REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2461/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: 1. DS i 2. RS, oboje iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Bruno Čohilj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o. Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Služba građevinske inspekcije, Ispostava u Pazinu, Pazin, prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja: UsI-2781/2023-7 od 21. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja: 2781/2023-7 od 21. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda, pod točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/23- 02/296, urbroj: 443-02-04-17-23-17 od 22. studenoga 2023. godine, kojim je utvrđeno da je rješenje istog tijela, klasa: UP/I-362-02/23-02/296, urbroj: 443-02-04-17-23-1 od 14. ožujka 2023. godine (rješenje o uklanjanju) postalo izvršno 11. travnja 2023. godine. Obzirom da je utvrđeno da tužitelji nisu u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja niti nakon donošenja rješenja o drugoj novčanoj kazni uklonili građevinu, ovim rješenjem se tužitelji prisiljavaju na izvršenje rješenja o uklanjanju od 14. ožujka 2023. godine izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izricanjem treće novčane kazne u iznosu od 6.630,00 eura uz daljnja upozorenja.

2. Tužitelji su protiv citirane presude podnijeli žalbu u kojoj navode da je izrečena novčana kazna previsoka u odnosu na njihova novčana primanja koju neće moći podmiriti u zadanom roku te da bi im nastala šteta koju bi teško mogli popraviti ispunjenjem osporene odluke i ugrožen im je egzistencijalni interes. Ističu da su slovenski državljani, da ne razumiju dobro hrvatski jezik te da je rješenje trebalo biti napisano na slovenskom jeziku jer je u konkretnom slučaju povrijeđena upotreba njihova materinjeg jezika. Predlažu usvojiti žalbu, naknaditi trošak uz zakonske zatezne kamate tekuće od dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj člankom 21. Zakona o obveznim odnosima.

3. Tuženik se nije očitovao iako je dostava poziva istom uredno iskazana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ocjenjujući presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga iznesenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je i dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda je potvrđeno stajalište tuženika sukladno kojem su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za izricanje treće novčane kazne tužiteljima koji nisu postupili po izvršnom rješenju o uklanjanju građevine (rješenje tuženika od 14. ožujka 2023. godine), niti nakon prethodno dvije izrečene novčane kazne.

7. Prema stanju spisa predmeta, konkretno rješenju tuženika od 22. studenoga 2023. godine proizlazi da je tužiteljima rješenjem tuženika od 14. ožujka 2023. godine bilo naređeno u roku od 15 dana ukloniti građevinu pobliže opisanu u tom rješenju, izgrađenu na zemljištu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez građevinske dozvole, te da je navedeno rješenje postalo izvršno 11. travnja 2023. godine. Utvrđeno je nadalje da tužitelji u ostavljenom roku od 15 dana nisu uklonili predmetnu prizemnu građevinu niti nakon donošenja rješenja o drugoj novčanoj kazni od 28. rujna 2023. godine pa se stoga u konkretnom slučaju prisiljavaju na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem ovdje treće novčane kazne od 6.630,00 eura uz upozorenje ukoliko ne uklone predmetnu zgradu privremenog stanovanja izgrađenoj na predmetnoj čestici zemljišta u k. o. [katastarska općina], nakon izricanja treće novčane kazne će se rješenje o uklanjanju provesti prisilno putem treće osobe. Naime, u konkretnom slučaju je proveden očevid na licu mjesta te je utvrđeno sve naprijed navedeno te je pravilno primijenjena odredba članka 114. stavak 3. te članka 115. stavak 1. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21.) prema kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju o uklanjanju a rok ne može biti duži od 15 dana ako je građevina izgrađena izvan građevinskog područja, te se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjanju putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Novčana kazna je pravilno utvrđena na temelju Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 109/23.) i članka 142. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.), a sve imajući u vidu da se ovdje radi o građevini broj 3.a skupine, za koje za fizičke osobe novčana kazna iznosi 6.630,00 eura.

8. Tužitelji žalbenim navodima ne osporavaju navedeno od strane tuženika već ističu da im je novčana kazna previsoka te da bi im u slučaju izvršenja rješenja nastala šteta. Međutim, ovaj Sud je već u nizu svojih odluka iskazao pravno shvaćanje da su tužitelji gradnjom predmetnog objekta pristali snositi rizik koji nosi takvo postupanje te su stranke u takvim i sličnim situacijama trebale biti svjesne da svojim postupanjem pristaju na mogućnost da nadležno tijelo naloži uklanjanje građevine koja je izgrađena bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju.

9. Neosnovanim ovaj Sud nalazi prigovor tužitelja da su slovenski državljani te da je rješenje trebalo biti napisano na slovenskom jeziku te da je došlo do povrede njihova materinjeg jezika. Naime, ovaj prigovor tužitelji ističu tek u žalbi, međutim u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice u smislu odredbe članka 69. stavka 3. ZUS-a. Nadalje, u smislu odredbe članka 14. stavak 1. ZUP-a postupak se u Republici Hrvatskoj vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Pri tom je za primijetiti prema podacima spisa predmeta da u cjelokupnom upravnom postupku i upravnom sporu tužitelji nisu ukazivali na navedenu činjenicu, odnosno da ne mogu sudjelovati zbog nepoznavanja jezika, pri čemu je također za istaći da su tužitelji u upravnom sporu bili zastupani po kvalificiranom opunomoćniku, koji također nije ukazivao na nepoznavanje hrvatskog jezika od strane tužitelja. S obzirom na navedeno i neprijeporno utvrđeno ovaj sud nije učinio bitne povrede odredbi upravnog spora iz članka 66. ZUS-a.

10. Obzirom da tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju osporeno rješenje tuženika niti presudu prvostupanjskog suda, to je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. riješeno kao pod točkom I. izreke, a na temelju odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a kao pod točkom II. izreke. Naime, zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora je odbijen jer isti nisu uspjeli sa žalbom.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner