uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti, iz čega slijedi zaključak da banke nemaju pravo zahtijevati naknadu koja se sastoji u izmakloj dobiti radi gubitka kamate (neostvarene kamate).

19. U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da iznos koji je naplatio tužitelju upravo odgovara iznosu štete koju je pretrpio zbog prijevremene otplate kredita sukladno čl. 1024. st. 3. ZOO-a, time da odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu pretpostavlja i unaprijed ugovoreni iznos naknade štete sukladno čl. 345. st. 3. ZOO-a. Obrazlažući visinu naplaćene naknade radi prijevremene konačne otplate kredita tuženik navodi da je ista obračunata sukladno Odluci o naknadama za usluge Addiko Bank d.d. koja se primjenjuje od 11. srpnja 2016. te je bila važeća u vrijeme obračuna prijevremenog povrata kredita. Osim toga u Općim odredbama i to pod toč. 1. je definirano utvrđivanje visine naknade, pa je i po ovoj odredbi izračunata naknada za prijevremeno zatvaranje, time da naknada sadržava stvarne troškove koje je tuženik imao. Tuženik je tvrdio da je prijevremenom otplatom trpio štetu koja se sastoji od troškova likvidnosti, kao i administrativnih troškova.

20. Da bi tuženiku kao davatelju kredita pripadalo pravo na naknadu štete potrebno je da postoji uzročna veza između prijevremene otplate kredita od strane tužitelja kao korisnika kredita i nastale štete tuženiku kao davatelju kredita. Dakle, pretpostavka za primjenu pravila o ugovornoj odgovornosti za štetu (a u konkretnom slučaju povreda obveza iz ugovora se sastoji u prijevremenoj otplati kredita) je nastanak štete, odnosno ako dužnik povrijedi obvezu ispunjenja, a iz toga ne nastane vjerovniku nikakva šteta tada nema pravo na naknadu iste.

21. Tuženik bi imao pravo na naknadu stvarno pretrpjele štete odnosno onih troškova koji bi mu kao vjerovniku nastali prijevremenom otplatom kredita ( objektivno nastali troškovi) ali se ta naknada ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela kamate, niti na troškove likvidnosti. Tuženik se poziva na troškove likvidnosti, odnosno negativne kamate koje je platio i koje dalje plaća inozemnim bankama na sredstva koja je zaprimio prilikom prijevremene otplate kredita odnosno troškovi likvidnosti predstavljaju štetu koju tuženik trpi zbog prijevremene otplate kredita, a koja je tužitelju uz administrativne troškove uračunata u naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Troškovi likvidnosti koje tuženik navodi po stavu ovoga suda nisu osnov za tzv. izlaznu naknadu, na što upućuje i recentna sudska praksa ( Odluka U-III-3231/2022). Ujedno shvaćanje da banke nemaju pravo zahtijevati naknadu za prijevremeno ispunjenje obveze klijenta iz Ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, kao što je ovdje slučaj potvrđeno je i donošenjem Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju ( NN 101/17), a kojim zakonom se u pravni poredak RH prenijela Direktiva 2014/17 EU Europskog parlamenta Vijeća od 4.2.2014. o Ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene kredite, i o izmjeni Direktive 2008/48 EZ, 2013/36 CU i Uredbe EU broj: 1093/10. Iako se taj zakon ne primjenjuje na konkretan slučaj s obzirom na dan sklapanja ugovora o kreditu evidentno je da su istim otklonjeni nedostatci do tada važećeg zakonskog uređenja, te je onemogućeno bankama da penaliziraju potrošače za prijevremeno ispunjenje ugovornih obveza. Banka bi imala pravo na naknadu troškova izravno povezanih s prijevremenom otplatom kredita, prije svega administrativnih troškova, ali ne i na naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Tuženik je nesporno naveo da postoje administrativni troškovi vezani uz prijevremenu otplatu kredita, međutim, iste nije specificirao na način da točno navede o kojim troškovima se radi i koliko koji administrativni trošak iznosi.

22. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju naknada za prijevremenu otplatu kredita ne predstavlja ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamate koju je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja kredita ( neostvarene kamate), a na koje prema odredbi čl. 1024. st.4. ZOO nema pravo. Stoga je odredba čl. 8. st. 3. predmetnog ugovora o kreditu suprotna prisilnim propisima kao i gore navedenom zakonu i odlukama radi čega sud smatra da je ista ništetna. Naplatom naknade za prijevremenu otplatu kredita tuženik je povrijedio zakon na štetu tužitelja koja povreda povlači ništetnost dijela predmetne ugovorne odredbe , a ugovor može opstati bez iste koja očito nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

23. Prema odredbi čl. 232.st.1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora. Nesporna je činjenica da je tuženik temeljem ništetne ugovorne odredbe primio od tuženika iznos od 1.787,07 eura, to je isti taj iznos dužan vratiti tužitelju. U smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima tuženik je dužan tužitelju platiti i zatezne kamate od dana stjecanja , od 30.11.2016. Odluka o kamatama temelji se na čl. 29.st.1. i 2. ZOO/05 s obzirom da se tuženik smatra nepoštenim stjecateljem jer je on kao financijska institucija morao znati da je naknada za prijevremenu otplatu kredita nadoknađivanjem dijela kamate koju je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja trajanja ugovora radi čega je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

24. Stoga je odlučeno kao u izreci.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP- a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 138/2023, dalje Tarife), sastav podneska od 18.8.2021., 20.9.2022., 11.4.2023., 5.9.2023. ( Tbr.8/1 Tarife) u iznosu od 150,00 eura, sastav podneska od 6.1.2024. i 27.1.2021. u iznosu od 37,50 eura za svaki podnesak ( Tbr.8/4 Tarife), zastupanje na ročištu dana 11.10.2021., 10.2.2022., 15.2.2023., 25.4.2023., 18.9.2023., 18.12.2024. ( Tbr.9.1. Tarife), za svako zastupanje u iznosu od 150,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude ( Tbr.9/3 Tarife) u iznosu od 75,00 eura, pripadajući PDV u iznosu od 450,00 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 eura. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 8.3.2024., s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, te nije priznata sudska pristojba na presudu, s obzirom da je tužitelj oslobođen od plaćanja pristojbe. S obzirom na navedeno tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi ukupne troškove u iznosu od 2.276,54 eura.

Čakovec, 30.siječnja 2025.

S u t k i n j a:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.