Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-107/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Mersihi Mulalić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 zastupane po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8411/2019-27 od 21. ožujka 2023., na sjednici vijeća 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8411/2019-27 od 21. ožujka 2023.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.051,99 EUR/7.926,19 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022.,

- potvrđuje pod točkom II. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.152,58 EUR/23.753,10 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022.,

- potvrđuje pod točkom III. izreke presude (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.537,16 EUR-a, osim u dijelu koji se odnosi na stopu zatezne kamate počevši od 21. ožujka 2023.

- preinačuje pod točkama I., II. i III. izreke presude u odnosu na stopu zatezne kamate počevši od 1. siječnja 2023. odnosno od 21. ožujka 2023. (u odnosu na trošak) do isplate i sudi da zatezna kamata od 1. siječnja 2023. odnosno od 21. ožujka 2023. (u odnosu na trošak) do isplate teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- potvrđuje rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe.

II. Tuženici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom pod točkom I. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.051,99 EUR-a / 7.926,19 kn na ime preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose opisane u toj točki izreke, time da je zatezna kamata od 1. ožujka 2023. određena za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet (5) postotna poena. Pod točkom II. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.051,99 EUR-a / 7.926,19 kn na ime preplaćenog iznosa s osnova valutne klauzule s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose opisane u toj točki izreke, time da je zatezna kamata od 1. ožujka 2023. određena za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet (5) postotna poena. Pod točkom III. izreke presude naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.537,16 EUR / 11.581,80 kn s pripadajućim zateznim kamatama, time da je zatezna kamata od 21. ožujka 2023. određena za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet (5) postotna poena. Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva.

2. Navedenu presudu i rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor dana 13. rujna 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 158-50-3669160 solemniziran po javnom bilježniku Ivici Kraljičkoviću u [adresa] (dalje: ugovor o kreditu), po kojemu je banka odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 34.793,21 CHF, s rokom otplate u 72 mjesečna anuiteta za kupnju automobila marke Toyota, s ugovorenom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, a koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,20% godišnje,

- da je kredit u cijelosti otplaćen,

- da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014, dalje: ZZP/07), pri čemu valja ukazati da se u ovom konkretnom slučaju, a obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača, ''Narodne novine'' broj 96/2003, 46/2007, 79/2007, dalje: ZZP/03 (međutim, pozivanje prvostupanjskog suda na pogrešan zakon nije bio od utjecaja na pravilnost odluke),

- da se tužitelj pravilno pozvao na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., a kojima je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom kreditora i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, jer banke kao trgovci nisu pojedinačno pregovarale sa potrošačima o parametrima koji utječu na promjenu kamatnih stopa niti su potrošačima dale objašnjenje značenja promjenjive kamatne stope niti su informirale potrošače o rizicima koje nosi CHF iako su znale za te rizike, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a za koja je utvrđenja prvostupanjski sud vezan sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/2014 i 110/2015, dalje: ZZP/14),

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2006. odlučio kupiti automobil za osobne potrebe te se obratio auto kući, u kojoj su mu rekli da sa tuženicom imaju dogovoreno kreditiranje kupnje osobnih vozila jer se radi o najpovoljnijem ugovoru, da je sve vezano za kredit dogovarao u auto kući koja je imala gotove formulare za zaključenje ugovora o kreditu sa tuženicom i nije mogao utjecati na kreditne uvjete, da je cjelokupni kredit osobno otplatio,

- da je prema nalazu financijskog vještaka Darfin d.o.o. tužitelj tuženici u razdoblju otplate kredita, uslijed promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu kamatnu stopu više platio iznos od 1.051,99 EUR-a (7.926,19 kn), a uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita više platio iznos od 3.152,58 EUR-a (23.753,10 kn), a koji iznosi predstavljaju razliku između iznosa mjesečnih anuiteta koje je tužitelj stvarno platio tuženici i iznosa koje bi tužitelj platio da je tijekom cijelog utuženog razdoblja plaćao svoju obvezu prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,20% kao jedinoj mu poznatoj kamatnoj stopi te prema tečaju CHF u vrijeme isplate kredita,

- da je prigovor zastare neosnovan jer je prema pravnom shvaćanju zauzetom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20 ožujka 2018. u slučaju restitucijskih zahtjeva kad je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača zastarni rok počeo teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara je ponovno počela teći od 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope odnosno od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, jer do podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) od pet godina od pravomoćnosti presude,

- da vezano za tzv. negativnu razliku tuženica nije postavila niti protutužbeni zahtjev niti istaknula prigovor prijeboja, ali da u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate tužitelj ništa nije stekao bez osnove već je samo otplaćivao kredit kako je ugovoreno, te da bi takvo potraživanje tuženice zastarjelo 15. lipnja 2019. zaključuje da su ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF (čl. 96. st. 1. ZZP/07 u vezi čl. 322. i 324. ZOO-a), a o kojoj je ništetnosti odlučio kao o prethodnom pitanju, slijedom čega je na temelju čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje u tekstu: ZOO) obvezao tuženicu da tužitelju isplati iznos od 1.051,99 EUR-a na ime preplate po osnovu promjenjive kamatne stope i iznos od 3.152,58 EUR-a na ime preplate po osnovu valutne klauzule, sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije, na koji iznos je primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a tužitelju dosudio zateznu kamatu od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa navedenog pod točkama I. i II. izreke presude.

6.1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je, temeljem čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, dopustio preinaku tužbe, koju je učinio tužitelj podneskom od 28. veljače 2023. kojim je uskladio svoj zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, zaključivši da je tužitelj tek nakon provedenog vještačenja mogao postaviti konačni zahtjev te da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer se prvostupanjski sud isključivo pozvao na pravna utvrđenja iz presuda donesenim u sporu povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa i prava potrošača, a da pritom nije proveo tzv. test transparentnosti i tzv. test poštenosti iz Zakona o zaštiti potrošača (pogrešna primjena materijalnog prava osobito čl. 81., 84. i 87. ZZP/03, čl. 96., 99. i 102. ZZP/07 i čl. 22. ZOO), kao i da su ta utvrđenja primjenjiva jedino u postupcima radi naknade štete, ali ne i u postupcima koji se vode radi stjecanja bez osnove.

7.1. Imajući u vidu iskaz tužitelja (točka 11. obrazloženja prvostupanjske presude), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženica u ovom konkretnom slučaju nije dokazala da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem pojedinačno pregovarala, da ga je ozbiljno informirala o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o parametrima o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita te da je tužitelja upoznala sa svim specifičnim rizicima valutne klauzule u CHF na način da je mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze ugovaranjem takve ugovorne odredbe u daljnjem razdoblju otplate kredita. Unošenjem u ugovore neodređene formulacije u pogledu promjenjivosti kamatne stope bez parametara o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita i bez informiranja potrošača o svim rizicima koji su vezani uz zaključenje ugovora o kreditu u kojem je glavnica vezana uz CHF tuženica je postupila suprotno načelima savjesnosti i poštenja, jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita i potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, a što je dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da ovaj konkretan ugovor o kreditu i način njegovog ugovaranja te postupanje tuženice tijekom ugovaranja u cijelosti odgovara ugovaranju načina promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditima koji su bili obuhvaćeni kolektivnom tužbom, to je test poštenosti tih ugovornih odredbi proveden već u kolektivnom sporu, pa isti nije bilo potrebno provoditi u ovom individualnom sporu.

7.2. Obzirom na vezanost prvostupanjskog suda za pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kraj činjenice da tuženica u ovom konkretnom slučaju nije dokazala da je sa tužiteljem pojedinačno pregovarala, da ga je prije zaključenja predmetnog ugovora upoznala sa svim parametrima koji mogu dovesti do promjene kamatne stope i na koji način će se mijenjati ta kamatna stopa, niti da je tužitelja prije sklapanja ugovora o kreditu obavijestila u smislu pune informiranosti o riziku valutne klauzule u CHF, a što bi isključivalo presumpciju o primjenjivosti pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu na ocjenu poštenosti (ništetnosti) spornih odredaba ovog konkretnog ugovora o kreditu, to se prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 502.c ZPP-a pozvao na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., te zaključio da su sporne ugovorne odredbe u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i način promjenjivosti kamatne stope ništetne, a o kojoj ništetnosti je odlučio kao o prethodnom pitanju i primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a u vezi čl. 323. ZOO-a naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.051,99 EUR s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznos od 3.152,58 EUR-a s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga su žalbeni navodi tuženice kojima se poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava neosnovani.

