REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1513/2023-10

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja Arena Centar Zagreb d.o.o. (OIB: 83997642580), Zagreb, Ulica Vice Vukova 6, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Borsky, odvjetnik u Zagrebu, Heinzelova 60, Zgrada B, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba (OIB: 61817894937), Stručne službe Gradske uprave, Trg Stjepana Radića 1, radi komunalne naknade, 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-03/6, URBROJ: 531- 07-01-03-02/06-23-2 od 21. veljače 2023. i predmet vraća na ponovan postupak u kojem su nadležna tijela dužna postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 620,94 eura, u roku od 60 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. svibnja 2023. podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu radi ocjene zakonitosti rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-03/6, URBROJ: 531-07-01-03-02/06-23-2 od 21. veljače 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod brojem Us I-1823/2023.

2. Međutim, rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. navedeni predmet ustupljen je Upravnom sudu u Osijeku, kao manje opterećenom sudu.

3. Slijedom toga, kod ovoga suda je osnovan spis pod brojem Us I-1513/2023.

4. Osporenim rješenjem tuženika odbačena je kao nedopuštena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2019-05/10534, URBROJ: 251-13-01/01-2019-1 od 24. listopada 2019., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade u iznosu od 209.399,04 kn godišnje (točka 1. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka 2. izreke).

5. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći, u bitnome, da je 2. siječnja 2020. izjavio žalbu protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363- 03/2019-05/10534, URBROJ: 251-13-01/01-2019-1 od 24. listopada 2019. U žalbi je tražio poništavanje rješenja i trošak sastava žalbe. Nakon podnošenja žalbe prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje KLASA: UP/I-363-03/2020-05/00379, URBROJ: 251-13-01/01- 2020-01 od 24. siječnja 2020., a koje sadržajno odgovora onome što je tužitelj tražio u žalbi. Tuženik je potom o žalbi odlučio rješenjem KLASA: UP/II-363-03/20-03/182, URBROJ: 531-07-01-03/11-21-2 od 25. studenoga 2021., kojim je žalba odbačena te je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka. No, to je rješenje tuženika Upravni sud u Zagrebu poništio presudom broj Us I-173/22-8 od 19. prosinca 2022. i predmet je vraćen na ponovan postupak. No, u ponovnom postupku tuženik je donio isto rješenje, što znači da nije postupio po uputama suda iz navedene presude. Tuženik je, dakle, žalbu ponovno odbacio, te je odbio zahtjev za naknadu troškova postupka pozivom na članak 161. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', br. 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Tužitelj napominje da je nesporno da je postupak okončan u njegovu korist jer je Grad Zagreb nakon zaprimanja žalbe rješenje od 24. listopada 2019. izmijenio upravo na način kako je to tužitelj tražio. Stoga mu pripada pravo na naknadu troškova upravnog posupka jer je bio u situaciji u kojoj mora izjaviti žalbu kako bi spriječio pravomoćnost za njega nepovoljnog rješenja, a postupak je okončan u njegovu korist. Stoga tužitelj predlaže sudu poništiti pobijano rješenje i riješiti stvar, uz naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 620,94 eura.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju akta koji se osporava te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

7. Zainteresirana osoba Grad Zagreb u odgovoru na tužbu ističe da je prvostupanjsko tijelo dana 24. siječnja 2020. po službenoj dužnosti donijelo rješenje, a s obzirom na pogrešno utvrđen koeficijent zone za predmetni garažni prostor te je tim rješenjem utvrđeno da je tužitelj u obvezi platiti iznos od 176.601,60 kn godišnje, a ne 209.399,94 kn godišnje kako je to utvrđeno rješenjem od 24. listopada 2019. Kako je tužitelj izjavio žalbu protiv rješenja od 24. listopada 2019. koje više ne egzistira, pravilno je tuženik postupio kada je žalbu odbacio. Nadalje zainteresirana osoba ističe da je rješenje od 24. siječnja 2020. doneseno po službenoj dužnosti u drugom upravnom postupku i da protiv tog rješenja nije izjavljena žalba. Stoga, u skladu s člankom 161. stavkom 5. ZUP-a tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog postupku jer je postupak okončan rješenjem tuženika od 21. veljače 2023., dakle, tužitelj nije uspio u postupku. Stoga zainteresirana osoba predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

8. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis.

9. Upravni spor je riješen bez rasprave u skladu s člankom 98. točkom 4. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', br. 36/24. – dalje: ZUS).

10. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet dana 24. listopada 2019. donio rješenje KLASA: UP/I-363- 03/2019-05/10534, URBROJ: 251-13-01/01-2019-1, pozivom na članak 100. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', br. 68/18. i 110/18. – dalje: ZKG), a kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade u godišnjem iznosu od 209.399,04 kn, uz obrazloženje da se garažni prostor, za koji je određena obveza, nalazi na području mjesnog odbora Lanište i da stoga koeficijent zone iznosi 0,95.

11. Tužitelj je protiv tog rješenja izjavio žalbu 2. siječnja 2020. navodeći, u bitnome, da je prvostupanjsko tijelo koficijent zone utvrdilo pogrešno, jer se predmetni prostor nalazi na području mjesnog odbora Remetinec, a ne Lanište, i da stoga koeficijent zone iznosi 0,80, a ne 0,95. U žalbi je zatražen i trošak upravnog postupka, koji je specificiran podneskom od 3. siječnja 2020., pa tako tužitelj traži za sastav žalbe iznos od 2.000,00 kn, uvećan za pripadajući PDV te trošak upravne pristojbe 50 kn.

12. Nakon zaprimanja žalbe prvostupanjsko tijelo je dopisom od 7. siječnja 2020. upućenog Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o. zatražilo očitovanje i točno utvrđivanje činjeničnog stanja.

13. Iz spisa nadalje proizlazi da je Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet dana 24. siječnja 2020. donio rješenje KLASA: UP/I-363-03/2020-05/00379, URBROJ: 251-13-01/01-2020- 1 kojim je tužitelju, opet po službenoj dužnosti, i opet pozivom na članak 100. stavak 1. ZKG-a, utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade u godišnjem iznosu od 176.601,60 kn, prema koficijentu zone 0,80 (Remetinec).

14. Kako o zahtjevu za naknadu troškova postupka nije odlučeno tužitelj je požurnicom od 17. studenoga 2020. požurio postupanje.

15. Cjelokupan spis prvostupanjsko tijelo je dostavilo Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine dopisom od 2. prosinca 2020.

16. No, i prije dostave spisa tuženiku pred tijelima Grada Zagreba razmatrala se osnovanost žalbe i zahtjeva za naknadu troškova postupka Tako je spisu priložen dopis GSKG, Sektora naplate naknada, Odjela matičnih podataka KLASA: 363-03/20-54/73, URBROJ: 251-319-04-01-20-3 od 23. studenoga 2020. upućen Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet. U tom se dopisu navodi: ''obraćamo Vam se povodom požurnice punomoćnika obveznika zaprimljene 17. studenoga 2020. godine. Temeljem od APIS IT dobivenih podataka, obveznika Arena Centar Zagreb d.o.o. po pitanju komunalne naknade za garažu zadužili smo II. zonu. Temeljem usmenog kontakta s punomoćnikom obveznika, odnosno zaprimljene žalbe istog zaprimljene dana 16. siječnja 2020. godine, a nakon provjere kod APIS IT, odnosno uvidom u Odluku o osnivanju mjesnih odbora (Službeni glasnik grada Zagreba 3/20), kao i nacrt portala geoporta.zagreb.hr, prvotno smo rješenje o komunalnoj naknadi zamijenili novim rješenjem izdanim 24. siječnja 2020. godine, a kojim smo obveznika zadužili za III. zonu te koje je rješenje obvezniku dostavljeno. Dakle, novo je rješenje izdano povodom usmenog kontakta s punomoćnikom obveznika, a nakon učinjenih provjera, a ne temeljem žalbe te je izdano i prije isteka žalbenog roka za pobijano rješenje koje je podnositelj zaprimio 27. prosinca 2019. kako u žalbi navodi, a za koje je žalbeni rok isticao 26. siječnja 2020. godine. Predmet se smatra riješenim s naše strane, odnosno dostavljamo ga na daljnje postupanje, a po pitanju odvjetničkog troška za sastavljanje žalbe koji je previsoko odmjeren, odnosno neosnovano se potražuje.''

17. Spisu je priložen i odgovor na žalbu KLASA: 363-03/20-009/1, URBROJ: 252- 13-31-1/024-20-5-VG od 1. prosinca 2020. u kojem se navodi da je pobijano rješenje od 24. listopada 2019. zamijenjeno po službenoj dužnosti rješenjem od 24. siječnja 2020., i to ne temeljem žalbe te je izdano i prije isteka žalbenog roka. Rješenjem od 24. siječnja 2020. ispravljen je pogrešno utvrđen koeficijent zone te se prema istome garažni prostor nalazi na području mjesnog odbora Remetinec.

18. Odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja od 24. listopada 2019. tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-363-03/20-03/182, URBROJ: 531-07-01-03/11-21-2 od 25. studenoga 2021. odbacio žalbu i odbio zahtjev za naknadu troškova. No, to je rješenje tuženika Upravni sud u Zagrebu poništio presudom broj Us I-173/22-8 od 19. prosinca 2022. i predmet je vraćen na ponovan postupak.

19. U ponovnom postupku tuženik je dana 21. veljače 2023. donio novo rješenje, koje je sadržajno jednako rješenju od 25. studenoga 2021.

20. Prema ocjeni suda, iz podataka spisa može se sa sigurnošću zaključiti da je žalba izjavljena protiv rješenja od 24. listopada 2019. riješena još u prvostupanjskom upravnom postupku. Naime, to je rješenje zamijenjeno novim rješenjem, što je nesporno i što sama javnopravna tijela u više navrata potvrđuju. Prema tome, ovdje je žalba tužitelja u biti usvojena rješenjem od 24. siječnja 2020. i tuženik ju je nepotrebno odbacio. To znači da je u ovoj situaciji tuženik zapravo trebao cjelokupan spis vratiti prvostupanjskom tijelu jer nema o čemu odlučivati, budući da je samo prvostupanjsko tijelo žalbu riješilo u svojoj nadležnosti (usvojilo ju je rješenjem od 24. siječnja 2020.). Jedino što nije bilo riješeno je zahtjev za naknadu troškova postupka i tuženik je trebao upozoriti prvostupanjsko tijelo na obvezu da o tom zahtjevu donese odluku.

21. I tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je prvostupanjsko tijelo donošenjem rješenja od 24. siječnja 2020. u stvari postupilo po žalbi, ali da je ostalo neriješeno pitanje troškova upravnog postupka. To da nakon donošenja rješenja od 24. siječnja 2020. meritum više nije uopće sporan, nego samo troškovi upravnog postupka vidljivo je i iz činjenice da tužitelj nije izjavio žalbu protiv rješenja od 24. siječnja 2020.

22. Prema tome, odluka tuženika o odbačaju žalbe je nezakonita.

23. Nadalje, a što se tiče troškova upravnog postupka, potrebno je javnopravna tijela upozoriti na shvaćanja iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:

Usž-4003/21-2 od 10. veljače 2022. U navedenoj se presudi navodi:

''… U prvom redu valja navesti da stranka može odlučiti da ne poduzima samostalno postupovne radnje, već da to svoje pravo prenese na drugu osobu, u pravilu stručnu, koja će u upravnom postupku poduzimati radnje u njeno ime i za njen račun. Tako, prema članku 32. stavku 1. ZUP-a, stranku u postupku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik. Prema članku 36. stavku 1. ZUP-a, stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik, može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom. Troškovi postupka i stranaka u ZUP-u su uređeni člancima 161. i 162. Prema članku 161. stavku 1. ZUP-a, na koji se poziva prvostupanjski sud, javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Iz istog članka proizlazi (st. 2. i 3.) da u postupcima pokrenuti na zahtjev stranke troškove postupka uvijek snosi osoba koja je takav postupak izazvala bez obzira na ishod postupka. Nadalje, prema stavku 5. istog članka ZUP-a, kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. Dakle, u takvom slučaju, kao što je predmetni, troškove postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, kada god nije drukčije propisano. Javnopravno tijelo je pokrenulo postupak s ciljem nametanja neke obaveze tužitelju, tužitelj je iskoristio svoje zakonsko pravo i opunomoćio odvjetnika da ga zastupa i štiti njegova prava i interese u postupku, a kako je postupak okončan povoljno za tužitelja, troškove takvog postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo. Isto stajalište je izraženo i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

U-zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021.''

24. U konkretnom slučaju tužitelj je izjavio žalbu protiv rješenja od 24. listopada 2019., a nakon zaprimanja žalbe prvostupanjsko tijelo je navedeno rješenje zamijenilo novim rješenjem dana 24. siječnja 2020. upravo na način kako je to u žalbi traženo. To što prvostupanjsko tijelo u rješenju od 24. siječnja 2020. navodi da se ono donosi po službenoj dužnosti i da je ono doneseno u nekakvom drugom postupku ništa ne mijenja na stvari. Čak se i u spomenutom dopisu od 23. studenoga 2020. navodi da je rješenje od 24. listopada 2019. zamijenjeno ''temeljem usmenog kontakta s punomoćnikom obveznika, odnosno zaprimanja žalbe istoga zaprimljene dana 16. siječnja 2020.'' Prema tome, iz podataka spisa može se sa sigurnošću zaključiti da je žalba bila najvažniji faktički razlog (pobuda) za zamjenu rješenja od 24. listopada 2019. Očito je da je rješenje od 24. siječnja 2020. samo prividno doneseno po službenoj dužnosti, očito je riječ o postupanju u skladu s člankom 113. stavkom 5. ZUP-a. U tom smislu tvrdnje javnopravnih tijela da je predmetni upravni postupak okončan rješenjem o odbačaju žalbe, tj. rješenjem od 21. veljače 2023., dakle, nepovoljno za tužitelja, nisu osnovane i ne mogu se prihvatiti.

25. Zbog svega navedenoga, sud osporeno rješenje nije mogao ocijeniti zakonitim te ga je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio i predmet vratio na ponovan postupak (točka I. izreke). U postupku povodom ove presude tuženik će cjelokupan spis dostaviti prvostupanjskom tijelu radi donošenja odluke o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka, jer tuženik u ovoj situaciji, kada u osnovi nije bilo žalbe, nije uopće bio nadležan odlučiti o troškovima upravnog postupka. To je razlog zašto ni sud o tom zahtjevu ne može meritorno odlučiti u ovome sporu, jer o tome mora prije svih odlučiti nadležno prvostupanjsko tijelo Grada Zagreba. Prema tome, nakon što zaprimi cjelokupan spis prvostupanjsko tijelo će u roku od 60 dana donijeti odluku o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka.

26. U dijelu pod točkom II. izreke ove presude tužitelju je dosuđen trošak upravnog spora u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a i Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', br. 138/23. – dalje: Tarifa) u iznosu od 620,94 eura u koji iznos je uključen i pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife), koliko je tužitelj i zatražio.

U Osijeku 30. siječnja 2025.

Sudac

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opun.,

2. Tuženiku,

3. Zain. osobi.