Poslovni broj: P-3968/2023-10
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dragutinu Rendeliu, odvjetniku u Sesvetama, protiv tuženika UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja i tuženika osobno, te punomoćnika tužitelja, dana 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku UE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužitelju IE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 23.890,11 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 23.800,00 eur od 22. svibnja 2023.,
- na iznos od 90,11 eur od 1. travnja 2023., sve do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 23.800,00 eur za period od 01. travnja 2023. do 21. svibnja 2023., kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku UE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužitelju IE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.785,56 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik dana 6. veljače 2023. zaključili Ugovor o utanačenju, te isti ovjerili 9. veljače 2023. kod javnog bilježnika Vere Marčina iz Zadra pod poslovnim brojem OV-1190/23, da su stranke suglasno utvrdile da je tužitelj posudio tuženiku u dva navrata tijekom 2022. i to u veljači i lipnju iznos od 90.000,00 kuna, koji se tuženik obvezao vratiti do kolovoza 2022., a koji novac nije vratio, pa kako tuženik nije vratio tužitelju posuđeni iznos novca, dogovorili su se i sačinili Ugovor o utanačenju te ga ovjerili kod javnog bilježnika kojim Ugovorom se tuženik obvezao vratiti tužitelju posuđeni iznos novca do ožujka 2023. u navedenom iznosu u EUR-ima, da tuženik nije vratio niti jedan novčani iznos tužitelju iako je to obećavao učiniti te tužitelju nije preostalo drugo nego ustati tužbom. Slijedom navedenoga, predlaže donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže naznačeno u izreci ove presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da predmetni novac nije primio, da je radi prijetnji i straha u banci podigao kredit nadajući se da će ga tužitelj tada ostaviti na miru, da je ovršen od Kent banke za iznos od 25.000,00 eur koje je dao tužitelju, a za što nema dokaza jer ih je bio u strahu tražiti, da je korisnik zaštićenog računa, nema nekretnina niti pokretnina, te da mu je plaća ovršena kod FINA-e, da je Ugovor o utanačenje potpisao nakon što je tužitelju predao novac pod prisilom i prijetnjom njemu i tada njegovoj trudnoj djevojci i u strahu za svoj život o čemu nema dokaza obzirom da prijetnje nije prijavio policiji, isto tako navodi da nema dokaza niti za isplatu novca od kredita tužitelju, te da nije u mogućnosti isplatiti tužitelju utuženi iznos, da tužitelj nema ni trunke čovječnosti te da zlorabi instrumente pravne države i koristi ih u nezakonite svrhe.
3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o utanačenju od 06.02.2023. (list 3-5 spisa), obavijest OTP banke o zaplijenjenim sredstvima (list 12 spisa), obavijest FINA-e od 06.07.2023. o otvaranju posebnog računa ovršenika (list 13 spisa), saslušani su: tužitelj (list 18-19 spisa) i tuženik (list 19 spisa).
4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP), te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Među strankama je sporno je li tuženik od tužitelja primio utuženi iznos te je li u obvezi vraćanja utuženog iznosa tužitelju.
6. Uvidom u Ugovor o utanačenju utvrđeno je da je isti zaključen između LE iz [adresa], kao vjerovnika, i UE iz [adresa], kao dužnika, dana 06. veljače 2023., da su stranke suglasne da je predmet ovog Ugovora potraživanje LE prema UE u iznosu od 23.890,11 €/180.000,00 kuna (čl. 1 Ugovora), da su stranke suglasne da je dužnik dužan vjerovniku iznos od 23.890,11 €, koji mu je vjerovnik isplatio u dva navrata po 90.000,00 kuna veljači i lipnju 2022., a koji novčani iznos mu je dužnik obećao vratiti do kolovoza 2022. i koji mu iznos novca nije vratio (čl. 2 Ugovora), da je vjerovnik suglasan da će isplatom iznosa od 23.890,11 € od strane dužnika biti ispunjena sva vjerovnikova materijalna i nematerijalna potraživanja prema njemu, te da drugih i daljnjih potraživanja prema dužniku UE nema (čl. 3 Ugovora), da se UE obvezuje da će navedeni iznos od 23.890,11 €, nakon potpisivanja ovog Ugovora, te ovjere potpisa kod javnog bilježnika, vratiti vjerovniku do ožujka 2023. (čl. 4 Ugovora), da se dužnik obvezuje ukoliko u roku iz čl. 4. ovog Ugovora ne isplati vjerovniku dužni iznos, ponuditi osiguranje potraživanja vjerovniku sa kojim se vjerovnik mora suglasiti (čl. 5 Ugovora), da vjerovnik JE i dužnik UE preuzimaju prava i obaveze iz Ugovora s danom potpisivanja istoga kod javnog bilježnika. (čl. 6 ugovora), da će se eventualne izmjene i dopune ovog ugovora smatrati pravovaljanima samo ako su sačinjene u pismenom obliku i priznate potpisom ugovornih strana (čl. 7. ugovora), da u slučaju spora stranke sporazumno ugovaraju nadležnost suda u Zagrebu (čl. 8 Ugovora), da ugovorne strane bezuvjetno izjavljuju da ovaj ugovor sadržava i predstavlja stvarnu volju, te ga kao takav vlastoručno potpisuju (čl. 9 Ugovora), da je ovaj Ugovor sačinjen u 2 primjerka, od koji jedan primjerak zadržava bilježnik, a za potrebe stranaka izraditi će se ovjerena preslika ovog ugovora (čl. 10 Ugovora). Navedeni Ugovor je potpisan od strane LE i UE čiji potpisi su ovjereni od strane javnog bilježnika Vere Marčina iz Zadra, pod brojem ovjere OV-1190/2023 u Zadru, dana 09.02.2023.
7. Tužitelj u svom iskazu navodi da je predmetnu tužbu podnio iz razloga što je tuženiku bio prijatelj 20 godina koji ga je tražio da mu posudi novac i koji mu je i posudio i do danas mu ga nije vratio, da mu je posudio novac u veljači 2022. i u lipnju 2022. i to iznose od po 11.900,00 eur i nešto sitno kuna koje mu se isti obvezao vratiti do kolovoza 2022., da se u svakom slučaju radilo o iznosima koji su bili protuvrijednost po 90.000,00 kn u oba dva navrata, da mu je navedeni novac posudio kod sebe doma, a isti mu je mogao posuditi jer je planirao otvoriti svoju firmu, ima 20 godina staža, čitav život štedi jer živi sa roditeljima, da nije tražio nikakve potvrde zbog povjerenja, bili su prijatelji 20 godina, žive zgradu do zgrade, da je do sklapanja predmetnog ugovora o utanačenju došlo jer nije mogao doći do tuženika, pa je do istoga uspio doći putem zajedničkog poznanika i tako su potpisali navedeni ugovor, a da mu je tuženik bilo što vratio, ne bi bili na sudu, da on tuženiku nije uputio nikakve prijetnje, jedino mu je prijetio da će ga prijaviti policiji i sudu zbog prijevare i tada mu je pristao potpisati predmetni ugovor o utanačenju u Zadru, da se kolega koji ga je doveo do tuženika zove TE, da on nije tuženiku utuženi iznos predavao u razno raznim supstancama i nije ostavljao svojim prijateljima da ih predaju tuženiku i da su to laži, da je tuženik bio u njegovom stanu u veljači i lipnju 2022., a točnog datuma se ne sjeća, da nije istina da je njegov prijatelj TE kojeg je spomenuo u iskazu prijetio tuženikovoj trudnoj ženi u Zadru.
8. Iz iskaza tužitelja, kojem je sud poklonio vjeru obzirom je iskazivao životno, logično i uvjerljivo, sud je utvrdio kako je došlo do nastanka predmetnog duga i sklapanja predmetnog ugovora o utanačenju, te roka za povrat predmetnog duga.
9. Tuženik u svom iskazu navodi da je istina da se on i tužitelj znaju 20. godina, istina je da mu je bio dužan novce koje mu tužitelj nikada nije predao na ruke već mu je novac predan u razno raznim supstancama, pri tom misli na drogu, da je on njemu taj novac vratio tako što je digao kredit, a nakon što je novac vratio da je tužitelj htio i kamate na što on nikako nije pristao, da su mu na to počele stizati prijetnje, a sve je kulminiralo u Zadru kada je prijatelj tužitelja, kojeg je tužitelj naveo u svom iskazu, došao prijetiti njegovoj trudnoj ženi i on je onda potpisao ugovor u utanačenju da se ostavi njegova žena na miru, da ne zna zašto navedene prijetnje nije prijavio policiji, da je tužiteljev prijatelj rekao da ima poznanstva u policiji, a pritom nije htio nabijati stres svojoj ženi koja je tada bila u 7. mjesecu trudnoće, da nema nikakve potvrde da je tužitelju dao kakav novac.
10. Sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem navodi kako je došlo do nastanka duga prema tužitelju u utuženom iznosu obzirom je isti kontradiktoran sa iskazom tužitelja, kojem je sud poklonio vjeru, i sa samim odgovorom na tužbu u kojem navodi da predmetni novac nije nikada primio, a pritom u iskazu navodi da je on predmetni dug vratio tako što je digao kredit. Nadalje, sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika niti u dijelu u kojem navodi da je predmetni dug vratio podizanjem kredita obzirom da niti uz odgovor na tužbu, niti do zaključenja glavne rasprave nije dostavio u spis nikakve dokaze na navedenu okolnost, a pritom iz potvrda koje je dostavio uz odgovor na tužbu (obavijest OTP banke o zaplijenjenim sredstvima (list 12 spisa), obavijest FINA-e od 06.07.2023. o otvaranju posebnog računa ovršenika (list 13 spisa)), ne proizlaze navedene tvrdnje. Naprijed navedeno tim više što sklapanje Ugovora o kreditu s bankom podrazumijeva da stranke takvog ugovornog odnosa svaka za sebe zadrže primjerak takvog ugovora, kao što i isplata samog kredita ostavlja pisani trag bilo u vidu potvrde o isplati, bilo u vidu prometa po računu, kojih bi tuženik, da su njegove tvrdnje točne, trebao biti u posjedu. Sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika niti u dijelu u kojem navodi da je predmetni dug vratio jer na navedenu okolnost nije dostavio nikakav dokaz u spis obzirom da nije životno ni logično da se nekom preda toliki iznos novca s naslova povrata duga, a da se o navedenom ne sastavi nikakva potvrda. Zaključno sudu je neuvjerljiv i dio iskaza tuženika u dijelu u kojem navodi da je potpisao ugovor u utanačenju iz razloga da se ostavi njegova trudna žena na miru i da nije navedene prijetnje prijavio policiji jer je tužiteljev prijatelj rekao da ima poznanstva u policiji, obzirom je životno i logično da bi se svaka prosječna osoba koja bi se zatekla u takvoj situaciji upravo obratila policiji radi zaštite sebe i svojih članova obitelji i ne bi bila pasivna na potencijalnu ugrozu iskazanu putem prijetnji. Slijedom navedenoga ovaj sud utvrđuje da je iskaz tuženika u cijelosti dan u svrhu izbjegavanja svoje predmetnim Ugovorom o utanačenju preuzete obveze.
11. Tako je sud zaključio da su stranke bile u ugovornom odnosu u smislu odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), temeljem kojeg je tužitelj pozajmio tuženiku iznos 23.890,11 €/180.000,00 kuna, a koji iznos se tuženik obvezao vratiti do ožujka 2023. Tuženik temeljem odredbe čl. 219. st.1. u vezi čl. 221 a ZPP ničime nije dokazao da bi ispunio ugovorom preuzetu obvezu i vratio pozajmljeni iznos.
12. Međutim, unatoč utvrđenoj činjenici zaključenja Ugovora o pozajmici i zasnivanja ugovornog odnosa u smislu odredbe čl. 499. st.1. ZOO, valja navesti kako je predmetni Ugovor, kad se ima u vidu iskaz samoga tužitelja da je tuženiku posudio u dva navrata iznos od po 11.900,00 eur (ukupno iznos 23.800,00 eur) i nešto sitno kuna, iz čega proizlazi da je predmet istog bio većim dijelom iznos u stranoj valuti, a u minimalnom dijelu u kunama (protuvrijednost od 90,11 eur), odnosno zaključen u vrijeme kada ugovaranje i ispunjenje novčane obveze u stranoj valuti nije bilo dopušteno, što predmetni Ugovor u dijelu koji se odnosi na eure, u smislu odredbi čl. 17. Zakonom o Deviznom poslovanju ("Narodne novine", br. 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 153/09 i 145/10) i čl. 322. st. 1 ZOO, čini ništetnim pa je na pravilo vraćanja valjalo primijeniti odredbe čl. 1111. u vezi odredbe čl. 1115. ZOO.
13. Naime, kako je ugovor o zajmu djelomično ništav – djelomično je ništava je i njegova odredba o dospijeću obveze, a obveza vraćanja glavnice kao i zatezne kamate se procjenjuje po odredbama o vraćanju stečenog bez osnove. Zato tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na iznos od 23.800,00 eur od dana kada je od tuženika zatražio vraćanje danog po osnovi takvog ništetnog Ugovora. Naime, odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu. Kako, po mišljenju suda, tuženiku nije bilo niti je moralo biti poznato da je utuženi iznos djelomično stekao bez valjane pravne osnove, odnosno iz ništetnog pravnog posla, za utvrditi je da je tuženik savjesni stjecatelji, time tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva za vraćanje stečenog po ništetnom Ugovoru. Kako tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je prije pokretanja predmetnog postupka pozivao tuženika na vraćanje predmetnog duga, istome na iznos od 23.800,00 eur pripada zatezna od dana podnošenja tužbe, odnosno od 22. svibnja 2023. te mu je tako i dosuđena.
13.1. Tužitelja je valjalo odbiti za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 23.800,00 eur za period od 01.04.2023. do 21.05.2023., kao neosnovan.
14. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 23.890,11 EUR sa zateznom kamatom koja na iznos od 23.800,00 eur teče od 22. svibnja 2023. do isplate te na iznos od 90,11 eur od 01. travnja 2023. do isplate, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.
15. Odluka o visini stope zatezne kamate na dosuđeni iznos temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.
16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 151. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tužitelju je u skladu sa odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku priznat trošak za: trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 25.10.2023. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 15.05.2024. i 15.01.2025. u iznosu od po 250 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 1000 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 2.000,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 2.500,00 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 142,68 eura s naslova plaćene sudske pristojbe na tužbu i zatraženi iznos od 142,88 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 2.785,56 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
17. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 24.05.2023. jer isti nije bio potreban za vođenje postupka. Istim samo dostavlja dokaz o izvršenoj uplati pristojbe.
18. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.
U Zagrebu, dana 30. siječnja 2025.
SUDAC:
Nevenka Božinović Čupin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
- pun. tužitelja uz rješenje za platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 285,35 eur
- tuženiku