8. Iako je točna tvrdnja tuženice da tužitelj tužbom zahtijeva isplatu a ne naknadu štete i da je odredba čl. 502.c ZPP-a tek Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a od 1. rujna 2019. izmijenjena u smislu da je iza riječi za naknadu štete dodana i riječ ''ili isplatu'', neovisno o tome, ukoliko je netko nešto stekao na temelju ništetne ugovorne odredbe, kao ovdje tuženica, tada je prema odredbama ZOO-a koje reguliraju posljedice ništetnosti dužan drugoj strani vratiti sve što je primio po osnovi takvog ugovora, što znači da je upravo za taj nepripadno stečeni iznos po jednoj ugovornoj strani suprotna strana oštećena i ima pravo tražiti restituciju u tom iznosu.

9. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud, odlučujući o ništetnosti kao prethodnom pitanju, pogrešno primijenio materijalno pravo vezano za valutnu klauzulu i ugovaranje promjenjivosti kamatne stope, jer je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope ništetna zbog toga što u ugovoru o kreditu nisu bili navedeni nikakvi parametri od kojih će zavisiti promjena kamatne stope a u Općim uvjetima tuženice isti su općeniti, a ne zbog zabrane ugovaranja promjenjive kamatne stope, dok je valutna klauzula ništetna iz razloga što tuženica nije tužitelja na pravilan način informirala o rizicima takve klauzule, a što je i dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka i posljedično tome do ništetnosti te odredbe, pri čemu valja istaknuti da nije sporno da ZOO izričito dopušta zaključenje ugovora uz valutnu klauzulu.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženica tvrdi da čl. 138.a ZZP/09 i čl. 502.c. ZPP-a ograničavaju vezanost suda za odluke u kolektivnom sporu samo na individualne postupke u kojim se odlučuje o naknadi štete, a ne i na tužbeni zahtjev za povrat stečenog bez osnove, a kojim navodima ističe prigovor zabrane retroaktivne primjene propisa. Naime, odredba čl. 502.c. ZPP-a dodana je u tekst ZPP-a odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 57/2011), a stupila na snagu danom prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja 2013., te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 12. lipnja 2019. Člankom 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/19) u čl. 502.c iza riječi "naknadu štete" dodane su riječi "ili isplatu". Obzirom da tu nije riječ o nikakvom nedopuštenom povratnom djelovanju (retroaktivnoj primjeni), kako to pogrešno tumači tuženica, već se radi o smislenom tumačenju poboljšanog prethodnog teksta navedene zakonske odredbe, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na utvrđenje iz kolektivnih presuda pozivom i na odredbu čl. 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, jer se sadržajno radi o ostvarivanju prava u vezi sa povredama propisa o zaštiti potrošača, a koje odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima i u žalbenom postupku ističe prigovor zastare. Naime, sada već ustaljena sudska praksa zauzela je stav kako zastara restitucijskih zahtjeva koji se temelje na utvrđenjima iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača teče od pravomoćnosti odluka kojima je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope počela je teći od 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 u tom dijelu potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, a u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF počela je teći od 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u tom dijelu, te do podnošenja predmetne tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

12. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženicu na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. To iz razloga što je i prema stavu ovog suda, tuženica nepošteni stjecatelj, jer je utužene iznose primila na temelju ništetnih ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli, koje je sama unijela u unaprijed pripremljeni standardni (tipski) ugovor o kreditu, pa je upravo postupanje same tuženice prilikom zaključenja ugovora o kreditu uzrok ništetnosti, radi čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenih iznosa.

13. Tuženica i u žalbenom postupku osporava primijenjenu metodologiju pri izradi nalaza i mišljenja vještaka, te smatra da je izračun trebalo izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom periodu, jer obračunom kamatne stope za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa u visini 5,20% ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF pretvara se u kunski ugovor s fiksnom kamatnom stopom, a što je protivno volji ugovornih strana izraženoj u predmetnom ugovoru o kreditu.

13.1. Neosnovani su ovi žalbeni navodi tuženice jer sud nije ovlašten revidirati ugovor na način da izmijeni sadržaj nepoštene ugovorne odredbe, niti na način da ju svede na pravičnu mjeru niti na način da se primijene dispozitivne odredbe nacionalnog prava, već nepoštenu odredbu samo može izuzeti iz primjene (proglasiti ništetnom). Revizija nepoštenih odredbi značila bi njihovo djelomično ostavljanje na snazi, a takvu mogućnost odredbe o ništetnosti ne predviđaju. Prvostupanjski sud je, stoga, mogao kao mjerodavnu visinu redovne kamate uzeti u obzir jedino kamatnu stopu na dan sklapanja ugovora o kreditu, a za koju stopu je tužitelj, a obzirom da u ugovoru o kreditu nisu bili navedeni nikakvi parametri od kojih će zavisiti promjena kamatne stope, jedino znao njezinu visinu, dok buduća kamatna stopa u samom ugovoru o kreditu nije bila niti određena niti odrediva, a time niti razumljiva, pa je zbog navedenog, a ne zbog zabrane ugovaranja promjenjive kamatne stope, iznos koji je tuženica stekla ugovaranjem ništetnih odredbi obračunat po jedinoj egzaktno utvrđenoj kamatnoj stopi, koju samo tuženica pogrešno kvalificira kao fiksnu kamatnu stopu.

14. Kako je razmatranjem spisa utvrđeno da tuženica u ovom konkretnom slučaju vezano za tzv. negativnu razliku nije na određen način istaknula procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno nije podnijela niti protutužbu, već je samo općenito stavila materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, to sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate, pa su stoga u tom dijelu žalbeni navodi tuženice neosnovani. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., koje glasi: ''U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

15. Tuženica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer da je prvostupanjski sud protivno odredbi čl. 190. ZPP-a dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka s ukupno utuženog iznosa od 31.578,77 kn na ukupni iznos od 31.679,29 kn, a kojoj preinaci se ona protivila.

15.1. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku u okviru iznesene bitne povrede, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 1. i čl. 191. st. 3. ZPP-a. Naime, u ovom konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je unatoč protivljenju tuženice dopustio preinaku tužbe ocijenivši da je tužitelj mogao egzaktno odrediti tužbeni zahtjev tek po provedenom dokazu financijskim vještačenjem i da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a koje razloge prihvaća i ovaj sud, obzirom se radi o objektivnoj preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva temeljenoj na istoj činjeničnoj osnovi te je riječ o okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka i rezultat su provedenog dokaznog postupka koji je na temelju prijedloga tužitelja određen odlukom prvostupanjskog suda na pripremnom ročištu. O dopuštenosti preinake tužbe u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem usvojeno je identično pravno shvaćanje zaključkom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu poslovni broj Su IV–162/2021 26. studenog 2021.

16. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženice djelomično odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.051,99 EUR/7.926,19 kn s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. i pod točkom II. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.152,58 EUR/23.753,10 kn s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. te rješenje kojim je dopuštena preinaka, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženice valjalo djelomično prihvatiti kao osnovanu te preinačiti točke I. i II. izreke presude u dijelu stope zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate obzirom je čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 156/2022) u članku 29. stavku 2. ZOO-a riječ: »pet« zamijenjena sa riječju: »tri«, pa se od 1. siječnja 2023. stopa zateznih kamata određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

17. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. Imajući u vidu da zbog preinačenja prvostupanjske odluke tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a. Kako je visina troškova postupka po vrsti i visini pravilno određena već u prvostupanjskoj presudi, to je valjalo djelomično odbiti žalbu tuženice i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu pod točkom III. izreke presude (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.537,15 EUR-a, dok je valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženice kao osnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti točku III. izreke presude (odluci o trošku) u dijelu stope zatezne kamate za razdoblje od 21. ožujka 2023. do isplate obzirom je čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 156/2022) u članku 29. stavku 2. ZOO-a riječ: »pet« zamijenjena sa riječju: »tri«, pa se od 1. siječnja 2023. stopa zateznih kamata određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

18. Obzirom da je tuženica u žalbenom postupku uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to joj sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

U Varaždinu, 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun