REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
Poslovni broj: Usž-2238/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KĐ, [adresa], zastupan po opunomoćenicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivo Smrke i Maja Smrke, Riječka 18, Split, protiv tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravni odjel za zaštitu okoliša, imovinsko pravne i komunalne poslove, Dubrovnik, Vukovarska 16, radi prisilnog izvršenja rješenja novčanom kaznom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovnog broj: UsI- 523/2022-12 od 28. veljače 2024. godine, na sjednici vijeća od 30. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se zahtjev tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovnog broj: UsI-523/2022-12 od 28. veljače 2024. godine.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-03/21-01/03, urbroj: 2117/1-09/5- 21-4 od 27. prosinca 2021. i rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, Odsjek za komunalno redarstvo, klasa: UP/I-363-04/20-01/778, urbroj: 2117/01-03-04/21-21-4 od 16. siječnja 2021. godine. Rješenjem tuženika od 27. prosinca 2021. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja od 19. siječnja 2021. godine kojim je tužitelju izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kn zbog neizvršenja rješenja istog tijela od 28. listopada 2020. godine. Navedenim rješenjem je tužitelju naloženo ukloniti tri javne telefonske govornice pored Velike Onofrijeve fontane na adresi [adresa] u [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi put i neispravne te u vlasništvu Trgovačkog društva Hrvatski Telekom d.d. (odgovorna osoba FĐ). Ujedno je rješenjem prvostupanjskog suda odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (I), a naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove upravnog spora u iznosu od 26,63 eura.
2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu u kojoj ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prisilno izvršenje novčanom kaznom obzirom da je prisilno izvršenje nenovčanih obveza novčanom kaznom uređeno člankom 142. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09., dalje: ZUP), koju odredbu citira. Smatra da je svrha primjene ove odredbe prisiliti izvršenika na ispunjenje obveze, a tuženik da nije dostavio dokaz da tužitelj nije postupio sukladno izvršnom rješenju niti o tome da prileži dokaz, već paušalni navod da je očevidom navedeno utvrđeno. Ističe da se rješenje o izvršenju donosi u pisanom obliku te da prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno članku 139. ZUP-a da nije donijelo rješenje o izvršenju pa je povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Tuženik nije primijenio odredbu članka 145. ZUP-a koji propisuje najblaže mjere za izvršenika koje bi dovele do cilja izvršenja. Smatra da rješenje ne sadrži razloge zbog kojih je primijenjena novčana kazna što da je protivno članku 98. stavak 5. ZUP-a. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti osporenu presudu.
3. Tuženik se nije očitovao iako je dostava poziva istom uredno iskazana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti a koji bi ukazivali na njezinu nezakonitost.
6. To stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu osnovano utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora.
7. U konkretnom slučaju je rješenjem prvostupanjskog tijela od 28. listopada 2020. godine od strane komunalnog redara naloženo tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja ukloni javne telefonske govornice na adresi [adresa] u [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su neispravne i vlasništvo Hrvatskog Telekoma (odgovorne osobe tužitelja FĐ). Navedenim rješenjem je pod točkom III. izreke tužitelj upozoren da će se ukoliko ne postupi po naređenom i u datom roku pristupiti izvršenju tog rješenja izricanjem novčanih kazni sukladno članku 142. ZUP-a. Provedenim kontrolnim očevidom dana 19. siječnja 2021. godine na navedenoj lokaciji gdje se nalaze tri neispravne javne telefonske govornice tvrtke Hrvatskog Telekoma utvrđeno je da je uklonjena samo jedna telefonska govornica, dok su preostale dvije telefonske govornice ostale na istoj poziciji i dalje neispravne, te je postupljeno u skladu s odredbom članka 142. ZUP-a i doneseno rješenje prvostupanjskog tijela o izvršenju rješenja od 19. siječnja 2021. godine. Spisu predmeta prileži i zapisnik o utvrđenom od 19. siječnja 2021. godine potpisan po komunalnom redaru.
8. Treba reći da u konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o uklanjanju od 28. listopada 2020. postalo izvršno obzirom da je navedeno Trgovačko društvo zaprimilo rješenje o uklanjanju 5. studenog 2020. godine, da je po naređenom iz tog rješenja trebalo postupiti do 20. studenog 2020. godine te da nadalje provedenim očevidom od 19. siječnja 2021. godine je utvrđeno da nije u cijelosti postupljeno po rješenju o uklanjanju, odnosno da je uklonjena od tri samo jedna telefonska govornica dok su ostale dvije ostale i nisu uklonjene, te dalje neispravne.
9. Stoga je prema ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju pravilno postupilo nadležno tijelo sukladno odredbi članka 142. ZUP-a kojom je propisano da će javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisiliti izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja o uklanjanju novčanom kaznom ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili neprikladno za postizanje svrhe izvršenja (stavak 1.). Prema stavku 2. istog članka Zakona propisano je da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje se izriče rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj i u prethodnoj godini. Propust prvostupanjskog tijela da obrazloži utvrđeni iznos novčane kazne otklonio je tuženik.
10. Obzirom da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 30. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
