Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1212/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andreji Crnički, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice OTP banke d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri u Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9959/2019-34 od 9. srpnja 2024., ispravljenoj rješenjem istog suda poslovni broj P-9959/2019-35 od 9. srpnja 2024., na sjednici vijeća 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9959/2019-34 od 9. srpnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-9959/2019-35 od 9. srpnja 2024.,:

- potvrđuje pod točkom I., III. i IV. izreke presude,

- potvrđuje pod točkom II. izreke presude u dijelu kojim je utvrđeno da ne proizvode pravne učinke odnosno da su ništetne sve odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 81630/05 od 21. lipnja 2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice koje se odnose na valutnu klauzulu i to:

"2. IZNOS KREDITA

"2. (ispravno 3.)...u izabranoj stranoj valuti (CHF – kao valuta Ugovora)..." "3. (ispravno 4.) Sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru (otplata glavnice i kamata, naknada, troškova i drugo) izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja,..."

"4. (ispravno 5.) Korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute Ugovora."

"5. (ispravno 6.) Korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost sa mogućom promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po Ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute Ugovora, neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK."

"10. OTPLATA KREDITA

d) ...

1. Mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti Ugovora, podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća."

"2. ...na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj, vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima."

"4. Kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata."

- preinačuje u točki II. izreke presude u dijelu kojim je utvrđeno da ne proizvodi pravne učinke odnosno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 81630/05 od 21. lipnja 2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika koje se odnose na valutnu klauzulu i to: "2. IZNOS KREDITA, "1. Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita.", na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

- potvrđuju točke I. i II. izreke rješenja sadržanog u presudi.

II. Tuženici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke presude utvrđeno je da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su sve odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 81630/05 od 21. lipnja 2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika (dalje: ugovor o kreditu) koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i to:

"5. KAMATNA STOPA /NAKNADA

..., promjenljiva."

11. KAMATE/TROŠKOVI

1....je promjenljiva, a utvrđuje se odlukom Kreditora."

Pod točkom II. izreke presude utvrđeno je da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su sve odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i to: "2. IZNOS KREDITA

"1. Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita."

"2. ...u izabranoj stranoj valuti (CHF – kao valuta Ugovora)..."

"3. Sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru (otplata glavnice i kamata, naknada, troškova i drugo) izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja,..."

"4. Korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute Ugovora." "5. Korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost sa mogućom promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po Ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute Ugovora, neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK."

"10. OTPLATA KREDITA

d) ...

1. Mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti Ugovora, podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća."

"2. ...na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj, vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima."

"4. Kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata."

Pod točkom III. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 9.247,36 EUR s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa opisanog u toj točki izreke.

Pod točkom IV. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.871,98 EUR-a s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa opisanog u toj točki izreke.

Pod točkom I. izreke rješenja, sadržanog u prvostupanjskoj presudi, dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 27. rujna 2023.

Pod točkom II. izreke rješenja (odluci o trošku) naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.331,81 EUR-a sa zateznom kamatom od 9. srpnja 2024.

1.1. Rješenjem istog suda poslovni broj P-9959/2019-35 od 9. srpnja 2024. ispravljena je presuda poslovni broj P-9959/2019-34 od 9. srpnja 2024. u dijelu izreke pod točkom III. red prvi odozgora, na način da je umjesto iznosa ''9.247,36 EUR'' ispravno upisano ''1.227,34 EUR''.

2. Navedenu prvostupanjsku odluku pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijelova ugovornih odredbi čl. 2., 5., 10. i 11. ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatu razlike preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da su tužitelj i tuženica dana 21. lipnja 2005. sklopili ugovor o kreditu, kojim je prednica tuženice HVB Splitska banka d.d. kao kreditor stavila tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje novčani iznos od 30.660,00 CHF (čl. 2.1. ugovora o kreditu), da je ugovoren rok otplate od 120 mjeseci, s ugovorenom kamatom, promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je na dan sklapanja kredita iznosila 4,99% godišnje,

- da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen, te da je sve uplate izvršio tužitelj putem administrativne zabrane na plaći,

- da je tužitelj potrošač u ugovornom odnosu,

- da se tužitelj pravilno pozvao na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., a kojima je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom kreditora i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, jer banke kao trgovci nisu pojedinačno pregovarale sa potrošačima o parametrima koji utječu na promjenu kamatnih stopa niti su potrošačima dale objašnjenje značenja promjenjive kamatne stope niti su informirale potrošače o rizicima koje nosi CHF iako su znale za te rizike, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a za koja je utvrđenja prvostupanjski sud vezan sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/2014, 110/2015, 14/2019, 19/2022, dalje: ZZP/14),

- da iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da se obratio Splitskoj banci radi podizanja kredita za izgradnju obiteljske kuće i rješavanja stambenog pitanja, da mu je djelatnica banke rekla da je najpovoljniji kredit u valuti CHF jer se radi o kreditu s najmanjim rizikom jer je to najstabilnija valuta zbog čega neće biti problema niti sa promjenjivom kamatnom stopom, da mu djelatnica banke nije posebno objašnjavala na temelju kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa niti ga je upozorila na eventualne rizike vezano za promjenu tečaja valute CHF,

- da je prigovor zastare neosnovan jer je prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. u slučaju restitucijskih zahtjeva kad je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača zastarni rok počeo teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-140/2012 od 4. srpnja 2013. i to u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope od 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013- 4 od 13. lipnja 2014. potvrđena u tom dijelu, a od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena u tom dijelu, jer do podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO/05) od pet godina od pravomoćnosti presude, primjenjujući pri tome pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020.,

- da je prema nalazu financijskog vještaka OV tužitelj tuženici u razdoblju otplate kredita, uslijed promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu kamatnu stopu više platio iznos od 1.227,34 EUR-a/9.247,36 kn, a uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita više platio iznos od 3.871,98 EUR/29.173,44 kn), a koji iznosi predstavljaju razliku između iznosa mjesečnih anuiteta koje je tužitelj stvarno platio tuženici i iznosa koje bi tužitelj platio da je tijekom cijelog utuženog razdoblja plaćao svoju obvezu prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,99% kao jedinoj mu poznatoj kamatnoj stopi te prema tečaju CHF u vrijeme isplate kredita,

- da je istaknuti materijalno pravni prigovor tuženice radi prebijanja tužiteljevog potraživanja (tzv. pozitivnih razlika) s iznosom tzv. negativnih razlika (razlike kada je tužitelj plaćao po tečaju manjem od početno ugovorenog tečaja) neosnovan jer plaćanjem anuiteta po nižem tečaju tužitelj ništa nije primio, pa ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio te da tuženica nema svojstvo potrošača i na nju se ne primjenjuje zaštita koja je pružena potrošačima u kolektivnom sporu, te je obračun po nižem tečaju CHF poslovni rizik tuženice kao financijske institucije,

utvrdio je ništetnim ugovorne odredbe ugovora o kreditu u dijelovima kojim je ugovorena promjenjivost redovne kamatne stope tijekom postojanja ugovorne obveze jednostranom odlukom banke te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF opisanim u točkama I. i II. izreke, a koje su sadržajno jednake odredbama standardnih ugovora o potrošačkim kreditima koji su razmatrani u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, jer iste kao odredbe unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču nisu bile jasne i razumljive u smislu posljedica sklapanja takvog ugovora te su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

6.1. Prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001 – dalje: ZOO/91), a koji se u ovome postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021, dalje: ZOO/05) za razdoblje do 31. prosinca 2005., dok se za razdoblje od 1. siječnja 2006. primjenjuje odredba čl. 1111. ZOO/05, obvezao tuženicu isplatiti tužitelju sve što je primila s osnova ništetnih ugovornih odredbi u razdoblju otplate kredita odnosno iznos od 1.227,34 EUR-a s osnova promjenjive kamate i iznos od 3.871,98 EUR-a s osnova tečajne razlike sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose temeljem čl. 214. ZOO/91 odnosno čl. 1115. ZOO/05 od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, zaključivši da je tuženica nepošteni stjecatelj jer je utuženi iznos primila na temelju ništetnih ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli.

6.2. Prvostupanjski sud je, a nakon što je tužitelj po provedenom financijskom vještačenju postavio konačni tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, rješenjem koje je sastavni dio pobijane presude dopustio preinaku tužbe na temelju odredbe čl. 190. st. 2. i čl. 190. st. 3. ZPP-a, zaključivši da je tužitelj tek po provedenom vještačenju mogao konačno precizirati tužbeni zahtjev obzirom da sam nema potrebna stručna znanja da unaprijed točno izračuna preplaćene iznose koji su predmet spora, pozivajući se na pravno shvaćanje Ustavnog suda RH izraženo u odluci brojem U-III 4474/2019 od 29. ožujka 2022.

7. Tuženica u žalbi ustraje kod svog prigovora zastare navodeći da je tužitelj dana 27. rujna 2023. preinačio tužbu povišenjem svojeg tužbenog zahtjeva, a kako se zastara preinačenog dijela ocjenjuje samostalno, to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njezin prigovor zastare i prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev kojim se traži isplata stjecanja bez osnove na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli.

7.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima i u žalbenom postupku vezano za povećani tužbeni zahtjev ističe prigovor zastare. Naime, sada već ustaljena sudska praksa zauzela je stav kako zastara restitucijskih zahtjeva koji se temelje na utvrđenjima iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača teče od pravomoćnosti odluka kojima je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope počela je teći od 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013- 4 u tom dijelu potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012, a u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 u tom dijelu, te do podnošenja predmetne tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO/05 (istovjetan čl. 371. ZOO/91) u odnosu na potraživanje s osnova ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule, pri čemu valja istaknuti da u slučaju preinake tužbe povećanjem pravno i činjenično istog restitucijskog zahtjeva nije bitan dan preinake tužbe jer je zastara prekinuta podnošenjem tužbe, odnosno u ovom konkretnom slučaju s danom 12. lipnja 2019. Naime, tu se radi o nepravoj preinaci jer je tužitelj nakon provođenja financijskog vještačenja povećao postojeći zahtjev iz iste činjenične i pravne osnove, pa se zastara prekida već podnošenjem tužbe, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, a što je sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024.

8. Tuženica u žalbi navodi da je na ročištu 24. svibnja 2024. istaknula materijalnopravni prigovor prijeboja u iznosu od 288,23 EUR-a, a koji se iznos odnosi na tzv. negativnu razliku koja proizlazi iz činjenice da je valutni tečaj u razdoblju od 10. srpnja 2005. do 10. prosinca 2008. bio manji od početnog valutnog tečaja na dan isplate kredita, a koje negativne razlike prvostupanjski sud nije uzeo u obzir smatrajući kako ona nema pravo na naknadu negativnih razlika, pa u tom dijelu pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8.1. Prvostupanjski sud je propustio odlučiti o istaknutom materijalno-pravnom prigovoru prijeboja tuženice, pa u smislu odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a nije odlučeno o svim zahtjevima o kojima je pobijanom presudom trebalo odlučiti. Međutim, kako tuženica nije u smislu članka 339. stavak 1. ZPP-a predložila donošenje dopunske presude, odgovarajućom primjenom članka 339. stavak 2. ZPP-a se smatra da je njezin prigovor prijeboja povučen, pa više ne postoje procesne pretpostavke za odlučivanje o tom prigovoru u žalbenom postupku.

9. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 214. ZOO/91 odnosno čl. 1115. ZOO/05 kada je obvezao tuženicu na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. To iz razloga što je i prema stavu ovog suda, tuženica nepošteni stjecatelj, jer je utužene iznose primila na temelju ništetnih ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli, koje je sama unijela u unaprijed pripremljeni standardni (tipski) ugovor o kreditu, pa je upravo postupanje same tuženice prilikom zaključenja ugovora o kreditu uzrok ništetnosti, radi čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenih iznosa, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju konkretizira tuženica u svojoj žalbi.

10. Imajući u vidu iskaz tužitelja (točka 12. obrazloženja prvostupanjske presude), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženica u ovom konkretnom slučaju nije dokazala da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem pojedinačno pregovarala, da ga je ozbiljno informirala o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o parametrima o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita te da je tužitelja upoznala sa svim specifičnim rizicima valutne klauzule u CHF na način da je mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze ugovaranjem takve ugovorne odredbe u daljnjem razdoblju otplate kredita. Unošenjem u ugovore neodređene formulacije u pogledu promjenjivosti kamatne stope bez parametara o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita i bez informiranja potrošača o svim rizicima koji su vezani uz zaključenje ugovora o kreditu u kojem je glavnica vezana uz CHF tuženica je postupila suprotno načelima savjesnosti i poštenja, jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita i potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, a što je dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.1. Stoga, imajući u vidu vezanost prvostupanjskog suda za pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kraj činjenice da tuženica u ovom konkretnom slučaju nije dokazala da je sa tužiteljem pojedinačno pregovarala, da ga je prije zaključenja predmetnog ugovora upoznala sa svim parametrima koji mogu dovesti do promjene kamatne stope i na koji način će se mijenjati ta kamatna stopa, niti da je tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu obavijestila u smislu pune informiranosti o riziku valutne klauzule u CHF, a što bi isključivalo presumpciju o primjenjivosti pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu na ocjenu poštenosti (ništetnosti) spornih odredaba ovog konkretnog ugovora o kreditu, to se prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 502.c ZPP-a pozvao na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., te utvrdio sporne ugovorne odredbe u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i način promjenjivosti kamatne stope ništetnim i primjenom odredbe čl. 1111. ZOO/05 odnosno 210. ZOO/91 u vezi čl. 323. ZOO/05 odnosno 104. ZOO/91 naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 9.247,36 EUR s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznos od 3.871,98 EUR-a s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga su žalbeni navodi tuženice kojima se poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava neosnovani.

11. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom materijalnog prava, a na koji žalbeni razlog temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, utvrdio ništetnom odredbu čl. 2. toč. 1. ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "2. IZNOS KREDITA, "1. Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita.".

11.1. Naime, iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača proizlazi da ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom, pa zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela Ugovora o kreditu utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak. Prema ocjeni ovog suda, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) i ona kao takva ne podliježe testu poštenosti (čl. 84. ZZP/03, a isto i čl. 99. ZZP/07), jer se radi o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika na isplatu kredita, zbog čega nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 (isto i odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07) može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača.

12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženice i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu pod točkom I., III. i IV. izreke presude, te pod točkom II. izreke presudu u dijelu kojim su utvrđene ništetnim odredbe čl. 2. i čl. 10. ugovora o kreditu u dijelovima citiranim u izreci ove odluke te pod točkom I. izreke rješenja sadržanog u presudi, dok je valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženice kao osnovanu te primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu pod točkom II. izreke presude u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba čl. 2. ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "2. IZNOS KREDITA, "1. Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita." i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

13. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. (pogrešno navedeno st. 2.) ZPP-a, utvrdivši tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.331,81 EUR-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja za radnje pobrojane u točki 28. obrazloženja prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 138/2023 – dalje: Tarifa) i trošak vještačenja, te je naložio tuženici naknaditi ga tužitelju u cijelosti.

14. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno priznao tužitelju trošak sastava podnesaka od 4. ožujka 2020. (očitovanje tužitelja na tuženičin odgovor na tužbu) i od 10. studenoga 2020. (tužitelj je podnio stupnjevitu tužbe, te je u citiranom podnesku postavio kondemnatorni zahtjev) jer se radi o obrazloženim podnescima u smislu Tbr. 8. st. 1. Tarife, te trošak zastupanja na ročištima 18. rujna 2020. i 11. veljače 2022. jer se radi o pripremnim ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, kao i trošak vještačenja koji je priznao u stvarno utrošenom iznosu po računu vještaka. Obzirom da prvostupanjski sud nije tužitelju priznao trošak sastava podneska od 13. lipnja 2022. i od 27. rujna 2023. (za taj tužitelj nije niti tražio trošak), niti trošak sudskih pristojbi, to su u tom dijelu žalbeni navodi tuženice neosnovani.

15. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. Imajući u vidu da zbog preinačenja prvostupanjske odluke tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a. Budući je visina troškova postupka pravilno određena već u prvostupanjskoj presudi, to je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrđena odluka o trošku (točka II. izreke rješenja sadržanog u presudi).

16. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je sa svojom žalbom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U Varaždinu 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun