Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-211/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Baran predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Sopjanac, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova RH, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, radi isplate,odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-50/2022-34 od 9. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Žalba tužene odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-50/2022-34 od 9. srpnja 2024.
II Zahtjev tužene za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
III Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 8.284,25 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 350,38 EUR bruto od 15.2.2019. godine,
- na iznos od 267,31 EUR bruto od 15.3.2019. godine,
- na iznos od 356,60 EUR bruto od 15.4.2019. godine,
- na iznos od 285,00 EUR bruto od 15.5.2019. godine,
- na iznos od 167,66 EUR bruto od 15.6.2019. godine,
- na iznos od 176,63 EUR bruto od 15.7.2019. godine,
- na iznos od 254,78 EUR bruto od 15.8.2019. godine,
- na iznos od 678,96 EUR bruto od 15.9.2019. godine,
- na iznos od 375,22 EUR bruto od 15.10.2019. godine,
- na iznos od 320,24 EUR bruto od 15.11.2019. godine,
- na iznos od 292,37 EUR bruto od 15.12.2019. godine,
- na iznos od 230,84 EUR bruto od 15.1.2020. godine,
- na iznos od 356,94 EUR bruto od 15.2.2020. godine,
- na iznos od 718,71 EUR bruto od 15.3.2020. godine,
- na iznos od 491,47 EUR bruto od 15.4.2020. godine,
- na iznos od 333,48 EUR bruto od 15.5.2020. godine,
- na iznos od 985,39 EUR bruto od 15.6.2020. godine,
- na iznos od 205,88 EUR bruto od 15.7.2020. godine,
- na iznos od 0,46 EUR bruto od 15.8.2020. godine,
- na iznos od 100,99 EUR bruto od 15.9.2020. godine,
- na iznos od 147,77 EUR bruto od 15.10.2020. godine,
- na iznos od 34,55 EUR bruto od 15.11.2020. godine,
- na iznos od 147,81 EUR bruto od 15.12.2020. godine,
- na iznos od 203,60 EUR bruto od 15.1.2021. godine,
- na iznos od 292,39 EUR bruto od 15.2.2021. godine,
- na iznos od 257,03 EUR bruto od 15.3.2021. godine,
- na iznos od 62,35 EUR bruto od 15.4.2021. godine,
- na iznos od 155,80 EUR bruto od 15.5.2021. godine te
- na iznos od 33,64 EUR bruto od 15.6.2021. godine,
pa do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u bruto plaći, po stopi zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.450,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana."
2. Ovu presudu, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3., te razloga iz čl. 354.st. 2. toč. 6. i toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode žalbe, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
4. Žalba tužene nije osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužene, ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima tužene, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, a analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) utvrđene sve pravno relevantne činjenice, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
7. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužena, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja,koji je zaposlen kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske,Policijske uprave Dubrovačko- neretvanske,Postaje pomorske policije Dubrovnik, za isplatu naknade za obavljeni rad duži od redovnog punog radnog vremena (prekovremeni rad,rad noću,subotom,nedjeljom i blagdanom), a koji rad je tužitelj odradio u razdoblju od od mjeseca siječnja 2019. do mjeseca svibnja 2021.
9. U postupku pred prvostupanjskim sudom i iz stanja spisa utvrđeno je
- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Policijskoj upravi Dubrovačko- neretvanskoj, Pomorska policija, na radnom mjestu policijski službenik,
- da je tužitelj radio kao policijski službenik na višednevnim plovidbama po nalogu i uputi poslodavca,
- da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama,
- da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi 24 sata boravio na brodu poslodavca,
-da da je tužitelj u utuženom razdoblju u smislu odredbi važećeg Kolektivnog ugovora ostvarivao pravo na plaću za rad u redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću,subotom,nedjeljom i praznikom, uz terenski dodatak i naknadu za pasivno dežurstvo,
-da je redovno radno vrijeme bilo jasno i određeno definirano radnim nalogom kao vrijeme u kojem je tužitelj morao obavljati poslove svog radnog mjesta i rasporeda, i to na način da je nekada iznosilo 8,nekada 10, a nekada i 12 sati dnevno, da je terenski dodatak naknada koju je tužitelj ostvarivao temeljem same činjenice da je radio izvan stalnog mjesta rada preko 8 sati i kao takva ne ovisi o to tome je li radio prekovremeno,dok je naknada za pasivno dežurstvo u smislu odredbe čl. 44. Kolektivnog ugovora naknada koja se isplaćuje po činjenici da je službenik pripravan za rad,time obavezan i spreman u svakom trenutku odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu i kao takva nije od utjecaja na pravo na plaću za prekovremeni rad .
10. U odnosu na prekovremeni rad sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj u danim okolnostima redovito obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena jer je po nalogu i za račun poslodavca vodio potrebne evidencije, nadzirao brod u vlasništvu poslodavca te sudjelovao, u slučaju potrebe, u intervencijama radi zaštitu imovine poslodavca izvan redovnog radnog vremena, a koje poslove poslodavac nije evidentirao. Nadalje da u danim okolnostima, egzaktan broj prekovremenih sati u kojima je tužitelj obavljao ove poslove nije moguće utvrditi za svaki konkretni dan jer o ovim poslovima nisu vođene pisane evidencije niti su isti poslovi takve naravi da bi uvijek trajali isto vremena jer su ovisili o nepredvidivim okolnostima poput ispravnosti broda, vremenskim prilikama i opsegu posla tijekom redovnog radnog vremena, a koje okolnosti nisu pisano evidentirane za određeni dan. Uz navedeno, službenici su upućeni na višednevnu plovidbu neprekidno boravili u službenom plovilu poslodavca, uz zabranu napuštanja istog i obvezu nadzora samog plovila, a koji nadzor se sam po sebi u redovnim okolnostima smatra obavljanjem poslova za poslodavca.
11. Nadalje, zaključuje sukladno recentnom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, da nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati, te da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, da se ne može smatrati prekovremenim radom, broj prekovremenih sati je primjenom čl. 223. ZPP-a određen na način da se prekovremenim radom smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora, a koji je tužitelj nesporno imao tijekom višednevnih plovidbi, uz činjenicu da ni ovaj odmor nije uvijek bi neprekidan i da između dva radna dana tužitelj nije ostvarivao dnevni odmor u smislu neprekidnog odmora u trajanju od 12 sati. Pri tome, okolnost da je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je bio na raspolaganju poslodavcu tijekom svih 24 sata u danu, a što je isti bio i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu.
12. Prvostupanjski sud, na temelju spisu priležeće dokumentacije te na temelju utvrđenja koja proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka SS, US i ZS i tužitelja te imajući u vidu nesporne činjenice i evidenciju prisutnosti na radu te radne naloge tuženice (poslodavca), utvrđuje da je tužitelj u utuženom razdoblju u smislu odredbi važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ostvarivao pravo na plaću za rad u redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, uz tzv. terenski dodatak i naknadu za tzv. pasivno dežurstvo,te je visinu potraživanja koja je dosuđena pobijanom presudom, pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka za financije Jelene Ćurilica.
13. Dakle, na navedeno točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio iznos od 8.284,25 Eura sukladno odredbi čl. 33. st. 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19.) ,odredbi čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (¨Narodne novine¨ broj 112/17 dalje: Kolektivni ugovor) te odredbe čl. 94. st. 1. Zakona o radu (¨Narodne novine¨ broj 93/2014, 127/2017 i 98/2019. dalje: ZR).
14. Pravilno je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj redovito obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena tijekom rada na izdvojenom objektu - plovilu i u tu svrhu obavljao poslove za poslodavca koji kao takvi nisu evidentirani kao radno vrijeme, a isti su svakako ovisili o okolnostima dnevnog opsega posla. Pritom se sud prvog stupnja pravilno pozvao i na recentni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji u svojim odlukama ( Revr-1318/2016 od 26. listopada 2016., Rev1925/2018 od 21. listopada 2020., Revr-1676/2015 od 11. travnja 2017.), iz činjenično i pravno istih sporova.
15. Naime, vrijeme provedeno na brodu je, sukladno odredbi čl. 38. st. 11. i st.13. Kolektivnog ugovora, rad organiziran na drugačiji način, pa tužitelju pripada dodatak za prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati, a navedeni dodaci međusobno se ne isključuju.
16. Sukladno odredbi čl. 94. st.1. ZR -a, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, dok je odredbom čl. 60. st. 1. ZR-a propisano da se radno vrijeme određuje kao razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, slijedom čega prema čl. 62. st. 2. ZR-a puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.
Nadalje Okvirna direktiva o sigurnosti i zdravlju na radu 89/391/EEZ, Direktiva 2003- 88/EZ (Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije) od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena u članku 2. točke 1. i 2. definira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.
17. Protivno žalbenim navodima na temelju izvedenih dokaza sud je prvog stupnja utvrdio te stvarno odrađene sate i to na temelju službene dokumentacije tako i na temelju iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka. Rukovodeći se time vještakinja Jelena Ćurlica izračunala je broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom i blagdanom, te visinu naknade za navedeni rad tužitelja u predmetnom razdoblju (od ali uzimajući u obzir 8 sati odmora unutar svakih 24 sata koji ne predstavljaju prekovremeni rad).
Pravilno je stoga prvostupanjski sud,nakon provedenog vještačenja,odlučio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a za svoju odluku je dao valjano obrazloženje koje žalbenim navodima tužene nije dovedeno u sumnju.
18. Ne stoje niti navodi tužene da je, odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenjem dopunskog vještačenja, kao niti da je odbijanjem provođenja dokaza saslušanja svjedoka AS i OS počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koje sadržajno svojom žalbom upućuje tužena.
18.1. Pravo na raspravljanje podrazumijeva obaviještenost o zahtjevima i dokazima protivne strane, sudskim pismenima i pozivima, te mogućnost stranke iznošenja činjenica i predlaganja dokaza, što istovremeno ne znači da sud mora prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke. Naime, sud samostalno odlučuje koje će dokaze provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( čl. 220. st. 2. ZPP-a ), a ujedno je temeljem članka 8. ZPP-a, ovlašten samostalno ocjenjivati dokaze, pa postupanjem prema ovim zakonskim ovlaštenjima nisu ostvarene bitne povrede postupka na koje se poziva tužena. Prema toj odredbi, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, time da slobodna ocjena dokaza ne znači i arbitrarnost u postupanju. U konkretnom slučaju obrazloženje pobijane odluke nema elemenata arbitrarnosti jer sadrži dovoljno razloga o tome zašto sud nije prihvatio tvrdnje tužene, odnosno zbog čega je usvojio tužbeni zahtjev.
18.2. Protivno žalbenim navodima tužene vještak je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzela u obzir specifičnosti radnog mjesta, organizaciju rada i kriterije za obračun plaće policijskih službenika, radno-pravne isprave o evidenciji rada tužitelja te je sud prvog stupnja pravilno otklonio prigovor i prijedlog tužene u dijelu u kojem se odnose na pravilnost obračuna, u smislu obračuna pri jednodnevnim plovidbama, ističući da je vještačenje i u tom dijelu izrađeno sukladno radnim nalozima poslodavca i evidenciji prisutnosti na radu.
19. Slijedom svega navedenoga,temeljem odredbe čl. 368.st.1.ZPP-a, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.
20. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14.,118/14.,107/15., 37/22. i 138/23 ).
21. Odluka o troškovima postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 166.st.1.ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154.st.1. ZPP-a.
22. Odluka o troškovima postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 166.st.1.ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155.ZPP-a.
Osijek, 30. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
mr.sc.Krunoslav Baran
