Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-386/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku iz Zagreba, Držićeva 6b, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnici Iris Šenjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šenjug iz Zagreba, Maksimirska 25, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6728/2021-48 od 29. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6728/2021-48 od 29. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadu troška žalbenog postupka od 781,25 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, isplati ukupan iznos od 10.758,64 kn/1.427,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose i to:

- na iznos od 10,48 kn/1,39 EUR od 4.3.08. do isplate,

- na iznos od 30,94 kn/4,11 EUR od 28.3.08. do isplate,

- na iznos od 42,05 kn/5,58 EUR od 3.5.08. do isplate,

- na iznos od 7,36 kn/0,98 EUR od 11.6.08. do isplate

- na iznos od 3,45 kn/0,46 EUR od 5.7.08. do isplate,

- na iznos od 5,01 kn/0,66 EUR od 14.8.08. do isplate,

- na iznos od 2,76 kn/0,37 EUR od 1.10.08. do isplate,

- na iznos od 117,27 kn/15,56 EUR od 21.11.08. do isplate,

- na iznos od 60,79 kn/8,07 EUR od 22.1.09. do isplate,

- na iznos od 162,46 kn/21,56 EUR od 22.1.09. do isplate,

- na iznos od 162,46 kn/21,56 EUR od 24.2.09. do isplate,

- na iznos od 163,37 kn/21,68 EUR od 2.4.09. do isplate,

- na iznos od 144,96 kn/19,24 EUR od 21.4.09. do isplate,

- na iznos od 120,00 kn/15,93 EUR od 3.6.09. do isplate,

- na iznos od 121,36 kn/16,11 EUR od 29.7.09. do isplate,

- na iznos od 104,88 kn/13,92 EUR od 31.7.09. do isplate,

- na iznos od 113,76 kn/15,10 EUR od 10.9.09. do isplate,

- na iznos od 113,76 kn/15,10 EUR od 22.10.09. do isplate,

- na iznos od 98,55 kn/13,08 EUR od 3.11.09. do isplate,

- na iznos od 100,77 kn/13,37 EUR od 3.11.09. do isplate,

- na iznos od 110,27 kn/14,64 EUR od 14.11.09. do isplate,

- na iznos od 107,42 kn/14,26 EUR od 16.1.10. do isplate,

- na iznos od 141,96 kn/18,84 EUR od 16.2.10. do isplate,

- na iznos od 163,82 kn/21,74 EUR od 16.3.10. do isplate,

- na iznos od 159,07 kn/21,11 EUR od 16.4.10. do isplate,

- na iznos od 181,88 kn/24,14 EUR od 15.5.10. do isplate,

- na iznos od 222,44 kn/29,52 EUR od 16.6.10. do isplate,

- na iznos od 231,63 kn/30,74 EUR od 16.7.10. do isplate,

- na iznos od 271,24 kn/36,00 EUR od 14.8.10. do isplate,

- na iznos od 373,27 kn/49,54 EUR od 16.9.10. do isplate,

- na iznos od 317,82 kn/42,18 EUR od 16.11.10. do isplate,

- na iznos od 330,50 kn/43,86 EUR od 16.12.10. do isplate,

- na iznos od 393,87 kn/52,28 EUR od 15.1.11. do isplate,

- na iznos od 417,00 kn/55,35 EUR od 16.2.11. do isplate,

- na iznos od 376,76 kn/50,00 EUR od 4.3.11. do isplate,

- na iznos od 418,59 kn/55,56 EUR od 16.3.11. do isplate,

- na iznos od 412,25 kn/54,71 EUR od 17.3.11. do isplate,

- na iznos od 444,71 kn/59,02 EUR od 14.5.11. do isplate,

- na iznos od 517,76 kn/68,72 EUR od 16.6.11. do isplate,

- na iznos od 616,10 kn/81,77 EUR od 13.8.11. do isplate,

- na iznos od 826,84 kn/109,74 EUR od 16.9.11. do isplate,

- na iznos od 553,96 kn/73,52 EUR od 15.10.11. do isplate,

- na iznos od 505,49 kn/67,09 EUR od 24.10.11. do isplate,

- na iznos od 500,75 kn/66,46 EUR od 16.12.11. do isplate,

- na iznos od 508,44 kn/67,48 EUR od 16.12.11. do isplate

sve do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužiteljici ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.029,34 EUR / 22.824,56 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na osporavanje razloga iz kojih se prvostupanjski sud poziva na pravne stavove izražene u presudama donesenim u postupcima kolektivne zaštite u pogledu utvrđenja nepoštenosti odredaba o valutnoj klauzuli, smatrajući kako na temelju istih prvostupanjski sud nije mogao utemeljiti svoju presudu. Osporava i pravilnu primjenu materijalnog prava, kako u pogledu odluke o osnovanosti samog zahtjeva, tako i u pogledu istaknutog prigovora zastare te odluke o trošku postupka. Predlaže usvojiti žalbu kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu plaćanja parničnog troška, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 781,25 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

4.1. Neosnovano tuženik tvrdi da bi bila počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer izostaju razlozi zbog kojih je sud utvrdio svojstvo potrošača tužiteljici koja je u svom iskazu navela da se bavi taxi prijevozom. Iz iskaza tužiteljice kao i dokaza izvedenih tijekom postupka, jasno proizlazi kako je kredit za koji su stranke sklopile ugovor 16. studenog 2007. na rok od 48 mjeseci u cijelosti isplaćen 2011., dok je tužiteljica u svom iskazu na ročištu 17. studenog 2022. navela da se taxi prijevozom bavi zadnjih šest mjeseci, slijedom čega su razlozi kojima tuženik osporava svojstvo potrošača tužiteljici odbijeni kao neosnovani jer njima nije osporeno svojstvo potrošača tužiteljici tijekom trajanja ugovornog odnosa, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

5. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

6.1. Na žalbene navode kojima tuženik ističe kako sud nije saslušao predložene svjedoke na okolnosti sklapanja ugovora o kreditu, kao i da je neosnovano odbijen njegov prijedlog za saslušanje javnog bilježnika, valja odgovoriti kako isti nisu osnovani. Prije svega valja istaknuti kako je javni bilježnik saslušan kao što prvostupanjski sud jasno navodi i u obrazloženju svoje presude pod točkom 33. Nadalje, prvostupanjski sud je cijenio i po tuženiku dostavljenu „Izjavu svjedoka ŠŠH“. U odnosu na svjedoke koje je predložio, tuženik je na ročištu 2. svibnja 2022. odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka GŠ i UŠ, za svjedoka DŠ utvrđeno je da je umro (ročište 17. studeni 2022.), dok je od prijedloga za saslušanjem svjedoka PŠ tuženik odustao (podnesak od 24. travnja 2023.).

7. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenim u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 te utvrđuje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužiteljica ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta, time da visina tog iznosa među strankama nije sporna.

8. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno se pozvao i na pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem glavnice kredita uz valutu švicarski franak, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje prvostupanjski sud vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na to utvrđenje pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Zahtjev tužiteljice za isplatu u ovoj pravnoj stvari je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja da je odredba ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, ništetna. Odredbe čl. 502. c st.1. ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

10. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

11. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

12. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o namjenskom kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika.

13. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 16. studenog 2007. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07), koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

14. Prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništavim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Ovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019.

15. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštena, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 16. studenog 2007., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je ugovorna odredbe u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, ništetna pa su stoga žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi suprotno, odbijeni kao neosnovani.

16. Kako je sud prvog stupnja u postupku utvrdio da je tužiteljica temeljem ugovorene valutne klauzule u valuti CHF preplatila tuženiku utužene iznose, pravilno je primijenio materijalno pravo i kada je tuženiku naložio da joj isplati taj iznos sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

17. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud pa iz navedenog proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

18. Neosnovano tuženik smatra kako je za potraživanje tužiteljice nastupila zastara. Naime, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 pravomoćno potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost valutne klauzule kojom se glavnica veže uz valutu švicarski franak, te kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, to zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14. lipnja 2018.), slijedom čega za tužbu koja je u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. kolovoza 2021. nije nastupila zastara.

19. Neosnovano tuženik osporava pravilnost odluke o trošku postupka jer je isti dosuđen u skladu s odredbama čl. 154. st 1. i čl. 155. ZPP. Neosnovano tuženik osporava primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa) jer je odredbe iste prvostupanjski sud pravilno primijenio temeljem odredaba Tbr. 48/3 i 50. Tarife.

20. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

22. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan.

23. U nepobijanom dijelu u odnosu na rješenje koje je sadržano u presudi, isto nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos