REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Povrv-3720/2023-9.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Marijanu Glavašu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Tee Majsan, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15 A, OIB 15907062900, zastupan po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku u Zagreb, protiv tuženika TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Jasni Matičević, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 14. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Martine Šugar u Zagrebu poslovni broj Ovrv-1490/2022 od 20.11.2023. i odbija se tužbeni zahtjev.

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 875,00 eur u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja vršitelj dužnosti javnog bilježnika Martina Šugar u Zagrenu donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1490/2022 od 20.11.2023. na temelju vjerodostojne isprave – Izvatka iz poslovnih knjiga od 31. kolovoza 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.015,40 eur sa zateznim kamatama, te troškovima postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je rješenjem ovog suda stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru osporava u cijelosti rješenje o ovrsi, osporava osnov i visinu potraživanja, navodi da ništa ne duguje tužitelju. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare.

4. Tužitelj tijekom postupka obrazlaže da se predmetna tražbina odnosi na isporučenu toplinsku energiju tuženiku za poslovni prostor na adresi u [adresa], te da je tuženik u utuženom razdoblju bio prijavljen kao krajnji kupac toplinske energije. Predlaže sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu nastalih troškova.

5. Tuženik tijekom postupka ostaje kod svih istaknutih prigovora i iznijetih navoda u prigovoru protiv platnog naloga te ističe da je tuženik 5. prosinca 2015. obavijestio tužitelja da je demontirao radijatore te se na taj način odspojio od toplinske mreže te prestao koristiti usluge grijanja, stoga smatra da nije u obvezi plaćanja utuženih računa budući uslugu u utuženom periodu nije ni koristio.

6. U tijeku postupka izvođenje dokaza pročitao spisu priloženu dokumentaciju.

7. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), te je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za poslovni prostor na adresi [adresa], prema šifri potrošnje 2585765 za razdoblje od veljače 2021. do svibnja 2022.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluga isporuke toplinske energije te da je tuženik vlasnik predmetnog prostornog odnosa, a koje činjenice nisu osporene po tuženiku te je iste sud utvrdio i uvidom u spisu priležeću dokumentaciju.

10. Sporna je pasivna legitimacija, je li tužitelj pružao uslugu tuženiku, visina tužbenog zahtjeva, je li utuženo potraživanje u zastari i postoji li ugovorni odnos između stranaka.

11. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise računa sud je utvrdio da je kao krajnji kupac, odnosno, korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za poslovni prostor na adresi [adresa] prema šifri krajnjeg kupca 2585765 te da se utuženo potraživanje odnosi na utuženo razdoblje u utuženom iznosu.

12. Uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 185041201401 (dalje Ugovor) sud je utvrdio da je isti sklopljen između tužitelja i vlasnika stambene zgrade na adresi [adresa] (nije sporno da je riječ upravo o stambenoj zgradi u kojoj se nalazi poslovni prostor tuženika), zastupanih po ovlaštenom predstavniku stanara MU, a kojim su uređena međusobna prava i obveze ugovornih strana u vezi s upravljanjem, rukovanjem i održavanjem toplinske podstanice, isporukom toplinske energije te izdavanjem računa krajnjim kupcima za predmetnu zgradu na zajedničkom mjerilu/ima toplinske energije (čl. 1. Ugovora). Iz Odluke suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (dalje Odluka) sud je utvrdio da su suvlasnici nekretnine na adresi [adresa], TUR ovlastili predstavnika suvlasnika MU da u njihovo ime sklopi ugovor o potrošnji toplinske energije s tužiteljem, a koja se Odluka donosi temeljem većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika te važi do opoziva. S obzirom da tuženik nije osporio da bi Odluka bila donesena na temelju većine glasova suvlasnika te da je tužitelj sa ovlaštenim predstavnikom suvlasnika zaključio ugovor o potrošnji toplinske energije, to se predmetni Ugovor smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima, odnosno, suvlasnicima predmetne stambene zgrade, slijedom čega obvezuje i tuženika kao vlasnika predmetnog poslovnog prostora i kao krajnjeg kupca toplinske energije (tuženik se izdvojio iz toplinskog sustava nakon zaključenja ugovora, dok je korisnik od 27. veljače 2012. kako je to sud utvrdio uvidom u zahtjev za promjenu podataka u matičnoj evidenciji kupaca toplinske energije kategorije kućanstva od 27. veljače 2012.), a navedeno sukladno odredbi čl. 4. st. 1., 2. i 6. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14., 129/15. – dalje Opći uvjeti). Navedeno je propisano i čl. 1. st. 3. i 4. Ugovora. Uzimajući u obzir da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapa ovlašteni predstavnik suvlasnika u ime svih suvlasnika, to ugovor niti ne potpisuju suvlasnici, slijedom čega, predmetni Ugovor nije trebao niti biti potpisan po tuženiku. Pri tome valja ujedno navesti da u konkretnoj situaciji kada većina stanara koristi usluge isporuke toplinske energije, dolazi do primjene odredba čl. 290. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku, ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. Dakle, ne bi bilo mjesta zaključku da ugovor između stranaka nije sklopljen, neovisno o tome što ugovor nije sklopljen u propisanom obliku.

13. U pogledu prigovora zastare, za obrazložiti je da je odredbom čl. 225. ZOO propisano da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da zakonom nije određen neki drugi rok zastare za ovo predmetno potraživanje, odnosno isporuku toplinske energije za potrebe poslovnog prostora, u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom. Uvidom u spis utvrđeno je da je prijedlog za ovrhu podnesen 8. rujna 2022., a uzimajući u obzir da je najstariji utuženi račun dospio na naplatu 23. veljače 2021., razvidno je da je prijedlog za ovrhu podnesen unutar petogodišnjeg zastarnog roka te prigovor zastare nije osnovan.

14. U svezi izdvajanja iz sustava isporuke toplinske energije, sud je uvidom u sadržaj obavijesti o prestanku korištenja toplinske energije od 5. prosinca 2015. utvrdio da je tuženik 1. studenog 2015. demontirao radijatore i time se odspojio od toplinske mreže te prestao koristiti usluge grijanje, a s obzirom da u poslovnom prostoru nisu ugrađeni razdjelnici topline koje je bila u obvezi ugraditi zgrada iz sredstava pričuve. Navedena obavijest dostavljena je tužitelju preporučenom pošiljkom kako je to sud utvrdio uvidom o potvrdu o primitku pošiljke, s time da činjenica zaprimanja obavijesti od 5. prosinca 2015. nije niti osporena po tužitelju. Tužitelj nije osporio činjenicu da je tuženik odspojio radijatore u predmetnom poslovnom prostoru, posljedično čemu da je poslovni prostor tuženika izdvojen iz sustava toplinske energije.

15. S obzirom na po strankama nespornu okolnost da je tuženik odspojio radijatore u poslovnom prostoru, slijedom čega da je poslovni prostor izdvojen iz sustava toplinske energije, to je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem tuženika, kao nesvrsishodnim i neekonomičnim u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZPP-a.

16. Člankom 20. Ugovora propisano je da se krajnji kupci na zajedničkom mjerilu toplinske energije mogu se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje iz toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine te ukoliko ispune sve ostale uvjete propisane čl. 45. st. 1. Zakona o tražištu toplinske energije. U svezi ishođenja pisane suglasnosti suvlasnika za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava valja istaknuti da se u ovom postupku ne radi o sporu između suvlasnika zgrade, niti o sporu vlasnika posebnih dijelova zgrade te stoga ne dolaze u primjenu odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12.) koje reguliraju međusobne odnose vlasnika, odnosno suvlasnika zgrade, kao i vlasnika zajedničkih dijelova zgrade. U konkretnom slučaju, radi se o sporu koji proizlazi iz obvezno pravnog odnosa tužitelja kao trgovca, pružatelja usluge isporuke toplinske energije i tuženika kao potrošača toplinske energije.

17. Tuženik je nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava prestao biti korisnik usluge opskrbe toplinskom energijom koju pruža tužitelj, zbog čega tužitelj nema pravo tražiti naknadu za uslugu koju tuženiku nije pružio te bi svako drugo tumačenje bilo protivno općim odredbama ZOO-a, odnosno, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu jednake vrijednosti davanja te načelu savjesnosti i poštenja i za tuženika nepravično. Nametanje tuženiku obveze da bude priključen na sustav toplinske energije, bez mogućnosti izdvajanja iz tog sustava na osobni trošak, kada takvo isključenje ne šteti ostalim korisnicima, predstavljalo bi nerazmjeran teret za potrošača i kao takvo imalo karakter nepoštenog postupanja prema potrošaču (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev x-670/11 od 10. studenog 2011.) Pitanje dopuštenosti isključenja moglo bi biti predmet eventualno pokrenute parnice radi naknade štete, međutim, u takvoj situaciji suvlasnici stambene zgrade morali bi dokazati postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, pri čemu valja ukazati na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III/2774/03), prema kojoj isključenjem iz sustava zajedničkog centralnog grijanja nije automatski povrijeđeno pravo vlasnika drugih stanova niti su povećani troškovi njihovog centralnog grijanja.

18. Distribucija toplinskom energijom smatra se javnom uslugom prema odredbi čl. 24. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14.) te se prodaja takve usluge potrošačima mora obračunavati prema stvarnoj potrošnji te je tuženik dužan plaćati potrošnju toplinske energije prema stvarno pruženoj usluzi isporuke toplinske energije.

19. S obzirom da tuženiku nije isporučena usluga toplinske energije u utuženom razdoblju, odnosno, nije je ni koristio, što je posljedica činjenice da se izdvojio iz sustava zajedničkog toplinskog sustava, to tuženik više nije u takvom ugovornom odnosu iz kojeg bi bio dužan platiti utuženu naknadu, a tužitelj po tom osnovu imao pravo na naplatu iste.

20. Slijedom navedenog, a s obzirom na utvrđenje da ne postoji pravna osnova tužiteljeva potraživanja, to je sud utvrdio neosnovanim potraživanje tužitelja te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog ukinuo u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.) kako je navedeno u točki I izreke presude.

21. Budući da je tužbeni zahtjev valjalo odbiti iz gore navedenih razloga, sud nije posebno obrazlagao preostale prigovore stranaka niti utvrđivao visinu tužbenog zahtjeva gdje je potrebno za istaknuti da tužitelj nije dokazao visinu fiksne naknade koju bi tuženik eventualno bio u obvezi plaćati nakon izdvajanja iz sustava.

22. Odluka o troškovima postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti se sastoji od troškova zastupanja tuženika po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 11. toč. 1. Tarife) 200,00 eur, trošak sastava podneska od 5.11.2024., (Tbr7.1. Tarife), trošak pristupa na ročište 14. siječnja 2024. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) 200,00 eur, trošak ročišta za objavu presude (Tbr.9.3. Tarife) u visini od 100,00 eur, sve uvećano za 25 % na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno 875,00 eur. Trošak pristojbe na prigovor tuženiku nije priznat jer nije dokazao da je taj trošak podmirio.

23. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu troška odbio i temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio kao pod točkom III izreke presude.

U Zagrebu 30. siječnja 2025.

Sudac

Marijan Glavaš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana primitka presude.

DNA:

- tužitelju po pun uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

- tuženiku po pun