Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-294/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa pun. Branimir Zmijanović, odvjetnik iz Šibenika, protiv tužene Republika Hrvatska, za Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-13/2024 od 2. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se uvažava, ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-13/2024. od 2. listopada 2024., u pobijanom dijelu toč. I., II. i IV. izreke, te se tužba u tom dijelu odbacuje.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da tužiteljica: ŠŽ [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kao službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko kninske, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s naslova neisplaćene naknade za troškove prijevoza na posao i s posla, u visini mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza (286,00 kuna/37,96 €) počevši od 1. prosinca 2017. godine do danas, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a počevši od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe i to:

- za mjesec prosinac 2017. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2018. godine;

- za mjesec siječanj 2018. godine od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2018. godine;

- za mjesec veljaču 2018. godine od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2018. godine;

- za mjesec ožujak 2018. godine od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2018. godine;

- za mjesec travanj 2018. godine od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2018. godine;

- za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2018. godine;

- za mjesec lipanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2018. godine;

- za mjesec srpanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2018. godine;

- za mjesec kolovoz 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2018. godine;

- za mjesec rujan 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2018. godine;

- za mjesec listopad 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2018. godine;

- za mjesec studeni 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2018. godine;

- za mjesec prosinac 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2019. godine;

- za mjesec siječanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2019. godine;

- za mjesec veljaču 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2019. godine;

- za mjesec ožujak 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2019. godine;

- za mjesec travanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2019. godine;

- za mjesec svibanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2019. godine;

- za mjesec lipanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2019. godine;

- za mjesec srpanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2019. godine;

- za mjesec kolovoz 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2019. godine;

- za mjesec rujan 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2019. godine;

- za mjesec listopad 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2019. godine;

- za mjesec studeni 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2019. godine;

- za mjesec prosinac 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2020. godine;

- za mjesec siječanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2020. godine;

- za mjesec veljaču 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2020. godine;

- za mjesec ožujak 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2020. godine;

- za mjesec travanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2020. godine;

- za mjesec svibanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2020. godine;

- za mjesec lipanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2020. godine;

- za mjesec srpanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2020. godine;

- za mjesec kolovoz 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2020. godine;

- za mjesec rujan 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2020. godine;

- za mjesec listopad 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2020. godine;

- za mjesec studeni 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2020. godine;

- za mjesec prosinac 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2021. godine;

- za mjesec siječanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2021. godine;

- za mjesec veljaču 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2021. godine.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se nalaže tuženiku daljnja isplata naknade za troškove prijevoza tužiteljici sukladno zakonu i važećem kolektivnom ugovoru, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženoj da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 770,00 Eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Ovu presudu u dijelu toč. I., II. i IV. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena iz razloga označenih u članku 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, te zahtjev za isplatu neisplaćenih naknada za troškove prijevoza u visini mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza (286,00 kn/37,96 eura) počevši od 1. prosinca 2017. pa nadalje.

6. Iz utvrđenja suda slijedi, da je tužiteljica zaposlena kao službenica u MUP RH PU Šibensko-Kninska, te da je odlukom istog kao poslodavca od 22. veljače 2008. odlučeno da ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla koje je pravo do tada ostvarivala, te po zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice Odlukom poslodavca od 14. svibnja 2018. isti odbijen, te je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu 7. lipnja 2018. radi utvrđenja postojanja prava na naknadu troškova prijevoza, te i zahtjev na isplatu.

7. Pobijanim dijelom presude prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, a odluku je utemeljio na odredbi čl. 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike s Izmjenama istog ("Narodne Novine" broj 112/17. i 12/18.).

8. Tužena u žalbi ponavlja prigovor koji je isticala i tijekom postupka, da je prvostupanjski sud trebao odbaciti tužbu (čl.186.a st. 6 ZPP-a), jer tužiteljica nije podnijela zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu prema odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP-a, tako da nije udovoljeno procesnim pretpostavkama za odlučivanje o predmetnoj tužbi.

9. Navedeni prigovor tuženika prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan s obrazloženjem da je smisao odredbe čl. 186.a st. 1. ZPP-a konzumiran u predmetnom postupku pred tuženikom jer je u ovoj pravnoj stvari tužba uslijedila nakon provedenog postupka pred poslodavcem MUP RH.

10. Nesporno je među strankama da tužiteljica prije podnošenja tužbe nije podnijela zahtjev nadležnom državnom odvjetništvu za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a, st. 1. ZPP-a.

11. Prema odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP-a propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe, a u st. 6. istog članka propisano je kada će sud odbaciti takvu tužbu, te u st. 7. istog članka propisano je da se odredbe prethodnih stavaka toga članka ne primjenjuju u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili nekom drugom tijelu.

12. U konkretnom slučaju za predmetni radni spor kao poseban zakon odlučna je odredba čl. 133. st. 3. Zakona o radu ("Narodne Novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR) kojim je propisano da za zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. ovog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

13. Dakle, kako se u ovom predmetu radi o zahtjevu za ostvarenjem novčanog potraživanja iz radnog odnosa, tužiteljica nije trebala prethodno podnijeti poslodavcu zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava u smislu citirane odredbe čl. 133. st. 3. ZR-a, međutim tužiteljica je bila dužna podnijeti nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora koji se vodi protiv Republike Hrvatske u smislu čl. 186.a st. 1. ZPP-a jer ne postoji iznimka iz st. 7. istog članka da je posebnim zakonom (konkretno ZR-om) propisan prethodni postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora poslodavcu kada se radi o zahtjevu za novčano potraživanje iz radnog odnosa.

14. Stoga, kako prije podnošenja predmetne tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog rješenja spora iz čl. 186.a st. 1. ZPP-a, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti, time je prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), pa je valjalo žalbu uvažiti, ukinuti pobijanu presudu i tužbu odbaciti, temeljem odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a.

15. Prihvaćanjem žalbe tužene ovaj sud je odluku o trošku postupka donio primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

16. Naime, stranka čija je tužba odbačena je izgubila parnicu te bi pravo na naknadu parničnog troška imala tužena temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 163. ZPP-a.

17. Tužena je prema priloženom troškovniku zatražila trošak u visini od 4.450,00 eura za sve poduzete parnične radnje u visini od 100 bodova, a prema vrijednosti predmeta spora visine novčanog potraživanja (čl. 40 st. 1. u vezi s čl. 36. ZPP-a) preko 1.327,01 eura primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23.).

18. Međutim, za odluku o naknadi troškova postupka prema kojem bi tužiteljica bila obvezna platiti troškove zastupanja države valja uzeti u obzir odluke Europskog suda za ljudska prava (presuda „Klaus protiv Hrvatske“ kao i u presudi „Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske“), te stav iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 89/2021-2 od 2. ožujka 2021., kao i iz presude br. Rev -1427/2018-2, koje su odluke primjenjive na konkretan slučaj, da bi isto predstavljalo miješanje u pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva, te da sud mora utvrditi u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine"- Međunarodni [broj]., 6/99.- Pročišćeni tekst 8/99.- ispravak 14/02., 1/06., 2/10. -dalje: Konvencija), je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

19. U konkretnom slučaju u ovom radnom sporu prema mišljenju ovog suda iako je tužbu valjalo odbaciti zbog procesnih nedostataka, predmetna tužba tužiteljice nije nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužiteljice da će ostvariti pravo na naknadu troška prijevoza biti potpuno neopravdano, a radi se o klasičnom radnom sporu između pojedinca i tužene Republike Hrvatske koju zastupa državno odvjetništvo, te da se troškovi državnog odvjetništva procjenjuju prema odvjetničkoj nagradi i isti se zapravo financiraju iz državnog proračuna samim time nisu u istom položaju kao odvjetnik, troškovi zatraženi od strane državnog odvjetnika kao tužene je nerazmjeran u odnosu na vrijednost predmeta spora, a i nije neznatan obzirom na materijalnu situaciju tužiteljice kao radnika pojedinca, što upućuje na zaključak da bi u konkretnom slučaju dosuđivanje troška tuženiku u zatraženoj visini predstavljalo prekomjerni teret za tužiteljicu i time ne bi bila postignuta pravična ravnoteža između stranaka i isto bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

20. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

21. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Osijek, 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš