Poslovni broj: P-4395/2020-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Miljenka Polanović, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Iveković iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Miljenke Polanović, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika BS, odvjetničkog vježbenika, dana 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. st. 1. Ugovora o kreditu broj 045-50-3967267 od dana 14. ožujka 2007. godine , ovjerenog kod javnog bilježnika ĆS, pod brojem: OV-9266/07, dana 15.ožujka 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“

II/ Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.066,15 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,24 EUR od 20.03 2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,67 EUR od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,78 EUR od 28.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 25.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 15,28 EUR od 27.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,16 EUR od 27.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,09 EUR od 31.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,56 EUR od 30.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,79 EUR od 02.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,01 EUR od 01.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,75 EUR od 01.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,21 EUR od 01.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,09 EUR od 02.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,61 EUR od 27.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,38 EUR od 25.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,61 EUR od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,77 EUR od 26.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,05 EUR od 01.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 20,35 EUR od 01.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 19,53 EUR od 01.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 21,12 EUR od 01.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,87 EUR od 01.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,04 EUR od 29.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 40,69 EUR od 01.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,70 EUR od 02.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,89 EUR od 01.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 43,03 EUR od 01.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 55,93 EUR od 01.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 46,80 EUR od 29.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 50,00 EUR od 01.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 45,93 EUR od 01.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 46,66 EUR od 03.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 63,95 EUR od 03.06. 2011. pa do isplate,

- na iznos od 65,64 EUR od 23.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 79,81 EUR od 09.08 2011. pa do isplate,

- na iznos od 72,42 EUR od 03.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64,32 EUR od 14.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 62,86 EUR od 12.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 62,24 EUR od 14.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 66,07 EUR od 14.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 69,41 EUR od 23.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 69,85 EUR od 14.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 67,55 EUR od 18.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 69,10 EUR od 11.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 70,17 EUR od 13.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 68,37 EUR od 12.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 68,85 EUR od 17.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 67,50 EUR od 18.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 64,60 EUR od 16.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 67,69 EUR od 22.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 68,18 EUR od 12.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 68,14 EUR od 19.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 62,30 EUR od 21.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 67,26 EUR od 21.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 67,69 EUR od 20.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 65,75 EUR od 17.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 59,70 EUR od 18.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 59,54 EUR od 18.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 61,03 EUR od 13.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 63,41 EUR od 27.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 66,71 EUR od 24.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 65,01 EUR od 21.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 66,22 EUR od 20.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 67,58 EUR od 15.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od 68,43 EUR od 19.02.2014. pa do isplate,

- na iznos od 70,23 EUR od 11.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 69,64 EUR od 11.04. 2014. pa do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 87,01 EUR (655,58 HRK) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

na iznos od EUR 3,68/HRK 27,74 počev od dana 1.5.2007. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 5,49/HRK 41,33 počev od dana 1.6.2007. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 6,72/HRK 50,63 počev od dana 30.6.2007. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 5,64/HRK 42,46 počev od dana 31.7.2007. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 4,73/HRK 35,63 počev od dana 18.8.2007. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 7,44/HRK 56,05 počev od dana 29.9.2007. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 7,77/HRK 58,57 počev od dana 19.10.2007. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 5,81/HRK 43,78 počev od dana 30.11.2007. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 6,73/HRK 50,70 počev od dana 1.1.2008. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 3,53/HRK 26,60 počev od dana 29.1.2008. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 1,77/HRK 13,35 počev od dana 1.3.2008. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 3,29/HRK 24,77 počev od dana 26.4.2008. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 5,16/HRK 38,86 počev od dana 29.5.2008. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 2,92/HRK 21,98 počev od dana 1.7.2008. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 6,21/HRK 46,76 počev od dana 1.8.2008. godine pa do isplate;

na iznos od EUR 6,04/HRK 45,53 počev od dana 29.8.2008. godine pa do isplate; na iznos od EUR 4,09/HRK 30,84 počev od dana 30.9.2008. godine pa do isplate, i to "do dana 31. prosinca 2007. godine određenim temeljem čl. 1. st. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1. siječnja 2008. godine sa zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.620,39 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. rujna 2020. navodi da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj 045-50-3967267 od 14. ožujka 2007., temeljem kojeg se tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita obvezao staviti na raspolaganje kredit u iznosu od 20.477,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a tužitelj se obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti (po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća), uz redovnu kamatu po stopi koja je određena kao promjenjiva, a u trenutku ugovaranja je iznosila 5,20%. U bitnom navodi da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je obveza otplate predmetnog kredita vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF nepoštene odnosno ništetne, budući u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora od strane tuženika nije bio informiran o mogućim rizicima nekontroliranog rasta tečaja CHF, odnosno o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja kao potrošača. U smislu odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva se na utvrđenja iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Smatra da kao posljedicu ništetnosti ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku za svaki pojedini mjesečni anuitet po tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa preplate. Stoga tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi predlaže utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 7. st.1. predmetnog Ugovora sadržaja pobliže navedenog pod točkom I/ izreke te s osnove povrata preplaćenog iznosa razlike u valutnom tečaju potražuje isplatu ukupnog iznosa od 28.955,66 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica kako je to pobliže navedeno u zahtjevu iz tužbe. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 7. veljače 2023. s osnove povrata preplaćene razlike tečaja potražuje isplatu ukupnog iznosa od 3.066,15 EUR (23. 101,90 kuna) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini preplaćeni iznos glavnice kako je to pobliže navedeno pod točkom II/ izreke, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu tužbenih zahtjeva i visinu novčanog tužbenog zahtjeva, u odnosu na koji ističe prigovor zastare. Osporava da bi se utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF moglo (izravno) primijeniti na predmetni Ugovor. Ističe da je tužitelj u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, kao i da mu je moralo biti jasno da će se isti isplaćivati u protuvrijednosti te valute te ističe da se radi o odredbi koja je jasna i precizna, kao i da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran te u potpunosti jasno istumačen tužitelju po javnom bilježniku. Smatra da se nikako ne može smatrati da je u konkretnom slučaju ugovaranje valutne klauzule u CHF imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, pri čemu ističe da je u konkretnom slučaju do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu došlo uslijed više nepredvidivih faktora, na koje tuženik nije mogao utjecati niti iste predvidjeti. Opreza radi ističe uvjetni prijeboj odnosno prigovor radi prebijanja eventualne razlike odnosno anuiteta u razdoblju koja da je tečaj CHF bio niži od onog u trenutku isplate kredita, sa zahtjevom kojeg u ovom postupku ističe tužitelj. Osporava i osnovanost zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata od dana plaćanja pojedinih iznosa, u bitnom ističući da nije povrijedio nikakav zakon ili propis koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora te je cijelo vrijeme postupao po uputama HNB-a. Tijekom postupka osporava i aktivnu legitimaciju tužitelju za isticanje predmetnih tužbenih zahtjeva, navodeći da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da je predmetni Ugovor o kreditu sklopio isključivo u potrošačke svrhe. Naknadno tijekom postupka, sukladno rezultatima provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 28. studenog 2023. precizira uvjetno istaknuti prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta (u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) na način da, u slučaju ako sud utvrdi ništetnom spornu ugovornu odredbu o primjeni valutne klauzule u CHF te nađe osnovanim novčano potraživanje tužitelja, predlaže utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 87,01 EUR (655,58 kuna) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod točkom III/ izreke te predlaže izvršiti prijeboj tražbine tuženika s novčanom tražbinom tužitelja. Slijedom svih prethodno navedenih razloga, predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane, a podredno u slučaju ako sud utvrdi tužbene zahtjeve osnovanima (što osporava), predlaže izvršiti prijeboj tuženikove novčane tražbine s tražbinom tužitelja. Potražuje naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 045- 50-3967267, od 14. ožujka 2007. (listovi 7-11 spisa), Otplatni plan (listovi 12-15 spisa), Kontrolni ispis unosa korištenja (list 16 spisa), dopis tuženika od 12. travnja 2014. (list 17 spisa), Prijepis knjigovodstvene kartice (listovi 18-23 spisa), Otplatnu tablicu kredita- informativni izračun (listovi 24-39 spisa), Promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 01.02.2007. do 31.03.2007. (listovi 65-65 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja (listovi 69-76 spisa) te je saslušan tužitelj (list 127 spisa).

4. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz priložene dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno je utvrđeno sljedeće:

-da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR za kupnju automobila, iz koje ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF;

-da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za kredit (s namjenom kupnje novog vozila) s valutnom klauzulom u CHF,

-da je između tuženika, kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita i davatelja osiguranja zaključen Ugovor o kreditu broj 045-50-3967267 od 14. ožujka 2007., , s namjenom kupnje novog vozila OPEL (čl.6.), u kunskoj protuvrijednosti iznosa 20.477,70 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz redovnu kamatu po stopi od 5,20% godišnje, koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl.2. st.1 ) i rok otplate kredita 84 mjeseca (čl.4.); da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu… (čl.7.st.1.);

- da je javni bilježnik ĆS iz [adresa] dana izdala 15.ožujka 2007. izdala Potvrdu privatne isprave poslovni broj OV-9266/07 kojom je potvrdila da je tužitelju prethodno navedeni Ugovor pročitan i upozoren je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

-da su u otplatnom planu i prijepisu knjigovodstvene kartice precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz tečajne razlike i kamate.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor te da je kredit po predmetnom Ugovoru o kreditu u cijelosti otplaćen.

7.1. Suprotno stajalištu tuženika, ovaj sud je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (koja je u dijelu koji se odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je revizija tuženika odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te u dijelu koji se odnosi na primjenu valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.), a kojom je, među ostalim, utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7.2. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pri tome valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

7.3. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da korisnik kredita nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.), a što u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao. 7.4. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

7.5. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

7.6. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

8. S obzirom na prethodno iznesena stajališta Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH sud nije našao potrebnim po prijedlogu tuženika izvoditi dokaz saslušanjem svjedokinje ĆS (javnog bilježnika). Pri tome valja navesti da tuženik, iako je u odgovoru na tužbu na okolnost obaviještenosti tužitelja o spornoj ugovornoj odredbi predložio i saslušanje svog zaposlenika, tijekom postupka nije dostavio podatke o konkretnom zaposleniku koji je sudjelovao pri sklapanju predmetnog Ugovora.

9. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv iskaz tužitelja (list 127 spisa) iz kojeg u bitnom proizlazi da je on predmetno vozilo marke Opel Astra, za kupnju kojeg mu je odobren predmetni kredit, kupio i koristio isključivo za osobne potrebe. U to vrijeme bio je zaposlen u Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje, Područni ured Čakovec na radnom mjestu operatera u Centru 112, a vozilo mu je bilo potrebno za putovanje do radnog mjesta. Kredit je u cijelosti otplatio vlastitim novčanim sredstvima. Nakon što je u auto kući Autowill odabrao vozilo, upućen je radi kreditiranja obratiti se u poslovnicu tuženika u Zagrebu, a ponuđen mu je bio samo kredit s valutnom klauzulom u CHF, što je prihvatio. Od strane djelatnika tuženika nije bio obaviješten o postojanju bilo kakvih rizika ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF, a o pojedinim odredbama predmetnog Ugovora nije imao mogućnost s tuženikom pregovarati. Prije potpisivanja tekst Ugovora pročitao je te razumio koliko sam mogao s obzirom na svoju struku, a po struci je autolimar.

10. S obzirom da iz prihvaćenog iskaza tužitelja proizlazi da je on motorno vozilo radi kupnje kojeg je zaključen predmetni Ugovor o kreditu kupio i koristio za svoje osobne potrebe, što bi proizlazilo i iz sadržaja predmetnog Ugovora, dok s druge strane tuženik nije dokazao suprotno, odnosno tijekom postupka niti konkretno tvrdi niti dokazuje da bi predmetno motorno vozilo bilo kupljeno radi obavljanja trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, pa stoga neosnovano osporava tužitelju položaj potrošača. u smislu odredbe čl. 3. toč. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03)

11. U odnosu na pozivanje tuženika na reklamne materijale- promotivne uvjete i izračun kreditnog zaduženja, valja navesti da, iz navedenih isprava ne proizlazi da bi u istima bile sadržane jasne i razumljive informacije o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao niti informacije o riziku zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

12. Također, valja napomenuti kako okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran i da je kredit otplaćen - sama po sebi ne utječe na pravo tužitelja zatražiti zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a, a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti dijela odredaba koje su bitan element ugovora - cijena - to nema mjesta niti zaključku da bi se radilo o povredi manjeg značaja.

13. Konačno, valja dodati je da ispitivanje poštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli koja je glavni predmet ugovora dopušteno samo ako ta odredba nije transparentna. Imajući u vidu utvrđenja iz kolektivnog spora o netransparentnosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF za koja je ovaj sud vezan u ovom pojedinačnom sporu i nedostatak dokaza o protivnom, bespredmetni su prigovori tuženika o tome da je riječ o transparentnoj (jasnoj, razumljivoj i lako uočljivoj) odredbi koja bi bila izuzeta iz testa poštenosti. Naime, zahtjev transparentnosti znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je sud utvrdio na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja te dovodeći isti u vezu sa sadržajem predmetnog Ugovora, očito je da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, čak i kad ovaj sud ne bi bio vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora.

14. Imajući u vidu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, na koju se tužitelj pozvao, a tuženik s druge strane, nije dokazao nikakve posebne okolnosti, iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nije primjenjiva navedena pravomoćna odluka, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su nepoštene odnosno ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojima ugovorena primjena valutne klauzule u CHF, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu, odnosno dio odredbi čl.7. st.1. predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je otplata i povrat obveza iz predmetnog Ugovora o kreditu vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF, slijedom čega je utvrđeno kao pod točkom I/ izreke, s time da ništetnost navedenih odredbi ne povlači ništetnost samog Ugovora, budući isti može opstati bez tih odredbi

15. Pri tome shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je prema stajalištu suda tuženik nepošteni stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništavim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose i to, kao razliku između iznosa koje je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po tečaju te iznosa obračunatih prema početnom tečaju CHF.

16. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

17. Tužba u ovom predmetu je podnesena 10. rujna 2020., slijedom čega se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

18.1. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković iz društva Centar za vještačenja d.o.o. (listovi 69-76 spisa), iz čijeg nalaza u bitnom proizlazi da ukupan iznos preplata zbog rasta tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate (tzv. pozitivna razlika) iznosi 23.101,90 kuna, a da ukupan iznos koji je tužitelj manje platio u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita (tzv. negativna razlika) ukupno iznosi 655,58 kuna, pri čemu su pojedini više i manje plaćeni mjesečni iznosi u EUR, kao i datumi plaćanja, prikazani u stupcima 6., 10. i 11., Tabele 1 nalaza i mišljenja na listovima 72-75 spisa.

18.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, sukladno postavljenom zadatku Pri tome valja istaknuti da tuženik nije imao primjedbi glede pravilnosti matematičkih izračuna koji su dani u nalazu i mišljenju.

19. Slijedom prethodno navedenog, sud nalazi da je tuženik u obvezi tužitelju vratiti stečeno temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje financije proizlazi da je zbog rasta tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate u odnosu na tečaja na dan isplate kredita ukupno više plaćeno 23.101,90 kuna odnosno (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 te primjenom pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) 3.066,15 EUR, pri čemu su pojedini više plaćeni mjesečni iznosi te datumi plaćanja vidljivi iz nalaza i mišljenja (stupci 6. i 10. Tabele 1. na listovima 72-75 spisa),sukladno kojem je tužitelj uskladio konačno postavljeni tužbeni zahtjev (uz pravilno izvršeno preračunavanje iz kune u EUR pojedinih preplaćenih iznosa glavnica na koje potražuje isplatu zateznih kamata), to je tužitelju s naslova povrata preplaćene razlike tečaja dosuđen iznos od 3.066,15 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos glavnice od sljedećeg dana nakon dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II/ izreke, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl. 1115. i čl. 29.st. 1 ZOO-a.

20. Odluka o kamatnoj stopi na dosuđene iznose glavnica za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

21. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja tražbine tuženika s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 87,01 EUR (655,58 kuna), valja navesti da u slučaju utvrđenja ništetnosti dijela ugovora za obje strane nastaju pravne posljedice ništetnosti u pogledu obveze restitucije odnosno povrata primljenog na osnovi ništetnog ugovora kao i odgovornost za nastalu štetu. Međutim, tužitelj po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništa nije primio, pa da bi bio u obvezi vratiti tuženiku. S druge strane, ukoliko se manje plaćeni iznosi anuiteta potražuju kao naknada štete valja istaknuti da odgovornost za štetu u slučaju ništetnosti ugovora tereti onu stranu koja je kriva za njegovo sklapanje, što je u konkretnom slučaju tuženik, koji je, kao financijska institucija čija je osnovna funkcija pružati usluge u vezi s izdavanjem kredita, svakako bio upoznat s mogućnošću pada tečaja CHF, slijedom čega nema mjesta primjeni odredaba čl. 323. st. 1. i. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja, pa je sukladno odredbi čl. 338. st. 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom III/ izreke.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1 i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

22.1. Tužitelju su, u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-100 bodova, za sastav 3 podneska (od 30. listopada 2020., 7. veljače 2023. i 15. prosinca 2023.), prema Tbr 8/1- po 100 bodova, za sastav podneska od 14. travnja 2021., prema Tbr. 8/3-25 bodova te za zastupanje na 5 ročišta (od 13. travnja 2021., 14. listopada 2022., 03. veljače 2022., 4. listopada 2024. i 16. prosinca 2024.), prema Tbr 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 900 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i priznati PDV od 25% iznosi 2.312,50 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 42,44 EUR, slijedom čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 2.620,39 EUR (toč. IV/ izreke).

22.2. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika