Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: P-313/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak u pravnoj stvari tužitelja pod 1) LU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) TU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika pod 1) ZU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Miroševiću, odvjetniku u Solinu i pod 2) NU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupnog po punomoćniku Damiru Batarelo, odvjetnik u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave dana 19. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja pod 1) i 2) osobno i s punomoćnikom, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika pod 1) i 2), te nakon objave presude dana 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru, posl. br. Ovr-652/2019 od dana 20. kolovoza 2020. godine određena na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Psp-56/17-29 od dana 17. srpnja 2018., a radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja na način da sud ovlašćuje ovrhovoditeljicu da na trošak ovršenika, a po potrebi uz sudjelovanje sudskog ovršitelja, povjeri ovlaštenom bravaru da izvrši promjenu brave ulaznih vrata stana koji se nalazi na I. katu stambene zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine stana od 70,28 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i balkona (sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade), upisanog u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a koji stan je nakon povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora u postupku koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodio pod posl. br. Z-17614/2019 dobio oznaku i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO E 12, stan na prvom katu zgrade u [adresa], na adresi [adresa], ukupne površine 70,28 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i balkona sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade te drvarnicom, izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], zgrada površine 438 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te preda ključeve (nove) ulazne brave ovrhovoditeljici, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave ovog rješenja.
ΙΙ Utvrđuje se prema tuženicima ZU, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] i NU, OIB: [osobni identifikacijski broj] da su tužitelji BU , OIB: [osobni identifikacijski broj] i TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnici, svaki za po ½ dijela, stana koji se nalazi na I. katu stambene zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine stana od 70,28 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i balkona (sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade), upisanog u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a koji stan je nakon povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora u postupku koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodio pod posl. br. Z-17614/2019 dobio oznaku i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO E 12, stan na prvom katu zgrade u [adresa], na adresi [adresa], ukupne površine 70,28 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i balkona sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade te drvarnicom, izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], zgrada površine 438 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se utvrđuje prema tuženicima ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i NU, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelji BU , OIB: [osobni identifikacijski broj] i TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] imaju isključivo pravo na posjed stana kao i ključeva stana koji se nalazi na I. katu stambene zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine stana od 70,28 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i balkona (sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade), upisanog u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a koji stan je nakon povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora u postupku koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodio pod posl. br. Z-17614/2019 dobio oznaku i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO E 12, stan na prvom katu zgrade u [adresa], na adresi [adresa], ukupne površine 70,28 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i balkona sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade te drvarnicom, izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], zgrada površine 438 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati.
ΙΙΙ Nalaže se tuženici pod 1) da tužiteljima pod 1) i 2) naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.821,46 EUR u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu odbijaju tužitelji sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da su Rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. 97 Ovr- 652/2019-31 od 03. veljače 2023., koje su tužitelji zaprimili dana 06. veljače 2023., tužitelji upućeni da u roku od 15 dana po dostavi toga rješenja pokrenu parnicu protiv stranaka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te u ostavljenom roku podnose ovu tužbu. Općinski sud u Zadru je donio rješenje o ovrsi po prijedlogu ovrhovoditeljice posl. br. Ovr-652/2019 od 20. kolovoza 2020. na temelju pravomoćne i ovršne isprave i to rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Psp-56/17-29 od 17. srpnja 2018., radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja na stanu koji se nalazi na I. katu stambene zgrade u [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine stana 70,28 m2, upisanog u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] i to na način da je sud ovlastio ovrhovoditeljicu da na trošak ovršenika, a po potrebi uz sudjelovanje sudskog ovršitelja, povjeri ovlaštenom bravaru da izvrši promjenu brave ulaznih vrata navedenog stana, te preda ključeve (nove) ulazne brave ovrhovoditeljici u roku od 60 dana od dana dostave navedenog rješenja. Tužitelji su suvlasnici i suposjednici nekretnine, stana, i to svaki za po ½ dijela, oznake suvlasnički dio s neodređenim omjerima ETAŽNO VLASNIŠTVO E 12, stan na prvom katu zgrade u [adresa], na adresi [adresa], ukupne površine 70,28 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i balkona sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade te drvarnicom, izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], zgrada površine 438 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Riječ je o nekretnini, stanu u odnosu na koji je pokrenut ovršni postupak radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja, promjene brave odnosno izrade drugih ključeva stana i predaje (novih) ključeva ovrhovoditeljici, premda se ne radi o istom zk. ul. koji je naveden u rješenju o ovrsi, sve obzirom je u međuvremenu došlo do povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, pa je predmetna nekretnina odnosno stan sada upisan u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Vlasništvo navedenog stana tužitelji su kao kupci stekli temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog s ŽU kao prodavateljicom, koji Ugovor o kupoprodaji nekretnine je zaključen 20. studenog 2018. i ovjeren od javnog bilježnika Mile Čipčić iz Splita, broj OV- 10563/2018 dana 20. studenog 2018. Na temelju citiranog ugovora tužitelji su se u zemljišnoj knjizi upisali kao suvlasnici predmetnog stana, svaki za po ½ dijela, sve obzirom je ŽU u zemljišnoj knjizi u vrijeme zaključenja ugovora bila upisana kao vlasnik za cijelo iste nekretnine, te ušli u posjed istog stana. Tužitelji su zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine, što znači da imaju valjani pravni temelj i pravno valjani način stjecanja vlasništva, a koje pravo vlasništva ovlašćuje tužitelje na isključivi posjed i posebnog dijela zgrade opisanog u izreci ovršne isprave. Stoga, stečeno pravo vlasništva sprječava provedbu ovrhe jer tuženica pod 1) kao ovrhovoditeljica ne može od ovršenika, tuženika pod 2), tražiti promjenu brave i predaju u posjed ključeva nekretnine koja je sada u posjedu i vlasništvu tužitelja kao vlasnika, i koji tuženik pod 2) uopće nema ključeve predmetne nekretnine niti je ovlašten iste imati nakon eventualne promjene brave. Nadalje, tuženica pod 1) nema valjani ovršni naslov kojim bi bila ovlaštena tražiti ovrhu protiv tužitelja, koji nisu sudjelovali u postupku iz kojeg proizlazi ovršna isprava pa ih ni na koji način ista ne veže. Tužitelji su u vrijeme kupnje stana izvršili uvid u zemljišnoknjižno stanje istog, te postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige savjesno kupili ovaj stan, a u kojim zemljišnim knjigama nikakva zabilježba bilo kakvog spora u odnosu na predmetni stan nije postojala. Kada bi rješenje o ovrsi koje je predmetom ove tužbe ostalo na snazi, tada bi tuženica pod 2) dobivanjem ključeva stana tužitelja a time i stupanjem u posjed stana tužiteljima, ili uspostavom prijašnjeg stanja, bitno ograničila dosadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužitelja nad vlastitim domom, što je pravno nedopustivo kada se uzmu u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Tuženica pod 1) je dakle pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. br. Ovr-652/2019 pokrenula ovršni postupak na nekretnini i to stanu oznake ETAŽNO VLASNIŠTVO E 12, stan na prvom katu zgrade u [adresa], na adresi [adresa], ukupne površine 70,28 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i balkona sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade te drvarnicom, izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], zgrada površine 438 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja, promjene brave, izrade drugih ključeva stana i predaje ključeva ovrhovoditeljici, odnosno tuženici pod 1). Takav ovršni postupak tuženica pod 1) je pokrenula na temelju pravomoćne i ovršne isprave i to rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Psp-56/17-29 od 17. srpnja 2018. Međutim, riječ je o ovršnoj ispravi koja je donesena u postupku u kojem tužitelji ni na koji način nisu sudjelovali, niti su za isti uopće znali u vrijeme kada su stekli predmetnu nekretninu. Tužitelji nisu znali niti im je to moglo biti poznato da je nekretnina koju su kupili od ŽU, zk vlasnice predmetne nekretnine, bila predmetom parnice zbog smetanja posjeda. Tužitelji su upisali svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi prije donošenja rješenja o ovrsi, te drže kako su dokazali da u dijelu nekretnine koja je predmet ovrhe imaju pravo koje bi spriječilo ovrhu (pa tako i VSRH u svojoj odluci Rev-890/07 od 12. prosinca 2007.). Dakle, tužitelji su javnim ispravama dokazali da je ovrha određena predmetnim rješenjem o ovrsi nedopuštena jer vlasništvo i posjed tužitelja sprječavaju provedbu ovrhe na način kako to traži tuženica pod 2) (pa tako i VS Rev 1096/63 od 27. rujna 2963.). Obzirom ovršna isprava glasi samo prema tuženiku pod 2), odnosno njome je naloženo tuženiku pod 2) da izradi druge ključeve stana i preda ključeve ovrhovoditeljici odnosno tuženici pod 1), to znači da je tuženica pod 1) kao ovrhovoditeljica ovlaštena temeljem toga rješenja tražiti navedeno samo od osobe ovršenika (tuženika pod 2) i onih osoba koji koriste stan uz dopuštenje ovršenika bez valjanog pravnog temelja, a tužitelji se nalaze u vlasničkom posjedu istoga stana, koji koriste temeljem stečenog vlasništva, pa stoga tuženica pod 1) takvo što ne može tražiti. Sve navedeno tužitelji su dokazali javnim ispravama, odnosno dokazali su da su prije pokretanja ovrhe stekli vlasništvo i posjed nekretnine koja je predmetom ovrhe. Još se jednom naglašava kako su treće osobe odnosno tužitelji stekli vlasništvo i posjed predmetne nekretnine prije nego što je ova ovrha pokrenuta i rješenje o ovrsi doneseno. Dakle, osnovni kriterij koji određuje u kojoj mjeri i opsegu vlasnik predmeta ovrhe može tražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom je mjera i opseg u kojem pravo vlasništva je postojalo u vrijeme zatražene ovrhe, a drugi važan trenutak je pitanje posjeda odnosno to što je vlasnik u neposrednom posjedu stvari. Stoga, obzirom da postoji i vršen je posjed nekretnine u odnosu na koju se ovrha provodi, kao i pravo jačeg posjeda te nekretnine od strane tužitelja, to je takva ovrha nedvojbeno nedopuštena. Tužitelji su u cijelosti dokazali opravdanost podnesene tužbe javnim ispravama jer postojanje pravnog temelja, prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, koje tužiteljima daje pravo na posjed i korištenje predmetnog stana, razlog je za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Isto tako se želi kazati kako provođenjem ovrhe na nekretnini koja je predmetom ovršnog postupka bi tužitelji i članovi njihove obitelji, njihova maloljetna djeca, pretrpjeli nenadoknadivu štetu jer bi se time dovela u pitanje njihova egzistencija, te njihovo pravo na dom jer je predmetna nekretnina njihova jedina nekretnina i njihov dom. Provođenjem ovrhe na predmetnoj nekretnini onemogućilo bi se tužiteljima kao i njihovoj maloljetnoj djeci zadovoljenje njihovih osnovnih stambenih potreba. Tužitelji su, kao što je ranije istaknuto, vlasnici predmetne nekretnine te su u posjedu iste, stoga kako se ovrhom zahtijeva izvršenje određenih radnji, sasvim je jasno da ovršenik u ovršnom postupku, ovdje tuženik ad. 2), iste radnje nije u mogućnosti izvršiti budući nije u vlasništvu niti posjedu sporne nekretnine. Odredbom čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda određeno je u stavku 1. da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Nadalje, odredbom čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je pravo na nepovredivost doma kao jedno od temeljnih ljudskih prava i sloboda. Također se ističe kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka zauzeo stajalište da se o prigovoru povrede prava na dom, kao ustavom zajamčenom pravu, mora odlučiti pred građanskim sudom prije nego što se nositelja toga prava liši prava na dom (npr. odluke U-III-2073/2010 i U-III5917/2013). Kao ustavna kategorija prigovor prava na dom mora biti raspravljen!!! U svakom slučaju, sud treba odvagnuti interes osoba kojima prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se predajom u suposjed tuženici pod 1) istog tog doma želi postići, jer upravo bi do toga došlo kada bi tuženica pod 1) dobila ključeve stana tužitelja. Predmetni stan je jedina nekretnina tužitelja u kojoj stanuju sa svojom maloljetnom djecom uz nepostojanje drugog stambenog prostora gdje bi mogli živjeti. S druge pak strane tuženica pod 1) ima stan u [adresa] u svom vlasništvu, u kojem živi i na kojoj adresi ima prijavljeno prebivalište. Čak i da se uzme u obzir da je tuženica pod 2) bila posjednikom predmetnog stana prije no što je pokrenula postupak iz kojeg potječe ovršna isprava na osnovu kojeg tuženica pod 1) pokreće predmetnu ovrhu, ističe se da je takav umireni posjed koristila tek povremeno obzirom ista živi u [adresa], cca 200 km udaljenom od mjesta gdje se nalazi predmetni stan, dok je interes tužitelja koji trajno žive u vlastitom stanu s maloljetnom djecom, koji stan su kupili putem kredita ishođenog od banke, izrazito viši. Provedbom bi ovrhe na predmetnom stanu bila narušena pravična ravnoteža između interesa tuženice pod 1) i tužitelja, kojim potonjima bi nastupila nenadoknadiva šteta. Dakle, tuženica pod 1) neće trpjeti nikakvu štetu, već će u slučaju provedbe ovrhe jedinu nenadoknadivu štetu trpjeti tužitelji. Dakle, iz navedenog je jasno kako tuženica pod 1) nije postupala savjesno kada je pokrenula ovršni postupak na nekretnini tužitelja, odnosno da je ista zlorabila svoje pravo i nije bila u dobroj vjeri, jer je u vrijeme pokretanja ovršnog postupka znala i morala znati da tuženik ad. 2) više nije vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine, već su to tužitelji koji nisu ni u rodbinskim niti u prijateljskim odnosima s tuženicima i koji o njihovim odnosima ne znaju baš ništa i da zato ovrhu nije moguće provesti. S tim u vezi se još želi kazati, u prilog nesavjesnosti i zlouporabi prava tuženice pod 1), kako ista sada od tužitelja traži isplatu iznosa od 25.000,00 EUR-a kako bi odustala od vođenja ovog ovršnog postupka i zahtjeva da joj se predaje u posjed ključevi stana tužitelja. Iz toga se može zaključiti kako je njezin jedini cilj kada je u pitanju predmetni stan samo ishoditi što više novca, nebitno hoće li joj taj novac dati njezin bivši suprug, ovdje tuženik pod 2), ili sami tužiteljici koji nemaju apsolutno nikakve veze s tuženicima i njihovim odnosom. Slijedom svega iznesenog, a kako tužitelji imaju pravo koje sprječava ovrhu i sukladno odredbi čl. 60. Ovršnog zakona, predlažu da sud usvoji tužbu.
2. Prvotuženica u odgovoru na tužbu ukazuje da je provjera zemljišnoknjižnog stanja upisa prava vlasništva u odnosu na predmetni stan nije bitna jer se u parnicama za smetanje posjeda ne raspravlja o pravu vlasništva već samo i jedino sukladno članku 22. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) (1) Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. (3) Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno. i članku 441. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.) Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. U gore navedenom smislu i nije bilo moguće u zemljišnim knjigama upisati bilo kakvu zabilježbu da se vodi spor o smetanju posjeda jer takav upis zabilježbe nije dopuštao st. 4. čl. 30. u svezi 39. te čl. 70. i 81. Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., 63/19., istovjetno i sada na snazi “novi“ ZZK). Nije sporno da je tuženica ad. 1. ovršni postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. br. Ovr-652/2019 temeljem pravomoćne i ovršne isprave i to rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Psp-56/17-29 od 17. srpnja 2018., u kojem postupku tužitelji ne samo da nisu sudjelovali već i nisu mogli sudjelovati (nisu pravni sljednici tuženika, u procesnopravnom smislu nužno uvažavajući specifičnosti posesornih parnica). Pozivanje tužitelja na pravna stajališta iz odluka VSRH Rev-890/07 od 12. prosinca 2007. a još manje i na odluku VS Rev 1096/63 od 27. rujna 1963. (šteta što se nije citirala koja presuda Suda sedmorice temeljena na Zakonu o zaštiti posjeda iz 1894. godine ili OGZ-u), nisu primjenjive u konkretnoj pravnoj situaciji je su drugačijeg činjeničnog supstrata a i protivne pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-10 održanoj 21. listopada 2019., a to pravno shvaćanje glasi: „Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe.“ i pravnom stajalištu u odluci VSRH broj Rev 2028/2016-3 od 18. prosinca 2019. godine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Drugotuženik je podneskom od dana 7. ožujka 2023. priznao tužbeni zahtjev. 4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje broj: Psp-56/17 od dana 17. srpnja 2018. godine (l.s. 14-19), zk izvadak – povijesni prikaz (l.s. 20-47), ugovor o kupoprodaji nekretnina (l.s. 45-47), rješenje broj: Z-26851/2018 (l.s. 48), zk izvadak (l.s. 50-62), optužnicu (l.s. 76-81), prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, saslušani su tužitelj pod 1) i tuženica pod 1) u svojstvu stranke na ročištu od dana 13. studenog 2024. (l.s. 187-188) i u spise ovog suda broj: Ovr- 652/2019 i Psp-56/17.
5. Tužbeni zahtjevi tužitelja pod 1) i 2) su osnovani.
6. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi nedopuštenom ovrha koja se vodi pred ovim sudom pod brojem Ovr-652/19.
7. Uvidom u rješenje ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-652/19-31 od dana 3. veljače 2023. godine slijedi da su tužitelji kao treće osobe upućeni na ovu parnicu radi isticanja prigovora da su 20. studenog 2018. zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnine koja je očito u to vrijeme bila predmetom parnice zbog smetanja posjeda, o čemu ništa nisu znali, koju nekretninu da su kupili od ŽU, a koja je u zemljišnoj knjizi u to vrijeme bila upisana kao vlasnica predmetnog stana.
8. Tuženik pod 2) priznao je tužbeni zahtjev međutim nije bilo mjesta donošenju presude na temelju priznanja odnosu na ovog tuženika jer su tuženici jedinstveni i nužni suparničari pa se prema prirodi pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima te se oni smatraju jednom parničnom strankom.
9. Prema odredbi čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Odredba čl. 60. st. 1. OZ propisuje ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu opće poznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.
10. Tužiteljima pripada aktivna legitimacija pokrenuti tužbu na utvrđenje ovrhe nedopuštenom kao trećoj osobi, a dokazivanje se u ovoj parnici ograničava na utvrđivanje osnovanosti prigovora u ovrsi koji se u svojoj suštini sastoji u navodima da su 20. studenog 2018. zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnine koja je očito u to vrijeme bila predmetom parnice zbog smetanja posjeda, o čemu ništa nisu znali, koju nekretninu da su kupili od ŽU, koja je u zemljišnoj knjizi u to vrijeme bila upisana kao vlasnica predmetnog stana i na temelju tog ugovora se i upisali u zemljišnoj knjizi kao vlasnici, svaki za 1/2 dijela.
11. Iz povijesnog prikaza zk izvatka za čest. 4761/3 k. o. [katastarska općina] slijedi da su tužitelji upisani kao suvlasnici na jednake dijelove predmetne etaže od dana 30. srpnja 2019. godine temeljem ugovora o kupoprodaji OV-10563/2018, OV-10566/2018, tabularna izjava OV-10567/2018 i OV-10568/2018. Također je vidljivo u C listu – teretovnice da su tužitelji založili stan radi osiguranja ugovora o kreditu u iznosu od 528.000,00 kn. Nema vidljive zabilježbe ovrhe broj: Ovr-652/2019 u trenutku uknjižbe.
12. Uvidom u prijedlog za uknjižbu prava vlasništva slijedi da je NU – tuženik pod 2) darovao ŽU predmetni stan dana 24. travnja 2017. godine. Nesporno je ŽU njegova majka.
13. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 20. studenog 2018. godine vidljivo je da su VU i TU, odnosno tužitelji od ŽU kao prodavatelja kupili stan [adresa] sagrađen na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za iznos od 125.000,00 Eura. U članku 5. predmetnog ugovora prodavatelj jamči kupcima da je nekretnina isključivo vlasništvo prodavatelja i da na njoj ne postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničava prava kupaca.
14. U dokaznom postupku saslušani su tužitelj pod 1) i tuženica pod 1) u svojstvu stranke na ročištu od dana 13. studenog 2024..
Iz iskaza tužitelja u bitnome slijedi da su on i supruga tražili stan koji bi kupili za njih i djecu. Kontaktirali su agencije za promet nekretnina i dobili su ponudu da dođu pogledati ovaj stan koji su na kraju i kupili. Sve je išlo preko agenta, a do trenutka konačne kupoprodaje pregledali su sve papire, vlasnički list je bio čist. Stan su kupili 2018., adaptirali su ga i početkom 2019. uselili su s djecom. Dvije godine nakon kupoprodaje zvao ih je NU i rekao da postoji problem, da bi trebali uložiti prigovor treće osobe te da postoji sudski postupak. On i supruga nemaju drugih nekretnina u vlasništvu. A gđa. NU je početkom 2023. godine od njega zatražila 25.000,00 Eura da bi se riješio problem u ovrsi.
14.a. Sud poklanja vjeru tužitelju i cijeni njegov iskaz kao iskren, životan i uvjerljiv te u skladu s materijalnim dokazima u spisu, posebno ugovorom o kupoprodaji i povijesnim zk izvatkom.
14.b. Tuženica pod 1) navodi da ima dvoje djece, živi i radi u [adresa], a vikendima putuje u Split. Financijski se teško snalazi. Pojašnjava da je NU njezin bivši suprug koji je njihovu zajedničku imovinu rasprodao i ona je s njim u sporovima. Teško joj je zbog situacije u kojoj su se našli tužitelji, međutim stan su bivši suprug i ona kupili zajednički za vrijeme trajanja braka i oko tog stana se spori s bivšim suprugom s obzirom da je on svu imovinu koju su zajedno kupovali stavljao na svoje ime i ime njegove majke ŽU. Stan je prodao bez njezinog saznanja i bila je šokirana kada je za to saznala. Ima ovršno rješenje da stan može koristiti i toga se prava ne može odreći iako joj ne pada na pamet tužiteljima ući u stan.
15. U ovoj pravnoj stvari sud smatra da je potrebno posebno upozoriti na važnost načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige jer je to načelo jedno od najvažnijih u stjecanju i zaštiti prava vlasništva koje štiti stjecatelja u dobroj vjeri pri stjecanju nekretnine. Ono ima velik utjecaj na pravnu sigurnost pa se može reći da u znatnoj mjeri doprinosi ustavnom načelu o vladavini prava, a Ustav Republike Hrvatske u članku 3., među ostalim, ističe da nepovredivost vlasništva spada u najviše ustavne vrednote. Načelo povjerenja primjenjuje se i u svim drugim slučajevima u kojima se stječu druga stvarna prava na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi. U vlasničkom i zemljišnoknjižnom pravu postoje pretpostavke da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje svake nekretnine. Stoga tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede takvog stjecanja zaštitu prema odredbama Zakona. Primarno načelo povjerenja u zemljišne knjige dijeli se na načelo povjerenja u istinitost i načelo povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga. Oba načela imaju svrhu zaštititi stjecatelja nekretnine, ali se ta zaštita veže za traženi subjektivni element na strani stjecatelja nekretnine koji mora biti ispunjen, a to je da stjecatelj mora biti pošten, odnosno u dobroj vjeri da bi mogao osnovano tražiti primjenu tog načela. Stjecanje u dobroj vjeri veže se za dva trenutka, a to su sklapanje pravnog posla i zahtijevanje upisa.
16. Izvedenim dokazima sud smatra nedvojbeno utvrđenim da tužitelji u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina 20. studenog 2018. godine nisu znali niti imali razloga posumnjati da zemljišnoknjižno stanje ne odražava stvarno stanje. Zk izvadak bio je „čist“; glasio je na prodavateljicu 1/1; tužitelji su se obratili agenciji za promet nekretnina radi kupovine predmetnog stana; podigli su kredit i založili nekretninu te su neometano živjeli u stanu dvije godine s djecom do poziva NU negdje 2020. godine.
Posjedovna parnica koju je tužiteljica pokrenula 2017. vodila se između tuženika pod 2) i nje same te nije bila vidljiva zabilježba spora u zemljišnoj knjizi. Trenutak sklapanja ugovora 20. studenog 2018. i trenutak uknjižbe 30. srpnja 2019. dva su ključna trenutka za uspješnu primjenu načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige. U to vrijeme tužitelji nemaju saznanja o sporu između ovdje tuženika tim više što tužitelji nisu kupili stan od tuženika pod 2), već od njegove majke kao prodavateljice i koja je ugovorom jamčila da ne postoje prava trećih na stanu.
17. Iz spisa broj: Ovr-652/2019 slijedi da je sud prvo rješenje o ovrsi (koje je po žalbi ukinuto i nije postalo pravomoćno) donio 3. rujna 2019., dakle nakon sklapanja ugovora i uknjižbe tužitelja i koje rješenje je dostavljeno samo ovdje tuženicima. Podnesak tužitelja kao trećih osoba ovršni sud zaprima u rujnu 2020. godine što se poklapa s iskazom tužitelja pod 1) da je negdje dvije godine nakon useljenja u stan dobio poziv od tuženika pod 2) NU i prvi put saznao da nešto nije u redu odnosno da se vodi ovršni postupak.
18. Zaključno, tužitelji su uknjižbom u srpnju 2019. godine stekli pravo vlasništva predmetnog stana u dobroj vjeri i imaju pravo (vlasništvo) koje sprječava ovrhu pa je prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan.
Ovime se ne dira u eventualno pravo tuženice pod 1) na naknadu štete od tuženika pod 2) ukoliko dokaže za to zakonom predviđene pretpostavke. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci.
19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 i 80/22), a trošak priznat tužiteljima sastoji se od zastupanja istih po punomoćnicima iz redova odvjetnika i to za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7. t.1.), za pristup na ročišta od 7.10., 13.11. i 19.12.2024. od po 250 bodova (Tbr. 9. t.1.) i za sastav podneska od 19.11.2024. 50 bodova (Tbr. 8. t. 3.), sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 148/12) s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2,00 EUR, što iznosi 2.100,00 EUR, te uz PDV od 25% iznosi 2.625,00 EUR čemu se pridodaje pristojba na tužbu i presudu od po 98,23 EUR, ukupno 2.821,46 EUR. Tužiteljima nije priznat preostali zatraženi trošak jer nije preciziran sastav podneska od 250 bodova tj. na koji datum se odnosi.
U Zadru, 30. siječnja 2025.
Sudac
Sonja Miljak
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana primitka odluke u tri primjerka putem ovog suda.
Dostavna naredba:
1.Tužiteljima po punomoćniku
2.Tuženici pod 1) po punomoćniku
3.Tuženiku pod 2) po punomoćniku
